Knjiga Urantia na engleskom jeziku je javno vlasništvo diljem svijeta od 2006. godine..
Prijevodi: © 2014 Zaklada Urantia
THE LATER ADULT LIFE OF JESUS
POGLAVLJE 129 : KASNIJI PERIOD ISUSOVE ZRELE DOBI
1955 129:0.1 JESUS had fully and finally separated himself from the management of the domestic affairs of the Nazareth family and from the immediate direction of its individuals. He continued, right up to the event of his baptism, to contribute to the family finances and to take a keen personal interest in the spiritual welfare of every one of his brothers and sisters. And always was he ready to do everything humanly possible for the comfort and happiness of his widowed mother.
2014 129:0.1 ISUS se već potpuno i konačno povukao od upravljanja domaćim poslovima nazaretske obitelji i neposrednog nadgledanja njezinih pojedinačnih članova.Do samog je krštenja nastavio slati priloge obiteljskoj blagajni i duboko se zanimati za duhovnu dobrobit sve svoje braće i sestara. I uvijek je bio spreman učiniti sve što je bilo u njegovoj ljudskoj moći da utješi i razveseli svoju majku udovicu.
1955 129:0.2 The Son of Man had now made every preparation for detaching himself permanently from the Nazareth home; and this was not easy for him to do. Jesus naturally loved his people; he loved his family, and this natural affection had been tremendously augmented by his extraordinary devotion to them. The more fully we bestow ourselves upon our fellows, the more we come to love them; and since Jesus had given himself so fully to his family, he loved them with a great and fervent affection.
2014 129:0.2 Sin Čovječji je do sada na sve načine nastojao pripremiti uvjete da se trajno udalji od nazaretskog doma; a to mu nije bilo lako učiniti. Isus je prirodno volio svoje bližnje; on je volio svoju obitelj, i ova je prirodna ljubav bila to veća zbog njegove duboke obiteljske odanosti. Što sebe više posvećujemo svojim bližnjima, to ih više volimo; a budući da je Isus bio tako duboko posvećen svojoj obitelji, osjećao je veliku i snažnu ljubav prema njima.
1955 129:0.3 All the family had slowly awakened to the realization that Jesus was making ready to leave them. The sadness of the anticipated separation was only tempered by this graduated method of preparing them for the announcement of his intended departure. For more than four years they discerned that he was planning for this eventual separation.
2014 129:0.3 Cijela je obitelj polako postajala svjesna da je Isus radio na pripravljanju uvjeta da ih napusti. Jedino je njegova postupna metoda pripreme ublažila tugu od očekivanog odlaska. Već više od četiri godine su mogli spoznati da se planirao odvojiti od njih.
1. THE TWENTY-SEVENTH YEAR (A.D. 21)
1. DVADESET SEDMA GODINA (21. GOD P.K.)
1955 129:1.1 In January of this year, A.D. 21, on a rainy Sunday morning, Jesus took unceremonious leave of his family, only explaining that he was going over to Tiberias and then on a visit to other cities about the Sea of Galilee. And thus he left them, never again to be a regular member of that household.
2014 129:1.1 U siječnju ove, 21. godine p.K., Isus je jednog kišnog dana u nedjelju ujutro bez pompe napustio svoju obitelj govoreći da ide u Tiberijadu, a nakon toga u posjet drugim gradovima oko Galilejskog jezera. I tako ih je napustio i nikada više nije bio redoviti član ovog kućanstva.
1955 129:1.2 He spent one week at Tiberias, the new city which was soon to succeed Sepphoris as the capital of Galilee; and finding little to interest him, he passed on successively through Magdala and Bethsaida to Capernaum, where he stopped to pay a visit to his father’s friend Zebedee. Zebedee’s sons were fishermen; he himself was a boatbuilder. Jesus of Nazareth was an expert in both designing and building; he was a master at working with wood; and Zebedee had long known of the skill of the Nazareth craftsman. For a long time Zebedee had contemplated making improved boats; he now laid his plans before Jesus and invited the visiting carpenter to join him in the enterprise, and Jesus readily consented.
2014 129:1.2 Proveo je tjedan u Tiberijadi, novom gradu koji će uskoro zamijeniti Seforis kao prijestolnica Galileje; i kako tu nije našao ništa zanimljivo, produžio je kroz Magdalu i Betsaidu do Kafarnauma, gdje je zastao da posjeti očevog prijatelja Zebedeja. Zebedejevi sinovi su bili ribari; Zebedej je bio brodograditelj. Isus iz Nazareta je bio stručan u projektiranju i izgradnji brodova; bio je vješt u radu s drvetom; a Zebedej je već dugo bio upoznat s umijećem ovog nazaretskog obrtnika. Dugo je namjeravao početi izgradnju boljeg modela plovila; sada je iznio svoje planove Isusu kao tesaru i pozvao svoga gosta da mu se pridruži u poduzeću, na što je Isus rado pristao.
1955 129:1.3 Jesus worked with Zebedee only a little more than one year, but during that time he created a new style of boat and established entirely new methods of boatmaking. By superior technique and greatly improved methods of steaming the boards, Jesus and Zebedee began to build boats of a very superior type, craft which were far more safe for sailing the lake than were the older types. For several years Zebedee had more work, turning out these new-style boats, than his small establishment could handle; in less than five years practically all the craft on the lake had been built in the shop of Zebedee at Capernaum. Jesus became well known to the Galilean fisherfolk as the designer of the new boats.
2014 129:1.3 Isus je radio sa Zebedejem malo više od godinu dana, za to je vrijeme razvio novi model brodova kao i nove metode brodogradnje. Naprednijom vještinom i znatno poboljšanim procesom presovanja pod pritiskom pare, Isus i Zebedej su počeli graditi daleko bolje brodove, puno sigurnije za plovidbu od starijih modela. Nekoliko godina Zebedej je imao više posla u gradnji ovih novih brodova nego što je njegovo malo poduzeće bilo u stanju podmiriti; u manje od pet godina praktično sva plovila na ovom jezeru su bila izrađena u Zebedejevoj radionici u Kafamaumu. Isus je postao poznat među galilejskim ribarima kao dizajner novih brodova.
