Knjiga poslovica (hebrejski: מִשְלֵי, Mīšlē, „Poslovice (Solomonove)“) je knjiga u trećem dijelu (nazvanom Ketuvim) hebrejske Biblije i knjiga kršćanskog Starog zavjeta. Kada je prevedena na grčki i latinski, naslov je poprimio različite oblike: u grčkoj Septuaginti (LXX) postao je Παροιμίαι (Paroimiai, „Poslovice“); u latinskoj Vulgati naslov je bio Proverbia, odakle je izveden engleski naziv.
Izreke nisu samo antologija, već „zbirka zbirki“ koje se odnose na obrazac života koji je trajao više od tisućljeća. Primjer su biblijske mudrosne literature i postavljaju pitanja o vrijednostima, moralnom ponašanju, smislu ljudskog života i ispravnom ponašanju, a njezin teološki temelj je da je „strah Božji (što znači podložnost Božjoj volji) početak mudrosti“. Mudrost se hvali zbog svoje uloge u stvaranju; Bog ju je stekao prije svega ostalog i kroz nju je dao red kaosu; a budući da ljudi imaju život i blagostanje prilagođavajući se redu stvaranja, traženje mudrosti je bit i cilj života.