© 2014 Zaklada Urantia
| POGLAVLJE 166 : POSLJEDNJI POSJET SJEVERNOJ PEREJI |
Indeks
Višestruka verzija |
POGLAVLJE 168 : LAZAREVO USKRSNUĆE |
167:0.1 TIJEKOM tog razdoblja perejske misije, kad god se spominje posjet Isusa i apostola nekom mjestu u kojem su radila sedamdesetorica, trebamo napomenuti da je u pravilu samo deset apostola bilo s njim, jer su barem dva apostola ostajala u Peli da poučavaju mnoštvo. Dok se Isus spremao nastaviti put u Filadelfiju, Šimun Petar i njegov brat Andrija su se vratili u tabor u Peli da poučavaju mnoštvo koje se tamo okupilo. Kad bi Učitelj otišao iz tabora u Peli da posjeti Pereju, nije bilo neuobičajeno da ga na putu prati tristo do petsto tabornika. Kad je stigao u Fladelfiju, bio je u pratnji preko šesto sljedbenika.
167:0.2 Ni jedno čudo nije pratilo skorašnje propovjedačko putovanje kroz Dekapolis i osim očišćenja desetorice gubavaca, perejska misija do tada nije bila obilježena čudima. Bilo je to razdoblje proglašenja evanđelja sa snagom, bez čuda i najvećim dijelom bez osobne prisutnosti Isusa ili čak i njegovih apostola.
167:0.3 Isus je stigao s desetoricom apostola u Filadelfiju u srijedu 22. veljače, te je proveo četvrtak i petak odmarajući se od skorašnjih putovanja i aktivnosti. Petak uvečer Jakov je održao govor u sinagogi i sljedeću večer je sazvana sjednica općeg vijeća. Vrlo su se radovali napretku evanđelja u Filadelfiji i okolnim selima. Davidovi su glasnici donijeli vijesti o daljnjem napretku kraljevstva širom Palestine, kao i o povoljnom razvoju događaja u Aleksandriji i Damasku.
¶ 1. DORUČAK S FARIZEJIMA
167:1.1 U Filadelfiji je živio jedan bogat i utjecajan farizej koji je prihvatio Abnerova učenja i koji je pozvao Isusa svojoj kući na subotnji doručak
[1]. Bilo je opće poznato da je Isus u to vrijeme trebao doći u Filadelfiju; tako se tu okupio velik broj posjetitelja, a među njima i mnogo farizeja iz Jeruzalema i drugih mjesta. Stoga je nekih četrdeset uglednih osoba i više učitelja zakona bilo pozvano na ovaj doručak koji je bio priređen u Učiteljevu čast.
167:1.2 Dok je Isus još stajao kraj vrata razgovarajući s Abnerom i nakon što je domaćin sjeo, ušao je jedan od vodećih farizeja iz Jeruzalema, član Velikog vijeća, koji je prema običaju bez oklijevanja sjeo na počasno mjesto na lijevoj strani domaćina[2]. Ali kako je ovo mjesto bilo rezervirano za Isusa, a ono na desnoj strani za Abnera, domaćin je zamolio farizeja iz Jeruzalema da sjedne četiri mjesta s lijeve strane i ovaj je visoki dostojanstvenik bio uvrijeđen što nije dobio počasno mjesto.
167:1.3 Uskoro su svi bili za stolom uživajući u razgovoru, jer je većina prisutnih bilo pripadala Isusovim učenicima ili je bila prijateljski naklonjena njegovom evanđelju. Jedino su njegovi neprijatelji opazili da se Isus nije držao ceremonijalnog pranja ruku prije no što je sjeo za stol[3]. Abner je oprao ruke na početku objeda, ali ne i tijekom posluživanja.
167:1.4 Otprilike pred kraj objeda s ulice je ušao neki čovjek koji je dugo bio kronično bolestan, a sada je bio otečen od vodene bolesti. Ovaj je čovjek bio vjernik i nedavno su ga Abnerovi suradnici krstili. On nije tražio ozdravljenje od Isusa, ali je Učitelj dobro znao da je taj bolesnik došao na doručak nadajući se da će time izbjeći masu koja je okruživala Isusa i lakše privući njegovu pozornost. Ovaj je čovjek znao da u to vrijeme nije bilo mnogo čuda; ipak, u svojem je srcu mislio da je njegovo žalosno stanje moglo pobuditi Učiteljevu samilost. I nije pogriješio, jer kad je ušao u sobu, opazio ga je ne samo Isus nego i farizej iz Jeruzalema koji je sebe smatrao pravednikom. Farizeju nije dugo trebalo da pokaže negodovanje što je ovom čovjeku bilo dopušteno ući u sobu. Ali Isus je pogledao bolesnika i tako mu se dobrostivo nasmiješio da se ovaj približio i sjeo na pod. Pred kraj objeda, Učitelj je pogledao okupljene i značajno gledajući čovjeka s vodenom bolesti, rekao: "Prijatelji, učitelji Izraela i učeni zakonoznanci, želim vam postaviti jedno pitanje: Je li dopušteno subotom ozdravljati ili nije?" Ali prisutni su odveć dobro poznavali Isusa; nisu se pomjerili s mjesta; i nisu odgovorili na njegovo pitanje[4][5].