1955 129:1.4 Zebedee was a moderately well-to-do man; his boatbuilding shops were on the lake to the south of Capernaum, and his home was situated down the lake shore near the fishing headquarters of Bethsaida. Jesus lived in the home of Zebedee during the year and more he remained at Capernaum. He had long worked alone in the world, that is, without a father, and greatly enjoyed this period of working with a father-partner.
2014 129:1.4 Zebedej je bio prilično imućan; imao je brodograditeljske radionice na jezeru južno od Kafarnauma i kuću na samoj obali u blizini ribarske četvrti Betsaide. Isus je nešto više od godinu dana živio kod Zebedejevih i poslije toga se zadržao u Kafarnaumu. On je već dugo radio sam na svijetu, bez oca, i jako je uživao u suradnji sa Zebedejem kao ocem i partnerom.
1955 129:1.5 Zebedee’s wife, Salome, was a relative of Annas, onetime high priest at Jerusalem and still the most influential of the Sadducean group, having been deposed only eight years previously. Salome became a great admirer of Jesus. She loved him as she loved her own sons, James, John, and David, while her four daughters looked upon Jesus as their elder brother. Jesus often went out fishing with James, John, and David, and they learned that he was an experienced fisherman as well as an expert boatbuilder.
2014 129:1.5 Zebedejeva supruga, Saloma, je bila rođaka Ane, bivšeg visokog svećenika u Jeruzalemu i još uvijek najutjecajnijeg saduceja, premda je zvanično bio smijenjen osam godina ranije. Saloma je jako voljela Isusa. Voljela je Isusa kao što je voljela svoje sinove Jakova, Ivana i Davida, dok su njezine četiri kćeri smatrale Isusa svojim starijim bratom. Isus je često išao u ribu s Jakovom, Ivanom i Davidom i mogli su se uvjeriti da je bio vješt ribar, kao i stručan brodograditelj.
1955 129:1.6 All this year Jesus sent money each month to James. He returned to Nazareth in October to attend Martha’s wedding, and he was not again in Nazareth for over two years, when he returned shortly before the double wedding of Simon and Jude.
2014 129:1.6 Isus je ove godine svakog mjeseca slao novac Jakovu. Vratio se u Nazaret u listopadu da bude na Martinom vjenčanju i nije navraćao u Nazaret više od dvije godine, sve do neposredno prije dvostrukog vjenčanja Šimuna i Jude.
1955 129:1.7 Throughout this year Jesus built boats and continued to observe how men lived on earth. Frequently he would go down to visit at the caravan station, Capernaum being on the direct travel route from Damascus to the south. Capernaum was a strong Roman military post, and the garrison’s commanding officer was a gentile believer in Yahweh, “a devout man,” as the Jews were wont to designate such proselytes. This officer belonged to a wealthy Roman family, and he took it upon himself to build a beautiful synagogue in Capernaum, which had been presented to the Jews a short time before Jesus came to live with Zebedee. Jesus conducted the services in this new synagogue more than half the time this year, and some of the caravan people who chanced to attend remembered him as the carpenter from Nazareth.
2014 129:1.7 Cijele godine Isus je gradio brodove i nastavio promatrati način na koji ljudi žive na zemlji. Često je išao u posjet karavanskoj stanici, kako je Kafarnaum bio na izravnom putu od Damaska prema jugu. Kafarnaum je bio jaka vojna postaja Rima, a zapovjednik garnizona je bio nežidovski vjernik u Jahvu ili "predani čovjek," kako su Židovi obično nazivali ovakve obraćenike[1]. Ovaj je oficir iz bogate rimske obitelji uzeo na sebe izgradnju lijepe sinagoge u Kafamaumu koja je darovana Židovima nedugo prije nego što je Isus došao živjeti kod Zebedejevih. Isus je ove godine vodio više od polovice službi u ovoj sinagogi, a neki od karavanskih putnika koji su se tu slučajno našli su ga zapamtili kao tesara iz Nazareta.
1955 129:1.8 When it came to the payment of taxes, Jesus registered himself as a “skilled craftsman of Capernaum.” From this day on to the end of his earth life he was known as a resident of Capernaum. He never claimed any other legal residence, although he did, for various reasons, permit others to assign his residence to Damascus, Bethany, Nazareth, and even Alexandria.
2014 129:1.8 Radi plaćanja poreza, Isus se prijavio kao "stručni obrtnik iz Kafarnauma." Od tada do kraja svog zemaljskog života je bio poznat kao stanovnik Kafarnauma. Nikada nije naveo neki drugi grad kao svoje službeno prebivalište, iako je iz različitih razloga dopustio ljudima da vjeruju da je živio u Damasku, Betaniji, Nazaretu, pa čak i Aleksandriji.
1955 129:1.9 At the Capernaum synagogue he found many new books in the library chests, and he spent at least five evenings a week at intense study. One evening he devoted to social life with the older folks, and one evening he spent with the young people. There was something gracious and inspiring about the personality of Jesus which invariably attracted young people. He always made them feel at ease in his presence. Perhaps his great secret in getting along with them consisted in the twofold fact that he was always interested in what they were doing, while he seldom offered them advice unless they asked for it.
2014 129:1.9 Isus je u knjižnici sinagoge u Kafarnaumu otkrio mnoge nove knjige i provodio je najmanje pet večeri tjedno u intenzivnom studiju. Obično je posvećivao jednu večer druženju sa starijim osobama, a jednu s mladima. Isusova je ličnost u sebi imala nešto dražesno i inspirativno što je uvijek privlačilo mlade ljude. Uvijek su se osjećali ugodno u njegovom prisustvu. Vjerojatno se velika tajna njegova uspješnog odnosa s njima sastojala u dvostrukoj činjenici da je uvijek bio zainteresiran za ono što su radili, dok im je rijetko nudio savjete, osim ako su ih tražili.
1955 129:1.10 The Zebedee family almost worshiped Jesus, and they never failed to attend the conferences of questions and answers which he conducted each evening after supper before he departed for the synagogue to study. The youthful neighbors also came in frequently to attend these after-supper meetings. To these little gatherings Jesus gave varied and advanced instruction, just as advanced as they could comprehend. He talked quite freely with them, expressing his ideas and ideals about politics, sociology, science, and philosophy, but never presumed to speak with authoritative finality except when discussing religion—the relation of man to God.
