1 Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. [1]
2 Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda." [2]
3 I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. [3] [4] [5]
4 A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti?
5 Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju.
6 A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. [6]
7 Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda.
8 Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.
9 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."
10 A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. [7] [8] [9]
11 Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. [10]
12 Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" [11]
13 On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim [12]
14 pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?'
15 I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite."
16 Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. [13]
17 A uvečer dođe on s dvanaestoricom. [14]
18 I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje." [15] [16]
19 Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" [17]
20 A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu.
21 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!" [18]
22 I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." [19]
23 I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. [20]
24 A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.
25 Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem." [21]
26 Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. [22] [23]
27 I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. [24] [25]
28 Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." [26]
29 Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!" [27]
30 A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." [28]
31 Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili.
32 I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." [29]
33 I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba [30]
34 pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!"
35 Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas.
36 Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" [31] [32] [33]
37 I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? [34]
38 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
39 Opet ode i pomoli se istim riječima. [35]
40 Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. [36]
41 Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! [37]
42 Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!"
43 Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. [38]
44 A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" [39]
45 I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga. [40]
46 Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. [41]
47 A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
48 Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. [42]
49 Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!"
50 I svi ga ostave i pobjegnu. [43]
51 A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, [44]
52 no on ostavi plahtu i gol pobježe.
53 Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. [45]
54 Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. [46] [47]
55 A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. [48]
56 Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. [49]
57 Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: [50]
58 "Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'" [51]
59 Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.
60 Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? [52]
61 A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" [53] [54]
62 A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." [55]
63 Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? [56]
64 Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.
65 I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. [57]
66 I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; [58] [59]
67 ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom."
68 On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. [60]
69 Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" [61]
70 On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" [62]
71 On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!"
72 I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač. [63] [64] [65]