Ponovljeni zakon (grčki: Δευτερονόμιον Deuteronómion, doslovno ‘drugi zakon’) je peta i posljednja knjiga Tore (u judaizmu), gdje se naziva Devarim (hebrejski: דְּבָרִים, doslovno ‘riječi [Mojsija]’) i peta knjiga kršćanskog Starog zavjeta.
Poglavlja 1–30 knjige sastoje se od tri propovijedi ili govora koje je Mojsije održao Izraelcima na Moapskim ravnicama, neposredno prije nego što su ušli u Obećanu zemlju. Prva propovijed prepričava četrdeset godina lutanja pustinjom koje su dovele do tog trenutka i završava poticajem da se poštuje zakon. Druga propovijed podsjeća Izraelce na potrebu da slijede Jahvu i zakone (ili učenja) koje im je dao, o kojima ovisi njihovo posjedovanje zemlje. Treća propovijed nudi utjehu da se, čak i ako se izraelski narod pokaže nevjernim i tako izgubi zemlju, pokajanjem sve može obnoviti.
Posljednja četiri poglavlja (31–34) sadrže Mojsijevu pjesmu, Mojsijev blagoslov i pripovijesti koje opisuju prijenos vodstva s Mojsija na Jošuu i, konačno, Mojsijevu smrt na gori Nebo.
Jedan od najznačajnijih stihova je Ponovljeni zakon 6:4, Šema Jisrael, koji je postao konačna izjava židovskog identiteta: „Čuj, Izraele: Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedan.“ Stihove 6:4-5 Isus je također citirao u Marku 12:28-34 kao Veliku zapovijed.