Knjiga Nehemijina u hebrejskoj Bibliji uglavnom je napisana u prvom licu kao memoar o obnovi jeruzalemskih zidina nakon babilonskog progonstva od strane Nehemije, Židova koji je bio visoki dužnosnik na perzijskom dvoru, te o posvećenju grada i njegovog naroda Božjim zakonima (Tori). Od 16. stoljeća općenito se tretira kao zasebna knjiga unutar Biblije. Prije tog datuma bila je uključena u Knjigu Ezru; ali u latinskim kršćanskim Biblijama od 13. stoljeća nadalje, Vulgata Knjiga Ezre bila je podijeljena u dva teksta, nazvana Prva i Druga knjiga Ezre; podjela koja je kanonizirana s prvim tiskanim Biblijama na hebrejskom i latinskom jeziku. Reformirani protestantski prijevodi Biblije sredinom 16. stoljeća, nastali u Ženevi, prvi su uveli naziv ‘Knjiga Nehemijina’ za tekst koji se prije nazivao ‘Druga knjiga Ezre’.