Knjiga Urantia na engleskom jeziku je javno vlasništvo diljem svijeta od 2006. godine..
Prijevodi: © 2014 Zaklada Urantia
| POGLAVLJE 9 : ODNOS BESKONAČNOG DUHA : PREMA SVEMIRU |
Indeks
Jedna verzija |
POGLAVLJE 11 : VJEČNI RAJSKI OTOK |
THE PARADISE TRINITY
POGLAVLJE 10 : RAJSKO TROJSTVO
1955 10:0.1 THE Paradise Trinity of eternal Deities facilitates the Father’s escape from personality absolutism. The Trinity perfectly associates the limitless expression of God’s infinite personal will with the absoluteness of Deity. The Eternal Son and the various Sons of divine origin, together with the Conjoint Actor and his universe children, effectively provide for the Father’s liberation from the limitations otherwise inherent in primacy, perfection, changelessness, eternity, universality, absoluteness, and infinity.
2014 10:0.1 RAJSKO Trojstvo vječnih Božanstava omogućuje Očevo oslobođenje od apsolutizma ličnosti. Trojstvo savršeno povezuje bezgranični izražaj Božje beskonačne osobne volje s absolutnosti Božanstva. Vječni Sin i razni Sinovi božanskog porijekla, zajedno sa Združenim Činiteljem i njegovom kozmičkom djecom, učinkovito osiguravaju Očevo oslobođenje od ograničenja inače prisutnih u primatu, savršenstvu, nemijenjivosti, vječnosti, sveopćoj apsolutnosti i beskonačnosti.
1955 10:0.2 The Paradise Trinity effectively provides for the full expression and perfect revelation of the eternal nature of Deity. The Stationary Sons of the Trinity likewise afford a full and perfect revelation of divine justice. The Trinity is Deity unity, and this unity rests eternally upon the absolute foundations of the divine oneness of the three original and co-ordinate and coexistent personalities, God the Father, God the Son, and God the Spirit.
2014 10:0.2 Rajsko Trojstvo djelotvorno omogućuje puni izražaj i savršeno otkrivenje vječne naravi Božanstva
[1]. Stacionarni Sinovi Trojstva također donose puno i savršeno otkrivenje božanske pravde. Trojstvo je jedinstvo Božanstva, a to jedinstvo počiva vječno na apsolutnim temeljima božanskog jedinstva triju izvornih, ravnopravnih i supostojećih ličnosti, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha[2].
1955 10:0.3 From the present situation on the circle of eternity, looking backward into the endless past, we can discover only one inescapable inevitability in universe affairs, and that is the Paradise Trinity. I deem the Trinity to have been inevitable. As I view the past, present, and future of time, I consider nothing else in all the universe of universes to have been inevitable. The present master universe, viewed in retrospect or in prospect, is unthinkable without the Trinity. Given the Paradise Trinity, we can postulate alternate or even multiple ways of doing all things, but without the Trinity of Father, Son, and Spirit we are unable to conceive how the Infinite could achieve threefold and co-ordinate personalization in the face of the absolute oneness of Deity. No other concept of creation measures up to the Trinity standards of the completeness of the absoluteness inherent in Deity unity coupled with the repleteness of volitional liberation inherent in the threefold personalization of Deity.
2014 10:0.3 Iz sadašnjeg stanja u krugu vječnosti, gledajući unatrag u beskrajnu prošlost, možemo otkriti samo jednu neizbježnu neminovnost u kozmičkim poslovima, a to je Rajsko Trojstvo. Smatram da je Trojstvo bilo neizbježno. Kako promatram prošlost, sadašnjost i budućnost vremena, smatram da ništa drugo u cijelom svemiru nad svemirima nije bilo neizbježno. Ovaj je glavni svemir, gledan unatrag ili unaprijed, nezamisliv bez Trojstva. Pošavši od Rajskog Trojstva, možemo pretpostaviti alternativne ili čak višestruke načina djelovanja, no bez Trojstva koje obuhvaća Oca, Sina i Duha, ne možemo zamisliti kako Beskrajni može postići trostruku i istorednu personalizaciju unatoč apsolutnom jedinstvu Božanstva. Niti jedan drugi koncept stvaranja nije usporediv sa standardima Trojstva u potpunosti apsolutnosti jedinstva Božanstva i prepunosti dobrovoljnog oslobođenja sadržanog u trostrukoj personalizaciji Božanstva.
¶ 1. SAMODISTRIBUCIJA PRVOG IZVORA I SREDIŠTA
1. SELF-DISTRIBUTION OF THE FIRST SOURCE AND CENTER
1. SAMODISTRIBUCIJA PRVOG IZVORA I SREDIŠTA
1955 10:1.1 It would seem that the Father, back in eternity, inaugurated a policy of profound self-distribution. There is inherent in the selfless, loving, and lovable nature of the Universal Father something which causes him to reserve to himself the exercise of only those powers and that authority which he apparently finds it impossible to delegate or to bestow.
2014 10:1.1 Čini se da je otac, u prošloj vječnosti, uveo princip korjenite samodistribucije. U nesebičnoj i brižnoj prirodi i ljubavi Oca Svih postoji nešto što ga vodi rezervirati za sebe izvršenje samo onih sila i ovlasti koje je očito smatrao nemogućim prenijeti ili darovati.
1955 10:1.2 The Universal Father all along has divested himself of every part of himself that was bestowable on any other Creator or creature. He has delegated to his divine Sons and their associated intelligences every power and all authority that could be delegated. He has actually transferred to his Sovereign Sons, in their respective universes, every prerogative of administrative authority that was transferable. In the affairs of a local universe, he has made each Sovereign Creator Son just as perfect, competent, and authoritative as is the Eternal Son in the original and central universe. He has given away, actually bestowed, with the dignity and sanctity of personality possession, all of himself and all of his attributes, everything he possibly could divest himself of, in every way, in every age, in every place, and to every person, and in every universe except that of his central indwelling.
2014 10:1.2 Otac Svih se uvijek lišava svakog dijela sebe koji se može podariti bilo kojem drugom Stvoritelju ili stvorenom biću. On je predao svojim božanskim Sinovima i njima pridruženim inteligencijama sve snage i ovlasti koje su mogle biti prenesene. On je istinski prenio na svoje Suverene Sinove, u njihovim svemirima, svako isključivo upravno tijelo koje je bilo prenosivo. U poslovima lokalnog svemira, on je učinio svakog Suverenog Sina Stvoritelja jednako savršenim, nadležnim i autoritativnim kao što je Vječni Sin u izvornom i središnjem svemiru. On je prenio, zapravo darovao, s dostojanstvom i svetošću posjedovanja svoje ličnosti, sve od sebe i svih svojih atributa čega se mogao na bilo koji način osloboditi u svakom dobu, na svakom mjestu, za svaku osobu i u svakom svemiru, osim njegova središnjeg prebivališta.
1955 10:1.3 Divine personality is not self-centered; self-distribution and sharing of personality characterize divine freewill selfhood. Creatures crave association with other personal creatures; Creators are moved to share divinity with their universe children; the personality of the Infinite is disclosed as the Universal Father, who shares reality of being and equality of self with two co-ordinate personalities, the Eternal Son and the Conjoint Actor.
2014 10:1.3 Božanska ličnost nije sebična; samodistribucija i uzajamno dijeljenje ličnosti karakteriziraju božansko jastvo slobodne volje. Stvorena bića žude za povezanosti s drugim osobnim stvorenjima; Stvoritelji imaju potrebu podijeliti božanstvenost sa svojom kozmičkom djecom; ličnost Beskonačnog je obznanjena kao Otac Svih, koji dijeli stvarnost bića i jednakost svoga "ja" s dvije ravnopravne ličnosti, Vječnim Sinom i Združenim Činiteljem.
