Knjiga o Jobu (/dʒoʊb/; biblijski hebrejski: אִיּוֹב, romanizirano: ʾIyyōḇ), ili jednostavno Job, obrađuje teodiceju, zašto Bog dopušta zlo u svijetu, kroz iskustva istoimenog protagonista. Job je bogat i bogobojazan čovjek s ugodnim životom i velikom obitelji; Bog, nakon što je pitao Sotonu (הַשָּׂטָן, haśśāṭān, 'doslovno ‘tužitelj’) za njegovo mišljenje o Jobovoj pobožnosti, odlučuje oduzeti Jobu bogatstvo, obitelj i materijalne udobnosti, nakon Sotonine optužbe da će se Job, ako ostane bez prebijene pare i obitelji, okrenuti od Boga.
Knjiga se nalazi u dijelu Ketuvim („Spisi“) hebrejske Biblije (Tanah) i prva je od poetskih knjiga u Starom zavjetu kršćanske Biblije. Znanstvenici se općenito slažu da je napisana između 7. i 4. stoljeća prije Krista.