167:1.5 Isus je zatim otišao do mjesta gdje je bolesnik sjedio i uzimajući ga za ruku, rekao: "Ustani i pođi svojim putem. Nisi tražio ozdravljenje, ali ja poznajem želju tvojega srca i vjeru tvoje duše[6]." Prije no što je čovjek izašao iz sobe, Isus se vratio na svoje mjesto i obraćajući se ljudima za stolom, rekao: "Takva djela čini moj Otac, ne kako bi vas namamio u kraljevstvo, već da sebe obznani onima koji su već u kraljevstvu[7]. Možete i sami primijetiti da dolikuje Ocu da čini upravo takve stvari, jer koji od vas, ako njegov omiljeni vol upadne u zdenac u subotu, ne bi odmah izvadio svog vola iz zdenca?" A budući da mu nitko ne dade odgovora i kako je njegov domaćin očigledno odobravao to što se događalo, Isus je ustao i rekao okupljenima: "Braćo, kad vas pozovu na svadbu, ne sjedajte na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od vas i da ne dođe domaćin i ne zatraži da ustupite mjesto tom časnijem gostu. Tada ćete, postiđeni, morati zauzeti niže mjesto za stolom. Nego, kad vas pozovu na gozbu, mudro je sjesti na posljednje mjesto, tako da kad domaćin dođe i pogleda na goste, vama kaže: 'Prijatelju, zašto sjediš na posljednjem mjestu? Pomakni se naviše'; i tako će onaj koji tako učini imati slavu u prisutnosti svojih bližnjih uzvanika na svadbi. Ne zaboravite da će svaki koji se uzvisuje biti ponižen, a koji se iskreno ponizuje, bit će uzvišen[8]. Stoga kad priređujete ručak ili večeru, ne pozivajte uvijek svoje prijatelje, ili braću, ili rođake, ili bogate susjede kako bi vam oni uzvratili i pozvali vas na svoje gozbe, te bi ste tako primili plaću. Nego, kad priređujete gozbu, ponekad pozovite siromašne, sakate i slijepe. Tada ćete biti blagoslovljeni u svome srcu, jer ćete znati da vam ti hromi i sakati nemaju čime uzvratiti za vašu službu ljubavi."
¶ 2. PRISPODOBA O VELIKOJ VEČERI
167:2.1 Kad je Isus završio govor za doručkom s farizejima, jedan od prisutnih učitelja zakona je, želeći ublažiti tišinu, bez razmišljanja rekao: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem" - što je bila uobičajena izreka u to vrijeme[9]. A onda je Isus ispričao prispodobu koju je čak i njegov prijateljski naklonjen domaćin uzeo k srcu. Rekao je:
167:2.2 "Neki vladar priredi veliku večeru i pozva mnoge uzvanike, te posla sluge svoje u vrijeme večere da reknu uzvanicima, 'Dođite, već je sve pripravljeno.'A oni se odreda, kao po dogovoru, počeli ispričavati. Prvi je rekao: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je; molim vas, ispričajte me.' Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova, idem ih okušati; molim vas, ispričajte me.' Treći reče: 'Upravo sam se oženio i zato ne mogu doći.' Sluge se vrate i jave to svome gospodaru. Nato se domaćin, srdit, okrenu svojim slugama i reče: 'Ja sam već pripremio veliku svadbenu gozbu; zaklao sam ugojenu telad; sve je pripremljeno za moje goste, a oni se izruguju mome pozivu; svaki je otišao za svojom zemljom ili drugom imovinom i čak su bili neučtivi prema mojim slugama koji su ih pozvali na gozbu. Stoga, iziđite brzo na trgove gradske i ulice, na male i velike putove, i dovedite ovamo siromašne i sakate, slijepe i hrome, da se kuća napuni uzvanicima!' A kad su sluge učinile onako kako im je gospodar rekao, čak je i tada bilo mjesta za još gostiju. Gospodar je onda rekao svojim slugama: 'Iziđite na putove i među ograde i natjerajte svijet da dođe da mi se napuni kuća! A kažem vam da ni jedan od onih koji bijahu pozvani neće okusiti moje večere. I kad su sluge učinile onako kako je gospodar zapovijedio, napuni se kuća uzvanicima."[10]
167:2.3 Kad su čuli ove riječi, razišli su se; svaki je otišao svojoj kući. Barem je jedan od podrugljivih farizeja prisutnih tog jutra shvatio značenje ove prispodobe, jer se taj dan pokrstio i javno priznao svoju vjeru u evanđelje kraljevstva. Abner je propovijedao ovu prispodobu te noći na općem saboru vjernika.