2014 129:1.10 Zebedejeva je obitelj gotovo obožavala Isusa i uvijek sudjelovala u pitanjima i odgovorima nakon večere, prije njegovih večernjih studija u sinagogi. Mladi ljudi iz susjedstva su također često prisustvovali ovim skupovima poslije večere. Isus je pri ovim manjim skupovima iznosio različite predmete pouke, ovisno o tome što su njegovi slušatelji mogli shvatiti. Razgovarao je posve slobodno, izražavajući svoje ideje i ideale o politici, sociologiji, znanosti i filozofiji, ali bez autoritativne punomoći osim kad je bilo govora o religiji - odnosu čovjeka i Boga.
1955 129:1.11 Once a week Jesus held a meeting with the entire household, shop, and shore helpers, for Zebedee had many employees. And it was among these workers that Jesus was first called “the Master.” They all loved him. He enjoyed his labors with Zebedee in Capernaum, but he missed the children playing out by the side of the Nazareth carpenter shop.
2014 129:1.11 Isus je jednom tjedno okupljao na razgovor cijelo kućanstvo, kao i pomoćnike iz radnje i priobalne postaje, kako su Zebedejevi zapošljavali više ljudi. I upravo je međutim radnicima Isus prvi put nazvan "Gospodinom[2]." Svi su ga voljeli. Uživao je radeći uz Zebedeja u Kafarnaumu, ali su mu nedostajala djeca koja su se igrala u blizini njegove tesarske radnje u Nazaretu.
1955 129:1.12 Of the sons of Zebedee, James was the most interested in Jesus as a teacher, as a philosopher. John cared most for his religious teaching and opinions. David respected him as a mechanic but took little stock in his religious views and philosophic teachings.
2014 129:1.12 Od Zebedejevih sinova, Jakov je imao najveće zanimanje za Isusa kao učitelja i filozofa. Ivan se najviše zanimao za njegova religiozna učenja i mišljenja. David je poštovao Isusa kao mehaničara, dok se slabo zanimao za njegove religiozne stavove i filozofska učenja.
1955 129:1.13 Frequently Jude came over on the Sabbath to hear Jesus talk in the synagogue and would tarry to visit with him. And the more Jude saw of his eldest brother, the more he became convinced that Jesus was a truly great man.
2014 129:1.13 Juda je često navraćao subotom da čuje Isusove govore u sinagogi, nakon čega bi ostao da s njim razgovara.I što je više Juda imao prilike vidjeti svoga najstarijeg brata, to je postajao uvjereniji da je Isus doista bio veliki čovjek.
1955 129:1.14 This year Jesus made great advances in the ascendant mastery of his human mind and attained new and high levels of conscious contact with his indwelling Thought Adjuster.
2014 129:1.14 Isus je ove godine postigao veliki napredak u uzlaznom ovladavanju nad svojim ljudskim umom i dostigao nove i više razine svjesnog kontakta sa svojim unutarnjim Misaonim Ispravljačem.
1955 129:1.15 This was the last year of his settled life. Never again did Jesus spend a whole year in one place or at one undertaking. The days of his earth pilgrimages were rapidly approaching. Periods of intense activity were not far in the future, but there were now about to intervene between his simple but intensely active life of the past and his still more intense and strenuous public ministry, a few years of extensive travel and highly diversified personal activity. His training as a man of the realm had to be completed before he could enter upon his career of teaching and preaching as the perfected God-man of the divine and posthuman phases of his Urantia bestowal.
2014 129:1.15 Bila je to njegova posljednja godina života na jednom mjestu. Isus nikada više nije proveo cijelu godinu na jednom mjestu ili jednom poduzeću. Brzo se primicalo vrijeme njegovih svjetskih hodočašća. Slijedilo je razdoblje intenzivne aktivnosti, a ovo je bio interval između njegova jednostavnog ali vrlo aktivnog prošlog života i još intezivnije i napornije javne službe, nekoliko godina opsežnog putovanja i različitih osobnih aktivnosti. Morao je završiti svoj trening kao čovjek ovoga svijeta prije nego što je mogao ući na svoju karijeru pouke i propovijedi kao usavršeni Bog-čovjek božanskih i postljudskih faza svoga darivanja na Urantiji.
2. THE TWENTY-EIGHTH YEAR (A.D. 22)
2. DVADESET OSMA GODINA (22. GODINA P.K.)
1955 129:2.1 In March, A.D. 22, Jesus took leave of Zebedee and of Capernaum. He asked for a small sum of money to defray his expenses to Jerusalem. While working with Zebedee he had drawn only small sums of money, which each month he would send to the family at Nazareth. One month Joseph would come down to Capernaum for the money; the next month Jude would come over to Capernaum, get the money from Jesus, and take it up to Nazareth. Jude’s fishing headquarters was only a few miles south of Capernaum.
2014 129:2.1 U ožuljku 22. godine p.K. Isus se oprostio od Zebedeja i Kafarnauma. Tražio je malu sumu novca da podmiri troškove putovanja u Jeruzalem. Radeći kod Zebedeja, Isus je uzimao samo male svote novca koji je slao svojoj obitelji u Nazaret. Josip i Juda su na smjenu dolazili u Kafarnaum da uzmu novac od Isusa i da ga odnesu u Nazaret. Judina ribarska postaja je bila smještena samo nekoliko milja južno od Kafarnauma.
1955 129:2.2 When Jesus took leave of Zebedee’s family, he agreed to remain in Jerusalem until Passover time, and they all promised to be present for that event. They even arranged to celebrate the Passover supper together. They all sorrowed when Jesus left them, especially the daughters of Zebedee.
2014 129:2.2 Kad se Isus oprostio od Zebedejeve obitelji, dogovorili su se da ostane u Jeruzalemu do Pashe, kad su se svi trebali okupiti. Čak su se dogovorili da će zajedno proslaviti Pashu. Svi su bili žalosni kad ih je Isus napustio, a osobito Zebedejeve kćeri.
