1 U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa [1]
2 pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
3 Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. [2] [3] [4]
4 Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!"
5 Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
6 Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. [5]
7 Zato se zakle dati joj što god zaište.
8 A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja."
9 Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. [6]
10 Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.
11 I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.
12 A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.
13 Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. [7] [8]
14 Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
15 Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." [9]
16 A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."
17 Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe." [10]
18 A on će im: "Donesite mi ih ovamo." [11]
19 I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. [12]
20 I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.
21 A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.
22 I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. [13]
23 A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. [14]
24 Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. [15]
25 O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. [16]
26 A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše.
27 Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" [17]
28 Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!"
29 A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.
30 Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!"
31 Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" [18]
32 Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.
33 A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!" [19]
34 Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. [20]
35 I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike
36 te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.