Knjiga Urantia na engleskom jeziku je javno vlasništvo diljem svijeta od 2006. godine..
Prijevodi: © 2014 Zaklada Urantia
| POGLAVLJE 100 : RELIGIJA U LJUDSKOM ISKUSTVU |
Indeks
Jedna verzija |
POGLAVLJE 102 : TEMELJI RELIGIOZNE VJERE |
THE REAL NATURE OF RELIGION
POGLAVLJE 101 : STVARNA PRIRODA RELIGIJE
1955 101:0.1 RELIGION, as a human experience, ranges from the primitive fear slavery of the evolving savage up to the sublime and magnificent faith liberty of those civilized mortals who are superbly conscious of sonship with the eternal God.
2014 101:0.1 RELIGIJA, kao ljudsko iskustvo, se kreće u rasponu od primitivnog robovanja strahu kao u slučaju evolucijskih divljaka, do blažene i veličanstvene slobode vjere onih civiliziranih smrtnika koji imaju duboku svijest da su sinovi vječnog Boga.
1955 101:0.2 Religion is the ancestor of the advanced ethics and morals of progressive social evolution. But religion, as such, is not merely a moral movement, albeit the outward and social manifestations of religion are mightily influenced by the ethical and moral momentum of human society. Always is religion the inspiration of man’s evolving nature, but it is not the secret of that evolution.
2014 101:0.2 Religija je preteča napredne etike i morala progresivne društvene evolucije. Ali religija, kao takva, nije posve moralni pokret, premda na spoljašnje i društvene manifestacije religije snažno utječe etički i moralni momentum ljudskog društva. Religija je uvijek inspiracija čovjekove evoluirajuće prirode, ali ona nije tajna te evolucije.
1955 101:0.3 Religion, the conviction-faith of the personality, can always triumph over the superficially contradictory logic of despair born in the unbelieving material mind. There really is a true and genuine inner voice, that “true light which lights every man who comes into the world.” And this spirit leading is distinct from the ethical prompting of human conscience. The feeling of religious assurance is more than an emotional feeling. The assurance of religion transcends the reason of the mind, even the logic of philosophy. Religion is faith, trust, and assurance.
2014 101:0.3 Religija, uvjerenje-vjera ličnosti, uvijek može izvojevati pobjedu nad površno kontradiktornom logikom očaja rođenom u materijalnom umu nevjernika. Stvarno postoji istinski i stvaran unutarnji glas, to "svjetlo istinito koje osvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na svijet
[1]." Ova se smjernica duha razlikuje od etičkog glasa ljudske savjesti. Osjećaj religioznog uvjerenja je više od emocionalnog osjećaja. Religiozno uvjerenje nadilazi rasuđivanje intelekta, čak i logiku filozofije. Religija je vjera, pouzdanje i sigurnost.
¶ 1. ISTINSKA RELIGIJA
1. TRUE RELIGION
1. ISTINSKA RELIGIJA
1955 101:1.1 True religion is not a system of philosophic belief which can be reasoned out and substantiated by natural proofs, neither is it a fantastic and mystic experience of indescribable feelings of ecstasy which can be enjoyed only by the romantic devotees of mysticism. Religion is not the product of reason, but viewed from within, it is altogether reasonable. Religion is not derived from the logic of human philosophy, but as a mortal experience it is altogether logical. Religion is the experiencing of divinity in the consciousness of a moral being of evolutionary origin; it represents true experience with eternal realities in time, the realization of spiritual satisfactions while yet in the flesh.
2014 101:1.1 Istinska religija nije sustav filozofskog vjerovanja koji se može obrazložiti i potkrijepiti prirodnim dokazima, niti je fantastični i mistični doživljaj neopisivih osjećaja ekstaze koji je dostupan samo romantičnim odanicima misticizma. Religija nije proizvod rasuđivanja, ali je gledano iznutra, posve razumna. Religija nije proizvod logike ljudske filozofije, ali je sasvim logična kao smrtno iskustvo. Religija je doživljaj božanstva u svijesti moralnog bića evolucijskog porijekla; ona predstavlja istinsko iskustvo s vječnim stvarnostima u vremenu, ostvarenje duhovnih zadovoljstava za života u tijelu.
1955 101:1.2 The Thought Adjuster has no special mechanism through which to gain self-expression; there is no mystic religious faculty for the reception or expression of religious emotions. These experiences are made available through the naturally ordained mechanism of mortal mind. And therein lies one explanation of the Adjuster’s difficulty in engaging in direct communication with the material mind of its constant indwelling.
