Knjiga Urantia na engleskom jeziku je javno vlasništvo diljem svijeta od 2006. godine..
Prijevodi: © 2014 Zaklada Urantia
| POGLAVLJE 101 : STVARNA PRIRODA RELIGIJE |
Indeks
Jedna verzija |
POGLAVLJE 103 : STVARNOST RELIGIOZNOG ISKUSTVA |
THE FOUNDATIONS OF RELIGIOUS FAITH
POGLAVLJE 102 : TEMELJI RELIGIOZNE VJERE
1955 102:0.1 TO THE unbelieving materialist, man is simply an evolutionary accident. His hopes of survival are strung on a figment of mortal imagination; his fears, loves, longings, and beliefs are but the reaction of the incidental juxtaposition of certain lifeless atoms of matter. No display of energy nor expression of trust can carry him beyond the grave. The devotional labors and inspirational genius of the best of men are doomed to be extinguished by death, the long and lonely night of eternal oblivion and soul extinction. Nameless despair is man’s only reward for living and toiling under the temporal sun of mortal existence. Each day of life slowly and surely tightens the grasp of a pitiless doom which a hostile and relentless universe of matter has decreed shall be the crowning insult to everything in human desire which is beautiful, noble, lofty, and good.
2014 102:0.1 ZA materijalistu bez vjere, čovjek je jednostavno evolucijska slučajnost. Njegove nade u opstanak nisu ništa drugo nego plod smrtničke mašte; njegovi strahovi, ljubavi, težnje i uvjerenja nisu ništa drugo nego rezultat slučajnog dodira određenih beživotnih atoma materije. Nikakvo ispoljenje energije niti bilo kakav izraz vjerovanja ne mogu prenijeti čovjeka u naredni život. Predani trud i inspirativni genij čak i najboljih ljudi su osuđeni na uništenje smrću, na dugu i usamljenu noć vječnog zaborava i uništenja duše. Neizrecivi je očaj čovjekova jedina nagrada za življenje i patnju pod vremenskim suncem smrtničke egzistencije. Svaki dan života polako ali sigurno zateže stisak nemilosrdne propasti koju je neprijateljski i neumoljivi svemir materije odredio za krunidbenu uvredu svemu u ljudskoj žudnji što je lijepo, plemenito, uzvišeno i dobro
[1].
[1]
1955 102:0.2 But such is not man’s end and eternal destiny; such a vision is but the cry of despair uttered by some wandering soul who has become lost in spiritual darkness, and who bravely struggles on in the face of the mechanistic sophistries of a material philosophy, blinded by the confusion and distortion of a complex learning. And all this doom of darkness and all this destiny of despair are forever dispelled by one brave stretch of faith on the part of the most humble and unlearned of God’s children on earth.
2014 102:0.2 Ali takav nije čovjekov kraj i vječna sudbina; takva vizija nije ništa drugo nego vapaj očaja neke lutajuće duše koja se našla izgubljena u duhovnoj tami, i koja se hrabro hvata u koštac s mehanističkim finesama materijalne filozofije, zaslijepljena pometnjom i izobličenjem kompleksnog učenja. A svu tu tegobu tame i svu tu sudbinu očaja zauvijek može odagnati jedan jedini hrabri potez vjere čak i najniže i najnepismenije Božje djece na zemlji[2].
1955 102:0.3 This saving faith has its birth in the human heart when the moral consciousness of man realizes that human values may be translated in mortal experience from the material to the spiritual, from the human to the divine, from time to eternity.
2014 102:0.3 Ova se spasiteljska vjera rađa u ljudskom srcu kada čovjekova moralna svijest uvidi da se ljudske vrijednosti mogu prevesti u smrtnom iskustvu od materijalnih u duhovne, od ljudskih do božanskih i od vremena do vječnosti.
¶ 1. UVJERENJA VJERE
1. ASSURANCES OF FAITH
1. UVJERENJA VJERE
1955 102:1.1 The work of the Thought Adjuster constitutes the explanation of the translation of man’s primitive and evolutionary sense of duty into that higher and more certain faith in the eternal realities of revelation. There must be perfection hunger in man’s heart to insure capacity for comprehending the faith paths to supreme attainment. If any man chooses to do the divine will, he shall know the way of truth. It is literally true, “Human things must be known in order to be loved, but divine things must be loved in order to be known.” But honest doubts and sincere questionings are not sin; such attitudes merely spell delay in the progressive journey toward perfection attainment. Childlike trust secures man’s entrance into the kingdom of heavenly ascent, but progress is wholly dependent on the vigorous exercise of the robust and confident faith of the full-grown man.
2014 102:1.1 Djelovanje Misaonog Ispravljača objašnjava prevođenje čovjekovog primitivnog i evolucijskog smisla za dužnost u tu višu i čvršću vjeru u vječne stvarnosti otkrivenja. U čovjekovu srcu mora postojati težnja za savršenstvom kako bi se osigurala sposobnost za razumijevanje staza vjere koje vode vrhovnom postignuću. Ako bilo tko odabere činiti božansku volju, on će znati put istine. Doslovce je istina: "Ljudske stvari morate znati da bi ih voljeli, dok božanske stvari morate voljeti da bi ih znali[3]." Ali poštene sumnje i iskrena pitanja nisu grijeh; takvi stavovi samo odgađaju napredak na progresivnom putu postignuća savršenstva. Djetinje povjerenje osigurava čovjekov ulazak u kraljevstvo nebeskog uspona, ali napredak u potpunosti ovisi o energičnom življenju robusne i čvrste vjere posve odraslog čovjeka[4].
1955 102:1.2 The reason of science is based on the observable facts of time; the faith of religion argues from the spirit program of eternity. What knowledge and reason cannot do for us, true wisdom admonishes us to allow faith to accomplish through religious insight and spiritual transformation.
2014 102:1.2 Rasuđivanje znanosti se temelji na vidljivim činjenicama vremena; vjera religije polazi od programa duha vječnosti. To što znanje i rasuđivanje ne mogu učiniti za nas, prava mudrost nas opominje da dopustimo vjeri da ostvari kroz religiozni uvid i duhovnu preobrazbu.
1955 102:1.3 Owing to the isolation of rebellion, the revelation of truth on Urantia has all too often been mixed up with the statements of partial and transient cosmologies. Truth remains unchanged from generation to generation, but the associated teachings about the physical world vary from day to day and from year to year. Eternal truth should not be slighted because it chances to be found in company with obsolete ideas regarding the material world. The more of science you know, the less sure you can be; the more of religion you have, the more certain you are.
2014 102:1.3 Zahvaljujući izolaciji pobune, otkrivenje istine na Urantiji je previše često bilo pomiješano s tvrdnjama djelomičnih i prolaznih kozmologija. Istina ostaje nepromijenjena iz generacije u generaciju, ali s njom povezana učenja o fizičkom svijetu variraju iz dana u dan i iz godine u godinu. Nemojte omalovažavati vječnu istinu jer se slučajno nalazi u društvu zastarjelih shvaćanja u vezi materijalnog svijeta. Što više znanosti poznajete, to manje sigurni možete biti; što više religije imate, to ste sigurniji.
1955 102:1.4 The certainties of science proceed entirely from the intellect; the certitudes of religion spring from the very foundations of the entire personality. Science appeals to the understanding of the mind; religion appeals to the loyalty and devotion of the body, mind, and spirit, even to the whole personality.
2014 102:1.4 Uvjerenja znanosti u potpunosti proizlaze od intelekta; uvjerenja religije proizlaze iz samih temelja cjelokupne ličnosti. Znanost se obraća razumijevanju uma; religija se obraća odanosti i predanosti tijela, uma i duha, čak i cijele ličnosti.
1955 102:1.5 God is so all real and absolute that no material sign of proof or no demonstration of so-called miracle may be offered in testimony of his reality. Always will we know him because we trust him, and our belief in him is wholly based on our personal participation in the divine manifestations of his infinite reality.
2014 102:1.5 Bog je tako stvaran i apsolutan da se nikakav materijalni dokaz niti ikakva demonstracija takozvanih čuda ne mogu ponuditi kao svjedočanstvo njegovoj stvarnosti. Uvijek ćemo ga znati jer mu vjerujemo, a naša vjera u njega u potpunosti počiva na osobnom sudjelovanju u božanskim manifestacijama njegove beskonačne stvarnosti.
1955 102:1.6 The indwelling Thought Adjuster unfailingly arouses in man’s soul a true and searching hunger for perfection together with a far-reaching curiosity which can be adequately satisfied only by communion with God, the divine source of that Adjuster. The hungry soul of man refuses to be satisfied with anything less than the personal realization of the living God. Whatever more God may be than a high and perfect moral personality, he cannot, in our hungry and finite concept, be anything less.
