Knjiga Brojeva (od grčkog Ἀριθμοί, Arithmoi; hebrejski: בְּמִדְבַּר, Bəmīḏbar, „U pustinji [od]“) je četvrta knjiga hebrejske Biblije i četvrta od pet knjiga židovske Tore. Knjiga ima dugu i složenu povijest; njezin konačni oblik moguće je posljedica svećeničke redakcije (tj. uređivanja) jahvističkog izvora napravljene negdje u ranom perzijskom razdoblju (5. stoljeće pr. Kr.). Naziv knjige dolazi od dvaju popisa stanovništva Izraelaca.
Knjiga Brojeva počinje na gori Sinaj, gdje su Izraelci primili svoje zakone i savez od Boga i gdje se Bog nastanio među njima u svetištu. Zadatak pred njima je zauzeti Obećanu zemlju. Ljudi se prebrojavaju i pripremaju se za nastavak putovanja. Izraelci započinju putovanje, ali “gunđaju” zbog teškoća na putu i zbog autoriteta Mojsija i Arona. Zbog tih djela Bog uništava otprilike 15 000 njih na razne načine. Stižu do granica Kanaana i šalju špijune u zemlju. Čuvši zastrašujuće izvješće špijuna o uvjetima u Kanaanu, Izraelci odbijaju zauzeti zemlju. Bog ih osuđuje na smrt u pustinji dok ne odraste nova generacija i izvrši zadatak. Knjiga završava novom generacijom Izraelaca u “moapskim ravnicama” spremnima za prijelaz rijeke Jordan.
Knjiga Brojeva je vrhunac priče o Izraelovom izlasku iz ugnjetavanja u Egiptu i njihovom putovanju da zauzmu zemlju koju je Bog obećao njihovim ocima. Kao takva, ona zaključuje teme uvedene u Postanku i odigrane u Izlasku i Levitskom zakoniku: Bog je obećao Izraelcima da će postati velik (tj. brojan) narod, da će imati poseban odnos s Jahvom, svojim bogom, i da će zauzeti zemlju kanaansku. Knjiga Brojeva također pokazuje važnost svetosti, vjernosti i povjerenja: unatoč Božjoj prisutnosti i njegovim svećenicima, Izraelu nedostaje vjere i posjed zemlje prepušten je novoj generaciji.