167:2.4 Sutradan su svi apostoli sudjelovali u filozofskoj vježbi interpretacije značenja ove prispodobe o velikoj gozbi. Iako je Isus sa zanimanjem slušao sve te različite interpretacije, uporno je odbijao pružiti daljnju pomoć u razumijevanju prispodobe. Rekao je samo: "Neka svatko otkrije značenje za sebe u i svojoj duši."
¶ 3. ŽENA ONEMOĆALOG DUHA
167:3.1 Abner je uredio Učitelju da govori u sinagogi ove subote, što je bila Isusova prva pojava u sinagogi otkako su sve zatvorile vrata njegovim učenjima po nalogu Velikog vijeća. Na kraju službe Isus je ugledao jednu postariju ženu malodušnog izraza lica i zgrbljenog držanja. Ovu je ženu dugo mučio strah, te je svaka radost iščezla iz njezinog života. Kad je sišao s govornice, Isus je prišao ženi i dotakao njezinu zgrčenu formu na ramenu, govoreći: "Ženo, kad bi samo vjerovala, bila bi oslobođena tog duha slabosti." I ova je žena, koja je više od osamnaest godina bila zgrbljena i sputana depresijama i strahom, povjerovala Učiteljevim riječima i po vjeri se odmah uspravila. Kad je vidjela da je bila ispravljena, podigla je svoj glas i počela slaviti Boga.[11]
167:3.2 Bez obzira što je bolest ove žene bila u cjelosti mentalna i što je njezina zgrbljenost bila posljedica depresivnog uma, ljudi su vjerovali da je Isus izliječio pravi fizički poremećaj. Premda je zajednica vjernika okupljena oko sinagoge u Filadelfiji bila prijateljski naklonjena Isusovim učenjima, njome je upravljao jedan neprijateljski raspoložen farizej. A kako je i on dijelio mišljenje da je Isus izliječio fizički poremećaj, bio je ljut što se Isus usudio tako nešto učiniti u subotu, te je stao pred zajednicu i rekao: "Zar nema šest dana za rad? U te dane dolazite i liječite se, a ne u subotu."[12]
167:3.3 Kad je neprijateljski poglavar tako rekao, Isus se vratio na govorničku platformu i rekao: "Zašto se ponašate kao licemjeri? Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Ako je tako nešto dopušteno na dan subotnji, nije li u subotu dopušteno osloboditi od lanaca ovu ženu, kći Abrahama koju je zlo svezalo već osamnaest godina i voditi je na vode slobode i života?" I dok je žena nastavila slaviti Boga, Isusov je protivnik bio posramljen, a zajednica se s njom radovala njezinom ozdravljenju[13].
167:3.4 Kao rezultat ove javne kritike upućene Isusu u subotu, smijenjen je poglavar sinagoge, a na njegovo je mjesto došao jedan Isusov sljedbenik.
167:3.5 Isus je često izručivao takve žrtve straha od onemoćalog duha, depresije uma i okova straha. Ali ljudi su mislili da su sve takve bolesti bile tjelesne ili rezultat opsjednutosti zlim duhovima.
167:3.6 Isus je učio u sinagogi narednog dana, u nedjelju, a Abner je krstio mnoge tog podneva u rijeci koja je tekla prema jugu. Sutradan su Isus i desetorica apostola namjeravali poći natrag u tabor u Peli, no u tome ih je spriječio dolazak jednog od Davidovih glasnika s hitnom porukom Isusu od njegovih prijatelja iz Betanije blizu Jeruzalema.
¶ 4. PORUKA IZ BETANIJE
167:4.1 Vrlo kasno u nedjelju navečer 26[14]. veljače, glasnik iz Betanije došao je u Filadelfiju s porukom od Marte i Marije koja je glasila: "Gospodine, onaj kojega voliš jako je bolestan. Ova je poruka došla do Isusa na kraju večernje sjednice, u trenutku kad se opraštao od apostola za tu noć. Isprva Isus nije odgovorio. Bio je to jedan od onih čudnih međurazdoblja, kad se činilo da je bio u komunikaciji s nečim izvan i iznad njega samoga. A onda, podigavši pogled, obratio se glasniku pred apostolima i rekao: "Ta bolest zapravo nije na smrt[15]. Ne sumnjajte da se može iskoristiti da se proslavi Bog i uzvisi Sin."