2014 101:1.2 Misaoni Ispravljač nema neki poseban mehanizam kroz koji može postići samoizražavanje; ne postoji nikakav tajanstveni religiozni instrument za primanje i izražavanje religioznih emocija. Ta iskustva su dostupna kroz prirodno uređen mehanizam smrtnog uma. I u tome leži jedno od objašnjenja Ispravljačeve poteškoće u uspostavi izravne komunikacije s materijalnim umom svoga domaćina.
1955 101:1.3 The divine spirit makes contact with mortal man, not by feelings or emotions, but in the realm of the highest and most spiritualized thinking. It is your thoughts, not your feelings, that lead you Godward. The divine nature may be perceived only with the eyes of the mind. But the mind that really discerns God, hears the indwelling Adjuster, is the pure mind. “Without holiness no man may see the Lord.” All such inner and spiritual communion is termed spiritual insight. Such religious experiences result from the impress made upon the mind of man by the combined operations of the Adjuster and the Spirit of Truth as they function amid and upon the ideas, ideals, insights, and spirit strivings of the evolving sons of God.
2014 101:1.3 Božanski duh ne čini kontakt sa smrtnim čovjekom pomoću osjećaja ili emocija, nego u području najvišeg i najproduhovljenijeg razmišljanja. Vaše misli, a ne vaši osjećaji, su to što vas vodi prema Bogu. Božanska priroda se može spoznati samo očima uma. Ali um koji istinski opaža Boga, čuje unutarnjeg Ispravljača, je čist um. "Bez svetosti nitko neće vidjeti Gospodina[2]." Svako takvo unutarnje i duhovno zajedništvo se može nazvati duhovnim uvidom. Takvi religiozni doživljaji proizlaze iz impresija kombiniranih operacija Ispravljača i Duha Istine na čovjekov um, u njihovom djelovanju usred i povrh ideala, uvida i težnji duha evoluirajućih sinova Boga.
1955 101:1.4 Religion lives and prospers, then, not by sight and feeling, but rather by faith and insight. It consists not in the discovery of new facts or in the finding of a unique experience, but rather in the discovery of new and spiritual meanings in facts already well known to mankind. The highest religious experience is not dependent on prior acts of belief, tradition, and authority; neither is religion the offspring of sublime feelings and purely mystical emotions. It is, rather, a profoundly deep and actual experience of spiritual communion with the spirit influences resident within the human mind, and as far as such an experience is definable in terms of psychology, it is simply the experience of experiencing the reality of believing in God as the reality of such a purely personal experience.
2014 101:1.4 Religija dakle živi i napreduje ne vidom i osjećajem, nego vjerom i uvidom. Ona se ne sastoji u otkriću novih činjenica ili pronalaženju jedinstvenih doživljaja, nego u otkriću novih i duhovnih značenja u činjenicama koje su već dobro poznate čovječanstvu. Najviši religiozni doživljaji ne počivaju na čovjekovim prethodnim djelima vjerovanja, tradicije i autoriteta; niti je religija proizvod blaženih osjećanja i posve mističkih emocija. Ona je, naprotiv, izrazito dubok i istinski doživljaj duhovnog zajedništva s utjecajima duha koji žive u ljudskom umu, i ukoliko je moguće definirati takav doživljaj riječima psihologije, to je jednostavno iskustvo doživljavanja stvarnosti vjerovanja u Boga kao stvarnosti takvog posve osobnog iskustva.
1955 101:1.5 While religion is not the product of the rationalistic speculations of a material cosmology, it is, nonetheless, the creation of a wholly rational insight which originates in man’s mind-experience. Religion is born neither of mystic meditations nor of isolated contemplations, albeit it is ever more or less mysterious and always indefinable and inexplicable in terms of purely intellectual reason and philosophic logic. The germs of true religion originate in the domain of man’s moral consciousness, and they are revealed in the growth of man’s spiritual insight, that faculty of human personality which accrues as a consequence of the presence of the God-revealing Thought Adjuster in the God-hungry mortal mind.