2014 102:1.6 Unutarnji Misaoni Ispravljač nepogrešivo pobuđuje u čovjekovoj duši istinsku i upitnu potragu za savršenstvom, kao i dalekosežnu radoznalost koja se može prikladno zadovoljiti samo duhovnim zajedništvom s Bogom, božanskim izvorom tog Ispravljača. Čovjekova gladna duša odbija biti zadovoljna s bilo čim manjim od osobne realizacije živućeg Boga. Što god više Bog može biti od visoke i savršene moralne ličnosti, on ne može, u našem žudnom i konačnom shvaćanju, biti išta manje.
¶ 2. RELIGIJA I STVARNOST
2. RELIGION AND REALITY
2. RELIGIJA I STVARNOST
1955 102:2.1 Observing minds and discriminating souls know religion when they find it in the lives of their fellows. Religion requires no definition; we all know its social, intellectual, moral, and spiritual fruits. And this all grows out of the fact that religion is the property of the human race; it is not a child of culture. True, one’s perception of religion is still human and therefore subject to the bondage of ignorance, the slavery of superstition, the deceptions of sophistication, and the delusions of false philosophy.
2014 102:2.1 Pozorni umovi i pronicave duše znaju religiju kad je pronađu u životima svojih bližnjih. Religija ne zahtijeva nikakvu definiciju; svi znamo njezine društvene, intelektualne, moralne i duhovne plodove. I sve to proizlazi iz činjenice da religija pripada ljudskom rodu; ona nije proizvod kulture. Istina, čovjekovo shvaćanje religije je još uvijek ljudsko i stoga često podložno okovima neznanja, sujevjerja, varljive sofisticiranosti i obmana lažne filozofije.
1955 102:2.2 One of the characteristic peculiarities of genuine religious assurance is that, notwithstanding the absoluteness of its affirmations and the stanchness of its attitude, the spirit of its expression is so poised and tempered that it never conveys the slightest impression of self-assertion or egoistic exaltation. The wisdom of religious experience is something of a paradox in that it is both humanly original and Adjuster derivative. Religious force is not the product of the individual’s personal prerogatives but rather the outworking of that sublime partnership of man and the everlasting source of all wisdom. Thus do the words and acts of true and undefiled religion become compellingly authoritative for all enlightened mortals.
2014 102:2.2 Jedna od karakterističnih osobitosti istinskog religioznog uvjerenja je to da je, unatoč apsolutnosti njegovih tvrdnji i čvrstini njegova stava, duh njegova izražaja tako staložen i uravnotežen da nikada ne odaje ni najmanji dojam nametljivosti i egoističnog veličanja. Mudrost religioznog iskustva je ponešto paradoksična jer jednim dijelom ima ljudsko porijeklo, dok je drugim dijelom izvedenica Ispravljača. Religiozna sila nije proizvod osobnih povlastica pojedinca, nego je rezultat tog uzvišenog partnerstva čovjeka i vječnog izvora sve mudrosti. Riječi i djela istinske i neokaljane religije postaju uvjerljivo mjerodavne za sve prosvijetljene smrtnike.
1955 102:2.3 It is difficult to identify and analyze the factors of a religious experience, but it is not difficult to observe that such religious practitioners live and carry on as if already in the presence of the Eternal. Believers react to this temporal life as if immortality already were within their grasp. In the lives of such mortals there is a valid originality and a spontaneity of expression that forever segregate them from those of their fellows who have imbibed only the wisdom of the world. Religionists seem to live in effective emancipation from harrying haste and the painful stress of the vicissitudes inherent in the temporal currents of time; they exhibit a stabilization of personality and a tranquillity of character not explained by the laws of physiology, psychology, and sociology.
2014 102:2.3 Teško je ustanoviti i analizirati čimbenike religioznog iskustva, ali nije teško uočiti da oni koji prakticiraju religiju žive kao da su već u prisutnosti Vječnoga. Vjernici reagiraju na ovaj vremenski život kao da već imaju besmrtnost. U životima takvih smrtnika postoji neosporna originalnost i spontanost izražaja po kojoj se zauvijek razlikuju od svojih bližnjih koji su usvojili samo mudrost ovoga svijeta. Religiozni ljudi naočigled žive u stanju učinkovitog oslobođenja od vrtoglave žurbe i bolnog stresa nestalnosti koje su svojstvene zamaljskim strujama vremena; oni ispoljavaju postojanost ličnosti i smirenost karaktera koji se ne mogu objasniti zakonima fiziologije, psihologije i sociologije.
1955 102:2.4 Time is an invariable element in the attainment of knowledge; religion makes its endowments immediately available, albeit there is the important factor of growth in grace, definite advancement in all phases of religious experience. Knowledge is an eternal quest; always are you learning, but never are you able to arrive at the full knowledge of absolute truth. In knowledge alone there can never be absolute certainty, only increasing probability of approximation; but the religious soul of spiritual illumination knows, and knows now. And yet this profound and positive certitude does not lead such a sound-minded religionist to take any less interest in the ups and downs of the progress of human wisdom, which is bound up on its material end with the developments of slow-moving science.
2014 102:2.4 Vrijeme je neizostavan čimbenik u postignuću znanja; religija čini svoja obdarenja neposredno dostupnim, iako je važno omogućiti skladan rast, čvrsto napredovanje u svim fazama religioznog iskustva. Poraga za znanjem je vječno nastojanje; uvijek učite, ali nikada niste u stanju dostići puno znanje apsolutne istine. U samom znanju nikada ne može postojati apsolutna sigurnost, samo povećana vjerojatnost približavanja; ali religiozna duša duhovnog prosvjetljenja zna, i zna sada[5]. A ipak, ta duboka i pozitivna signurnost ne vodi takve zdravoumne praktikante religije da se manje zanimaju za uspone i padove napretka ljudske mudrosti, koja je na svom materijalnom kraju povezana sa sporo napredujućom znanosti.
1955 102:2.5 Even the discoveries of science are not truly real in the consciousness of human experience until they are unraveled and correlated, until their relevant facts actually become meaning through encircuitment in the thought streams of mind. Mortal man views even his physical environment from the mind level, from the perspective of its psychological registry. It is not, therefore, strange that man should place a highly unified interpretation upon the universe and then seek to identify this energy unity of his science with the spirit unity of his religious experience. Mind is unity; mortal consciousness lives on the mind level and perceives the universal realities through the eyes of the mind endowment. The mind perspective will not yield the existential unity of the source of reality, the First Source and Center, but it can and sometime will portray to man the experiential synthesis of energy, mind, and spirit in and as the Supreme Being. But mind can never succeed in this unification of the diversity of reality unless such mind is firmly aware of material things, intellectual meanings, and spiritual values; only in the harmony of the triunity of functional reality is there unity, and only in unity is there the personality satisfaction of the realization of cosmic constancy and consistency.
2014 102:2.5 Čak ni otkrića znanosti nisu istinski stvarna u svijesti ljudskog iskustva dok ne budu pojednostavljena i usklađena, dok njihove relevantne činjenice ne poprime stvarni smisao kroz uključenje u krugove misaonih struja uma. Smrtni čovjek promatra čak i svoje fizičko okruženje sa razine uma, iz perspektive svog psihološkog registra.Nije, dakle, čudno što čovjek treba prvo izgraditi vrlo ujedinjeno tumačenje svemira, a zatim nastojati identificirati to energetsko jedinstvo svoje znanosti s duhom jedinstva svog religioznog iskustva. Um je jedinstvo; smrtna svijest živi na razini uma i spoznaje sveukupne stvarnosti očima umnog obdarenja. Perspektiva uma neće voditi egzistencijalnom jedinstvu izvora stvarnosti, Prvog Izvora i Centra, ali ona može i jednom hoće prikazati čovjeku iskustvenu sintezu energije, uma i duha u sastavu i u vidu Vrhovnog Bića. Ali um nikada ne može uspjeti u ovom ujedinjenju raznolikosti stvarnosti, osim ako je takav um duboko svjestan materijalnih stvari, intelektualnih značenja i duhovnih vrijednosti; samo u harmoniji trojedinstva funkcionalne stvarnosti postoji jedinstvo, a samo u jedinstvu postoji to zadovoljstvo ličnosti koje se rađa iz realizacije kozmičke postojanosti i dosljednosti.
1955 102:2.6 Unity is best found in human experience through philosophy. And while the body of philosophic thought must ever be founded on material facts, the soul and energy of true philosophic dynamics is mortal spiritual insight.
2014 102:2.6 Jedinstvo se najbolje može nalaći u ljudskom iskustvu kroz filozofiju. I dok tijelo filozofske misli uvijek mora biti utemeljeno na materijalnim činjenicama, duša i energija istinske filozofske dinamike počiva u smrtnom duhovnom uvidu.