167:4.2 Isus je jako volio Martu, Mariju i njihovog brata Lazara; volio ih je s žarkom ljubavlju[16]. Njegova prva i ljudska misao bila je da ode do njih kako bi im pomogao, no jedna je druga misao došla u njegov spojeni um. Skoro je izgubio nadu da će židovske vođe u Jeruzalemu ikada prihvatiti kraljevstvo, ali je još uvijek volio svoj narod i sad se dosjetio plana da pruži pismoznanicima i farizejima u Jeruzalemu još jednu priliku da prihvate njegova učenja; i odlučio je, ako je to bila Očeva volja, da uputi posljednji apel Jeruzalemu putem najdubljeg i najčudesnijeg vanjskog djela cijele svoje zemaljske karijere. Židovi su se čvrsto držali ideje izručitelja koji će činiti čuda. I premda se odbio spustiti na razinu materijalnih čuda i vremenskih manifestacija političke moći, Isus je sada tražio Očevu suglasnost za očitovanje dotad neispoljene moći nad životom i smrću.
167:4.3 Židovi su običavali sahranjivati mrtve na dan njihove smrti; to je bilo nužno u tako toploj klimi.Često se znalo dogoditi da u grob polegnu čovjeka koji je bio u komi, pa bi taj čovjek nakon dva ili tri dana izašao iz grobnice. Židovi su vjerovali da duh ili duša mogu ostati u blizini tijela dva ili tri dana, ali ne i nakon trećeg dana; raspadanje je do četvrtog dana bilo već poodmaklo i nikad se nitko nije vratio iz groba nakon tog perioda. Iz ovih je razloga Isus još puna dva dana ostao u Filadelfiji prije nego što će krenuti u Betaniju[17].
167:4.4 Prema tome, rano u srijedu ujutro rekao je svojim apostolima: "Pripremite se da odmah opet pođemo u Judeju[18]." I kad su apostoli čuli to što je Učitelj rekao, povukli su se na kraće savjetovanje.Jakov je upravljao razgovorom i svi su se složili da je ludost dopustiti Isusu da se vrati u Judeju, te su kao jedan došli natrag izraziti to mišljenje. Jakov je rekao: "Učitelju, bio si u Jeruzalemu prije nekoliko tjedana i vođe su tražile tvoju smrt, dok su te ljudi htjeli kamenovati. U to si vrijeme tim ljudima pružio priliku da prihvate istinu i mi ti nećemo dopustiti da opet ideš u Judeju[19]. "
167:4.5 Tada je Isus rekao: "Ali zar ne razumijete da je dvanaest sati u danu kada se posao može sa sigurnošću obavljati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetla[20]. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetla. Dokle god moj dan traje, ne bojim se ući u Judeju. Učinit ću još jedno veliko djelo za te Židove;daću im još jednu priliku da uzvjeruju, pa čak i na njihov način - kroz vanjsku slavu i vidljivo očitovanje Očeve moći i Sinove ljubavi. Uostalom, ne shvaćate li da naš prijatelj Lazar spava i da ga idem probuditi iz ovog sna!"[21]
167:4.6 Tada je rekao jedan od apostola: "Učitelju, ako Lazar spava, onda će se sigurno oporaviti." U to je vrijeme među Židovima bio običaj govoriti o smrti kao obliku sna, no apostoli nisu razumjeli da je Isus mislio da je Lazar već napustio ovaj svijet, te im je stoga otvoreno rekao: "Lazar je umro. Ja se radujem poradi vas, čak i ako drugi time ne budu spašeni, što nisam tamo bio, jer ćete sada imati novi razlog da porastete u svojoj vjeri u mene; i od onoga što ćete posvjedočiti, bit ćete ojačani u pripremi za dan kad ću vas napustiti i otići Ocu[22]."
167:4.7 Kako ga nisu mogli nagovoriti da odustane od odlaska u Judeju i kako ga neki apostoli čak nisu htjeli pratiti, Tomo se obratio svojim prijateljima, govoreći: "Saopćili smo Učitelju svoje strahove, ali on je odlučan u svojoj namjeri da ide u Betaniju. Uvjeren sam da to znači kraj; zasigurno će ga ubiti, ali ako je to Učiteljeva odluka, onda budimo i mi hrabri; pođimo i mi da možemo s njim umrijeti!" Uvijek je tako bilo; kad je bilo govora o stvarima koje zahtijevaju razboritu i ustrajnu hrabrost, Tomo je uvijek bio glavno uporište dvanaestorice apostola[23].