2014 101:1.5 Dok religija nije proizvod racionalističkih špekulacija materijalne kozmologije, ona je ipak rezultat djelovanja posve racionalnog uvida koji se rađa u čovjekovom umnom iskustvu. Religija nije proizvod mističkih meditacija i samotnih kontemplacija, iako je uvijek više ili manje tajanstvena i ne podliježe definicijama čisto intelektualnog prosuđivanja i filozofske logike. Dragulji istinske religije nastaju u domeni čovjekove moralne svijesti, i očituju se u rastu duhovnog uvida, upravo te sposobnosti ljudske ličnosti koja se javlja kao posljedica prisutnosti Misaonog Ispravljača koji obznanjuje Boga u smrtnom umu koji žudi za Bogom.
1955 101:1.6 Faith unites moral insight with conscientious discriminations of values, and the pre-existent evolutionary sense of duty completes the ancestry of true religion. The experience of religion eventually results in the certain consciousness of God and in the undoubted assurance of the survival of the believing personality.
2014 101:1.6 Vjera ujedinjuje moralni uvid sa savjesnim i pronicavim opažanjima vrijednosti, dok apriorni evolucijski osjećaj dužnosti upotpunjuje izvore istinske religije. Doživljaj religije s vremenom vodi određenoj svijesti Boga i nedvojbenoj sigurnosti u opstanak vjernikove ličnosti.
1955 101:1.7 Thus it may be seen that religious longings and spiritual urges are not of such a nature as would merely lead men to want to believe in God, but rather are they of such nature and power that men are profoundly impressed with the conviction that they ought to believe in God. The sense of evolutionary duty and the obligations consequent upon the illumination of revelation make such a profound impression upon man’s moral nature that he finally reaches that position of mind and that attitude of soul where he concludes that he has no right not to believe in God. The higher and superphilosophic wisdom of such enlightened and disciplined individuals ultimately instructs them that to doubt God or distrust his goodness would be to prove untrue to the realest and deepest thing within the human mind and soul—the divine Adjuster.
2014 101:1.7 Tako se može vidjeti da religiozne težnje i duhovni porivi nisu takve prirode da jednostvano navode ljude da žele vjerovati u Boga, nego su takve prirode i snage da duboko impresioniraju ljude uvjerenjem da trebaju vjerovati u Boga. Osjećaj evolucijske dužnosti i obveze koje prate osvjetljujući utjecaj otkrivenja, čine tako dubok dojam na čovjekovu moralnu prirodu da čovjek konačno dostiže tu poziciju uma i taj stav duše, gdje zaključuje da nema pravo ne vjerovati u Boga. Viša i nadfilozofska mudrost takvih prosvjetljenih i discipliniranih osoba na koncu vodi saznanju da sumnjati u Boga i Božju dobrotu znači pokazati se nevjernim najstvarnijoj i najdubljoj stvari u ljudskom umu i duši - božanskom Ispravljaču.
¶ 2. ČINJENICA RELIGIJE
2. THE FACT OF RELIGION
2. ČINJENICA RELIGIJE
1955 101:2.1 The fact of religion consists wholly in the religious experience of rational and average human beings. And this is the only sense in which religion can ever be regarded as scientific or even psychological. The proof that revelation is revelation is this same fact of human experience: the fact that revelation does synthesize the apparently divergent sciences of nature and the theology of religion into a consistent and logical universe philosophy, a co-ordinated and unbroken explanation of both science and religion, thus creating a harmony of mind and satisfaction of spirit which answers in human experience those questionings of the mortal mind which craves to know how the Infinite works out his will and plans in matter, with minds, and on spirit.
2014 101:2.1 Činjenica religije u cjelosti počiva u religioznom iskustvu racionalnih i prosječnih ljudskih bića. I jedino se u ovom smislu religija može smatrati znanstvenom ili čak psihološkom pojavom. Dokaz da je otkrivenje otkrivenje je upravo ta činjenica ljudskog iskustva: činjenica da otkrivenje sintetizira naizgled proturiječnu znanost prirode i teologiju religije u dosljednu i logičnu kozmičku filozofiju, koordinirano i cjelovito objašnjenje kako znanosti tako i religije, stvarajući sklad uma i zadovoljstvo duha koji odgovaraju u ljudskom iskustvu na ona pitanja smrtnog uma koja teže znati kako Beskonačni sprovodi svoju volju i planove u materiji, s umovima i na duhu.
1955 101:2.2 Reason is the method of science; faith is the method of religion; logic is the attempted technique of philosophy. Revelation compensates for the absence of the morontia viewpoint by providing a technique for achieving unity in the comprehension of the reality and relationships of matter and spirit by the mediation of mind. And true revelation never renders science unnatural, religion unreasonable, or philosophy illogical.
