Knjiga Postanka (od grčkog Γένεσις, Génesis; biblijski hebrejski: בְּרֵאשִׁית, romanizirano: Bərēʾšīṯ, „U početku“) prva je knjiga hebrejske Biblije i kršćanskog Starog zavjeta. Njezin hebrejski naziv isti je kao i njezina prva riječ, Bereshit („U početku“). Postanak je izvještaj o stvaranju svijeta, ranoj povijesti čovječanstva, te o izraelskim predacima i podrijetlu židovskog naroda.
Tradicija pripisuje Mojsiju autorstvo Postanka, kao i knjiga Izlaska, Levitskog zakonika, Brojeva i većeg dijela Ponovljenog zakona; međutim, moderni znanstvenici, posebno od 19. stoljeća nadalje, smještaju autorstvo knjiga u 6. i 5. stoljeće prije Krista, stotinama godina nakon što je Mojsije navodno živio. Na temelju znanstvenog tumačenja arheoloških, genetskih i lingvističkih dokaza, većina znanstvenika smatra da je Postanak prvenstveno mitološka, a ne povijesna knjiga.
Podijeljena je na dva dijela, iskonsku povijest (poglavlja 1–11) i povijest predaka (poglavlja 12–50). Povijest predaka iznosi autorove koncepte o prirodi božanstva i odnosu čovječanstva s njegovim stvoriteljem: Bog stvara svijet koji je dobar i prikladan za čovječanstvo, ali kada ga čovjek iskvari grijehom, Bog odlučuje uništiti svoje stvorenje, pošteđujući samo pravednog Nou i njegovu obitelj kako bi ponovno uspostavio odnos između čovjeka i Boga. Povijest predaka (poglavlja 12–50) govori o prapovijesti Izraela, Božjeg odabranog naroda. Na Božju zapovijed, Noin potomak Abraham putuje iz svog rodnog mjesta (opisanog kao Ur Kaldejaca, a čija je identifikacija sa sumerskim Urom okvirna u modernoj znanosti) u Bogom danu zemlju Kanaan, gdje prebiva kao došljak, kao i njegov sin Izak i njegov unuk Jakov. Jakovo ime mijenja se u “Izrael”, i posredstvom njegova sina Josipa, Izraelci silaze u Egipat, ukupno 70 ljudi sa svojim kućanstvima, a Bog im obećava veliku budućnost. Postanak završava s Izraelom u Egiptu, spremnim za Mojsijev dolazak i Izlazak. Pripovijedanje je isprekidano nizom saveza s Bogom, koji se sukcesivno sužavaju s cijelog čovječanstva (savez s Noom) na poseban odnos samo s jednim narodom (Abraham i njegovi potomci preko Izaka i Jakova).
U judaizmu, teološka važnost Postanka usredotočena je na saveze koji povezuju Boga s njegovim izabranim narodom i narod s Obećanom zemljom.