Knjiga Otkrivenja je posljednja knjiga Novog zavjeta (i posljedično posljednja knjiga kršćanske Biblije). Naslov joj je izveden od prve riječi koine grčkog teksta: apokalypsis, što znači „otkrivanje“ ili „objava“. Knjiga Otkrivenja jedina je apokaliptična knjiga u kanonu Novog zavjeta. Zauzima središnje mjesto u kršćanskoj eshatologiji.
Autor se u tekstu imenuje “Ivan”, ali njegov točan identitet ostaje predmet akademske rasprave. Kršćanski pisci iz drugog stoljeća poput Papija iz Hijerapolisa, Justina Mučenika, Ireneja, Melita Sardskog, Klementa Aleksandrijskog i autora Muratorijeva fragmenta identificiraju apostola Ivana kao “Ivana” iz Otkrivenja. Moderna znanost općenito zauzima drugačije stajalište, a mnogi smatraju da se o autoru ne može ništa znati osim da je bio kršćanski prorok. Moderni teološki znanstvenici karakteriziraju autora Knjige Otkrivenja kao “Ivana iz Patmosa”. Većina tradicionalnih izvora datira knjigu u vrijeme vladavine rimskog cara Domicijana (81. – 96. godine poslije Krista), što dokazi obično potvrđuju.
Knjiga obuhvaća tri književna žanra: epistolarni, apokaliptični i proročki. Počinje s Ivanom, na otoku Patmosu u Egejskom moru, koji upućuje pismo „Sedam crkava Azije“. Zatim opisuje niz proročkih vizija, uključujući likove poput Sedmoglavog Zmaja, Zmije i Zvijeri, koje kulminiraju Drugim dolaskom Isusa.
Nejasna i ekstravagantna slika dovela je do širokog spektra kršćanskih tumačenja. Historicistička tumačenja smatraju da Otkrivenje sadrži širok pogled na povijest, dok preteristička tumačenja tretiraju Otkrivenje kao da se uglavnom odnosi na događaje apostolskog doba (1. stoljeće) ili, najkasnije, na pad Zapadnog Rimskog Carstva u 5. stoljeću. Futuristi, s druge strane, vjeruju da Otkrivenje opisuje buduće događaje sa sedam crkava koje rastu u tijelo vjernika tijekom cijelog doba, te ponovni pojavak ili kontinuiranu vladavinu grčko-rimskog sustava s modernim mogućnostima koje je Ivan opisao na načine koji su mu bili poznati; a idealistička ili simbolička tumačenja smatraju da se Otkrivenje ne odnosi na stvarne ljude ili događaje, već je alegorija duhovnog puta i trajne borbe između dobra i zla.