2014 101:2.2 Prosuđivanje je metoda znanosti; vjera je metoda religije; logika je vještina kojom se nastoji služiti filozofija. Otkrivenje kompenzira odsutnost morontija stajališta pružajući tehniku za postizanje jedinstva u poimanju stvarnosti i odnosa materije i duha uz posredovanje uma. A istinsko otkrivenje nikad ne prikazuje znanost neprirodnom, religiju nerazumnom ili filozofiju nelogičnom.
1955 101:2.3 Reason, through the study of science, may lead back through nature to a First Cause, but it requires religious faith to transform the First Cause of science into a God of salvation; and revelation is further required for the validation of such a faith, such spiritual insight.
2014 101:2.3 Prosuđivanje, kroz proučavanje znanosti, vodi kroz prirodu natrag do Prvog Uzroka, ali samo religiozna vjera može preobraziti Prvi Uzrok znanosti u Boga spasenja; a otkrivenje je dalje potrebno za potvrđivanje takve vjere, takvog duhovnog uvida.
1955 101:2.4 There are two basic reasons for believing in a God who fosters human survival:
2014 101:2.4 Postoje dva osnovna razloga za vjerovanje u Boga koji omogućuje ljudski opstanak:
1955 101:2.5 1. Human experience, personal assurance, the somehow registered hope and trust initiated by the indwelling Thought Adjuster.
2014 101:2.5 1. Ljudsko iskustvo, osobno uvjerenje, nekako zabilježena nada i vjera koja dolazi od unutarnjeg Misaonog Ispravljača.
1955 101:2.6 2. The revelation of truth, whether by direct personal ministry of the Spirit of Truth, by the world bestowal of divine Sons, or through the revelations of the written word.
2014 101:2.6 2. Otkrivenje istine, bilo neposrednom osobnom službom Duha Istine, riječju božanskih Sinova ili otkrivenjima pisane riječi.
1955 101:2.7 Science ends its reason-search in the hypothesis of a First Cause. Religion does not stop in its flight of faith until it is sure of a God of salvation. The discriminating study of science logically suggests the reality and existence of an Absolute. Religion believes unreservedly in the existence and reality of a God who fosters personality survival. What metaphysics fails utterly in doing, and what even philosophy fails partially in doing, revelation does; that is, affirms that this First Cause of science and religion’s God of salvation are one and the same Deity.
2014 101:2.7 Znanost završava svoje racionalističko potraživanje hipotezom Prvog Uzroka. Religija ne staje u letu svoje vjere dok ne bude sigurna u Boga spasenja. Pronicavo znanstveno izučavanje logično sugerira stvarnost i postojanje Apsoluta. Religija bezrezervno vjeruje u postojanje i stvarnost Boga koji omogućuje opstanak ličnosti. Tamo gdje metafizika doživljava potpuni a filozofija djelomični neuspjeh, otkrivenje postiže uspjeh; ono potvrđuje da su Prvi Uzrok znanosti i religijin Bog spasenja jedno te isto Božanstvo.
1955 101:2.8 Reason is the proof of science, faith the proof of religion, logic the proof of philosophy, but revelation is validated only by human experience. Science yields knowledge; religion yields happiness; philosophy yields unity; revelation confirms the experiential harmony of this triune approach to universal reality.
2014 101:2.8 Prosuđivanje je dokaz znanosti, vjera je dokaz religije, logika je dokaz filozofije, ali otkrivenje se može potkrijepiti samo ljudskim iskustvom. Znanost vodi znanju; religija vodi sreći; filozofija vodi jedinstvu; otkrivenje potvrđuje iskustveni sklad ovog trojedinog pristupa univerzalnoj stvarnosti.
1955 101:2.9 The contemplation of nature can only reveal a God of nature, a God of motion. Nature exhibits only matter, motion, and animation—life. Matter plus energy, under certain conditions, is manifested in living forms, but while natural life is thus relatively continuous as a phenomenon, it is wholly transient as to individualities. Nature does not afford ground for logical belief in human-personality survival. The religious man who finds God in nature has already and first found this same personal God in his own soul.
