Knjiga o sucima (ספר שופטים, Sefer Shoftim) je sedma knjiga hebrejske Biblije i kršćanskog Starog zavjeta. U narativu hebrejske Biblije, pokriva vrijeme između osvajanja opisanog u Knjizi o Jošui i uspostave kraljevstva u Samuelovim knjigama, tijekom kojeg su biblijski suci služili kao privremeni vođe. Priče slijede dosljedan obrazac: narod je nevjeran Jahvi; on ih stoga predaje u ruke njihovih neprijatelja; narod se kaje i moli Jahvu za milost, koju on šalje u obliku vođe ili prvaka („suca“; vidi Šofet); sudac oslobađa Izraelce od ugnjetavanja i oni napreduju, ali ubrzo ponovno padaju u nevjernost i ciklus se ponavlja. Znanstvenici smatraju mnoge priče u Knjizi o sucima najstarijima u deuteronomističkoj povijesti, s njihovom glavnom redakcijom datiranom u 8. stoljeće prije Krista, a s materijalima poput Deborine pjesme koji datiraju mnogo ranije.