1955 129:2.3 Before leaving Capernaum, Jesus had a long talk with his new-found friend and close companion, John Zebedee. He told John that he contemplated traveling extensively until “my hour shall come” and asked John to act in his stead in the matter of sending some money to the family at Nazareth each month until the funds due him should be exhausted. And John made him this promise: “My Teacher, go about your business, do your work in the world; I will act for you in this or any other matter, and I will watch over your family even as I would foster my own mother and care for my own brothers and sisters. I will disburse your funds which my father holds as you have directed and as they may be needed, and when your money has been expended, if I do not receive more from you, and if your mother is in need, then will I share my own earnings with her. Go your way in peace. I will act in your stead in all these matters.”
2014 129:2.3 Prije odlaska iz Kafarnauma, Isus je nadugačko razgovarao sa svojim novostečenim prijateljem i bliskim suradnikom, Ivanom Zebedejem. Rekao je Ivanu da je namjeravao otići na veće putovanje dok "ne dođe moj čas," i zamolio Ivana da djeluje u njegovo ime u pitanju slanja novca nazaretskoj obitelji svakog mjeseca, dok se ne potroši suma koju je ostavio kod Zebedejevih. A Ivan je obećao: "Učitelju, idi svojim poslom, obavi svoj rad u svijetu; ja ću djelovati u tvoje ime po ovom i svakom drugom pitanju, i pazit ću na tvoju obitelj onako kako bih pazio na svoju vlastitu majku, braću i sestre. Podmirit ću ove obveze prvo od novca koje si ostavio kod moga oca, a zatim prema potrebi kad se taj novac potroši, ako ne primim više od tebe i ako tvojoj majci bude potrebna pomoć, podijelit ću s njom i svoje prihode. Idi svojim putem u miru. Ja ću te rado zastupati u svim tim poslovima."
1955 129:2.4 Therefore, after Jesus had departed for Jerusalem, John consulted with his father, Zebedee, regarding the money due Jesus, and he was surprised that it was such a large sum. As Jesus had left the matter so entirely in their hands, they agreed that it would be the better plan to invest these funds in property and use the income for assisting the family at Nazareth; and since Zebedee knew of a little house in Capernaum which carried a mortgage and was for sale, he directed John to buy this house with Jesus’ money and hold the title in trust for his friend. And John did as his father advised him. For two years the rent of this house was applied on the mortgage, and this, augmented by a certain large fund which Jesus presently sent up to John to be used as needed by the family, almost equaled the amount of this obligation; and Zebedee supplied the difference, so that John paid up the remainder of the mortgage when it fell due, thereby securing clear title to this two-room house. In this way Jesus became the owner of a house in Capernaum, but he had not been told about it.
2014 129:2.4 I tako, nakon što je Isus napustio Jeruzalem, Ivan se posavjetovao sa svojim ocem Zebedejem u vezi novca koji mu je Isus ostavio i bio iznenađen da se radilo o tako velikoj sumi. Kako je Isus ostavio cijelu stvar u njihovim rukama, složili su se da je bilo najbolje uložiti sredstva u imovinu i koristiti prihode za pomoć nazaretskoj obitelji; i kako je Zebedej znao za jednu manju kuću pod hipotekom koja je bila na prodaju u Kafarnaumu, savjetovao je Ivana da kupi ovu kuću Isusovim novcem i da uzme naslov kao povjerenik svoga prijatelja. A Ivan je učinio onako kako mu je otac savjetovao. Nakon dvije godine su isplatili hipoteku stanarinom od najma kuće i s određenom većom sumom koju je Isus kasnije poslao Ivanu da se nađe pri ruci njegovoj obitelji, to je bilo gotovo jednako kupovnoj cijeni; Zebedej je podmirio razliku i Ivan je tako na vrijeme otplatio ostatak hipoteke, što mu je dalo naslov vlasnika ove dvosobne kuće. Isus je na taj način postao vlasnik kuće u Kafarnaumu, a da o tome nije ni znao.
1955 129:2.5 When the family at Nazareth heard that Jesus had departed from Capernaum, they, not knowing of this financial arrangement with John, believed the time had come for them to get along without any further help from Jesus. James remembered his contract with Jesus and, with the help of his brothers, forthwith assumed full responsibility for the care of the family.
2014 129:2.5 Kad je obitelj u Nazaretu čula da je Isus napustio Kafarnaum, ne znajući o ovom financijskom aranžmanu s Ivanom, mislili su da se dalje moraju snalaziti bezpomoći od Isusa. Jakov nije zaboravio svoj sporazum s Isusom te je uz pomoć svoje braće, odmah preuzo punu odgovornost za brigu o obitelji.
1955 129:2.6 But let us go back to observe Jesus in Jerusalem. For almost two months he spent the greater part of his time listening to the temple discussions with occasional visits to the various schools of the rabbis. Most of the Sabbath days he spent at Bethany.
2014 129:2.6 No, vratimo se Isusu u Jeruzalemu. Gotovo dva mjeseca on je provodio veći dio svog vremena u slušanju rasprava u hramu, dok je ponekad obilazio različite rabinske škole. Subotu je većinom provodio u Betaniji.
1955 129:2.7 Jesus had carried with him to Jerusalem a letter from Salome, Zebedee’s wife, introducing him to the former high priest, Annas, as “one, the same as my own son.” Annas spent much time with him, personally taking him to visit the many academies of the Jerusalem religious teachers. While Jesus thoroughly inspected these schools and carefully observed their methods of teaching, he never so much as asked a single question in public. Although Annas looked upon Jesus as a great man, he was puzzled as to how to advise him. He recognized the foolishness of suggesting that he enter any of the schools of Jerusalem as a student, and yet he well knew Jesus would never be accorded the status of a regular teacher inasmuch as he had never been trained in these schools.
2014 129:2.7 Isus je ponio u Jeruzalem pismo od Zebedejeve supruge Salome u kojem ga ona predstavlja bivšem velikom svećeniku Ani kao, "onoga koji je kao moj vlastiti sin." Ana je proveo dosta vremena s njim i osobno ga poveo u posjet akademijama za obuku religioznih učitelja u Jeruzalemu. Dok je Isus temeljito ispitao ove škole i pažljivo razmotrio njihove metode pouke, on nije postavio ni jednog pitanja u javnosti. Iako je Ana gledao na Isusa kao velikog čovjeka, on nije znao kako da ga savjetuje. Prepoznao je ludost prijedloga da se Isus upiše u bilo koju od ovih škola u Jeruzalemu kao student, a ipak je dobro znao da on nikada neće primiti status redovitog učitelja kako nije diplomirao iz ovih škola.