1955 10:1.4 For knowledge concerning the Father’s personality and divine attributes we will always be dependent on the revelations of the Eternal Son, for when the conjoint act of creation was effected, when the Third Person of Deity sprang into personality existence and executed the combined concepts of his divine parents, the Father ceased to exist as the unqualified personality. With the coming into being of the Conjoint Actor and the materialization of the central core of creation, certain eternal changes took place. God gave himself as an absolute personality to his Eternal Son. Thus does the Father bestow the “personality of infinity” upon his only-begotten Son, while they both bestow the “conjoint personality” of their eternal union upon the Infinite Spirit.
2014 10:1.4 Za znanje o Očevoj ličnosti i božanskim osobinama uvijek ovisimo o otkrivenjima Vječnog Sina, jer nakon izvršenja združenog čina stvaranja, kada Treća Osoba Božanstva stekne postojanje ličnosti i sprovede zajednički koncept svojih božanskih roditelja, Otac prestaje postojati kao bezuvjetna ličnost. Stupanjem u postojanje Združenog Činitelja i materijaliziranjem središnje jezgre stvaranja, dolazi do određenih vječnih promjena. Bog je sebe dao kao apsolutnu ličnost svome Vječnom Sinu. Tako Otac daruje "ličnost beskonačnosti" svome Sinu jedinorođencu, dok njih dvojica daruju "združenu ličnost" njihovog vječnog jedinstva Beskonačnom Duhu.
1955 10:1.5 For these and other reasons beyond the concept of the finite mind, it is exceedingly difficult for the human creature to comprehend God’s infinite father-personality except as it is universally revealed in the Eternal Son and, with the Son, is universally active in the Infinite Spirit.
2014 10:1.5 Iz tih i drugih razloga koji su izvan shvaćanja konačnog uma, ljudskim bićima je izuzetno teško shvatiti Božju beskonačnu očinsku ličnost, osim kao što se ova univerzalno otkriva u Vječnom Sinu i kao što je sa Sinom, univerzalno aktivna u Beskonačnom Duhu.
1955 10:1.6 Since the Paradise Sons of God visit the evolutionary worlds and sometimes even there dwell in the likeness of mortal flesh, and since these bestowals make it possible for mortal man actually to know something of the nature and character of divine personality, therefore must the creatures of the planetary spheres look to the bestowals of these Paradise Sons for reliable and trustworthy information regarding the Father, the Son, and the Spirit.
2014 10:1.6 Kako Rajski Sinovi Boga posjećuju evolucijske svjetove i ponekad tu dolaze prebivati u ljudskom obličju, i kako ova darivanja omogućuju smrtnom čovjeku istinski upoznati prirodu i karakter božanske ličnosti, stvorena bića planetarnih domena doista moraju naći u darivanjima tih Rajskih Sinova pouzdane i vjerodostojne informacije o Ocu, Sinu i Duhu[3].
¶ 2. PERSONALIZACIJA BOŽANSTVA
2. DEITY PERSONALIZATION
2. PERSONALIZACIJA BOŽANSTVA
1955 10:2.1 By the technique of trinitization the Father divests himself of that unqualified spirit personality which is the Son, but in so doing he constitutes himself the Father of this very Son and thereby possesses himself of unlimited capacity to become the divine Father of all subsequently created, eventuated, or other personalized types of intelligent will creatures. As the absolute and unqualified personality the Father can function only as and with the Son, but as a personal Father he continues to bestow personality upon the diverse hosts of the differing levels of intelligent will creatures, and he forever maintains personal relations of loving association with this vast family of universe children.
2014 10:2.1 Tehnikom potrojstvljenja Otac sebe lišava te bezuvjetne ličnosti duha koja je Sin, te na taj način sebe čini Ocem ovog Sina, tako dajući samom sebi neograničenu sposobnost da postane božanski Otac svih inteligentnih bića s voljom koja će naknadno biti stvorena, dovedena u postojanje ili na druge načine personalizirana. Kao apsolutna i bezuvjetna ličnost Otac može djelovati samo kao Sin i sa Sinom, ali kao osobni Otac, on nastavlja darivati ličnost raznim skupinama različitih razina inteligentnih bića s voljom, uvijek održavajući osobne odnose ljubavi i povezanosti sa svojom velikom obitelji svemirske djece.
1955 10:2.2 After the Father has bestowed upon the personality of his Son the fullness of himself, and when this act of self-bestowal is complete and perfect, of the infinite power and nature which are thus existent in the Father-Son union, the eternal partners conjointly bestow those qualities and attributes which constitute still another being like themselves; and this conjoint personality, the Infinite Spirit, completes the existential personalization of Deity.
2014 10:2.2 Nakon što Bog daruje puninu samoga sebe ličnosti svoga Sina i nakon što je ovaj čin samodarivanja potpun i savršen, od beskonačne moći i naravi koja sada počiva u uniji Oca i Sina, vječni partneri dogovorno daruju svojstva i atribute koji čine jedno novo biće poput njih samih; i ta objedinjena ličnost, Beskonačni Duh, upotpunjuje egzistencijalnu personalizaciju Božanstva.
1955 10:2.3 The Son is indispensable to the fatherhood of God. The Spirit is indispensable to the fraternity of the Second and Third Persons. Three persons are a minimum social group, but this is least of all the many reasons for believing in the inevitability of the Conjoint Actor.
2014 10:2.3 Sin je neophodan za očinstvo Boga. Duh je neophodan za bratinstvo Druge i Treće Osobe. Tri osobe su najmanja društvena skupina, ali to je najmanji od mnogobrojnih razloga za vjerovanje u neibježnost Združenog Činitelja.
1955 10:2.4 The First Source and Center is the infinite father-personality, the unlimited source personality. The Eternal Son is the unqualified personality-absolute, that divine being who stands throughout all time and eternity as the perfect revelation of the personal nature of God. The Infinite Spirit is the conjoint personality, the unique personal consequence of the everlasting Father-Son union.
2014 10:2.4 Prvi Izvor i Središte je beskonačna očinska ličnost, neograničeni izvor ličnosti. Vječni Sin je bezuvjetni apsolut ličnosti, božansko biće koje postoji tijekom svih vremena i vječnosti kao savršeno otkrivenje osobne naravi Boga. Beskonačni Duh je združena ličnost, jedinstvena osobna posljedica vječne unije Oca-Sina.
1955 10:2.5 The personality of the First Source and Center is the personality of infinity minus the absolute personality of the Eternal Son. The personality of the Third Source and Center is the superadditive consequence of the union of the liberated Father-personality and the absolute Son-personality.
2014 10:2.5 Ličnost Prvog Izvora i Središta je ličnost beskonačnosti, minus apsolutna ličnost Vječnog Sina. Ličnost Trećeg Izvora i Središta je veća od zbrojne posljedice sjedinjenja oslobođene ličnosti Oca i apsolutne ličnosti Sina.
1955 10:2.6 The Universal Father, the Eternal Son, and the Infinite Spirit are unique persons; none is a duplicate; each is original; all are united.
2014 10:2.6 Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh su jedinstvene osobe; oni nisu duplikati; svaki je sebi nalik; sva tri su ujedinjeni.
1955 10:2.7 The Eternal Son alone experiences the fullness of divine personality relationship, consciousness of both sonship with the Father and paternity to the Spirit and of divine equality with both Father-ancestor and Spirit-associate. The Father knows the experience of having a Son who is his equal, but the Father knows no ancestral antecedents. The Eternal Son has the experience of sonship, recognition of personality ancestry, and at the same time the Son is conscious of being joint parent to the Infinite Spirit. The Infinite Spirit is conscious of twofold personality ancestry but is not parental to a co-ordinate Deity personality. With the Spirit the existential cycle of Deity personalization attains completion; the primary personalities of the Third Source and Center are experiential and are seven in number.
