1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: [1]
2 "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.
3 U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!'
4 No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,
5 jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'"
6 Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! [2]
7 Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?
8 Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"
9 Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: [3]
10 "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. [4]
11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'
12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'
13 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'
14 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." [5]
15 A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. [6] [7]
16 A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje." [8] [9]
17 "Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." [10]
18 I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" [11] [12] [13] [14]
19 Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. [15]
20 Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!" [16]
21 A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti."
22 Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." [17] [18]
23 Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. [19] [20]
24 Vidjevši ga, reče Isus: "Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! [21]
25 Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." [22]
26 Koji su to čuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"
27 A on će: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu." [23]
28 Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom." [24]
29 Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,
30 a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni."
31 I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: [25]
32 doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;
33 i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati." [26]
34 No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno. [27]
35 A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. [28]
36 Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. [29]
37 Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi."
38 Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"
39 Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"
40 Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: [30]
41 "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam."
42 Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."
43 I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.