1955 102:2.7 Evolutionary man does not naturally relish hard work. To keep pace in his life experience with the impelling demands and the compelling urges of a growing religious experience means incessant activity in spiritual growth, intellectual expansion, factual enlargement, and social service. There is no real religion apart from a highly active personality. Therefore do the more indolent of men often seek to escape the rigors of truly religious activities by a species of ingenious self-deception through resorting to a retreat to the false shelter of stereotyped religious doctrines and dogmas. But true religion is alive. Intellectual crystallization of religious concepts is the equivalent of spiritual death. You cannot conceive of religion without ideas, but when religion once becomes reduced only to an idea, it is no longer religion; it has become merely a species of human philosophy.
2014 102:2.7 Evolucijski čovjek ne uživa prirodno u teškom radu. Kako bi održao korak u svom životnom iskustvu s neizbježnim zahtjevima i prinudnim porivima rastućeg religioznog iskustva, čovjek neprekidno mora biti aktivan u duhovnom rastu, intelektualnoj ekspanziji, otkriću novih činjenica i društvenoj službi. Istinska religija ne može postojati osim u izrazito aktivnoj ličnosti. Stoga lijeni ljudi često pokušavaju izbjeći rigoroznost istinski religioznih aktivnosti domišljatim samozavaravanjem i povlačenjem u lažno okrilje stereotipnih religioznih doktrina i dogmi. Ali istinska religija je živa. Intelektualna kristalizacija religioznih ideja znači duhovnu smrt. Ne možete smisliti religiju bez ideja, ali ako se religija svede samo na ideju, to više nije religija; ona postaje samo neka vrsta ljudske filozofije.
1955 102:2.8 Again, there are other types of unstable and poorly disciplined souls who would use the sentimental ideas of religion as an avenue of escape from the irritating demands of living. When certain vacillating and timid mortals attempt to escape from the incessant pressure of evolutionary life, religion, as they conceive it, seems to present the nearest refuge, the best avenue of escape. But it is the mission of religion to prepare man for bravely, even heroically, facing the vicissitudes of life. Religion is evolutionary man’s supreme endowment, the one thing which enables him to carry on and “endure as seeing Him who is invisible.” Mysticism, however, is often something of a retreat from life which is embraced by those humans who do not relish the more robust activities of living a religious life in the open arenas of human society and commerce. True religion must act. Conduct will be the result of religion when man actually has it, or rather when religion is permitted truly to possess the man. Never will religion be content with mere thinking or unacting feeling.
2014 102:2.8 Pored toga, postoje i druge vrste nestabilnih i slabo discipliniranih duša koje koriste sentimentalne ideje religije kako bi izbjegle iritirajuće zahtjeve življenja. Kada određeni neodlučni i plašljivi smrtnici pokušaju pobjeći od neprestanog pritiska evolucijskog života, religija, kakvom je oni shvaćaju, djeluje najbližim zaklonom, najboljim utočištem. Ali religija ima misiju da pripremi čovjeka da se hrabro, čak herojski, suoči s nestalnostima života. Religija je vrhunsko obdarenje evolucijskog čovjeka, to što mu omogućuje da ustraje i da se "nosi kao da vidi onoga koji je nevidljiv[6]." Misticizam je, međutim, često neka mjera povlačenja od života kojim se služe oni koji ne uživaju robusnije aktivnosti življenja religioznim životom u otvorenim arenama ljudskog društva i poslovanja. Istinska religija mora djelovati. Ponašanje će biti rezultat religije kad je čovjek uistinu ima, ili bolje rečeno kad je religiji dopušteno da istinski posjeduje čovjeka. Religija nikada neće biti zadovoljna pukim razmišljanjem i neaktivnim osjećajem.
1955 102:2.9 We are not blind to the fact that religion often acts unwisely, even irreligiously, but it acts. Aberrations of religious conviction have led to bloody persecutions, but always and ever religion does something; it is dynamic!
2014 102:2.9 Mi nismo slijepi pred činjenicom da religija često djeluje nepromišljeno, čak nereligiozno, ali ona djeluje. Skretanja religioznih uvjerenja su vodila krvavim progonima, ali religija uvijek i nanovo mora djelovati; ona je dinamična!
¶ 3. ZNANJE, MUDROST I UVID
3. KNOWLEDGE, WISDOM, AND INSIGHT
3. ZNANJE, MUDROST I UVID
1955 102:3.1 Intellectual deficiency or educational poverty unavoidably handicaps higher religious attainment because such an impoverished environment of the spiritual nature robs religion of its chief channel of philosophic contact with the world of scientific knowledge. The intellectual factors of religion are important, but their overdevelopment is likewise sometimes very handicapping and embarrassing. Religion must continually labor under a paradoxical necessity: the necessity of making effective use of thought while at the same time discounting the spiritual serviceableness of all thinking.
2014 102:3.1 Intelektualna nedostatnost i nedostatak obrazovanja neminovno staju na put višem religioznom postignuću, jer tako osiromašena okolina duhovne prirode oduzima religiji njezin glavni kanal filozofskog kontakta sa svijetom znanosti. Intelektualni faktori religije igraju važnu ulogu, ali je njihova prerazvijenost ponekad jednako spoticajna i neugodna. Religija neprestano mora funkcionirati pod paradoksalnom nužnosti: ona traži učinkovitu upotrebu misli, dok u isto vrijeme diskontira duhovnu svrsishodnost svekupnog razmišljanja.
1955 102:3.2 Religious speculation is inevitable but always detrimental; speculation invariably falsifies its object. Speculation tends to translate religion into something material or humanistic, and thus, while directly interfering with the clarity of logical thought, it indirectly causes religion to appear as a function of the temporal world, the very world with which it should everlastingly stand in contrast. Therefore will religion always be characterized by paradoxes, the paradoxes resulting from the absence of the experiential connection between the material and the spiritual levels of the universe—morontia mota, the superphilosophic sensitivity for truth discernment and unity perception.
2014 102:3.2 Religiozna špekulacija je neminovna, ali uvijek štetna; špekulacija uvijek krivotvori svoj predmet. Špekulacija nastoji prevesti religiju u nešto materijalno ili humanističko, i dok se na taj način izravno upliće u jasnoću logičkog razmišljanja, ona neizravno stvara sliku religije kao funkcije vremenskog svijeta, upravo onog svijeta s kojim religija uvijek treba stajati u suprotnosti. Stoga će religija uvijek biti obilježena paradoksima, paradoksima koji proizlaze iz nedostatka iskustvene povezanosti između materijalnih i duhovnih razina svemira - morontija mote, nadfilozofske osjetljivosti za opažanje istine i percepciju jedinstva.
1955 102:3.3 Material feelings, human emotions, lead directly to material actions, selfish acts. Religious insights, spiritual motivations, lead directly to religious actions, unselfish acts of social service and altruistic benevolence.
2014 102:3.3 Materijalni osjećaji, ljudske emocije, izravno vode materijalnim, sebičnim djelima. Religiozni uvidi, duhovni motivi, izravno vode religioznim radnjama, nesebičnim djelima društvene službe i altruističkog dobročinstva.
1955 102:3.4 Religious desire is the hunger quest for divine reality. Religious experience is the realization of the consciousness of having found God. And when a human being does find God, there is experienced within the soul of that being such an indescribable restlessness of triumph in discovery that he is impelled to seek loving service-contact with his less illuminated fellows, not to disclose that he has found God, but rather to allow the overflow of the welling-up of eternal goodness within his own soul to refresh and ennoble his fellows. Real religion leads to increased social service.
2014 102:3.4 Religiozna žudnja je potraga za božanskom stvarnosti. Religiozno iskustvo je realizacija svijesti pronalaženja Boga. A kada čovjek nađe Boga, duša tog bića doživljava tako neopisiv nemir trijumfa u ovom otkriću da počinje tražiti priliku za služiteljski kontakt sa svojim manje osvijetljenim bližnjima, ne kako bi govorila o svome otkriću Boga, nego kako bi dopustila bujici vječne dobrote koja izvire iz njezine duše da osvježi i oplemeni njezine bližnje. Stvarna religija vodi uvećanoj društvenoj službi.
1955 102:3.5 Science, knowledge, leads to fact consciousness; religion, experience, leads to value consciousness; philosophy, wisdom, leads to co-ordinate consciousness; revelation (the substitute for morontia mota) leads to the consciousness of true reality; while the co-ordination of the consciousness of fact, value, and true reality constitutes awareness of personality reality, maximum of being, together with the belief in the possibility of the survival of that very personality.
2014 102:3.5 Znanost, znanje, vodi svijesti činjenica; religija, iskustvo, vodi svijesti vrijednosti; filozofija, mudrost, vodi koordiniranoj svijesti; otkrivenje (zamjena za morontija motu) vodi svijesti istinske stvarnosti; dok koordinacija svijesti činjenica, vrijednosti i istinske stvarnosti tvori svijest stvarnosti ličnosti, vrhunac postojanja, zajedno sa uvjerenjem u mogućnost preživljavanja smrti iste ove ličnosti.