2014 10:2.7 Vječni Sin je jedini koji doživljava puninu božanskog odnosa ličnosti, svijest da je sin Oca i roditelj Duha i da ima božansku jednakost s Ocem od kojeg je potekao i s Duhom čiji je suradnik. Otac doživljava spoznaju da ima ravnopravnog Sina, ali Otac ne poznaje predaka niti prethodnika. Vječni Sin ima iskustvo posinjenja, priznavanje porijekla ličnosti, a Sin je ujedno svjestan da je jedan od roditelja Beskonačnog Duha. Beskonačni Duh je svjestan dvostrukog porijekla ličnosti, ali nije roditelj neke ravnopravne ličnosti Božanstva. S Duhom se zatvara egzistencijalni ciklus personalizacije Božanstva; primarne ličnosti Trećeg Izvora i Središta su iskustvene i ima ih sedam.
1955 10:2.8 I am of origin in the Paradise Trinity. I know the Trinity as unified Deity; I also know that the Father, Son, and Spirit exist and act in their definite personal capacities. I positively know that they not only act personally and collectively, but that they also co-ordinate their performances in various groupings, so that in the end they function in seven different singular and plural capacities. And since these seven associations exhaust the possibilities for such divinity combination, it is inevitable that the realities of the universe shall appear in seven variations of values, meanings, and personality.
2014 10:2.8 Ja sam porijeklom od Rajskog Trojstva. Znam Trojstvo kao sjedinjeno Božanstvo; također znam da Otac, Sin i Duh postoje i djeluju u svojim jasno određenim osobnim ulogama. Sa sigurnošću znam da oni ne djeluju samo osobno i zajednički, već da također usklađuju svoja djela u raznim grupacijama, tako da na kraju djeluju u sedam različitih singularnih i pluralnih uloga. A budući da ovih sedam udruženja iscrpljuju mogućnost formiranja novih kombinacija božanstva, neizbježno je da se stvarnosti svemira javljaju u sedam varijacija vrijednosti, značenja i ličnosti.
¶ 3. TRI OSOBE BOŽANSTVA
3. THE THREE PERSONS OF DEITY
3. TRI OSOBE BOŽANSTVA
1955 10:3.1 Notwithstanding there is only one Deity, there are three positive and divine personalizations of Deity. Regarding the endowment of man with the divine Adjusters, the Father said: “Let us make mortal man in our own image.” Repeatedly throughout the Urantian writings there occurs this reference to the acts and doings of plural Deity, clearly showing recognition of the existence and working of the three Sources and Centers.
2014 10:3.1 Bez obzira što postoji samo jedno Božanstvo, postoje tri jasno utvrđene i božanske personalizacije Božanstva. O obdarenju čovjeka s božanskim Ispravljačem, Otac je rekao: "Načinimo čovjeka na svoju sliku[4]." Nebrojeno puta u svetim spisima Urantije javlja se ovo pozivanje na djela i učinke pluralnog Božanstva, jasno ukazujući na priznavanje postojanja i djelovanja tri Izvora i Središta.
1955 10:3.2 We are taught that the Son and the Spirit sustain the same and equal relations to the Father in the Trinity association. In eternity and as Deities they undoubtedly do, but in time and as personalities they certainly disclose relationships of a very diverse nature. Looking from Paradise out on the universes, these relationships do seem to be very similar, but when viewed from the domains of space, they appear to be quite different.
2014 10:3.2 Poučeni smo da Sin i Duh održavaju jednake i ravopravne odnose s Ocem u organizaciji Trojstva. U vječnosti i kao Božanstva oni to nesumnjivo čine, ali u vremenu i kao ličnosti oni sigurno otkrivaju odnose vrlo različite prirode. Gledajući iz Raja u svemire, ti odnosi se čine vrlo sličnima, ali kada se gleda iz domena prostora, oni djeluju dosta drugačije.
1955 10:3.3 The divine Sons are indeed the “Word of God,” but the children of the Spirit are truly the “Act of God.” God speaks through the Son and, with the Son, acts through the Infinite Spirit, while in all universe activities the Son and the Spirit are exquisitely fraternal, working as two equal brothers with admiration and love for an honored and divinely respected common Father.
2014 10:3.3 Božanski Sinovi su uistinu "Riječ Božja," a djeca Duha su doista "Djelo Božje[5][6]." Bog govori kroz Sina i sa Sinom i djeluje kroz Beskonačnog Duha, dok se u svim kozmičkim aktivnostima Sin i Duh uzajamno odnose bratinski, radeći kao dva ravnopravna brata s divljenjem i ljubavi prema časnom i božanski poštovanom zajedničkom Ocu.
1955 10:3.4 The Father, Son, and Spirit are certainly equal in nature, co-ordinate in being, but there are unmistakable differences in their universe performances, and when acting alone, each person of Deity is apparently limited in absoluteness.
2014 10:3.4 Otac, Sin i Duh su, naravno, jednaki u prirodi i ravnopravni u bitku, dok postoje nepogrešive razlike u njihovim kozmičkim nastupima, a djelujući pojedinačno, svaka osoba Božanstva je naočigled ograničena u apsolutnosti.
1955 10:3.5 The Universal Father, prior to his self-willed divestment of the personality, powers, and attributes which constitute the Son and the Spirit, seems to have been (philosophically considered) an unqualified, absolute, and infinite Deity. But such a theoretical First Source and Center without a Son could not in any sense of the word be considered the Universal Father; fatherhood is not real without sonship. Furthermore, the Father, to have been absolute in a total sense, must have existed at some eternally distant moment alone. But he never had such a solitary existence; the Son and the Spirit are both coeternal with the Father. The First Source and Center has always been, and will forever be, the eternal Father of the Original Son and, with the Son, the eternal progenitor of the Infinite Spirit.
2014 10:3.5 Otac, prije nego se svojom vlastitom voljom lišio ličnosti, ovlasti i atributa koji ulaze u Sina i Duha, čini se da je (filozofski govoreći) bio bezuvjetno, apsolutno i beskonačno Božanstvo. Ali bez Sina, takav teoretski Prvi Izvor i Središte se nije mogao u bilo kojem smislu te riječi smatrati Ocem Svih; očinstvo nije stvarno bez sina. Nadalje je Otac, kako bi bio apsolutan u ukupnom smislu, morao postojati sam samcat u nekom vječno dalekom trenutku. Ali on nikada nije imao to osamljeno postojanje; Sin i Duh su jednako vječni sa Ocem. Prvi Izvor i Središte je uvijek bio i zauvijek će biti vječni Otac Izvornog Sina i s ovim Sinom, vječni praotac Beskonačnog Duha.
1955 10:3.6 We observe that the Father has divested himself of all direct manifestations of absoluteness except absolute fatherhood and absolute volition. We do not know whether volition is an inalienable attribute of the Father; we can only observe that he did not divest himself of volition. Such infinity of will must have been eternally inherent in the First Source and Center.
2014 10:3.6 Opažamo da se Otac lišio svih izravnih manifestacija apsolutnosti izuzev apsolutnog očinstva i apsolutne volje. Ne znamo da li je volja neotuđivi atribut Oca; možemo samo zamijetiti da se nije lišio svoje volje. Takva beskonačnost volje mora biti vječno svojstvena Prvom Izvoru i Središtu.