¶ 5. NA PUTU U BETANIJU
167:5.1 Na putu u Judeju, Isusa je pratilo skoro pedeset prijatelja i neprijatelja. U srijedu za vrijeme ručka, govorio je svojim apostolima i ovoj grupi sljedbenika o "Uvjetima spasenja," te im je na kraju ove lekcije ispričao prispodobu o farizeju i cariniku (ubiraču poreza). Isus je rekao: "Vidite, dakle, da Otac daje spasenje svojoj djeci ljudskoj i da je ovo spasenje besplatan dar svima koji imaju vjere primiti sinstvo u božanskoj obitelji. Čovjek ne može učiniti ništa da zaradi ovo spasenje. Djela koja čovjek vrši iz uvjerenja u svoju ispravnost ne mogu kupiti naklonost Boga, kao što ni molitva u javnosti neće iskupiti nedostatak živuće vjere u srcu. Ljude možete prevariti svojom vanjskom službom, ali Bog gleda u vaše duše. Ovo što vam govorim može se ilustrirati primjerom dvojice koji su ušli u hram da se mole, jedan farizej, a drugi carinik[24]. Farizej se uspravio i ovako molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, neuki, nepravedni, preljubnici ili čak i kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu; dajem desetinu od svega što steknem.' A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti prema nebu, nego se udaraše u prsa, govoreći: 'Bože, milostiv budi meni grešniku.' Kažem vam da je carinik otišao kući s Božjim opravdanjem, a ne farizej, jer tko se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen."[25]
167:5.2 Te su noći u Jerihonu neprijateljski naklonjeni farizeji pokušali namamiti Učitelja u klopku navodeći ga na raspravu braka i razvoda, kao što su to njihovi prijatelji svojevremeno učinili u Galileji, ali je Isus spretno izbjegavao njihova nastojanja da ga dovedu u sukob s njihovim zakonima o razvodu[26]. Kao što carinik i farizej ilustriraju primjer dobre i loše religije, tako njihovi običaji oko razvoda služe za usporedbu boljih bračnih pravila židovskog zakonika naspram sramotne raspuštenosti farizejskih tumačenja ovih Mojsijevih zakona o razvodu. Farizej je sebe sudio po najnižoj normi; carinik je sebe mjerio prema najvišem idealu. Za farizeja, odanost nije bila ništa više od buđenja pasivnog uvjerenja u vlastitu ispravnost i uvjerenja lažne duhovne sigurnosti; cariniku, odanost je bila vještina buđenja u njegovoj duši spoznaje za potrebom pokajanja, ispovijedi i prihvaćanja, putem vjere, suosjećajnog oproštenja. Farizej je tražio pravdu; carinik je tražio milost. Zakon svemira glasi: Pitajte i dat će vam se; tražite i naći ćete[27][28].
167:5.3 Premda Isus nije dopustio farizejima da ga uvuku u raspravu na temu razvoda, proglasio je pozitivno učenje najviših bračnih ideala[29]. Uzvisio je brak kao najidealniji i najviši ljudski odnos. Također je izrazio snažno negodovanje u pogledu popustljivih i nepoštenih razvodnih običaja koje su prakticirali Židovi u Jeruzalemu koji su u to vrijeme dopuštali mužu da otpusti svoju ženu iz potpuno beznačajnih razloga, kao na primjer da je bila loša kuharica ili domaćica ili čak samo zbog toga što se zaljubio u zgodniju ženu.
167:5.4 Farizeji su čak otišli tako daleko da su učili da je taj laki oblik razvoda bio specijalno pravo židovskog naroda, osobito farizeja. I tako, dok je Isus odbio govoriti o braku i razvodu, oštro je prekorio takva sramotna izrugivanja bračnih odnosa i ukazao na nepravdu prema ženama i djeci. On nikada nije opravdao ni jednu radnju vezanu uz razvod braka koja je muškarcu davala nadmoć nad ženom; Učitelj je odobravao samo ona učenja koja su garantirala ženinu ravnopravnost s muškarcem.
167:5.5 Iako Isus nije ponudio nova pravila vezana za sklapanje i razvod braka, on je opomenuo Židove da žive u skladu sa svojim vlastitim zakonima i višim učenjima. Neprestano se pozivao na Pisma u nastojanju da unaprijedi njihove običaje u ovom društvenom smjeru. Dok je na taj način nastojao uzvisiti napredne i idealistične koncepcije braka, Isus je vješto izbjegavao sukob sa svojim ispitivačima oko društvenih običaja bilo njihovih pisanih zakona ili duboko uvriježenih ideja o povlasticama oko razvoda.
167:5.6 Apostolima je bilo vrlo teško razumjeti Učiteljevu nevoljkost da predoči definitivan stav u pogledu znanstvenih, društvenih, ekonomskih i političkih problema. Oni nisu u potpunosti shvaćali da se njegova zemaljska misija isključivo bavila otkrivenjem duhovnih i religioznih istina.
