1 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. [1]
2 U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. [2]
3 U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:čekali su da izbije voda..
4 Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. [3]
5 Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. [4] [5]
6 Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?"
7 Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe."
8 Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!"
9 Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota.
10 Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!" [6]
11 On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'"
12 Upitaše ga dakle: "Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'"
13 No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.
14 Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!"
15 Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.
16 Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.
17 Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." [7] [8] [9] [10]
18 Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. [11]
19 Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. [12] [13] [14]
20 Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. [15]
21 Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. [16]
22 Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu
23 da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla." [17]
24 "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. [18] [19] [20]
25 Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. [21]
26 Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; [22]
27 i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji.
28 Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. [23]
29 I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude.
30 Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla." [24]
31 "Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.
32 Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.
33 Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu.
34 Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite.
35 On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti.
36 Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac. [25]
37 Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli,
38 a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.
39 Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene,
40 a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate.
41 Slave od ljudi ne tražim,
42 ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi.
43 Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. [26]
44 Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!
45 Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate.
46 Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao.
47 Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?"