1955 10:3.7 In bestowing absoluteness of personality upon the Eternal Son, the Universal Father escapes from the fetters of personality absolutism, but in so doing he takes a step which makes it forever impossible for him to act alone as the personality-absolute. And with the final personalization of coexistent Deity—the Conjoint Actor—there ensues the critical trinitarian interdependence of the three divine personalities with regard to the totality of Deity function in absolute.
2014 10:3.7 U darovanju apsolutnosti ličnosti Vječnom Sinu, Otac Svih se oslobađa okova apsolutizma ličnosti, ali time čini nešto što mu zauvijek onemogućuje samostalno djelovati kao apsolut ličnosti. Sa konačnom personalizacijom supostojećeg Božanstva - Združenog Činitelja - javlja se kritična trinitarna međuovisnost triju božanskih ličnosti s obzirom na ukupnost djelovanja Božanstva u apsolutu.
1955 10:3.8 God is the Father-Absolute of all personalities in the universe of universes. The Father is personally absolute in liberty of action, but in the universes of time and space, made, in the making, and yet to be made, the Father is not discernibly absolute as total Deity except in the Paradise Trinity.
2014 10:3.8 Bog je Otac-Apsolut svih ličnosti u svemiru nad svemirima. Otac je osobno apsolutan u slobodi djelovanja, ali u svemirima vremena i prostora koji su stvoreni, u izradi ili će biti stvoreni, Otac nije primjetno apsolutan kao ukupno Božanstvo osim u Rajskom Trojstvu.
1955 10:3.9 The First Source and Center functions outside of Havona in the phenomenal universes as follows:
2014 10:3.9 Prvi Izvor i Središte djeluje izvan Havone u fenomenima svemira, kako slijedi:
1955 10:3.10 1. As creator, through the Creator Sons, his grandsons.
2014 10:3.10 1. Kao stvoritelj, kroz Sinove Stvoritelje, svoje unuke.
2014 10:3.11 2. Kao kontrolor, kroz gravitacijsko težište Raja.
1955 10:3.12 3. As spirit, through the Eternal Son.
2014 10:3.12 3. Kao Duh, kroz Vječnog Sina.
1955 10:3.13 4. As mind, through the Conjoint Creator.
2014 10:3.13 4. Kao um, kroz Združenog Stvoritelja.
1955 10:3.14 5. As a Father, he maintains parental contact with all creatures through his personality circuit.
2014 10:3.14 5. Kao Otac, on održava roditeljski kontakt sa svim stvorenim bićima preko kruga ličnosti.
1955 10:3.15 6. As a person, he acts directly throughout creation by his exclusive fragments—in mortal man by the Thought Adjusters.
2014 10:3.15 6. Kao osoba, on djeluje izravno širom cijelog stvaranja kroz svoje ekskluzivne fragmente - u smrtnom čovjeku, to su Misaoni Ispravljači.
1955 10:3.16 7. As total Deity, he functions only in the Paradise Trinity.
2014 10:3.16 7. Kao ukupno Božanstvo, djeluje samo u Rajskom Trojstvu.
1955 10:3.17 All these relinquishments and delegations of jurisdiction by the Universal Father are wholly voluntary and self-imposed. The all-powerful Father purposefully assumes these limitations of universe authority.
2014 10:3.17 Sva ova predavanja i prenošenja nadležnosti od strane Oca Svih su u cijelosti dobrovoljna i samo-nametnuta. Svemoćni Otac dragovoljno usvaja ta ograničenja nad svojom kozmičkom ovlasti.
1955 10:3.18 The Eternal Son seems to function as one with the Father in all spiritual respects except in the bestowals of the God fragments and in other prepersonal activities. Neither is the Son closely identified with the intellectual activities of material creatures nor with the energy activities of the material universes. As absolute the Son functions as a person and only in the domain of the spiritual universe.
2014 10:3.18 Vječni Sin naočigled funkcionira kao jedno s Ocem u svim duhovnim aspektima osim u darivanju fragmenata Boga i drugim predličnim aktivnostima. Niti se Sin usko poistovjećuje s intelektualnim aktivnostima materijalnih bića ili s energetskim djelatnostima materijalnih svemira. Kao apsolut Sin funkcionira kao osoba i to samo u domeni duhovnog svemira.
1955 10:3.19 The Infinite Spirit is amazingly universal and unbelievably versatile in all his operations. He performs in the spheres of mind, matter, and spirit. The Conjoint Actor represents the Father-Son association, but he also functions as himself. He is not directly concerned with physical gravity, with spiritual gravity, or with the personality circuit, but he more or less participates in all other universe activities. While apparently dependent on three existential and absolute gravity controls, the Infinite Spirit appears to exercise three supercontrols. This threefold endowment is employed in many ways to transcend and seemingly to neutralize even the manifestations of primary forces and energies, right up to the superultimate borders of absoluteness. In certain situations these supercontrols absolutely transcend even the primal manifestations of cosmic reality.
2014 10:3.19 Beskonačni Duh je izvanredno univerzalan i nevjerojatno svestran u svim svojim operacijama. On djeluje u sferama uma, materije i duha. Združeni Činitelj predstavlja udrugu Oca-Sina, ali on također djeluje i kao on sam. On se ne bavi izravno fizičkom gravitacijom, duhovnom gravitacijom ili krugom ličnosti, ali više ili manje sudjeluje u svim drugim kozmičkim aktivnostima. Dok naočigled ovisi o tri egzistencijalne i apsolutne gravitacijske kontrole, Beskonačni Duh prividno posjeduje i tri superkontrole. Ova trostruka zadužbina je uposlena na više načina da prevaziđe i naizgled neutralizira čak i manifestacije primarnih sila i energija, sve do superkrajnjih granica apsolutnosti. U nekim slučajevima te superkontrole apsolutno transcendiraju čak i iskonske manifestacije kozmičke stvarnosti.
¶ 4. TROJSKA ZAJEDNICA BOŽANSTVA
4. THE TRINITY UNION OF DEITY
4. TROJSKA ZAJEDNICA BOŽANSTVA
1955 10:4.1 Of all absolute associations, the Paradise Trinity (the first triunity) is unique as an exclusive association of personal Deity. God functions as God only in relation to God and to those who can know God, but as absolute Deity only in the Paradise Trinity and in relation to universe totality.
2014 10:4.1 Od svih apsolutnih veza, Rajsko Trojstvo (prvo trojedinstvo) je jedinstveno kao ekskluzivna udruga osobnog Božanstva. Bog djeluje kao Bog samo u odnosu prema Bogu i onima koji mogu poznati Boga, a kao apsolutno Božanstvo samo u Rajskom Trojstvu i u odnosu na svemirsku ukupnost.
1955 10:4.2 Eternal Deity is perfectly unified; nevertheless there are three perfectly individualized persons of Deity. The Paradise Trinity makes possible the simultaneous expression of all the diversity of the character traits and infinite powers of the First Source and Center and his eternal co-ordinates and of all the divine unity of the universe functions of undivided Deity.
2014 10:4.2 Vječno Božanstvo je savršeno ujedinjeno; ali ipak postoje tri savršeno individualizirane osobe Božanstva. Rajsko Trojstvo omogućuje simultano izražavanje sve raznolikosti karakternih crta i beskonačnih moći Prvog Izvora i Središta i njemu ravnopravnih vječnih bića i cijelog božanskog jedinstva svemirskih funkcija nepodijeljenog Božanstva.
1955 10:4.3 The Trinity is an association of infinite persons functioning in a nonpersonal capacity but not in contravention of personality. The illustration is crude, but a father, son, and grandson could form a corporate entity which would be nonpersonal but nonetheless subject to their personal wills.
2014 10:4.3 Trojstvo je udruga beskonačnih osoba koje djeluju u neličnoj ulozi, ali ne u suprotnosti s ličnosti. To je gruba ilustracija, ali otac, sin i unuk mogu formirati korporaciju koja je nelična, ali ipak podliježe njihovoj osobnoj volji.