2014 101:2.9 Kontemplacija prirode može obznaniti samo Boga prirode, Boga kretanja. Priroda ispoljava samo materiju, pokret i animaciju - život. Materija i energija, pod određenim uvjetima, se očituju u živim oblicima, ali dok je prirodni život relativno neprekidan kao fenomen, život je u cjelosti prolazan s individualnog stanovišta. Priroda ne pruža osnovu za logično vjerovanje u opstanak čovjekove ličnosti. Religiozni čovjek koji nalazi Boga u prirodi je prvo morao naći istog ovog osobnog Boga u svojoj duši.
1955 101:2.10 Faith reveals God in the soul. Revelation, the substitute for morontia insight on an evolutionary world, enables man to see the same God in nature that faith exhibits in his soul. Thus does revelation successfully bridge the gulf between the material and the spiritual, even between the creature and the Creator, between man and God.
2014 101:2.10 Vjera obznanjuje Boga u duši. Pomoću otkrivenja, koje je zamjena za morontija uvid na evolucijskom svijetu, čovjek može vidjeti u prirodi istog Boga kojeg vjera prikazuje u njegovoj duši. Otkrivenjem se tako djelotvorno može premostiti jaz između materijalnog i duhovnog, čak i između stvorenja i Stvoritelja, između čovjeka i Boga.
1955 101:2.11 The contemplation of nature does logically point in the direction of intelligent guidance, even living supervision, but it does not in any satisfactory manner reveal a personal God. On the other hand, nature discloses nothing which would preclude the universe from being looked upon as the handiwork of the God of religion. God cannot be found through nature alone, but man having otherwise found him, the study of nature becomes wholly consistent with a higher and more spiritual interpretation of the universe.
2014 101:2.11 Kontemplacija prirode logički ukazuje na postojanje neke inteligentne smjernice, čak živog nadzora, ali ne pruža zadovoljavajuće otkrivenje osobnog Boga. S druge strane, priroda ni na koji način ne opovrgava pogled na svemir kao ručni rad Boga religije[3]. Čovjek ne može naći Boga oslanjajući se samo na prirodu, ali za čovjeka koji je inače našao Boga, proučavanje prirode postaje u potpunosti u skladu s višim i duhovnijim tumačenjem svemira.
1955 101:2.12 Revelation as an epochal phenomenon is periodic; as a personal human experience it is continuous. Divinity functions in mortal personality as the Adjuster gift of the Father, as the Spirit of Truth of the Son, and as the Holy Spirit of the Universe Spirit, while these three supermortal endowments are unified in human experiential evolution as the ministry of the Supreme.
2014 101:2.12 Otkrivenje kao epohalni fenomen je periodično; kao osobno ljudsko iskustvo je neprekidno. Božanstvenost djeluje u smrtnoj ličnosti kao Ispravljač koji je dar Oca, kao Duh Istine koji je dar Sina i kao Sveti Duh koji je dar Kozmičkog Duha, dok su ova tri nadljudska obdarenja objedinjena u ljudskoj iskustvenoj evoluciji kao služba Vrhovnog.
1955 101:2.13 True religion is an insight into reality, the faith-child of the moral consciousness, and not a mere intellectual assent to any body of dogmatic doctrines. True religion consists in the experience that “the Spirit itself bears witness with our spirit that we are the children of God.” Religion consists not in theologic propositions but in spiritual insight and the sublimity of the soul’s trust.
2014 101:2.13 Istinska religija je uvid u stvarnost, dijete vjere moralne svijesti, a ne puko intelektualno prihvaćanje određenog tijela dogmatskih doktrina. Istinska religija se sastoji u doživljaju da "sam Duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja[4]." Religija ne obuhvaća teološke propozicije nego duhovni uvid i blaženstvo povjerenja duše.
1955 101:2.14 Your deepest nature—the divine Adjuster—creates within you a hunger and thirst for righteousness, a certain craving for divine perfection. Religion is the faith act of the recognition of this inner urge to divine attainment; and thus is brought about that soul trust and assurance of which you become conscious as the way of salvation, the technique of the survival of personality and all those values which you have come to look upon as being true and good.
2014 101:2.14 Vaša najdublja narav - božanski Ispravljač - stvara u vama glad i žeđ za ispravnošću, određenu žudnju za božanskim savršenstvom. Religija je vjerom nadahnut čin prepoznavanja ovog unutarnjeg poriva k božanskom postignuću; i tako se u ovoj duši rađaju povjerenje i sigurnost kojih postajete svjesni kao puta spasenja, vještine opstanka ličnosti i svih onih vrijedosti koje ste počeli smatrati istinitim i dobrim.