1955 129:2.8 Presently the time of the Passover drew near, and along with the throngs from every quarter there arrived at Jerusalem from Capernaum, Zebedee and his entire family. They all stopped at the spacious home of Annas, where they celebrated the Passover as one happy family.
2014 129:2.8 Bližio se vrijeme Pashe i među gomilama koje su dolazile u Jeruzalem sa svih strana svijeta, stigao je i Zebedej sa cijelom svojom obitelji iz Kafarnauma. Svi su se smjestili u Aninoj prostranoj kući i proslavili Pashu kao jedna srećna obitelj.
1955 129:2.9 Before the end of this Passover week, by apparent chance, Jesus met a wealthy traveler and his son, a young man about seventeen years of age. These travelers hailed from India, and being on their way to visit Rome and various other points on the Mediterranean, they had arranged to arrive in Jerusalem during the Passover, hoping to find someone whom they could engage as interpreter for both and tutor for the son. The father was insistent that Jesus consent to travel with them. Jesus told him about his family and that it was hardly fair to go away for almost two years, during which time they might find themselves in need. Whereupon, this traveler from the Orient proposed to advance to Jesus the wages of one year so that he could intrust such funds to his friends for the safeguarding of his family against want. And Jesus agreed to make the trip.
2014 129:2.9 Prije kraja tjedna Pashe, Isus je kroz prividnu slučajnost upoznao jednog bogatog putnika i njegovog sina, mladića oko nekih sedamnaest godina. Ovi su putnici bili iz Indije i kako su bili na putu da posjete Rim i razne druge lokacije na Mediteranu, planirali su provesti Pashu u Jeruzalemu, u nadi da nađu nekoga koga će uposliti kao prevoditelja za oca i sina i kao tutora za sina. Otac je insistirao da Isus pristane putovati s njima. Isus im je rekao o svojoj obitelji i kako nije mogao mirne duše otići na putovanje gotovo dvije godine, kad se njegova obitelj mogla naći u novolji. Ovaj je putnik s Istoka zatim predložio unaprijed isplatiti Isusu prihode za cijelu godinu dana, što je Isus mogao povjeriti svojim prijateljima da bude pri ruci njegovoj obitelji. I Isus se tako složio da krene na put.
1955 129:2.10 Jesus turned this large sum over to John the son of Zebedee. And you have been told how John applied this money toward the liquidation of the mortgage on the Capernaum property. Jesus took Zebedee fully into his confidence regarding this Mediterranean journey, but he enjoined him to tell no man, not even his own flesh and blood, and Zebedee never did disclose his knowledge of Jesus’ whereabouts during this long period of almost two years. Before Jesus’ return from this trip the family at Nazareth had just about given him up as dead. Only the assurances of Zebedee, who went up to Nazareth with his son John on several occasions, kept hope alive in Mary’s heart.
2014 129:2.10 Isus je dao ovu veliku sumu Zebedejevom sinu Ivanu. I kao što smo već vidjeli, Ivan je upotrijebio taj novac za isplatu hipoteke na imovini u Kafarnaumu. Isus je u povjerenju rekao Zebedeju o svom putovanju Mediteranom, tražeći od njega da ne kazuje o ovim planovima čak ni njegovoj obitelji, a Zebedej nikada nije govorio o Isusovim putovanjima za ovog dugog perioda od skoro dvije godine. Prije Isusova povratka, njegova je nazaretska obitelj gotovo izgubila nadu da je bio živ. Samo su Zebedejeva uvjeravanja, kad je u više navrata došao u Nazaret sa svojim sinom Ivanom, držala tračak nade u Marijinu srcu.
1955 129:2.11 During this time the Nazareth family got along very well; Jude had considerably increased his quota and kept up this extra contribution until he was married. Notwithstanding that they required little assistance, it was the practice of John Zebedee to take presents each month to Mary and Ruth, as Jesus had instructed him.
2014 129:2.11 Članovi nazaretske obitelji su se u to vrijeme vrlo dobro slagali; Juda je značajno povećao svoj prilog obitelji, a slao je i dodatni doprinos sve dok se nije oženio. Bez obzira na to što im je trebalo malo pomoći, Ivan Zebedej je svaki mjesec donosio poklone Mariji i Ruti, kako ga je Isus zamolio.
3. THE TWENTY-NINTH YEAR (A.D. 23)
3. DVADESET DEVETA GODINA (23. GODINA P.K.)
1955 129:3.1 The whole of Jesus’ twenty-ninth year was spent finishing up the tour of the Mediterranean world. The main events, as far as we have permission to reveal these experiences, constitute the subjects of the narratives which immediately follow this paper.
2014 129:3.1 Isus je proveo cijelu dvadeset devetu godinu u obilasku mediteranskog svijeta. Glavni događaji, koliko nam je dopušteno obznaniti ta iskustva, su predmet pripovijedanja narednog poglavlja.
1955 129:3.2 Throughout this tour of the Roman world, for many reasons, Jesus was known as the Damascus scribe. At Corinth and other stops on the return trip he was, however, known as the Jewish tutor.
2014 129:3.2 Za ove turneje rimskim svijetom, Isus je iz više razloga bio poznat kao pisar iz Damaska. U Korintu i drugim mjestima na povratku je bio poznat kao židovski tutor.
1955 129:3.3 This was an eventful period in Jesus’ life. While on this journey he made many contacts with his fellow men, but this experience is a phase of his life which he never revealed to any member of his family nor to any of the apostles. Jesus lived out his life in the flesh and departed from this world without anyone (save Zebedee of Bethsaida) knowing that he had made this extensive trip. Some of his friends thought he had returned to Damascus; others thought he had gone to India. His own family inclined to the belief that he was in Alexandria, as they knew that he had once been invited to go there for the purpose of becoming an assistant chazan.