1955 102:3.6 Knowledge leads to placing men, to originating social strata and castes. Religion leads to serving men, thus creating ethics and altruism. Wisdom leads to the higher and better fellowship of both ideas and one’s fellows. Revelation liberates men and starts them out on the eternal adventure.
2014 102:3.6 Znanje vodi podjeli ljudi, pojavi društvenog raslojavanja i kasti. Religija vodi služenju ljudskoj dobrobiti, tako stvarajući etiku i altruizam. Mudrost vodi višem i boljem povezivanju kako ideja tako i čovjekovih bližnjih. Otkrivenje oslobađa ljude i vodi ih u vječnu pustolovinu.
1955 102:3.7 Science sorts men; religion loves men, even as yourself; wisdom does justice to differing men; but revelation glorifies man and discloses his capacity for partnership with God.
2014 102:3.7 Znanost kategorizira ljude; religija voli ljude, onako kako čovjek voli samoga sebe; mudrost pravilno uočava razliku među ljudima; ali otkrivenje veliča čovjeka i otkriva njegovu sposobnost za partnerstvo s Bogom.
1955 102:3.8 Science vainly strives to create the brotherhood of culture; religion brings into being the brotherhood of the spirit. Philosophy strives for the brotherhood of wisdom; revelation portrays the eternal brotherhood, the Paradise Corps of the Finality.
2014 102:3.8 Znanost uzalud nastoji stvoriti bratstvo kulture; religija vodi stvaranju bratstva duha. Filozofija teži bratstvu mudrosti; otkrivenje oslikava vječno bratstvo, Rajski Zbor Finalista.
1955 102:3.9 Knowledge yields pride in the fact of personality; wisdom is the consciousness of the meaning of personality; religion is the experience of cognizance of the value of personality; revelation is the assurance of personality survival.
2014 102:3.9 Znanje vodi ponosu u činjenici ličnosti; mudrost je svijest o značenju ličnosti; religija je iskustvo spoznaje vrijednosti ličnosti; otkrivenje je jamstvo za preživljavanje ličnosti.
1955 102:3.10 Science seeks to identify, analyze, and classify the segmented parts of the limitless cosmos. Religion grasps the idea-of-the-whole, the entire cosmos. Philosophy attempts the identification of the material segments of science with the spiritual-insight concept of the whole. Wherein philosophy fails in this attempt, revelation succeeds, affirming that the cosmic circle is universal, eternal, absolute, and infinite. This cosmos of the Infinite I AM is therefore endless, limitless, and all-inclusive—timeless, spaceless, and unqualified. And we bear testimony that the Infinite I AM is also the Father of Michael of Nebadon and the God of human salvation.
2014 102:3.10 Znanost nastoji identificirati, analizirati i klasificirati segmentirane dijelove bezgraničnog svemira. Religija shvaća ideju cjelovitosti, cijeli kozmos. Filozofija pokušava identificirati materijalne segmente znanosti s konceptom cjelovitosti koji se rađa iz duhovnog uvida. Dok filozofija u tome doživljava neuspjeh, otkrivenje tu uspijeva, potvrđujući da je kozmički krug univerzalan, vječan, apsolutan i beskonačan. Ovaj kozmos Beskonačnog JA JESAM je stoga beskonačan, bezgraničan i sveobuhvatan - bezvremen, bezprostoran i bezuvjetan[7]. A mi svjedočimo da je Beskonačni JA JESAM također Otac Mihaela iz Nebadona i Bog ljudskog spasenja.
1955 102:3.11 Science indicates Deity as a fact; philosophy presents the idea of an Absolute; religion envisions God as a loving spiritual personality. Revelation affirms the unity of the fact of Deity, the idea of the Absolute, and the spiritual personality of God and, further, presents this concept as our Father—the universal fact of existence, the eternal idea of mind, and the infinite spirit of life.
2014 102:3.11 Znanost pokazuje Božanstvo kao činjenicu; filozofija predstavlja ideju Apsoluta; religija oslikava Boga kao duhovnu ličnost ljubavi. Otkrivenje potvrđuje jedinstvo činjenice Božanstva, ideje Apsoluta i duhovne ličnosti Boga i dalje predstavlja ovaj koncept kao našeg Oca - univerzalnu činjenicu egzistencije, vječnu ideju uma i beskonačni duh života.
1955 102:3.12 The pursuit of knowledge constitutes science; the search for wisdom is philosophy; the love for God is religion; the hunger for truth is a revelation. But it is the indwelling Thought Adjuster that attaches the feeling of reality to man’s spiritual insight into the cosmos.
2014 102:3.12 Potraga za znanjem čini znanost; potraga za mudrosti je filozofija; ljubav prema Bogu je religija; žudnja za istinom je otkrivenje. Ali čovjekov unutarnji Misaoni Ispravljač je taj koji pripaja osjećaj stvarnosti čovjekovom duhovnom uvidu u kozmos.
1955 102:3.13 In science, the idea precedes the expression of its realization; in religion, the experience of realization precedes the expression of the idea. There is a vast difference between the evolutionary will-to-believe and the product of enlightened reason, religious insight, and revelation—the will that believes.
2014 102:3.13 U znanosti, ideja prethodi izrazu njezine realizacije; u religiji, iskustvo realizacije prethodi izražaju ideje. Postoji velika razlika između čovjekove evolucijske spremnosti da vjeruje i proizvoda prosvijećenog rasuđivanja, vjerskog uvida i otkrivenja - volje koja vjeruje.
1955 102:3.14 In evolution, religion often leads to man’s creating his concepts of God; revelation exhibits the phenomenon of God’s evolving man himself, while in the earth life of Christ Michael we behold the phenomenon of God’s revealing himself to man. Evolution tends to make God manlike; revelation tends to make man Godlike.
2014 102:3.14 U evoluciji, religija često navodi čovjeka da stvori svoje koncepte Boga; otkrivenje pokazuje fenomen Boga kao stvoritelja čovjekove evolucije, dok u zemaljskom životu Krista Mihaela vidimo fenomen Boga koji sebe obznanjuje čovjeku. Evolucija teži da učini Boga nalik čovjeku ; otkrivenje teži da učini čovjeka nalik Bogu.
1955 102:3.15 Science is only satisfied with first causes, religion with supreme personality, and philosophy with unity. Revelation affirms that these three are one, and that all are good. The eternal real is the good of the universe and not the time illusions of space evil. In the spiritual experience of all personalities, always is it true that the real is the good and the good is the real.
2014 102:3.15 Znanost se zadovoljava samo prvim uzrocima, religija vrhovnom ličnosti, a filozofija jedinstvom. Otkrivenje potvrđuje da su ovo troje jedno i da su svi dobri. Vječna stvarnost je dobro svemira, a ne vremenske iluzije prostornog zla. U duhovnom iskustvu svih ličnosti, uvijek je istina da je stvarno to što je dobro i da je dobro to što je stvarno.
¶ 4. ČINJENICA ISKUSTVA
4. THE FACT OF EXPERIENCE
4. ČINJENICA ISKUSTVA
1955 102:4.1 Because of the presence in your minds of the Thought Adjuster, it is no more of a mystery for you to know the mind of God than for you to be sure of the consciousness of knowing any other mind, human or superhuman. Religion and social consciousness have this in common: They are predicated on the consciousness of other-mindness. The technique whereby you can accept another’s idea as yours is the same whereby you may “let the mind which was in Christ be also in you.”
2014 102:4.1 Zbog prisutnosti Misaonog Ispravljača u vašim umovima, nije veća tajna znati um Boga nego biti siguran u svijest poznavanja bilo kojeg drugog uma, ljudskog ili nadljudskog. Religija i društvena svijest imaju ovo zajedničko: One počivaju na svijesti umnosti drugih. Vještina kojom možete prihvatiti tuđu ideju kao svoju je ista kojom možete "dopustiti umu koji je bio u Kristu da bude u vama[8]."
1955 102:4.2 What is human experience? It is simply any interplay between an active and questioning self and any other active and external reality. The mass of experience is determined by depth of concept plus totality of recognition of the reality of the external. The motion of experience equals the force of expectant imagination plus the keenness of the sensory discovery of the external qualities of contacted reality. The fact of experience is found in self-consciousness plus other-existences—other-thingness, other-mindness, and other-spiritness.
