1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. [1] [2]
2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
3 "Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. [3]
4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko." [4]
9 I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. [5]
11 I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: [6] [7]
12 da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."
13 I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
14 Sijač sije Riječ. [8]
15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, [9]
17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.
20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
21 I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? [10]
22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! [11]
23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje."
24 I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima." [12]
26 I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. [13]
27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve."
30 I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? [14] [15]
31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, [16] [17]
32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."
33 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. [18]
34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
35 Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" [19]
36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. [20]
38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" [21]
39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. [22]
40 Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"
41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"