Poslanica Efežanima deseta je knjiga Novog zavjeta. Njezino se autorstvo tradicionalno pripisuje apostolu Pavlu, ali od 1792. godine osporavana je kao deutero-pavlovska, odnosno pseudoepigrafa napisana u Pavlovo ime od strane kasnijeg autora pod snažnim utjecajem Pavlove misli, vjerojatno „od strane odanog učenika kako bi sažeo Pavlovo učenje i primijenio ga na novu situaciju petnaest do dvadeset pet godina nakon apostolove smrti“.