2014 102:4.2 Što je ljudsko iskustvo? To je jednostavno bilo koja interakcija između čovjekovog aktivnog i ljubopitivog “ja” i bilo koje druge aktivne i spoljašnje stvarnosti. Masu iskustva određuje dubina koncepta u kombinaciji s prepoznavanjem stvarnosti vanjskog. Kretanje iskustva je jednako snazi ljubopitivnosti imaginacije u kombinaciji s oštrinom osjetilnog otkrića vanjskih kvaliteta kontaktirane stvarnosti. Činjenica iskustva počiva u samosvijesti u kombinaciji s postojanjem drugih egzistencija - materijalnosti drugih, umnosti drugih i duhu u drugima.
1955 102:4.3 Man very early becomes conscious that he is not alone in the world or the universe. There develops a natural spontaneous self-consciousness of other-mindness in the environment of selfhood. Faith translates this natural experience into religion, the recognition of God as the reality—source, nature, and destiny—of other-mindness. But such a knowledge of God is ever and always a reality of personal experience. If God were not a personality, he could not become a living part of the real religious experience of a human personality.
2014 102:4.3 Čovjek vrlo rano postaje svjestan da nije sam na svijetu ili u svemiru. Tu se razvija prirodno spontana samosvijest umnosti drugih u okruženju čovjekova “ja.” Vjera prevodi ovo prirodno iskustvo u religiju, prepoznavanje Boga kao stvarnosti - izvora, prirode i sudbine - umnosti drugih. Ali takvo poznavanje Boga je uvijek i bez iznimke stvarnost osobnog iskustva. Da Bog nije ličnost, on ne bi mogao postati živim dijelom stvarnog religioznog iskustva ljudske ličnosti.
1955 102:4.4 The element of error present in human religious experience is directly proportional to the content of materialism which contaminates the spiritual concept of the Universal Father. Man’s prespirit progression in the universe consists in the experience of divesting himself of these erroneous ideas of the nature of God and of the reality of pure and true spirit. Deity is more than spirit, but the spiritual approach is the only one possible to ascending man.
2014 102:4.4 Element pogreške u ljudskom religioznom iskustvu izravno je proporcionalan sadržaju materijalizma koji onečišćuje duhovni koncept Oca Svih. Čovjekovo kozmičko napredovanje u pred-duhu počiva u iskustvu oslobađanja od ovih pogrešnih ideja o prirodi Boga i stvarnosti čistog i istinskog duha. Božanstvo je više od duha, ali je duhovni prilaz jedini mogući pristup koji je na raspo laganju uzlaznom čovjeku.
1955 102:4.5 Prayer is indeed a part of religious experience, but it has been wrongly emphasized by modern religions, much to the neglect of the more essential communion of worship. The reflective powers of the mind are deepened and broadened by worship. Prayer may enrich the life, but worship illuminates destiny.
2014 102:4.5 Molitva je doista dio religioznog iskustva, ali suvremene religije pogrešno prenaglašavaju molitvu, dok zanemaruju mnogo važnije duhovno zajedništvo obožavanja. Obožavanje produbljuje i proširuje reflektirajuće moći uma. Molitva može obogatiti život, ali obožavanje osvjetljava sudbinu.
1955 102:4.6 Revealed religion is the unifying element of human existence. Revelation unifies history, co-ordinates geology, astronomy, physics, chemistry, biology, sociology, and psychology. Spiritual experience is the real soul of man’s cosmos.
2014 102:4.6 Religija otkrivenja je ujedinjujući element ljudske egzistencije. Otkrivenje objedinjuje povijest, koordinira geologiju, astronomiju, fiziku, kemiju, biologiju, sociologiju i psihologiju. Duhovno iskustvo je stvarna duša čovjekova svemira.
¶ 5. NADMOĆ SVRHOVITOG POTENCIJALA
5. THE SUPREMACY OF PURPOSIVE POTENTIAL
5. NADMOĆ SVRHOVITOG POTENCIJALA
1955 102:5.1 Although the establishment of the fact of belief is not equivalent to establishing the fact of that which is believed, nevertheless, the evolutionary progression of simple life to the status of personality does demonstrate the fact of the existence of the potential of personality to start with. And in the time universes, potential is always supreme over the actual. In the evolving cosmos the potential is what is to be, and what is to be is the unfolding of the purposive mandates of Deity.
2014 102:5.1 Iako utvrditi činjenicu vjerovanja nije isto kao utvrditi činjenicu onoga u što se vjeruje, evolucijski napredak jednostavnih oblika života do statusa ličnosti ukazuje na činjenicu postojanja potencijala ličnosti od samog početka. U vremenskim svemirima, potencijalno je uvijek nadređeno aktualnom. U evoluirajućim kozmosima, potencijal je to što će biti, a što će biti je ostvarivanje svrsishodnih mandata Božanstva.
1955 102:5.2 This same purposive supremacy is shown in the evolution of mind ideation when primitive animal fear is transmuted into the constantly deepening reverence for God and into increasing awe of the universe. Primitive man had more religious fear than faith, and the supremacy of spirit potentials over mind actuals is demonstrated when this craven fear is translated into living faith in spiritual realities.
2014 102:5.2 Ista ova nadmoć svrhovitosti se može vidjeti u evoluciji umnog formiranja ideja kako se primitivni životinjski strah pretvara u sve veće obožavanje Boga i sve dublje poštivanje svemira. Primitivni čovjek je imao više religioznog straha nego vjere, a nadmoć ovih potencijalnosti duha nad umnim aktualnostima se ispoljava u prevođenju ovog prezrenog straha u živuću vjeru u duhovne stvarnosti.
1955 102:5.3 You can psychologize evolutionary religion but not the personal-experience religion of spiritual origin. Human morality may recognize values, but only religion can conserve, exalt, and spiritualize such values. But notwithstanding such actions, religion is something more than emotionalized morality. Religion is to morality as love is to duty, as sonship is to servitude, as essence is to substance. Morality discloses an almighty Controller, a Deity to be served; religion discloses an all-loving Father, a God to be worshiped and loved. And again this is because the spiritual potentiality of religion is dominant over the duty actuality of the morality of evolution.
2014 102:5.3 Čovjek može psihološki analizirati evolucijsku religiju, ali ne i religiju osobnog iskustva koja ima duhovno porijeklo. Ljudska moralnost može prepoznati vrijednosti, ali samo religija može očuvati, uzvisiti i produhoviti takve vrijednosti. Ali bez obzira na to, religija je nešto više od emocionalizirane moralnosti. Religija je moralnosti to što je ljubav dužnosti, što je sinovstvo služnosti, što je suština formi. Moralnost otkriva svemogućeg Kontrolora, Božanstvo kojem čovjek služi; religija otkriva Oca ljubavi, Boga kojeg čovjek obožava i voli. Ponavljamo, to je zato što duhovna potencijalnost religije dominira nad dužnosti aktualnosti evolucijske moralnosti.
¶ 6. SIGURNOST RELIGIOZNE VJERE
6. THE CERTAINTY OF RELIGIOUS FAITH
6. SIGURNOST RELIGIOZNE VJERE
1955 102:6.1 The philosophic elimination of religious fear and the steady progress of science add greatly to the mortality of false gods; and even though these casualties of man-made deities may momentarily befog the spiritual vision, they eventually destroy that ignorance and superstition which so long obscured the living God of eternal love. The relation between the creature and the Creator is a living experience, a dynamic religious faith, which is not subject to precise definition. To isolate part of life and call it religion is to disintegrate life and to distort religion. And this is just why the God of worship claims all allegiance or none.
2014 102:6.1 Filozofska eliminacija religioznog straha i ustrajni napredak znanosti neminovno vode uništenju lažnih bogova; čak i ako ovo izumiranje božanstava koja su djelo čovjeka može nakratko zamagliti čovjekovu duhovnu viziju, ono na koncu uništava neznanje i praznovjerje koji su tako dugo mračili živog Boga vječne ljubavi. Odnos između stvorenog bića i Stvoritelja je živuće iskustvo, dinamična religiozna vjera, koja ne podliježe preciznoj definiciji. Izolirati dio života i nazvati ga religijom znači rasparčati život i iskriviti religiju. I upravo iz tog razloga Bog obožavanja traži svu odanost ili ništa.
1955 102:6.2 The gods of primitive men may have been no more than shadows of themselves; the living God is the divine light whose interruptions constitute the creation shadows of all space.
2014 102:6.2 Bogovi primitivnih ljudi nisu bili ništa više nego sjene ljudi koji su ih stvorili; živući Bog je božansko svjetlo čiji prekidi projiciraju stvoriteljske sjene cjelokupnog prostora.
1955 102:6.3 The religionist of philosophic attainment has faith in a personal God of personal salvation, something more than a reality, a value, a level of achievement, an exalted process, a transmutation, the ultimate of time-space, an idealization, the personalization of energy, the entity of gravity, a human projection, the idealization of self, nature’s upthrust, the inclination to goodness, the forward impulse of evolution, or a sublime hypothesis. The religionist has faith in a God of love. Love is the essence of religion and the wellspring of superior civilization.
