Amosova knjiga je treća od dvanaest malih proroka u Starom zavjetu (Tanah) i druga u grčkoj tradiciji Septuaginte. Amos, stariji suvremenik Hošee i Izaije, djelovao je oko 750. pr. Kr. za vrijeme vladavine Jeroboama II. (788. – 747. pr. Kr.) iz Samarije (tj. sjevernog Izraela), što Amosa čini prvom proročkom knjigom Biblije koja je napisana. Amos je živio u kraljevstvu Jude, ali je propovijedao u sjevernom kraljevstvu Izraela. Njegove glavne teme socijalne pravde, Božje svemoći i božanskog suda postale su temeljne teme proročanstva.