2014 129:3.3 Bilo je to burno i znamenito razdoblje u Isusovom životu. Dok je na tom putovanju uspostavio brojne kontakte sa svojim bližnjima, ovi događaji su faza njegova života o kojoj nikada nije rekao ni riječi ni jednom članu svoje obitelji, niti i jednom od apostola. Isus je živio svoj život u tijelu i napustio ovaj svijet, a da nitko (osim Zebedeja iz Betsaide) nije znao o ovom velikom putovanju. Neki Isusovi prijatelji su mislili da se vratio u Damask; drugi su mislili da je otišao u Indiju. Njegova vlastita obitelj je bila sklona vjerovati da je bio u Aleksandriji, jer su znali da je jednom tamo bio pozvan u vezi ponuđene pozicije asistenta hazana.
1955 129:3.4 When Jesus returned to Palestine, he did nothing to change the opinion of his family that he had gone from Jerusalem to Alexandria; he permitted them to continue in the belief that all the time he had been absent from Palestine had been spent in that city of learning and culture. Only Zebedee the boatbuilder of Bethsaida knew the facts about these matters, and Zebedee told no one.
2014 129:3.4 Kad se Isus vratio u Palestinu, on nikako nije pokušao navesti svoju obitelj da promijeni mišljenje da je iz Jeruzalema otišao u Aleksandriju; dopustio im je da ostanu u uvjerenju da je sve vrijeme koje je bio odsutan iz Palestine proveo u tom gradu učenja i kulture. Samo je Zebedej, brodograditelj iz Betsaide, znao istinu o tim događajima, ali on o tome nije nikome govorio.
1955 129:3.5 In all your efforts to decipher the meaning of Jesus’ life on Urantia, you must be mindful of the motivation of the Michael bestowal. If you would comprehend the meaning of many of his apparently strange doings, you must discern the purpose of his sojourn on your world. He was consistently careful not to build up an overattractive and attention-consuming personal career. He wanted to make no unusual or overpowering appeals to his fellow men. He was dedicated to the work of revealing the heavenly Father to his fellow mortals and at the same time was consecrated to the sublime task of living his mortal earth life all the while subject to the will of the same Paradise Father.
2014 129:3.5 U svim svojim nastojanjima da shvatite smisao Isusovog života na Urantiji, morate imati na umu stvarni motiv Mihaelovog darivanja. Ako želite razumjeti smisao mnogih njegovih naizgled čudnovatih djela, morate uvidjeti svrhu njegovog boravka na vašem svijetu. Dosljedno je pazio da izbjegne stvoriti zanimljivu osobnu karijeru koja bi privukla pozornost ljudi. On nije želio ostaviti upečatljiv i neodoljiv dojam na svoje bližnje. Bio je posvećen radu na otkrivenju nebeskog Oca svojim bližnjima i u isto vrijeme bio odan najvišoj zadaći življenja svog smrtnog života na zemlji podložno volji istog ovog Rajskog Oca.
1955 129:3.6 It will also always be helpful in understanding Jesus’ life on earth if all mortal students of this divine bestowal will remember that, while he lived this life of incarnation on Urantia, he lived it for his entire universe. There was something special and inspiring associated with the life he lived in the flesh of mortal nature for every single inhabited sphere throughout all the universe of Nebadon. The same is also true of all those worlds which have become habitable since the eventful times of his sojourn on Urantia. And it will likewise be equally true of all worlds which may become inhabited by will creatures in all the future history of this local universe.
2014 129:3.6 Također uvijek pomaže u razumijevanju Isusovog života na Zemlji, ako se svi smrtni studenti ovog božanskog darivanja sjete da, dok je živio ovaj život utjelovljenja na Urantiji, on ga je živio za cijeli svoj svemir. Svaki naseljeni planet širom cijelog svemira Nebadona nalazi nešto posebno i inspirativno u životu koji je živio u tjelesnom obličju smrtnika. Isto vrijedi i za sve svjetove koji su postali naseljeni nakon ovih znamenitih događaja njegovog boravka na Urantiji. I isto će biti slučaj sa svim svjetovima koji budu naseljeni bićima slobodne volje tijekom cijele buduće povijesti lokalnog svemira.
1955 129:3.7 The Son of Man, during the time and through the experiences of this tour of the Roman world, practically completed his educational contact-training with the diversified peoples of the world of his day and generation. By the time of his return to Nazareth, through the medium of this travel-training he had just about learned how man lived and wrought out his existence on Urantia.
2014 129:3.7 Sin Čovječji je za vrijeme i kroz iskustva ove turneje rimskim svijetom praktički završio svoj obrazovni trening kroz kontakt sa raznolikim narodima svijeta svoga vremena i generacije. U vrijeme povratka u Nazaret, kroz ovo je obrazovno putovanje već ovladao poznavanjem načina na koji je čovjek živio i zarađivao za egzistenciju na Urantiji.
1955 129:3.8 The real purpose of his trip around the Mediterranean basin was to know men. He came very close to hundreds of humankind on this journey. He met and loved all manner of men, rich and poor, high and low, black and white, educated and uneducated, cultured and uncultured, animalistic and spiritual, religious and irreligious, moral and immoral.
2014 129:3.8 Stvarna svrha njegova putovanja po Sredozemlju je bila da upozna ljude. Na ovom je putovanju došao u bliski kontakt sa stotinama ljudi. Upoznao je i zavolio svakojake ljude, bogate i siromašne, visoke i niske, crne i bijele, obrazovane i neobrazovane, kulturne i nekulturne, neotesane i duhovne, religiozne i nereligiozne, moralne i nemoralne.
1955 129:3.9 On this Mediterranean journey Jesus made great advances in his human task of mastering the material and mortal mind, and his indwelling Adjuster made great progress in the ascension and spiritual conquest of this same human intellect. By the end of this tour Jesus virtually knew—with all human certainty—that he was a Son of God, a Creator Son of the Universal Father. The Adjuster more and more was able to bring up in the mind of the Son of Man shadowy memories of his Paradise experience in association with his divine Father ere he ever came to organize and administer this local universe of Nebadon. Thus did the Adjuster, little by little, bring to Jesus’ human consciousness those necessary memories of his former and divine existence in the various epochs of the well-nigh eternal past. The last episode of his prehuman experience to be brought forth by the Adjuster was his farewell conference with Immanuel of Salvington just before his surrender of conscious personality to embark upon the Urantia incarnation. And this final memory picture of prehuman existence was made clear in Jesus’ consciousness on the very day of his baptism by John in the Jordan.
