1 Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha.
2 Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda. [1] [2]
3 A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice. [3] [4]
4 On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda. [5] [6]
5 Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca.
6 On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda.
7 Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu,
8 posla Isus Petra i Ivana i reče: "Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu." [7]
9 Rekoše mu: "Gdje hoćeš da pripravimo?"
10 On im reče: "Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe [8]
11 i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?'
12 I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite."
13 Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu. [9]
14 Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. [10]
15 I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. [11]
16 Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." [12] [13]
17 I uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom. [14]
18 Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe."
19 I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." [15] [16]
20 Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." [17]
21 "A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. [18]
22 Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje."
23 I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. [19]
24 Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. [20]
25 A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. [21]
26 Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. [22] [23]
27 Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje." [24]
28 "Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. [25] [26]
29 Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac:
30 da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih."
31 "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. [27] [28]
32 Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." [29] [30] [31]
33 Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." [32]
34 A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." [33]
35 I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa." [34]
36 Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač
37 jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se."
38 Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva mača!" Reče im: "Dosta je!"
39 Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici.
40 Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!"
41 I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: [35]
42 "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" [36]
43 A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. [37]
44 I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. [38] [39]
45 Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti [40]
46 pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"
47 Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. [41] [42]
48 Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?"
49 A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" [43]
50 I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
51 Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga.
52 Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! [44]
53 Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina."
54 Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. [45]
55 A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. [46] [47]
56 Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!" [48]
57 A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!"
58 Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!" [49]
59 I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!" [50]
60 A Petar će: "Čovječe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. [51]
61 Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta." [52] [53]
62 I iziđe te gorko zaplaka. [54]
63 A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime [55] [56]
64 i zastirući mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!"
65 I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.
66 A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće [57] [58]
67 i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati; [59] [60] [61] [62]
68 ako vas zapitam, nećete odgovoriti.
69 No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje."
70 Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!"
71 Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!" [63]