1955 101:2.15 The realization of religion never has been, and never will be, dependent on great learning or clever logic. It is spiritual insight, and that is just the reason why some of the world’s greatest religious teachers, even the prophets, have sometimes possessed so little of the wisdom of the world. Religious faith is available alike to the learned and the unlearned.
2014 101:2.15 Realizacija religije nikada nije bila, niti će ikada biti, ovisna o visokom obrazovanju i domišljatoj logici. Ona je duhovni uvid, i upravo iz tog razloga su neki od najvećih svjetskih religioznih učitelja, pa čak i proroka, ponekad posjedovali tako malo svjetovne mudrosti. Religiozna vjera je jednako dostupna učenom kao i neučenom.
1955 101:2.16 Religion must ever be its own critic and judge; it can never be observed, much less understood, from the outside. Your only assurance of a personal God consists in your own insight as to your belief in, and experience with, things spiritual. To all of your fellows who have had a similar experience, no argument about the personality or reality of God is necessary, while to all other men who are not thus sure of God no possible argument could ever be truly convincing.
2014 101:2.16 Religija uvijek mora biti svoj vlastiti kritičar i sudac; ona se ne može promatrati a još manje razumjeti, izvana. Vaše jedino uvjerenje u osobnog Boga počiva u vašem uvidu u vlastito vjerovanje i iskustvo s duhovnim stvarima. Svim vašim bližnjima koji su imali slično iskustvo, nije potrebno nikakvo obrazloženje ličnosti ili stvarnosti Boga, dok za sve one koji nisu sigurni u Boga, nikakvo obrazloženje neće biti istinski uvjerljivo.
1955 101:2.17 Psychology may indeed attempt to study the phenomena of religious reactions to the social environment, but never can it hope to penetrate to the real and inner motives and workings of religion. Only theology, the province of faith and the technique of revelation, can afford any sort of intelligent account of the nature and content of religious experience.
2014 101:2.17 Psihologija doista može pokušati proučavati fenomene religioznih reakcija na društveno okruženje, ali se nikada ne može nadati da će prodrijeti u istinske i unutarnje motive i djelovanja religije. Samo teologija, područje vjere i vještina otkrivenja, može ponuditi bilo kakvo inteligentno objašnjenje prirode i sadržaja religioznog iskustva.
¶ 3. OBILJEŽJA RELIGIJE
3. THE CHARACTERISTICS OF RELIGION
3. OBILJEŽJA RELIGIJE
1955 101:3.1 Religion is so vital that it persists in the absence of learning. It lives in spite of its contamination with erroneous cosmologies and false philosophies; it survives even the confusion of metaphysics. In and through all the historic vicissitudes of religion there ever persists that which is indispensable to human progress and survival: the ethical conscience and the moral consciousness.
2014 101:3.1 Religija je tako vitalna da postoji i u odsutnosti učenja. Ona živi unatoč svojoj kontaminaciji neispravnim kozmologijama i lažnim filozofijama; ona opstaje unatoč metafizičkoj pometnji. Kroz sve povijesne nestalnosti kroz koje je prošla, religija je u sebi zadržala ono što je neophodno za ljudski napredak i opstanak: etičku savjest i moralnu svijest.
1955 101:3.2 Faith-insight, or spiritual intuition, is the endowment of the cosmic mind in association with the Thought Adjuster, which is the Father’s gift to man. Spiritual reason, soul intelligence, is the endowment of the Holy Spirit, the Creative Spirit’s gift to man. Spiritual philosophy, the wisdom of spirit realities, is the endowment of the Spirit of Truth, the combined gift of the bestowal Sons to the children of men. And the co-ordination and interassociation of these spirit endowments constitute man a spirit personality in potential destiny.
2014 101:3.2 Vjera-uvid, ili duhovna intuicija, je obdarenje kozmičkog uma u suradnji s Misaonim Ispravljačem, koji je Očev dar čovjeku. Duhovno rasuđivanje, inteligencija duše, je obdarenje Svetog Duha, dar Stvaralačkog Duha čovjeku. Duhovna filozofija,mudrost stvarnosti duha, je obdarenje Duha Istine, kombinirani dar darovanih Sinova njihovoj ljudskoj djeci.A koordinacija i međupovezanost tih obdarenja duha čine čovjeka ličnosti duha u potencijalnoj sudbini.