2014 102:6.3 Praktikant religije filozofskog postignuća ima vjeru u osobnog Boga osobnog spasenja, što je više od stvarnosti, vrijednosti, razine postignuća, uzvišenog procesa, preobrazbe, vremensko-prostorne krajnosti, idealizacije, personifikacije energije, gravitacijske jedinke, ljudske projekcije, idealizacije čovekova “ja,” posega prirode prema naviše, naklonjenosti dobroti, naprednog impulsa evolucije ili blažene hipoteze. Praktikant religije ima vjeru u Boga ljubavi[9]. Ljubav je suština religije i izvor nadmoćne civilizacije.
1955 102:6.4 Faith transforms the philosophic God of probability into the saving God of certainty in the personal religious experience. Skepticism may challenge the theories of theology, but confidence in the dependability of personal experience affirms the truth of that belief which has grown into faith.
2014 102:6.4 Vjera preobražava filozofskog Boga vjerojatnosti u spasiteljskog Boga sigurnosti u osobno religiozno iskustvo. Skepticizam može osporiti teorije teologije, ali povjerenje u pouzdanost osobnog iskustva potvrđuje istinitost tog vjerovanja koje je izraslo u vjeru.
1955 102:6.5 Convictions about God may be arrived at through wise reasoning, but the individual becomes God-knowing only by faith, through personal experience. In much that pertains to life, probability must be reckoned with, but when contacting with cosmic reality, certainty may be experienced when such meanings and values are approached by living faith. The God-knowing soul dares to say, “I know,” even when this knowledge of God is questioned by the unbeliever who denies such certitude because it is not wholly supported by intellectual logic. To every such doubter the believer only replies, “How do you know that I do not know?”
2014 102:6.5 Uvjerenja o Bogu mogu biti rezultat mudrog rasuđivanja, ali pojedinac poznaje Boga samo vjerom, kroz osobno iskustvo. U mnogome što se tiče života potrebno je računati na vjerojatnost, ali u kontaktu s kozmičkom stvarnosti moguće je doživjeti sigurnost kad se takvim značenjima i vrijednostima priđe živućom vjerom. Duša koja zna Boga usuđuje se reći "Ja znam," čak i kada neki nevjernik dovede to znanje o Bogu u pitanje zato što nije u potpunosti potkrijepljeno intelektualnom logikom. Svakom takvom sumnjičavcu vjernik samo odgovara, "Kako znaš da ja ne znam?"[2]
1955 102:6.6 Though reason can always question faith, faith can always supplement both reason and logic. Reason creates the probability which faith can transform into a moral certainty, even a spiritual experience. God is the first truth and the last fact; therefore does all truth take origin in him, while all facts exist relative to him. God is absolute truth. As truth one may know God, but to understand—to explain—God, one must explore the fact of the universe of universes. The vast gulf between the experience of the truth of God and ignorance as to the fact of God can be bridged only by living faith. Reason alone cannot achieve harmony between infinite truth and universal fact.
2014 102:6.6 Iako razum uvijek može dovesti u pitanje vjeru, vjera uvijek može nadopuniti razum i logiku. Razum stvara vjerojatnost koju vjera može preobraziti u moralnu sigurnost, čak i duhovno iskustvo. Bog je prva istina i posljednja činjenica; stoga sva istina dolazi od njega, a sve činjenice postoje u odnosu na njega. Bog je aposolutna istina. Kao istinu možete poznavati Boga, ali da razumijete - objasnite - Boga, morate istražiti činjenicu svemira nad svemirima. Veliki jaz između iskustva istine Boga i neznanja u vezi činjenice Boga može biti premošćen samo živućom vjerom. Sam razum ne može postići sklad između beskonačne istine i univerzalne činjenice.
1955 102:6.7 Belief may not be able to resist doubt and withstand fear, but faith is always triumphant over doubting, for faith is both positive and living. The positive always has the advantage over the negative, truth over error, experience over theory, spiritual realities over the isolated facts of time and space. The convincing evidence of this spiritual certainty consists in the social fruits of the spirit which such believers, faithers, yield as a result of this genuine spiritual experience. Said Jesus: “If you love your fellows as I have loved you, then shall all men know that you are my disciples.”
2014 102:6.7 Moguće da vjerovanje neće biti u stanju da odoli sumnjama i strahu, ali vjera uvijek nadilazi sumnje, jer vjera je pozitivna i živuća. Pozitivno uvijek ima prednost nad negativnim, istina nad pogreškom, iskustvo nad teorijom, duhovne stvarnosti nad izoliranim činjenicama vremena i prostora. Uvjerljivi dokaz ove duhovne sigurnosti počiva u društvenim plodovima duha koje takvi vjernici, praktikanti vjere, donose kao rezultat ovog istinskog duhovnog iskustva. Isus je rekao: "Ako volite svoje bližnje kao što sam ja ljubio vas, tada će svi ljudi znati da ste moji učenici[10]."
1955 102:6.8 To science God is a possibility, to psychology a desirability, to philosophy a probability, to religion a certainty, an actuality of religious experience. Reason demands that a philosophy which cannot find the God of probability should be very respectful of that religious faith which can and does find the God of certitude. Neither should science discount religious experience on grounds of credulity, not so long as it persists in the assumption that man’s intellectual and philosophic endowments emerged from increasingly lesser intelligences the further back they go, finally taking origin in primitive life which was utterly devoid of all thinking and feeling.
2014 102:6.8 Znanosti je Bog mogućnost, psihologiji je poželjnost, filozofiji je vjerojatnost, religiji je sigurnost, stvarnost religioznog iskustva. Razum zahtijeva da filozofija koja ne može naći Boga vjerojatnosti, ukaže poštovanje religioznoj vjeri koja može i hoće naći Boga sigurnosti. Znanost dalje ne treba otpisati religiozno iskustvo na temelju lakovjernosti, ako sama ustrajava na pretpostavci da čovjekova intelektualna i filozofska obdarenja vuku porijeklo od sve nižih i nižih inteligencija kako se dalje osvrnemo u prošlost, koje se na koncu svode na primitivne oblike života koji su bili potpuno lišeni svih misaonih i osjetilnih sposobnosti.
1955 102:6.9 The facts of evolution must not be arrayed against the truth of the reality of the certainty of the spiritual experience of the religious living of the God-knowing mortal. Intelligent men should cease to reason like children and should attempt to use the consistent logic of adulthood, logic which tolerates the concept of truth alongside the observation of fact. Scientific materialism has gone bankrupt when it persists, in the face of each recurring universe phenomenon, in refunding its current objections by referring what is admittedly higher back into that which is admittedly lower. Consistency demands the recognition of the activities of a purposive Creator.
2014 102:6.9 Evolucijske činjenice ne smiju biti u opoziciji istini stvarnosti sigurnosti duhovnog iskustva religioznog življenja smrtnika koji poznaje Boga. Inteligentni ljudi trebaju prestati razmišljati kao djeca i pokušati koristiti dosljednu logiku zrele dobi, logiku koja tolerira pojam istine uporedo s opservacijom činjenice. Znanstveni materijalizam sebe uništava kad se unatoč suočavanju s nizom kozmičkih fenomena nastavlja držati svojih suvremenih prigovora, pripisujući to što je očigledno uzvišenije onome što je očigledno niže. Dosljednost zahtijeva priznavanje aktivnosti svrsishodnog Stvoritelja.
1955 102:6.10 Organic evolution is a fact; purposive or progressive evolution is a truth which makes consistent the otherwise contradictory phenomena of the ever-ascending achievements of evolution. The higher any scientist progresses in his chosen science, the more will he abandon the theories of materialistic fact in favor of the cosmic truth of the dominance of the Supreme Mind. Materialism cheapens human life; the gospel of Jesus tremendously enhances and supernally exalts every mortal. Mortal existence must be visualized as consisting in the intriguing and fascinating experience of the realization of the reality of the meeting of the human upreach and the divine and saving downreach.
2014 102:6.10 Organska evolucija je činjenica; svrsishodna ili progresivna evolucija je istina koja pruža dosljednost inače proturiječnim pojavama sve naprednijih postignuća evolucije. Što više bilo koji znanstvenik napreduje u svojoj izabranoj znanosti, to više odbacuje teorije materijalističkih činjenica u korist kozmičke istine domanacije Vrhovnog Uma. Materijalizam umanjuje vrijednost ljudskog života; Isusovo evanđelje značajno uzvisuje i božanstveno veliča svakog smrtnika. Smrtnu egzistenciju trebate vidjeti kao nešto što se sastoji u intrigantnom i fascinantnom doživljaju realizacije stvarnosti susreta ljudskog posega naviše i spasonosnog božanskog posega naniže.