1955 10:4.4 The Paradise Trinity is real. It exists as the Deity union of Father, Son, and Spirit; yet the Father, the Son, or the Spirit, or any two of them, can function in relation to this selfsame Paradise Trinity. The Father, Son, and Spirit can collaborate in a non-Trinity manner, but not as three Deities. As persons they can collaborate as they choose, but that is not the Trinity.
2014 10:4.4 Rajsko Trojstvo je stvarno. Ono postoji kao Božanstvo koje je zajednica Oca, Sina i Duha; a Otac, Sin i Duh ili bilo koja dva, mogu funkcionirati u odnosu na ovo Rajsko Trojstvo. Otac, Sin i Duh mogu surađivati na način koji nije Trojstvo, ali ne kao tri Božanstva. Kao osobe mogu surađivati kako god žele, ali to nije Trojstvo.
1955 10:4.5 Ever remember that what the Infinite Spirit does is the function of the Conjoint Actor. Both the Father and the Son are functioning in and through and as him. But it would be futile to attempt to elucidate the Trinity mystery: three as one and in one, and one as two and acting for two.
2014 10:4.5 Uvijek imajte na umu da je ono što Beskonačni Duh čini djelovanje Združenog Činitelja. Otac i Sin također funkcioniraju kroz njega i kao on. Ali bilo bi uzaludno pokušati razjasniti misterij Trojstva: tri kao jedan i u jednom, a jedan kao dvojica i za dvojicu.
1955 10:4.6 The Trinity is so related to total universe affairs that it must be reckoned with in our attempts to explain the totality of any isolated cosmic event or personality relationship. The Trinity functions on all levels of the cosmos, and mortal man is limited to the finite level; therefore must man be content with a finite concept of the Trinity as the Trinity.
2014 10:4.6 Trojstvo je tako povezano s ukupnim kozmičkim poslovima da se mora uzeti u obzir u našim pokušajima objašnjenja ukupnost izoliranih kozmičkog događaja ili odnosa ličnosti. Trojstvo funkcionira na svim razinama kozmosa, a smrtni čovjek ograničen na konačnu razinu; stoga čovjek mora biti zadovoljan s konačnim konceptom Trojstva kao Trojstva.
1955 10:4.7 As a mortal in the flesh you should view the Trinity in accordance with your individual enlightenment and in harmony with the reactions of your mind and soul. You can know very little of the absoluteness of the Trinity, but as you ascend Paradiseward, you will many times experience astonishment at successive revelations and unexpected discoveries of Trinity supremacy and ultimacy, if not of absoluteness.
2014 10:4.7 Kao smrtnik u tijelu trebate promatrati Trojstvo u skladu s vašim individualnim prosvjetljenjem i u skladu s reakcijama vašeg uma i duše. Trenutno ste slabo upoznati s apsolutnosti Trojstva, ali dok se budete uspinjali prema Raju, mnogo puta ćete biti zaprepašteni uzastopnim objavama i neočekivanim otkrićima vrhovnosti i krajnosti, ako ne i apsolutnosti, Trojstva.
¶ 5. FUNKCIJE TROJSTVA
5. FUNCTIONS OF THE TRINITY
5. FUNKCIJE TROJSTVA
1955 10:5.1 The personal Deities have attributes, but it is hardly consistent to speak of the Trinity as having attributes. This association of divine beings may more properly be regarded as having functions, such as justice administration, totality attitudes, co-ordinate action, and cosmic overcontrol. These functions are actively supreme, ultimate, and (within the limits of Deity) absolute as far as all living realities of personality value are concerned.
2014 10:5.1 Osobna Božanstva imaju atribute, ali je teško dosljedno govoriti o Trojstvu kao posjedniku atributa. Za ovo se udruženje božanskih bića ispravnije može reći da ima funkcije, kao što su pravosuđe, ukupnost stavova, koordinirano djelovanje i kozmička superkontrola. Ove funkcije su aktivno vrhovne, krajnje i (u granicama Božanstva) apsolutne ukoliko se tu radi o svim živim stvarnostima vrijednosti ličnosti.
1955 10:5.2 The functions of the Paradise Trinity are not simply the sum of the Father’s apparent endowment of divinity plus those specialized attributes that are unique in the personal existence of the Son and the Spirit. The Trinity association of the three Paradise Deities results in the evolution, eventuation, and deitization of new meanings, values, powers, and capacities for universal revelation, action, and administration. Living associations, human families, social groups, or the Paradise Trinity are not augmented by mere arithmetical summation. The group potential is always far in excess of the simple sum of the attributes of the component individuals.
2014 10:5.2 Funkcije Rajskog Trojstva nisu samo zboj Očevih vidljivih obdarenja božanstva plus tih specijaliziranih atributa koji su jedinstveni osobnom postojanju Sina i Duha. Trojska udruga triju Rajskih Božanstava rezultira u evoluciji, pojavljivanju i obožanstvljenju novih značenja, vrijednosti, ovlasti i kapaciteta za univerzalnu objavu, djelovanje i upravu. Žive udruge, ljudske obitelji, društvene grupe ili Rajsko Trojstvo ne rastu samo aritmetičkim zbrajanjem. Potencijal grupa je uvijek daleko veći od jednostavnog zbroja svojstava sastavnih osoba.
1955 10:5.3 The Trinity maintains a unique attitude as the Trinity towards the entire universe of the past, present, and future. And the functions of the Trinity can best be considered in relation to the universe attitudes of the Trinity. Such attitudes are simultaneous and may be multiple concerning any isolated situation or event:
2014 10:5.3 Trojstvo održava jedinstven stav kao Trojstvo prema cijelom svemiru prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. A funkcije Trojstva se najbolje mogu promatrati u odnosu prema svemirskim stavovima Trojstva. Takvi stavovi su istodobni i mogu biti višestruki u vezi bilo koje pojedinačne situac ij e ili događaja:
1955 10:5.4 1. Attitude toward the Finite. The maximum self-limitation of the Trinity is its attitude toward the finite. The Trinity is not a person, nor is the Supreme Being an exclusive personalization of the Trinity, but the Supreme is the nearest approach to a power-personality focalization of the Trinity which can be comprehended by finite creatures. Hence the Trinity in relation to the finite is sometimes spoken of as the Trinity of Supremacy.
2014 10:5.4 1. Stav prema Konačnom. Maksimalno samo- ograničenje Trojstva je njegov stav prema konačnom. Trojstvo nije osoba, niti je Vrhovno Biće isključiva personalizacija Trojstva, no Vrhovni je nabliži pristup usredotočenju sinteze snage i ličnosti Trojstva koju konačna bića mogu shvatiti. Stoga se o Trojstvu u odnosu prema konačnom ponekad govori kao o Trojstvu Vrhovnosti.
1955 10:5.5 2. Attitude toward the Absonite. The Paradise Trinity has regard for those levels of existence which are more than finite but less than absolute, and this relationship is sometimes denominated the Trinity of Ultimacy. Neither the Ultimate nor the Supreme are wholly representative of the Paradise Trinity, but in a qualified sense and to their respective levels, each seems to represent the Trinity during the prepersonal eras of experiential-power development.
2014 10:5.5 2. Stav prema Apsonitnom. Rajsko Trojstvo uzima u obzir one razine postojanja koje su više od konačnih a manje od apsolutnih, i ta se veza ponekad naziva Trojstvo Krajnosti. Ni Krajnji niti Vrhovni nisu u potpunosti prikaz Rajskog Trojstva, ali pod određenim uvjetima i na njihovim razinama, čini se da svaki predstavlja Trojstvo tijekom predličnih era razvoja iskustvene snage.