167:5.7 Nakon što je Isus govorio o braku i razvodu, nešto kasnije te večeri njegovi su mu apostoli privatno postavili mnoga dodatna pitanja i njegovi su odgovori ispravili mnoga njihova pogrešna shvaćanja[30]. Na kraju ovog razgovora, Isus je rekao: "Brak je častan i svaki ga čovjek treba željeti. Činjenica da Sin Čovječji živi ovu svoju misiju sam nipošto ne odražava nepoželjnost braka. Očeva je volja da na ovaj način radim, ali ovaj isti Otac je odredio stvaranje muškog i ženskog, i božanska je volja da muškarci i žene nađu najviše služenje i kroz njega najveću radost, u osnivanju domova za podizanje i odgajanje djece, u čijem stvaranju ovi roditelji postaju suradnici sa Stvoriteljima neba i zemlje[31]. I zato će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno[32]."
167:5.8 Isus je na ovaj način iz umova apostola uklonio mnoge brige oko braka i pojasnio mnoga kriva shvaćanja o razvodu; u isto je vrijeme nastojao uzvisiti njihove ideale u pogledu ove društvene zajednice i povećati njihovo poštovanje prema ženama, djeci i domu.
¶ 6. BLAGOSLIVLJANJE DJEČICE
167:6.1 Te večeri Isusova poruka oko braka i blagoslivljenosti djece proširila se cijelim Jerihonom, tako da su sutradan ujutro prije nego što su se Isus i apostoli spremili poći, čak i prije doručka, desetine majki s djecom došle do mjesta gdje je Isus odsjeo, neke s djecom u naručju a neke vodeći ih za ruku, tražeći da Isus blagoslovi mališane. Kada su apostoli izišli i vidjeli ovaj skup majki s djecom, pokušali su ih poslati kućama, ali žene su odbile otići prije nego Učitelj položi svoje ruke na njihovu djecu i blagoslovi ih[33]. A kada su apostoli glasno ukorili ove majke, Isus je, čuvši metež, izišao i ljutito ih prekorio govoreći: "Pustite dječicu da dođu; ne priječite im k meni, jer od takvih je kraljevstvo nebesko. Zaista, zaista vam kažem, tko ne primi kraljevstva Božjega kao malo dijete, teško će u njega ući kako bi odrastao do punog statusa duhovne zrelosti[34]. "
167:6.2 A kad je Učitelj tako govorio apostolima, primio je svu djecu polažući na njih ruke, dok je govorio riječi ohrabrenja i nade njihovim majkama[35].
167:6.3 Isus je apostolima često govorio o nebeskim stanovima u kojima, kako ih je učio, napredujuća Božja djeca moraju duhovno rasti isto kao što djeca na zemlji moraju odrasti fizički. I tako sveto često izgleda svagdašnjim, kao što ovoga dana djeca i njihove majke nisu ni pomislili da inteligencije Nebadona gledaju dječicu Jerihona kako se igraju sa Stvoriteljem svemira.
167:6.4 Isus je svojim učenjima bitno unaprijedio status žene u Palestini; a isto bi se dogodilo i u ostalim dijelovima svijeta da se njegovi sljedbenici nisu toliko udaljili od onoga što ih je on tako brižljivo učio.
167:6.5 U Jerihonu je, također, vezano za raspravu o ranom religioznom naučavanju djece u formiranju navika božanskog obožavanja, Isus naglasio svojim apostolima veliku vrijednost ljepote kao utjecaja koji vodi poticaju obožavanja, posebno kod djece. Učitelj je kroz nauk i primjer učio vrijednost obožavanja Stvoritelja u prirodnom okolišu stvorenoga. On je najradije komunicirao a nebeskim Ocem među drvećem i okružen nižim stvorenjima prirodnog svijeta. Veselio se kontemplaciji o Ocu usred inspirativnog prizora zvjezdanih prostranstava Sinova Stvoritelja.
167:6.6 Kad čovjek nije u prilici obožavati Boga u prirodi, ljudi bi trebali učiniti sve što je u njihovoj moći da izgrade lijepe građevine, utočišta privlačne jednostavnosti i umjetničkih ukrasa, tako da se najviše ljudske emocije mogu pobuditi zajedno s intelektualnim pristupom duhovnom zajedništvu s Bogom. Istina, ljepota i svetost moćno i učinkovito pomažu istinskom obožavanju. Ali duhu obožavanja ne pomažu masivni ukrasi i pretjerana kitnjavost čovjekove neukusne i razmetljive umjetnosti. Ljepota ima najveći religiozni učinak kad je jednostavna i prirodna. Žalosno je vidjeti da djeca često primaju svoj prvi uvid u koncepcije javnog obožavanja u hladnim i pustim sobama bez ikakve ljepote, bez imalo veselosti i inspirativne svetosti! Dijete bi trebalo primiti svoj prvi doživljaj duhovnog zajedništva s Bogom na otvorenom, u prirodi, i kasnije pratiti roditelje u kuće religioznog okupljanja koje trebaju biti materijalno privlačne i umjetnički lijepe barem toliko koliko je lijep dom u kojem dijete svaki dan živi.