1955 101:3.3 It is this same spirit personality, in primitive and embryonic form, the Adjuster possession of which survives the natural death in the flesh. This composite entity of spirit origin in association with human experience is enabled, by means of the living way provided by the divine Sons, to survive (in Adjuster custody) the dissolution of the material self of mind and matter when such a transient partnership of the material and the spiritual is divorced by the cessation of vital motion.
2014 101:3.3 Od te ličnosti duha, u njezinom primitivnom i embrionskom obliku, onaj dio koji je posjed Ispravljača preživljava prirodnu smrt tijela. Ova složena jedinka duha koja je povezana s ljudskim iskustvom može, ako pođe živućim putem koji osiguravaju božanski Sinovi, biti u stanju preživjeti (pod Ispravljačevim nadzorom) raspad materijalnog jastva uma i materije prilikom raspada te prolazne zajednice materijalnog i duhovnog po prestanku vitalnog kretanja.
1955 101:3.4 Through religious faith the soul of man reveals itself and demonstrates the potential divinity of its emerging nature by the characteristic manner in which it induces the mortal personality to react to certain trying intellectual and testing social situations. Genuine spiritual faith (true moral consciousness) is revealed in that it:
2014 101:3.4 Kroz religioznu vjeru duša čovjeka otkriva i pokazuje potencijalnu božanstvenost svoje nastajuće prirode na vrlo svojstven način koji navodi smrtnu ličnost da reagira na određena intelektualna i društvena iskušenja. Istinska duhovna vjera (prava moralna svijest) se očituje tako što:
1955 101:3.5 1. Causes ethics and morals to progress despite inherent and adverse animalistic tendencies.
2014 101:3.5 1. Izaziva napredak etike i morala unatoč inherentnim i protivnim animalističkim tendencijama.
1955 101:3.6 2. Produces a sublime trust in the goodness of God even in the face of bitter disappointment and crushing defeat.
2014 101:3.6 2. Stvara blaženo povjerenje u Božju dobrotu čak i usred gorkih razočaranja i teškog poraza.
1955 101:3.7 3. Generates profound courage and confidence despite natural adversity and physical calamity.
2014 101:3.7 3. Stvara čvrstu hrabrost i pouzdanje unatoč prirodnim nedaćama i fizičkim katastrofama.
1955 101:3.8 4. Exhibits inexplicable poise and sustaining tranquillity notwithstanding baffling diseases and even acute physical suffering.
2014 101:3.8 4. Ispoljava neobjašnjivu stabilnost i potporni mir bez obzira na zbunjujuća oboljenja, pa čak i ozbiljne fizičke muke.
1955 101:3.9 5. Maintains a mysterious poise and composure of personality in the face of maltreatment and the rankest injustice.
2014 101:3.9 5. Održava nevjerojatnu ravnotežu i sabranost ličnosti unatoč zlostavljanju i najgrubljoj nepravdi.
1955 101:3.10 6. Maintains a divine trust in ultimate victory in spite of the cruelties of seemingly blind fate and the apparent utter indifference of natural forces to human welfare.
2014 101:3.10 6. Održava božansku vjeru u konačnu pobjedu unatoč okrutnosti naizgled slijepe sudbine i prividno doslovne ravnodušnosti prirodnih sila prema ljudskoj dobrobiti.
1955 101:3.11 7. Persists in the unswerving belief in God despite all contrary demonstrations of logic and successfully withstands all other intellectual sophistries.
2014 101:3.11 7. Ustraje u nepokolebljivoj vjeri u Boga unatoč svim protivnim tvrdnjama logike, uspješno odolijevajući svim drugim intelektualnim sofisterijama.
1955 101:3.12 8. Continues to exhibit undaunted faith in the soul’s survival regardless of the deceptive teachings of false science and the persuasive delusions of unsound philosophy.
2014 101:3.12 8. Nastavlja ispoljavati neustrašivu vjeru u opstanak duše bez obzira na zavodljiva učenja lažne znanosti i uvjerljive obmane neosnovane filozofije.
1955 101:3.13 9. Lives and triumphs irrespective of the crushing overload of the complex and partial civilizations of modern times.
2014 101:3.13 9. Živi i trijumfira unatoč teškom teretu složenih i parcijalnih civilizacija suvremene dobi.
1955 101:3.14 10. Contributes to the continued survival of altruism in spite of human selfishness, social antagonisms, industrial greeds, and political maladjustments.
2014 101:3.14 10. Doprinosi trajnom opstanku altruizma unatoč ljudskoj sebičnosti, društvenim antagonizmima, industrijskoj pohlepi i političkim neprilagođenjima.