1955 10:5.6 3. The Absolute Attitude of the Paradise Trinity is in relation to absolute existences and culminates in the action of total Deity.
2014 10:5.6 3. Apsolutni stav Rajskog Trojstva je u odnosu s apsolutnim egzistencijama i dostiže vrhunac u djelovanju cjelokupnog Božanstva.
1955 10:5.7 The Trinity Infinite involves the co-ordinate action of all triunity relationships of the First Source and Center—undeified as well as deified—and hence is very difficult for personalities to grasp. In the contemplation of the Trinity as infinite, do not ignore the seven triunities; thereby certain difficulties of understanding may be avoided, and certain paradoxes may be partially resolved.
2014 10:5.7 Beskonačno Trojstvo podrazumijeva koordinirano djelovanje svih odnosa trojedinstva Prvog Izvora i Središta - neobožanstvljenih kao i obožanstvljenih - i stoga je vrlo teško razumljivo ličnostima. U razmatranju Trojstva kao beskonačnog, nemojte previdjeti sedam trojedinstava; tako se mogu izbjeći određene teškoće i djelomično riješiti određeni paradoksi.
1955 10:5.8 But I do not command language which would enable me to convey to the limited human mind the full truth and the eternal significance of the Paradise Trinity and the nature of the never-ending interassociation of the three beings of infinite perfection.
2014 10:5.8 Ali ne nalazim riječi kojima bih mogao prenijeti ograničenom ljudskom umu punu istinu i vječno značenje Rajskog Trojstva i prirode beskrajne međupovezanosti triju bića beskonačnog savršenstva.
¶ 6. STACIONARNI SINOVI TROJSTVA
6. THE STATIONARY SONS OF THE TRINITY
6. STACIONARNI SINOVI TROJSTVA
1955 10:6.1 All law takes origin in the First Source and Center; he is law. The administration of spiritual law inheres in the Second Source and Center. The revelation of law, the promulgation and interpretation of the divine statutes, is the function of the Third Source and Center. The application of law, justice, falls within the province of the Paradise Trinity and is carried out by certain Sons of the Trinity.
2014 10:6.1 Sav zakon vuče porijeklo iz Prvog Izvora i Središta; on je zakon. Administracija duhovnog zakona je sadržana u Drugom Izvoru i Središtu. Otkrivenje zakona, proglašenje i tumačenje božanskih odredbi, je funkcija Trećeg Izvora i Središta. Primjena zakona, pravda, spada u domene Rajskog Trojstva, a nju sprovode određeni Sinovi Trojstva.
1955 10:6.2 Justice is inherent in the universal sovereignty of the Paradise Trinity, but goodness, mercy, and truth are the universe ministry of the divine personalities, whose Deity union constitutes the Trinity. Justice is not the attitude of the Father, the Son, or the Spirit. Justice is the Trinity attitude of these personalities of love, mercy, and ministry. No one of the Paradise Deities fosters the administration of justice. Justice is never a personal attitude; it is always a plural function.
2014 10:6.2 Pravda je svojstvena sveopćoj suverenosti Rajskog Trojstva, ali dobrota, milost i istina su svemirsko službovanje božanskih ličnosti čija božanska unija čini Trojstvo. Pravda nije stav Oca, Sina ili Duha. Pravda je stav Trojstva, njegovih ličnosti ljubavi, milosti i službe. Niti jedno od Rajskih Božanstava ne sprovodi pravdu pojedinačno. Pravda nikad nije osobni stav; ona je uvijek pluralna funkcija.
1955 10:6.3 Evidence, the basis of fairness (justice in harmony with mercy), is supplied by the personalities of the Third Source and Center, the conjoint representative of the Father and the Son to all realms and to the minds of the intelligent beings of all creation.
2014 10:6.3 Dokazi, koji su temelj pravičnosti (pravde u skladu s milosrđem), su nešto što dostavljaju ličnosti Trećeg Izvora i Središta, zajedničkog predstavnika Oca i Sina u svim područjima i u umovima inteligentnih bića cijelog stvaranja.
1955 10:6.4 Judgment, the final application of justice in accordance with the evidence submitted by the personalities of the Infinite Spirit, is the work of the Stationary Sons of the Trinity, beings partaking of the Trinity nature of the united Father, Son, and Spirit.
2014 10:6.4 Presuda, zaključna primjena pravde u skladu s dokazima koje dostavljaju ličnosti Beskonačnog Duha, je djelovanje Stacionarnih Sinova Trojstva, bića koja sudjeluju u prirodi Trojstva ujedinjenog Oca, Sina i Duha.
1955 10:6.5 This group of Trinity Sons embraces the following personalities:
2014 10:6.5 U ovu skupinu Trojskih Sinova ulaze sljedeće ličnosti:
1955 10:6.6 1. Trinitized Secrets of Supremacy.
2014 10:6.6 1. Potrojstvljene Tajne Vrhovnosti.
1955 10:6.7 2. Eternals of Days.
2014 10:6.7 2. Vječni Dani.
1955 10:6.8 3. Ancients of Days.
2014 10:6.8 3. Stari Dani.
1955 10:6.9 4. Perfections of Days.
2014 10:6.9 4. Savršeni Dani.
1955 10:6.10 5. Recents of Days.
2014 10:6.10 5. Skori Dani.
1955 10:6.11 6. Unions of Days.
2014 10:6.11 6. Sjedinjeni Dani.
1955 10:6.12 7. Faithfuls of Days.
2014 10:6.12 7. Vjerni Dani.
1955 10:6.13 8. Perfectors of Wisdom.
2014 10:6.13 8. Usavršitelji Mudrosti.
1955 10:6.14 9. Divine Counselors.
2014 10:6.14 9. Božanski Savjetnici.
1955 10:6.15 10. Universal Censors.
2014 10:6.15 10. Sveopći Cenzori.
1955 10:6.16 We are the children of the three Paradise Deities functioning as the Trinity, for I chance to belong to the tenth order of this group, the Universal Censors. These orders are not representative of the attitude of the Trinity in a universal sense; they represent this collective attitude of Deity only in the domains of executive judgment—justice. They were specifically designed by the Trinity for the precise work to which they are assigned, and they represent the Trinity only in those functions for which they were personalized.
2014 10:6.16 Mi smo djeca triju Rajskih Božanstava koja funkcionira kao Trojstvo, a ja pripadam desetom redu ove skupine, Sveopćim Cenzorima. Ovi redovi nisu predstavnici stava Trojstva u univerzalnom smislu; oni predstavljaju kolektivni stav Božanstva jedino u domenama izvršne presude - pravde. Oni su posebno dizajnirani od strane Trojstva za precizan rad na dužnostima koje su im dodijeljene i predstavljaju Trojstvo samo u funkcijama za koj e su perso nalizirani .
1955 10:6.17 The Ancients of Days and their Trinity-origin associates mete out the just judgment of supreme fairness to the seven superuniverses. In the central universe such functions exist in theory only; there fairness is self-evident in perfection, and Havona perfection precludes all possibility of disharmony.
2014 10:6.17 Stari Dani i njihovi suradnici porijeklom od Trojstva, određuju mjeru pravedne presude vrhovnog poštenja u sedam supersvemira. U središnjem svemiru takve funkcije postoje samo teoretski; tu je pravednost očita u savršenstvu, a savršenstvo Havone isključuje svaku mogućnost nesklada.