2014 129:3.9 Na ovom je putovanju Sredozemljem Isus postigao veliki napredak u ljudskom nastojanju da ovlada svojim materijalnim i smrtnim umom, a njegov je unutarnji Ispravljač učinio veliki napredak u usponu i duhovnom osvajanju istog ovog ljudskog intelekta. Do kraja ove turneje Isus je stvarno znao - s punom ljudskom sigurnošću - da je bio Sin Božji, Sin Stvoritelj od Oca Svih. Ispravljač je sve više i više bio u stanju predočiti umu Sina Čovječjeg sjenovita sjećanja na njegova Rajska iskustva u suradnji s božanskim Ocem prije nego što će poduzeti organizaciju i upravu nad lokalnim svemirom Nebadonom. Ispravljač je tako, malo po malo, unosio u Isusovu ljudsku svijest ta bitna sjećanja iz njegove bivše i božanske egzistencije u različitim epohama njegove gotovo vječne prošlosti. Posljednja epizoda njegova predljudskog života koju je Ispravljač prizvao u njegovo sjećanje je oproštajno vijećanje s Emanuelom od Sfere Spasenja neposredno prije nego što će izgubiti svijest ličnosti na početku Urantija utjelovljenja. A ovo je posljednje sjećanje na njegovu predljudsku egzistenciju jasno predstavljeno u Isusovoj svijesti na dan kad ga je Ivan krstio u Jordanu.
4. THE HUMAN JESUS
4. ČOVJEK ISUS
1955 129:4.1 To the onlooking celestial intelligences of the local universe, this Mediterranean trip was the most enthralling of all Jesus’ earth experiences, at least of all his career right up to the event of his crucifixion and mortal death. This was the fascinating period of his personal ministry in contrast with the soon-following epoch of public ministry. This unique episode was all the more engrossing because he was at this time still the carpenter of Nazareth, the boatbuilder of Capernaum, the scribe of Damascus; he was still the Son of Man. He had not yet achieved the complete mastery of his human mind; the Adjuster had not fully mastered and counterparted the mortal identity. He was still a man among men.
2014 129:4.1 Okupljene nebeske inteligencije lokalnog svemira smatraju ovo putovanje Sredozemljem najuzbudljivijim od svih Isusovih zemaljskih događaja ili ako ništa drugo, od svih događaja prije njegova raspeća i smrti u tijelu. Bio je to fascinantni period osobne službe, u suprotnosti sa skorim razdobljem buduće javne službe. Ovaj je jedinstveni događaj bio još upečatljiviji zato što je Isus u to vrijeme bio tesar iz Nazareta, brodograditelj iz Kafarnauma i pisar iz Damaska; on je još uvijek bio Sin Čovječji. Još nije u potpunosti ovladao svojim ljudskim umom; Ispravljač još nije posve ovladao njegovim smrtnim identitetom i izradio njegov duplikat. Još uvijek je bio jedan od ljudi.
1955 129:4.2 The purely human religious experience—the personal spiritual growth—of the Son of Man well-nigh reached the apex of attainment during this, the twenty-ninth year. This experience of spiritual development was a consistently gradual growth from the moment of the arrival of his Thought Adjuster until the day of the completion and confirmation of that natural and normal human relationship between the material mind of man and the mind-endowment of the spirit—the phenomenon of the making of these two minds one, the experience which the Son of Man attained in completion and finality, as an incarnated mortal of the realm, on the day of his baptism in the Jordan.
2014 129:4.2 Posve ljudsko religiozno iskustvo - osobni duhovni rast - Sina Čovječjeg je gotovo dosegao vrhunac postignuća tijekom ove, dvadeset devete godine. Ovo je iskustvo duhovnog razvoja rezultat posve postupnog rasta od trenutka dolaska u njegov um Misaonog Ispravljača, do upotpunjenja i utvrđenja tog prirodnog i normalnog ljudskog odnosa između materijalnog uma čovjeka i umnog obdarenja duha - fenomena spajanja ovih dvaju umova u jedan, iskustva koje je Sin Čovječji postigao postupno i konačno, kao utjelovljeni smrtnik ovoga svijeta, na dan svoga krštenja u Jordanu.
1955 129:4.3 Throughout these years, while he did not appear to engage in so many seasons of formal communion with his Father in heaven, he perfected increasingly effective methods of personal communication with the indwelling spirit presence of the Paradise Father. He lived a real life, a full life, and a truly normal, natural, and average life in the flesh. He knows from personal experience the equivalent of the actuality of the entire sum and substance of the living of the life of human beings on the material worlds of time and space.
2014 129:4.3 Tijekom ovih godina, dok naizgled nije stupao u tako brojna razdoblja formalnog duhovnog zajedništava s nebeskim Ocem, usavršio je sve učinkovitije metode osobne komunikacije s unutarnjim duhom prisutnosti Rajskog Oca. Živio je stvarni život, puni život i istinski normalan, prirodan i prosječan život u tijelu. Iz osobnog je iskustva upoznao ekvivalent stvarnosti ukupne sume i biti življenja životom ljudskih bića na materijalnim svjetovima vremena i prostora.
1955 129:4.4 The Son of Man experienced those wide ranges of human emotion which reach from superb joy to profound sorrow. He was a child of joy and a being of rare good humor; likewise was he a “man of sorrows and acquainted with grief.” In a spiritual sense, he did live through the mortal life from the bottom to the top, from the beginning to the end. From a material point of view, he might appear to have escaped living through both social extremes of human existence, but intellectually he became wholly familiar with the entire and complete experience of humankind.
2014 129:4.4 Sin Čovječji je doživio široki raspon ljudskih emocija, od vrhunske radosti do duboke tuge. Bio je dijete radosti i biće rijetko dobrog raspoloženja; također je bio "čovjek boli i vičan patnjama[3]." U duhovnom je smislu živio smrtni život od dna do vrha, od početka do kraja. S materijalne točke gledišta može djelovati da je izbjegao obje društvene krajnosti ljudske egzistencije, ali intelektualno se upoznao sa cijelim i potpunim iskustvom ljudskog roda.