¶ 7. SIGURNOST U BOŽANSKO
7. THE CERTITUDE OF THE DIVINE
7. SIGURNOST U BOŽANSKO
1955 102:7.1 The Universal Father, being self-existent, is also self-explanatory; he actually lives in every rational mortal. But you cannot be sure about God unless you know him; sonship is the only experience which makes fatherhood certain. The universe is everywhere undergoing change. A changing universe is a dependent universe; such a creation cannot be either final or absolute. A finite universe is wholly dependent on the Ultimate and the Absolute. The universe and God are not identical; one is cause, the other effect. The cause is absolute, infinite, eternal, and changeless; the effect, time-space and transcendental but ever changing, always growing.
2014 102:7.1 Otac Svih, koji je samopostojeći, je isto tako sam po sebi razumljiv; on doista živi u svakom razumnom smrtniku. Ali vi ne možete biti sigurni u Boga osim ako ga poznajete; sinovstvo je jedino iskustvo koje čini očinstvo sigurnim. Svemir posvuda podilazi promjenu. Mijenjajući svemir je pouzdan svemir; takva tvorevina ne može biti konačna niti apsolutna. Konačni svemir u potpunosti ovisi o Krajnjem i Apsolutnom. Svemir i Bog nisu jedno te isto; jedno je uzrok, drugo je posljedica. Uzrok je apsolutan, beskonačan, vječan i nemijenjajući; posljedica je vremensko-prostorna i transcendentna, ali se stalno mijenja i uvijek raste.
1955 102:7.2 God is the one and only self-caused fact in the universe. He is the secret of the order, plan, and purpose of the whole creation of things and beings. The everywhere-changing universe is regulated and stabilized by absolutely unchanging laws, the habits of an unchanging God. The fact of God, the divine law, is changeless; the truth of God, his relation to the universe, is a relative revelation which is ever adaptable to the constantly evolving universe.
2014 102:7.2 Bog je jedina samoprouzrokovana činjenica u svemiru. On je tajna reda, plana i svrhe cijele tvorevine stvari i bića. Svugdje mijenjajućim svemirom upravljaju i stabiliziraju apsolutno nemijenjajući zakoni, navike nemijenjajućeg Boga. Činjenica Boga, božanski zakon, je nemijenjajuća; istina Boga, njegov odnos prema svemiru, je relativno otkrivenje uvijek prilagodljivo evoluirajućem svemiru.
1955 102:7.3 Those who would invent a religion without God are like those who would gather fruit without trees, have children without parents. You cannot have effects without causes; only the I AM is causeless. The fact of religious experience implies God, and such a God of personal experience must be a personal Deity. You cannot pray to a chemical formula, supplicate a mathematical equation, worship a hypothesis, confide in a postulate, commune with a process, serve an abstraction, or hold loving fellowship with a law.
2014 102:7.3 Oni koji hoće izmisliti religiju bez Boga su poput onih koji hoće brati plodove bez drveća, imali djecu bez roditelja. Ne možete imati posljedice bez uzroka; samo JA JESAM je neuzrokovan. Činjenica religioznog iskustva podrazumijeva Boga, a takav Bog osobnog iskustva mora biti osobno Božanstvo. Ne možete se moliti kemijskoj formuli ili matematičkoj jednadžbi, niti se možete klanjati hipotezi, povjeravati postulatu, stupiti u duhovno zajedništvo s procesom, služiti apstrakciji ili doživjeti prijateljstvo sa zakonom.
1955 102:7.4 True, many apparently religious traits can grow out of nonreligious roots. Man can, intellectually, deny God and yet be morally good, loyal, filial, honest, and even idealistic. Man may graft many purely humanistic branches onto his basic spiritual nature and thus apparently prove his contentions in behalf of a godless religion, but such an experience is devoid of survival values, God-knowingness and God-ascension. In such a mortal experience only social fruits are forthcoming, not spiritual. The graft determines the nature of the fruit, notwithstanding that the living sustenance is drawn from the roots of original divine endowment of both mind and spirit.
2014 102:7.4 Istina, mnoge naizgled religiozne osobine mogu izrasti iz nereligioznih korijena. Čovjek može intelektualno poricati Boga, a ipak biti moralno dobar, odan, društven, častan, čak i idealističan. Čovjek može nakalemiti mnoge čisto humanističke grane na stablo svoje duhovne prirode i tako naizgled dokazati svoje tvrdnje u ime bezbožne religije, ali takvo iskustvo u sebi nema vrijednosti koje opstaju, nema poznavanja Boga i uzašašća Bogu. U takvom smrtnom iskustvu postoje samo društveni plodovi, Presatka određuje prirodu ploda, unatoč tome što se živa hrana crpi iz korijena izvorno božanskog obdarenja uma i duha.
1955 102:7.6 The God-knowing individual is not one who is blind to the difficulties or unmindful of the obstacles which stand in the way of finding God in the maze of superstition, tradition, and materialistic tendencies of modern times. He has encountered all these deterrents and triumphed over them, surmounted them by living faith, and attained the highlands of spiritual experience in spite of them. But it is true that many who are inwardly sure about God fear to assert such feelings of certainty because of the multiplicity and cleverness of those who assemble objections and magnify difficulties about believing in God. It requires no great depth of intellect to pick flaws, ask questions, or raise objections. But it does require brilliance of mind to answer these questions and solve these difficulties; faith certainty is the greatest technique for dealing with all such superficial contentions.
2014 102:7.6 Individualna osoba koja poznaje Boga ne zatvara oči pred teškoćama i preprekama na putu pronalaženja Boga u labirintu praznovjerja, tradicije i materijalističkih tendencija moderne dobi. Takva osoba je susrela i prevazišla sve te zapreke, savladala ih živućom vjerom i usprkos njima dostigla visoke razine duhovnog iskustva.No, istina je da se mnogi koji su u sebi sigurni u Boga boje potvrditi takve osjećaje sigurnosti zbog mnogobrojnosti i podmuklosti onih koji prikupljaju primjedbe i uveličavaju poteškoće vjerovanja u Boga. Nije potrebna velika dubina intelekta da se ukaže na nedostatke, da se postave pitanja ili dostave primjedbe. Ali je potrebna briljantnost uma da se nađu odgovori na ta pitanja i da se riješe ti problemi; uvjerenje vjere je najbolja tehnika za rješavanje svih tih površnih sporova.
1955 102:7.7 If science, philosophy, or sociology dares to become dogmatic in contending with the prophets of true religion, then should God-knowing men reply to such unwarranted dogmatism with that more farseeing dogmatism of the certainty of personal spiritual experience, “I know what I have experienced because I am a son of I AM.” If the personal experience of a faither is to be challenged by dogma, then this faith-born son of the experiencible Father may reply with that unchallengeable dogma, the statement of his actual sonship with the Universal Father.
2014 102:7.7 Ako se znanost, filozofija ili sociologija usude postati dogmatične u sporenju s prorocima istinske religije, onda ljudi koji poznaju Boga trebaju odgovoriti na taj neopravdani dogmatizam s tim dalekovidijim dogmatizmom uvjerenja osobnog duhovnog iskustva: Ja znam što sam doživio jer sam sin JA JESAM." Ako osobno iskustvo čovjeka koji živi vjeru dogmatski bude dovedeno u pitanje, onda taj sin po vjeri koji je doživio Oca može odgovoriti s tom neosporivom dogmom, tvrdnjom da je u stvarnosti sin Oca Svih.[3]
1955 102:7.8 Only an unqualified reality, an absolute, could dare consistently to be dogmatic. Those who assume to be dogmatic must, if consistent, sooner or later be driven into the arms of the Absolute of energy, the Universal of truth, and the Infinite of love.
2014 102:7.8 Samo se bezuvjetna stvarnost - apsolutni - može usuditi da ustraje na dogmatičnosti. Poklonici dogmatizma, ako žele biti dosljedni, prije ili kasnije dolaze u naručje samog Apsoluta energije, Sveukupnog istine i Beskonačnog ljubavi.
1955 102:7.9 If the nonreligious approaches to cosmic reality presume to challenge the certainty of faith on the grounds of its unproved status, then the spirit experiencer can likewise resort to the dogmatic challenge of the facts of science and the beliefs of philosophy on the grounds that they are likewise unproved; they are likewise experiences in the consciousness of the scientist or the philosopher.
2014 102:7.9 Ako se nereligiozni prilazi kozmičkoj stvarnosti usude osporiti sigurnost vjere na osnovi njezina nedokazanog statusa, onda čovjek koji doživljava duh isto tako može pribjeći dogmatskom osporavanju činjenica znanosti i vjerovanja filozofije, s tvrdnjom da su oni jednako tako nedokazani; da su također doživljaji u svijesti znanstvenika ili filozofa.
1955 102:7.10 Of God, the most inescapable of all presences, the most real of all facts, the most living of all truths, the most loving of all friends, and the most divine of all values, we have the right to be the most certain of all universe experiences.