1955 10:6.18 Justice is the collective thought of righteousness; mercy is its personal expression. Mercy is the attitude of love; precision characterizes the operation of law; divine judgment is the soul of fairness, ever conforming to the justice of the Trinity, ever fulfilling the divine love of God. When fully perceived and completely understood, the righteous justice of the Trinity and the merciful love of the Universal Father are coincident. But man has no such full understanding of divine justice. Thus in the Trinity, as man would view it, the personalities of Father, Son, and Spirit are adjusted to co-ordinate ministry of love and law in the experiential universes of time.
2014 10:6.18 Pravda je kolektivna misao ispravnosti; milost je osobni izraz. Milost je stav ljubavi; preciznost karakterizira djelovanje zakona; božanski sud je duša pravednosti, uvijek u skladu s pravdom Trojstva, uvijek ispunjavajući božansku ljubav Boga. Kada se u potpunosti shvate i potpuno razumju, ispravnost pravde Trojstva i milosrdna ljubav Oca se podudaraju. Ali čovjek nema tako cjelovito razumijevanje božanske pravde. Tako su u Trojstvu, kako ga čovjek vidi, osobnosti Oca, Sina i Duha prilagođene koordiniranoj službi ljubavi i zakona u iskustvenim svemirima vremena.
¶ 7. NADKONTROLA VRHOVNOSTI
7. THE OVERCONTROL OF SUPREMACY
7. NADKONTROLA VRHOVNOSTI
1955 10:7.1 The First, Second, and Third Persons of Deity are equal to each other, and they are one. “The Lord our God is one God.” There is perfection of purpose and oneness of execution in the divine Trinity of eternal Deities. The Father, the Son, and the Conjoint Actor are truly and divinely one. Of a truth it is written: “I am the first, and I am the last, and beside me there is no God.”
2014 10:7.1 Prva, Druga i Treća Osoba Božanstva imaju jednak status; one su jedno[7]. "Gospodin Bog naš je jedan Bog[8]." Savršenstvo namjere i jedinsto izvršenja počivaju u božanskom Trojstvu vječnih Božanstava. Otac, Sin i Združeni Činitelj su istinski i božanski jedno. Istina je zapisana u riječima: "Ja sam prvi i ja sam posljednji i osim me ne B o ga ne ma[9][10]."
1955 10:7.2 As things appear to the mortal on the finite level, the Paradise Trinity, like the Supreme Being, is concerned only with the total—total planet, total universe, total superuniverse, total grand universe. This totality attitude exists because the Trinity is the total of Deity and for many other reasons.
2014 10:7.2 Kako se stvari čine smrtniku na konačnoj razini, Rajsko Trojstvo, poput Vrhovnog Bića, se brine samo za ukupnost - ukupni planet, ukupni svemir, ukupni supersvemir, ukupni veliki svemir. Ovaj stav ukupnosti postoji jer je Trojstvo ukupnost Božanstva i iz mnogih drugih razloga.
1955 10:7.3 The Supreme Being is something less and something other than the Trinity functioning in the finite universes; but within certain limits and during the present era of incomplete power-personalization, this evolutionary Deity does appear to reflect the attitude of the Trinity of Supremacy. The Father, Son, and Spirit do not personally function with the Supreme Being, but during the present universe age they collaborate with him as the Trinity. We understand that they sustain a similar relationship to the Ultimate. We often conjecture as to what will be the personal relationship between the Paradise Deities and God the Supreme when he has finally evolved, but we do not really know.
2014 10:7.3 Vrhovno Biće je nešto manje i nešto drugo od onih koji djeluju kao Trojstvo u konačnim svemirima; ali u određenim granicama i tijekom ovog doba nepotpune personalizacije moći, čini se da ovo evolucijsko Božanstvo odražava stav Trojstva Vrhovnosti. Otac, Sin i Duh osobno ne funkcioniraju s Vrhovnim Bićem, ali tijekom ovog kozmičkog doba oni surađuju s njim kao Trojstvo. Prema našem shvaćanju oni održavaju sličan odnos prema Krajnjem. Često nagađamo što će biti osobni odnos između Rajskih Božanstava i Vrhovnog Boga kada ovaj konačno evoluira, ali stvarno ne znamo.
1955 10:7.4 We do not find the overcontrol of Supremacy to be wholly predictable. Furthermore, this unpredictability appears to be characterized by a certain developmental incompleteness, undoubtedly an earmark of the incompleteness of the Supreme and of the incompleteness of finite reaction to the Paradise Trinity.
2014 10:7.4 Držimo da nadkontrola Vrhovnosti nije u potpunosti predvidiva. Nadalje, čini se da se ova napredvidivost odlikuje određenom razvojnom nepotpunosti, nesumnjivo obilježjem nepotpunosti Vrhovnog i nepotpunosti reagiranja konačnog na Rajsko Trojstvo .
1955 10:7.5 The mortal mind can immediately think of a thousand and one things—catastrophic physical events, appalling accidents, horrific disasters, painful illnesses, and world-wide scourges—and ask whether such visitations are correlated in the unknown maneuvering of this probable functioning of the Supreme Being. Frankly, we do not know; we are not really sure. But we do observe that, as time passes, all these difficult and more or less mysterious situations always work out for the welfare and progress of the universes. It may be that the circumstances of existence and the inexplicable vicissitudes of living are all interwoven into a meaningful pattern of high value by the function of the Supreme and the overcontrol of the Trinity.
2014 10:7.5 Smrtni um može odmah pomisliti na tisuću i jednu grozu - katastrofalne fizičke događaje, užasne nesreće, strašne katastrofe, kobne bolesti i svjetske pošasti - i pitati da li su takve pojave eventualno u korelaciji s tajanstvenim manipulacijama funkcioniranja Vrhovnog Bića. Iskreno, mi to ne znamo; doista nismo sigurni. Ali smo primijetiti da kako vrijeme prolazi, sve te manje-više tajanstvene situacije uvijek djeluju za dobrobit i napredak svemira. Može biti da su okolnosti postojanja i neobjašnjive nestalnosti života sve utkane u smisleni uzorak visoke vrijednosti djelovanjem Vrhovnog i nadkontrolom Trojstva.
1955 10:7.6 As a son of God you can discern the personal attitude of love in all the acts of God the Father. But you will not always be able to understand how many of the universe acts of the Paradise Trinity redound to the good of the individual mortal on the evolutionary worlds of space. In the progress of eternity the acts of the Trinity will be revealed as altogether meaningful and considerate, but they do not always so appear to the creatures of time.
2014 10:7.6 Kao sin Božji možete razaznati osobni stav ljubavi u svim djelima Boga Oca. Ali nećete uvijek biti u stanju razumjeti kako mnoga svemirska djela Rajskog Trojstva doprinose dobrobiti pojedinačnih smrtnika na evolucijskim svjetovima prostora. U tijeku vječnosti djela Trojstva će se pokazati kao sasvim smislena i obzirna, ali ona se ne moraju uvijek činiti takvima u očima stvorenja vremena.
¶ 8. TROJSTVO IZNAD KONAČNOG
8. THE TRINITY BEYOND THE FINITE
8. TROJSTVO IZNAD KONAČNOG
1955 10:8.1 Many truths and facts pertaining to the Paradise Trinity can only be even partially comprehended by recognizing a function that transcends the finite.
2014 10:8.1 Mnoge istine i činjenice koje se odnose na Rajsko Trojstvo mogu biti djelomično shvaćene prepoznavanjem djelovanja koje nadilazi konačno.
1955 10:8.2 It would be inadvisable to discuss the functions of the Trinity of Ultimacy, but it may be disclosed that God the Ultimate is the Trinity manifestation comprehended by the Transcendentalers. We are inclined to the belief that the unification of the master universe is the eventuating act of the Ultimate and is probably reflective of certain, but not all, phases of the absonite overcontrol of the Paradise Trinity. The Ultimate is a qualified manifestation of the Trinity in relation to the absonite only in the sense that the Supreme thus partially represents the Trinity in relation to the finite.
