1 Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. [1]
2 Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. [2]
3 Rekoše mu stoga njegova braća: "Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš.
4 Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu."
5 Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega.
6 Reče im nato Isus: "Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. [3]
7 Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka.
8 Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo." [4]
9 To im reče i ostade u Galileji.
10 Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.
11 A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući : "Gdje je onaj?" [5]
12 I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: "Dobar je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod." [6]
13 Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova.
14 Usred blagdana uziđe Isus u Hram i stade naučavati. [7]
15 Židovi se u čudu pitahu: "Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?" [8]
16 Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. [9] [10]
17 Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim. [11]
18 Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti.
19 Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona." "Zašto tražite da me ubijete?"
20 Odgovori mnoštvo: "Zloduha imaš! Tko traži da te ubije?" [12]
21 Uzvrati im Isus: "Jedno djelo učinih i svi se čudite.
22 Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca - i vi u subotu obrezujete čovjeka.
23 Ako čovjek može primiti obrezanje u subotu da se ne prekrši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam svega čovjeka ozdravio u subotu?
24 Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!" [13]
25 Rekoše tada neki Jeruzalemci: "Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? [14]
26 A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist?
27 Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!"
28 Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. [15]
29 Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao."
30 Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas. [16] [17]
31 A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: "Zar će Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?"
32 Dočuli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šapće. Stoga glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhvate. [18] [19]
33 Tada Isus reče: "Još sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me posla. [20] [21]
34 Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći." [22] [23]
35 Rekoše nato Židovi među sobom: "Kamo to ovaj kani da ga mi nećemo naći? Da ne kani poći raseljenima među Grcima i naučavati Grke? [24]
36 Što li znači besjeda koju reče: 'Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći'?"
37 U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije [25] [26] [27]
38 koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'" [28]
39 To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen. [29]
40 Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." [30]
41 Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? [31]
42 Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?"
43 Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. [32]
44 Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.
45 Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?" [33]
46 Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio."
47 Nato će im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti?
48 Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega?
49 Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!"
50 Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: [34]
51 "Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?"
52 Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok."
53 I otiđoše svaki svojoj kući. [35]