¶ 7. GOVOR O ANĐELIMA
167:7.1 Dok su iz Jerihona putovali preko brda u Betaniju, Natanije je najvećim dijelom hodao uz Isusa i njihova je rasprava o odnosu djece i nebeskog kraljevstva neizravno vodila raspravi o službi anđela. Natanije je naposlijetku upitao Učitelja: "Budući da je visoki svećenik saducej i kako saduceji ne vjeruju u anđele, što ćemo učiti narod o ovim nebeskim služiteljima?" Između ostalog Isus je rekao:
167:7.2 "Anđeli su poseban red stvorenih bića; oni su potpuno drugačiji od materijalnog reda smrtnih stvorenih bića i djeluju kao zasebna skupina kozmičkih inteligencija. Anđeli nisu ta skupina stvorenih bića koju u Pismima nazivaju 'Sinovima Božjim;' niti su to proslavljeni duhovi smrtnih ljudi koji su napredovali kroz stanove na visini[36][37]. Oni su izravna tvorevina i ne razmnožavaju se. Anđeli su srodni ljudima samo duhovno. Dok čovjek napreduje na putu do Oca u Raju, on doista prolazi stanjem koje je analogno stanju anđela, ali smrtni čovjek nikada ne postaje anđeo.
167:7.3 "Anđeli nikada ne umiru na način na koji čovjek umire. Anđeli su besmrtni osim ako kojim slučajem ne budu uvučeni u grijeh, kao što se nekima od njih dogodilo prilikom Luciferove obmane. Anđeli su bića duha, nebeski služitelji, koji nisu ni svemudri ni svemoćni. Ali svi su vjerni anđeli uistinu čisti i sveti.
167:7.4 "Zar se ne sjećate da sam vam jednom rekao da biste, da imate pomazane duhovne oči, vidjeli otvorena nebesa i Božje anđele kako se spuštaju i uspinju? Zahvaljujući službi anđela jedan svjet ostaje u dodiru s drugim svjetovima, jer sjećate se da sam vam nekoliko puta rekao da imam ovaca koje nisu od ovoga stada? I ovi anđeli nisu uhode iz svijeta duha koje vas promatraju, i onda odlaze Ocu kako bi mu rekli o mislima vašega srca i izvijestili ga o djelima vašega tijela[38][39]. Otac ne traba takvo što, jer njegov vlastiti duh živi u vama[40]. No, ovi anđeoski duhovi zaista rade na informiranju jednog dijela nebeske tvorevine o djelovanju drugih, udaljenih dijelova svemira. A mnogi su anđeli dodijeljeni služenju ljudskih rasa dok djeluju u vladi Oca u svemirima Sinova. Nisam govorio figurativno ili poetski kad sam vas učio da su mnogi od tih serafina duhovi-služitelji[41]. I sve je to istina, unatoč tome što je vama teško shvatiti takve stvari.
167:7.5 "Mnogi od tih anđela rade na spašavanju ljudi, jer zar vam nisam rekao o radosti serafina kada jedna duša odluči odbaciti grijeh i započeti potragu za Bogom? Čak sam vam rekao i o radosti u prisutnosti anđela nebeskih zbog jednog griješnika koji se pokaje, što ukazuje na postojanje drugih i viših redova nebeskih bića koja se također bave duhovnom dobrobiti i božanskim napretkom smrtnog čovjeka[42].
167:7.6 "Ovi se anđeli također bave načinima na koje čovjekov duh biva oslobođen od okova tijela i njegova duša uvedena u svjetove mnogih stanova na nebu[43]. Anđeli su sigurni i nebeski vodiči čovjekove duše za vrijeme tog nepoznatog i nejasnog perioda između smrti tijela i novoga života u prebivalištima duha."
167:7.7 Pričao bi on s Natanijem i dalje o službi anđela, ali ga je prekinuo dolazak Marte, koju su prijatelji obavijestili da se Učitelj primicao Betaniji kad su ga vidjeli kako silazi niz padine brda na istoku. I sad se ona požurila da ga pozdravi.
| POGLAVLJE 166 : POSLJEDNJI POSJET SJEVERNOJ PEREJI |
Indeks
Višestruka verzija |
POGLAVLJE 168 : LAZAREVO USKRSNUĆE |
¶ Reference
¶ Biblija
- ↑ 167:1.1 Doručak s farizejem: Lk 14:1a.