2014 10:8.2 Nije uputno razmatrati djelovanje Trojstva Krajnosti, ali možemo reći da je Krajnji Bog manifestacija shvaćanja Trojstva sa stanovišta Transcendentalista. Skloni smo vjerovati da je ujedinjenje glavnog svemira javljajući čin Krajnjeg i da je vjerojatno odraz neke, ali ne svih, faza apsonitne nadkontrole Rajskog Trojstva. Krajnji je uvjetovana manifestacija Trojstva u odnosu na apsonit samo u smislu da Vrhovni tako djelomično predstavlja Trojstvo u odnosu prema konačnom.
1955 10:8.3 The Universal Father, the Eternal Son, and the Infinite Spirit are, in a certain sense, the constituent personalities of total Deity. Their union in the Paradise Trinity and the absolute function of the Trinity equivalate to the function of total Deity. And such completion of Deity transcends both the finite and the absonite.
2014 10:8.3 Otac, Vječni Sin i Beskonačni Duh su u određenom smislu, sastavne ličnosti ukupnog Božanstva. Njihovo se jedinstvo u Rajskom Trojstvu i apsolutno djelovanje Trojstva izjednačuju s djelovanjem cjelokupnog Božanstva. I takvo upotpunjenje Božanstva nadilazi konačno kao i apsonitno.
1955 10:8.4 While no single person of the Paradise Deities actually fills all Deity potential, collectively all three do. Three infinite persons seem to be the minimum number of beings required to activate the prepersonal and existential potential of total Deity—the Deity Absolute.
2014 10:8.4 Dok ni jedna osoba Rajskog Božanstva zapravo ne ispunjava sav potencijal Božanstva, one to čine zajednički. Tri beskonačne osobe su naočigled minimalni broj bića potreban za aktiviranje predličnog i egzistencijalnog potencijala ukupnog Božanstva - Božanstva Apsoluta.
1955 10:8.5 We know the Universal Father, the Eternal Son, and the Infinite Spirit as persons, but I do not personally know the Deity Absolute. I love and worship God the Father; I respect and honor the Deity Absolute.
2014 10:8.5 Mi znamo Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha kao osobe, ali ja osobno ne znam Božanstvo Apsoluta. Volim i obožavam Boga Oca; ukazujem počast i štovanje Božanstvu Apsolutu.
1955 10:8.6 I once sojourned in a universe where a certain group of beings taught that the finaliters, in eternity, were eventually to become the children of the Deity Absolute. But I am unwilling to accept this solution of the mystery which enshrouds the future of the finaliters.
2014 10:8.6 Jednom sam boravio na jednom mjestu u svemiru gdje je određena grupa bića poučavala da finalisti, u vječnosti, s vremenom postaju djeca Božanstva Apsoluta. Ali ne želim prihvatiti ovo objašnjenje kao rješenje misterije koja obavija budućnost finalista.
1955 10:8.7 The Corps of the Finality embrace, among others, those mortals of time and space who have attained perfection in all that pertains to the will of God. As creatures and within the limits of creature capacity they fully and truly know God. Having thus found God as the Father of all creatures, these finaliters must sometime begin the quest for the superfinite Father. But this quest involves a grasp of the absonite nature of the ultimate attributes and character of the Paradise Father. Eternity will disclose whether such an attainment is possible, but we are convinced, even if the finaliters do grasp this ultimate of divinity, they will probably be unable to attain the superultimate levels of absolute Deity.
2014 10:8.7 Korpus Finalista obuhvaća, između ostalih, te smrtnike vremena i prostora koji su postigli savršenstvo u svemu što se odnosi na Božju volju. Kao stvorena bića i u granicama sposobnosti stvorenih bića, oni su istinski i potpuno spoznali Boga. Nakon što su tako pronašli Boga kao Oca svih stvorenih bića, ovi finalisti moraju nekom prilikom započeti potragu za Ocem koji nadilazi konačno. Ali ovaj zadatak obuhvaća razumijevanje apsonitne prirode krajnjih osobina i karaktera Rajskog Oca. Vječnost će pokazati da li je takvo postignuće moguće, ali mi smo uvjereni da čak i ako finalisti postignu razumijevanje ove krajnje božanstvenosti, oni vjerojatno neće biti u stanju postići razine apsolutnog Božanstva koje nadilaze krajnost.
1955 10:8.8 It may be possible that the finaliters will partially attain the Deity Absolute, but even if they should, still in the eternity of eternities the problem of the Universal Absolute will continue to intrigue, mystify, baffle, and challenge the ascending and progressing finaliters, for we perceive that the unfathomability of the cosmic relationships of the Universal Absolute will tend to grow in proportions as the material universes and their spiritual administration continue to expand.
2014 10:8.8 Možda je moguće da će finalisti djelomično postići Božanstvo Apsoluta, ali čak i u tom slučaju, i dalje u vječnosti nad vječnostima problem Sveopćeg Apsoluta nastavlja intrigirati, mistificirati, zbunjivati i izazivati napredujuće finaliste, jer opažamo da nepojmljivost proporcija kozmičkih odnosa Sveopćeg Apsoluta ima tendenciju rasti u omjeru s porastom materijalnih svemira i proširenjem njihove duhovne admistracije.
1955 10:8.9 Only infinity can disclose the Father-Infinite.
2014 10:8.9 Samo beskonačnost može otkriti Oca- Beskonačnost.
1955 10:8.10 [Sponsored by a Universal Censor acting by authority from the Ancients of Days resident on Uversa.]
2014 10:8.10 [Pod pokroviteljstvom Sveopćeg Cenzora koji dje luj e prema ovlasti Starih Dana na Uversi.]
| POGLAVLJE 9 : ODNOS BESKONAČNOG DUHA : PREMA SVEMIRU |
Indeks
Jedna verzija |
POGLAVLJE 11 : VJEČNI RAJSKI OTOK |
¶ Reference
¶ Biblija
- ↑ 10:0.2 Rajsko Trojstvo: Mt 28:19; Dj 2:32-33; 2 Kor 13:14; 1 Iv 5:7.
- ↑ 10:0.2 Rajsko Trojstvo (Pavlov rani pogled): 1 Kor 12:4-6.
- ↑ 10:1.6 Rajski sinovi: Mt 11:27; Lk 10:22; Iv 1:14,18; Iv 6:45-46; Iv 8:26; Iv 12:49-50; Iv 14:7-11,20; Iv 17:6,25-26.
- ↑ 10:3.1 Stvoren čovjekom na sliku Božju: Post 1:26.
- ↑ 10:3.3 „Božja riječ“: Iv 1:1-4,14.
- ↑ 10:3.3 Viša sila: Post 1:1ff.
- ↑ 10:7.1 Jedinstvo Božanstva: 1 Iv 5:7.
- ↑ 10:7.1 Gospodin, Bog naš, jest jedan Bog: 2 Kr 19:19; 1 Ljet 17:20; Neh 9:6; Ps 86:10; Sir 36:5; Iz 37:16; Iz 44:6,8; Iz 45:5-6,21; Pnz 4:35,39; Pnz 6:4; Mk 12:29,32; Iv 17:3; Rim 3:30; 1 Kor 8:4-6; Gal 3:20; Ef 4:6; 1 Tim 2:5; Jak 2:19; 1 Sam 2:2; 2 Sam 7:22.
- ↑ 10:7.1 Prvi, Posljednji i jedini Bog: Iz 41:4; Iz 44:6; Iz 48:12; Otk 1:17; Otk 2:8.
- ↑ 10:7.1 Alfa i Omega: Otk 1:8,11; Otk 21:6; Otk 22:13.