2014 102:7.10 U Boga, najneizbježnije od svih prisutnosti, najstvarnije od svih činjenica, najživlje od svih istina, najdražeg od svih prijatelja, najbožanstvenije od svih vrijednost, imamo pravo biti sigurniji od svih drugih iskustava svemira.
¶ 8. DOKAZI RELIGIJE
8. THE EVIDENCES OF RELIGION
8. DOKAZI RELIGIJE
1955 102:8.1 The highest evidence of the reality and efficacy of religion consists in the fact of human experience; namely, that man, naturally fearful and suspicious, innately endowed with a strong instinct of self-preservation and craving survival after death, is willing fully to trust the deepest interests of his present and future to the keeping and direction of that power and person designated by his faith as God. That is the one central truth of all religion. As to what that power or person requires of man in return for this watchcare and final salvation, no two religions agree; in fact, they all more or less disagree.
2014 102:8.1 Najviši dokaz stvarnosti i učinkovitosti religije počiva u činjenici ljudskog iskustva; naime, da je čovjek, koji je po prirodi strašljiv i sumnjičav, urođeno obdaren snažnim instinktom samoodržanja i težnjom za opstankom nakon smrti, spreman u potpunosti povjeriti najdublje interese svoje sadašnjice i svoje budućnosti na čuvanje i upravljanje te moći i osobe koju njegova vjera naziva Bogom. To je jedna središnja istina sve religije. Što ta moć ili osoba zahtijeva od čovjeka u zamjenu za ovo bdijenje i konačno spasenje, nikoje dvije religije se ne slažu; zapravo, sve se tu više ili manje razilaze.
1955 102:8.2 Regarding the status of any religion in the evolutionary scale, it may best be judged by its moral judgments and its ethical standards. The higher the type of any religion, the more it encourages and is encouraged by a constantly improving social morality and ethical culture. We cannot judge religion by the status of its accompanying civilization; we had better estimate the real nature of a civilization by the purity and nobility of its religion. Many of the world’s most notable religious teachers have been virtually unlettered. The wisdom of the world is not necessary to an exercise of saving faith in eternal realities.
2014 102:8.2 Što se tiče statusa bilo koje religije na evolucijskoj skali, njemu se najbolje može suditi po njezinim moralnim prosudbama i etičkim standardima. Što je viši oblik bilo koje religije, to ona više vodi neprestanom poboljšanju napredovanja društvene moralnosti i etičke kulture, zauzvrat primajući njihov poticaj. Ne možemo suditi religiji prema statusu popratne civilizacije; bolje je procijeniti stvarnu prirodu civilizacije po čistoti i plemenitosti njezine religije. Mnogi od najistaknutijih svjetskih religioznih učitelja su bili gotovo nepismeni. Mudrost svijeta nije potrebna za posjedovanje spasonosne vjere u vječne stvarnosti.
1955 102:8.3 The difference in the religions of various ages is wholly dependent on the difference in man’s comprehension of reality and on his differing recognition of moral values, ethical relationships, and spirit realities.
2014 102:8.3 Razlika u religijama različite dobi u cjelosti ovisi o razlici u čovjekovom razumijevanju stvarnosti i prepoznavanju moralnih vrijednosti, etičkih odnosa i stvarnosti duha.
1955 102:8.4 Ethics is the external social or racial mirror which faithfully reflects the otherwise unobservable progress of internal spiritual and religious developments. Man has always thought of God in the terms of the best he knew, his deepest ideas and highest ideals. Even historic religion has always created its God conceptions out of its highest recognized values. Every intelligent creature gives the name of God to the best and highest thing he knows.
2014 102:8.4 Etika je vječno društevno ili rasno zrcalo koje vjerno odražava inače neprimjetan napredak unutarnjih duhovnih i religioznih zbivanja. Čovjek je uvijek mislio o Bogu u smislu najboljeg što je poznavao, svojih najdubljih ideja i najviših ideala. Čak je i povijesna religija uvijek formirala svoje koncepcije Boga iz svojih najviših priznatih vrijednosti. Svako inteligentno stvoreno biće daje ime Boga najboljem i najvišem što poznaje.
1955 102:8.5 Religion, when reduced to terms of reason and intellectual expression, has always dared to criticize civilization and evolutionary progress as judged by its own standards of ethical culture and moral progress.
2014 102:8.5 Religija, kad se svede na rasuđivanje i intelektualni izraz, se uvijek usuđivala kritizirati civilizaciju i evolucijski napredak prema procjeni vlastitih standarda etičke kulture i moralnog napretka.
1955 102:8.6 While personal religion precedes the evolution of human morals, it is regretfully recorded that institutional religion has invariably lagged behind the slowly changing mores of the human races. Organized religion has proved to be conservatively tardy. The prophets have usually led the people in religious development; the theologians have usually held them back. Religion, being a matter of inner or personal experience, can never develop very far in advance of the intellectual evolution of the races.
2014 102:8.6 Dok osobna religija prethodi evoluciji ljudskih morala, žalosno je zabilježiti da je institucionalna religija uvijek zaostajala za polako mijenjajućim običajima ljudskih rasa. Organizirana religija se pokazala konzervativno tromom. Proroci su obično vodili ljude u religiozni razvoj; teolozi su ih obično vukli unatrag. Religija, kao stvar unutarnjeg ili osobnog iskustva, nikada ne može odveć preteći intelektualnu evoluciju ljudskih rasa.
1955 102:8.7 But religion is never enhanced by an appeal to the so-called miraculous. The quest for miracles is a harking back to the primitive religions of magic. True religion has nothing to do with alleged miracles, and never does revealed religion point to miracles as proof of authority. Religion is ever and always rooted and grounded in personal experience. And your highest religion, the life of Jesus, was just such a personal experience: man, mortal man, seeking God and finding him to the fullness during one short life in the flesh, while in the same human experience there appeared God seeking man and finding him to the full satisfaction of the perfect soul of infinite supremacy. And that is religion, even the highest yet revealed in the universe of Nebadon—the earth life of Jesus of Nazareth.
2014 102:8.7 Ali religija se nikada ne može unaprijediti pozivanjem na takozvana čuda. Pozivanje na čuda je vraćanje primitivnim religijama magije. Istinska religija nema nikakve veze s takozvanim čudima, a religija otkrivenja nikada ne ukazuje na čuda kao dokaz autoriteta. Religija je uvijek ukorijenjena i utemeljena u osobnom iskustvu. A vaša najviša religija, Isusov život, je bila upravo takvo osobno iskustvo: čovjek, smrtnik, koji je tražio Boga i koji ga je u potpunosti pronašao za jednog kratkog života u tijelu, dok se u istom tom ljudskom iskustvu ukazao Bog koji je tražio čovjeka i koji ga je našao do punog zadovoljstva savršene duše beskonačne uzvišenosti. I to je religija, čak najviša religija obznanjena u Nebadonu - zemaljski život Isusa od Nazareta.
1955 102:8.8 [Presented by a Melchizedek of Nebadon.]
2014 102:8.8 [Predočio MelkizidekNebadona.]
| POGLAVLJE 101 : STVARNA PRIRODA RELIGIJE |
Indeks
Jedna verzija |
POGLAVLJE 103 : STVARNOST RELIGIOZNOG ISKUSTVA |
¶ Reference
¶ Biblija
- ↑ 102:0.1 Smrt neizbježna, ne očajavajte: Prop 1:1-8; Prop 2:11-23.
- ↑ 102:0.2 Vjera raspršuje očaj: Rim 1:17.
- ↑ 102:1.1 Božanske stvari moraju se voljeti: 1 Iv 4:7-8.
- ↑ 102:1.1 Imaj dječje povjerenje: Mt 18:3; Mk 10:15; Lk 18:17.
- ↑ 102:2.4 Duša zna i zna sada: Ps 139:14.
- ↑ 102:2.8 Živi kao da vidiš nevidljivog: Heb 11:27.
- ↑ 102:3.10 Beskonačni JA JESAM: Izl 3:13-14.
- ↑ 102:4.1 Neka u vama bude um Kristov: 1 Kor 2:16; Fil 2:5.
- ↑ 102:6.3 Religionistica vjeruje u Boga ljubavi: 1 Kor 13:1-13.
- ↑ 102:6.7 Volite ljude kao što ja volim vas: Iv 13:34-35; Iv 15:12.
- ↑ 102:7.5 Društveni plodovi duha: Gal 5:22-23; Ef 5:9.
¶ Druge knjige
- ↑ 102:0.1 102:0.1: Qur'an, ---, poglavlje 8, p. v55
- ↑ 102:6.5 102:6.5: Qur'an, ---, poglavlje 6, p. v7
- ↑ 102:7.7 102:7.7: Qur'an, ---, poglavlje 6, p. v7