Poslanica Galaćanima je deveta knjiga Novog zavjeta. To je pismo apostola Pavla upućeno brojnim ranokršćanskim zajednicama u Galaciji. Znanstvenici sugeriraju da se radi ili o rimskoj provinciji Galaciji u južnoj Anatoliji ili o velikoj regiji koju je definirala etnička skupina keltskih naroda u središnjoj Anatoliji.
U ovom pismu Pavao se prvenstveno bavi kontroverzom oko nežidovskih kršćana i Mojsijevog zakona tijekom apostolskog doba. Pavao tvrdi da nežidovi Galaćani ne moraju pridržavati se načela Mojsijevog zakona, posebno religioznog muškog obrezivanja, kontekstualizirajući ulogu zakona u svjetlu Kristove objave. Poslanica Galaćanima imala je ogroman utjecaj na povijest kršćanstva, razvoj kršćanske teologije i proučavanje apostola Pavla.
Središnji spor u pismu tiče se pitanja kako su se pogani mogli preobratiti na kršćanstvo, što pokazuje da je ovo pismo napisano u vrlo ranoj fazi crkvene povijesti, kada je velika većina kršćana bili Židovi ili židovski prozeliti, koje povjesničari nazivaju židovskim kršćanima. Drugi pokazatelj da je pismo rano jest da u pismu nema naznake razvijene organizacije unutar kršćanske zajednice općenito. To ga smješta u vrijeme života samog Pavla.