- ↑ 167:1.2 Počasno mjesto: Lk 14:7a.
- ↑ 167:1.3 Farizeji su gledali: Lk 14:1b.
- ↑ 167:1.4 Čovjek s vodenom bolešću: Lk 14:2.
- ↑ 167:1.4 Isus postavlja pitanje, nema odgovora: Lk 14:3-4a.
- ↑ 167:1.5 Isus iscjeljuje čovjeka od vodene bolesti: Lk 14:4b.
- ↑ 167:1.5 Razgovori s farizejima: Lk 14:5-14.
- ↑ 167:1.5 Uzvišeni će biti poniženi, a poniženi uzvišeni: Mt 18:1-4; Mt 23:12; Lk 1:52; Lk 14:11; Lk 18:14.
- ↑ 167:2.1 židovska izreka: Lk 14:15.
- ↑ 167:2.2 Prispodoba o velikoj večeri: Mt 22:1-10; Lk 14:16-24.
- ↑ 167:3.1 Iscjeljenje u subotu: Lk 13:10-13.
- ↑ 167:3.2 Glavni vladar kritizira iscjeljivanje: Lk 13:14.
- ↑ 167:3.3 Isusov odgovor: Lk 13:15-17.
- ↑ 167:4.1 Vijesti: Lazar je bolestan: Iv 11:1-3.
- ↑ 167:4.1 Isusov komentar: Iv 11:4.
- ↑ 167:4.2 Isus je volio Lazara: Iv 11:5.
- ↑ 167:4.3 Zadržava se dva dana u Philadelphiji: Iv 11:6.
- ↑ 167:4.4 Isus kaže da idemo u Judeju: Iv 11:7.
- ↑ 167:4.4 Apostoli se protive: Iv 11:8.
- ↑ 167:4.5 Trebao bi raditi po danu: Iv 11:9-10.
- ↑ 167:4.5 Lazar spava: Iv 11:11.
- ↑ 167:4.6 Isus se raduje svjedočenju: Iv 11:12-15a.
- ↑ 167:4.7 Thomasova žalba: Iv 11:15b-16.
- ↑ 167:5.1 Prispodoba o dvjema molitvama: Lk 18:9-14.
- ↑ 167:5.1 Tko je ponižen, bit će uzvišen: Mt 18:1-4; Mt 23:12; Lk 14:11; Lk 18:14.
- ↑ 167:5.2 Pitanje o razvodu: Mt 19:3; Mk 10:2.
- ↑ 167:5.2 Pitaj i primi: Mt 21:22; Mk 11:24; Iv 14:13-14; Iv 16:24.
- ↑ 167:5.2 Pitaj i primi; traži i nađi: Mt 7:7-8; Lk 11:9-10.
- ↑ 167:5.3 O braku i razvodu: Mt 19:3-12; Mk 10:2-12.
- ↑ 167:5.7 Mnoge zablude: Mk 10:10.
- ↑ 167:5.7 Stvaranje muškog i ženskog: Post 1:27; Mt 19:4; Mk 10:6.
- ↑ 167:5.7 Dvoje postaje jedno: Post 2:24; Mt 19:5; Mk 10:7-8; Ef 5:31.
- ↑ 167:6.1 Majke dovode djecu: Mt 19:13; Mk 10:13; Lk 18:15.
- ↑ 167:6.1 Isus poziva djecu: Mt 19:14; Mk 10:14-15; Lk 18:16-17.
- ↑ 167:6.2 Isus blagoslivlja djecu: Mt 19:15; Mk 10:16.
- ↑ 167:7.2 Anđeli nisu „sinovi Božji“: Post 6:2,4; Job 1:6; Job 2:1; Job 38:7.
- ↑ 167:7.2 Dvorci na visini: Iv 14:2.
- ↑ 167:7.4 Anđeli idu gore-dolje: Post 28:12; Iv 1:51.
- ↑ 167:7.4 Druge ovce, drugi tor: Iv 10:16.
- ↑ 167:7.4 Božji duh živi u nama: Job 32:8,18; Iz 63:10-11; Ez 37:14; Mt 10:20; Lk 17:21; Iv 17:21-23; Rim 8:9-11; 1 Kor 3:16-17; 1 Kor 6:19; 2 Kor 6:16; Gal 2:20; 1 Iv 3:24; 1 Iv 4:12-15; Otk 21:3.
- ↑ 167:7.4 Službeni duhovi: Mt 4:6,11; Mt 26:53; Mt 28:2; Mk 1:13; Lk 22:43.
- ↑ 167:7.5 Serafska radost: Lk 15:7,10.
- ↑ 167:7.6 Dvorci u raju: Iv 14:2.