1 Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam.
2 Zar doista krojite pravdu, vi moćni, zar sudite pravo, sinovi ljudski?
3 Ne, već bezakonje smišljeno činite, po zemlji vam ruke dijele nepravde.
4 Na krivu su putu bezbošci od krila majčina, na krivu su putu lašci od utrobe.
5 U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši začepljuje
6 da glas čarobnjakov ne čuje ni glas bajača vješta bajanju.
7 O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, čeljusti lavićima!
8 K'o vode što hitro otječu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše.
9 Nek' budu k'o puž koji se pužuć' rastoči, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.
10 Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese. [1]
11 Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora.
12 I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!"