1955 129:4.5 Jesus knows about the thoughts and feelings, the urges and impulses, of the evolutionary and ascendant mortals of the realms, from birth to death. He has lived the human life from the beginnings of physical, intellectual, and spiritual selfhood up through infancy, childhood, youth, and adulthood—even to the human experience of death. He not only passed through these usual and familiar human periods of intellectual and spiritual advancement, but he also fully experienced those higher and more advanced phases of human and Adjuster reconciliation which so few Urantia mortals ever attain. And thus he experienced the full life of mortal man, not only as it is lived on your world, but also as it is lived on all other evolutionary worlds of time and space, even on the highest and most advanced of all the worlds settled in light and life.
2014 129:4.5 Isus poznaje misli, osjećaje, porive i impulse evolucijskih i uzlaznih zemaljskih smrtnika od rođenja do smrti. Živio je ljudski život od početaka svog tjelesnog, intelektualnog i duhovnog “ja” kroz najranije godine, djetinjstvo, mladost i odraslu dob - do samog ljudskog doživljaja smrti[4]. On ne samo što je prošao kroz ova uobičajena i poznata ljudska razdoblja intelektualnog i druhovnog napretka, već je također u potpunosti doživio i više i naprednije faze pomirenja čovjeka i Ispravljača koje tako mali broj smrtnika Urantije ikada postigne. I tako je doživio puni život smrtnih ljudi, ne samo život ljudi vašeg svijeta, već i život kojim se živi na svim drugim evolucijskim svjetovima vremena i prostora, čak i na najvišim i najnaprednijim svjetovima u stadiju svjetla i života.
1955 129:4.6 Although this perfect life which he lived in the likeness of mortal flesh may not have received the unqualified and universal approval of his fellow mortals, those who chanced to be his contemporaries on earth, still, the life which Jesus of Nazareth lived in the flesh and on Urantia did receive full and unqualified acceptance by the Universal Father as constituting at one and the same time, and in one and the same personality-life, the fullness of the revelation of the eternal God to mortal man and the presentation of perfected human personality to the satisfaction of the Infinite Creator.
2014 129:4.6 Iako ovaj savršeni život kojim je živio u smrtnom tijelu nije primio bezuvjetno i općenito odobravanje njegovih bližnjih smrtnika, onih koji su se našli kao njegovi suvremenici na zemlji, ipak, život koji je Isus iz Nazareta živio u tijelu i na Urantiji je primio puno i bezuvjetno prihvaćanje Oca Svih kao život koji istovremeno i u životu jedne te iste ličnosti, obuhvaća puninu otkrivenja vječnog Boga smrtnom čovjeku i predstavu usavršene ljudske ličnosti na zadovoljstvo Beskonačnog Stvoritelja.
1955 129:4.7 And this was his true and supreme purpose. He did not come down to live on Urantia as the perfect and detailed example for any child or adult, any man or woman, in that age or any other. True it is, indeed, that in his full, rich, beautiful, and noble life we may all find much that is exquisitely exemplary, divinely inspiring, but this is because he lived a true and genuinely human life. Jesus did not live his life on earth in order to set an example for all other human beings to copy. He lived this life in the flesh by the same mercy ministry that you all may live your lives on earth; and as he lived his mortal life in his day and as he was, so did he thereby set the example for all of us thus to live our lives in our day and as we are. You may not aspire to live his life, but you can resolve to live your lives even as, and by the same means that, he lived his. Jesus may not be the technical and detailed example for all the mortals of all ages on all the realms of this local universe, but he is everlastingly the inspiration and guide of all Paradise pilgrims from the worlds of initial ascension up through a universe of universes and on through Havona to Paradise. Jesus is the new and living way from man to God, from the partial to the perfect, from the earthly to the heavenly, from time to eternity.
2014 129:4.7 I to je bio njegov istinski i najviši cilj. On nije došao živjeti na Urantiju kao savršeni i detaljni primjer bilo kojem djetetu i odrasloj osobi, muškarcu ili ženi, u toj dobi ili u bilo kojoj drugoj. Istina je, doduše, da u njegovom punom, bogatom, lijepom i plemenitom životu svi možemo naći događaje koji su izvanredno primjerni i božanstveno inspirativni, ali to je zato što je živio stvarni i istinski ljudski život. Isus nije živio svoj život na zemlji kako bi postavio primjer koji ljudi trebaju kopirati. On je živio ovaj život u tijelu istom milostivom službom kojom vi možete živjeti svoje živote na zemlji; i kako je živio svoj smrtni život u svoje vrijeme i onakav kakav je bio, tako je nama svima postavio za primjer da tako živimo svoje živote u naše vrijeme i onakvi kakvi jesmo. Vi ne trebate nastojati živjeti njegov život, ali možete riješiti da ćete živjeti svoje živote na isti način i istim sredstvima kao što je on živio svoj. Isus ne može biti tehnički i detaljan primjer za sve smrtnike svih dobi na svim područjima ovog lokalnog svemira, ali on je nadahnuće i vodič svim hodočasnicima na putu za Raj iz početnih svjetova uspona kroz svemir nad svemirima i preko Havone, sve do Raja. Isus je novi i živući put od čovjeka do Boga, od djelomičnog do savršenog, od zemaljskog do nebeskog, od vremena do vječnosti.[5]
1955 129:4.8 By the end of the twenty-ninth year Jesus of Nazareth had virtually finished the living of the life required of mortals as sojourners in the flesh. He came on earth the fullness of God to be manifest to man; he had now become well-nigh the perfection of man awaiting the occasion to become manifest to God. And he did all of this before he was thirty years of age.
2014 129:4.8 Do kraja dvadeset i devete godine, Isus iz Nazareta je gotovo dovršio život koji se traži od smrtnika kao pridošlica u tijelu. Došao je na zemlju u punini Boga kako bi sebe očitovao čovjeku; sada je postao gotovo savršeni čovjek koji je čekao priliku da bude predočen Bogu. I on je učinio sve to prije nego što je napunio trideset godina.