1955 101:3.15 11. Steadfastly adheres to a sublime belief in universe unity and divine guidance regardless of the perplexing presence of evil and sin.
2014 101:3.15 11. Čvrsto se drži blaženog vjerovanja u kozmičko jedinstvo i božansko vodstvo, unatoč zbunjujućoj prisutnosti zla i grijeha.
1955 101:3.17 We know, then, by three phenomena, that man has a divine spirit or spirits dwelling within him: first, by personal experience—religious faith; second, by revelation—personal and racial; and third, by the amazing exhibition of such extraordinary and unnatural reactions to his material environment as are illustrated by the foregoing recital of twelve spiritlike performances in the presence of the actual and trying situations of real human existence. And there are still others.
2014 101:3.17 Znamo, dakle, na osnovu tri fenomena, da čovjek u sebi ima božanski duh ili duhove: prvo, iz osobnog iskustva - religiozne vjere; drugo, iz otkrivenja - osobnog i rasnog; i treće, po nevjerojatnom ispoljenju čovjekovih iznimnih i neprirodnih reakcija na njegovo materijalno okruženje, kao što je prikazano u dvanaest navedenih duholikih nastupa u istinskim i teškim situacijama stvarne ljudske egzistencije.A postoje i drugi dokazi.
1955 101:3.18 And it is just such a vital and vigorous performance of faith in the domain of religion that entitles mortal man to affirm the personal possession and spiritual reality of that crowning endowment of human nature, religious experience.
2014 101:3.18 I upravo takvo vitalno i snažno ispoljenje vjere u domeni religije daje pravo smrtnom čovjeku da afirmira osobni posjed i duhovnu stvarnost tog krunidbenog obdarenja ljudske prirode, religioznog iskustva.
¶ 4. OGRANIČENJA OTKRIVENJA
4. THE LIMITATIONS OF REVELATION
4. OGRANIČENJA OTKRIVENJA
1955 101:4.1 Because your world is generally ignorant of origins, even of physical origins, it has appeared to be wise from time to time to provide instruction in cosmology. And always has this made trouble for the future. The laws of revelation hamper us greatly by their proscription of the impartation of unearned or premature knowledge. Any cosmology presented as a part of revealed religion is destined to be outgrown in a very short time. Accordingly, future students of such a revelation are tempted to discard any element of genuine religious truth it may contain because they discover errors on the face of the associated cosmologies therein presented.
2014 101:4.1 Budući da vaš svijet općenito nije upoznat sa izvorima porijekla, čak ni fizičkog porijekla - čini se mudrim s vremena na vrijeme dati upute iz kozmologije. A to je uvijek stvaralo probleme za budućnost. Zakoni otkrivenja spriječavaju izlaganje preuranjenog ili nestečenog znanja. Svakoj kozmologiji koja je izložena kao dio otkrivenja suđeno je da brzo postane zastarjela. U skladu s tim, budući studenti takvog otkrivenja mogu doći u iskušenje da odbace bilo koji element istinske religiozne istine ako otkriju pogreške u kozmološkim predstavama koje su s njim povezane.
1955 101:4.2 Mankind should understand that we who participate in the revelation of truth are very rigorously limited by the instructions of our superiors. We are not at liberty to anticipate the scientific discoveries of a thousand years. Revelators must act in accordance with the instructions which form a part of the revelation mandate. We see no way of overcoming this difficulty, either now or at any future time. We full well know that, while the historic facts and religious truths of this series of revelatory presentations will stand on the records of the ages to come, within a few short years many of our statements regarding the physical sciences will stand in need of revision in consequence of additional scientific developments and new discoveries. These new developments we even now foresee, but we are forbidden to include such humanly undiscovered facts in the revelatory records. Let it be made clear that revelations are not necessarily inspired. The cosmology of these revelations is not inspired. It is limited by our permission for the co-ordination and sorting of present-day knowledge. While divine or spiritual insight is a gift, human wisdom must evolve.
2014 101:4.2 Čovječanstvo treba shvatiti da smo svi mi koji sudjelujemo u otkrivenju istine vrlo rigorozno ograničeni nalozima naših nadređenih. Nije nam dopušteno navijestiti znanstvena otkrića narednog tisućljeća. Svi koji sudjelujemo u otkrivenju moramo djelovati u skladu s uputama obznaniteljskog mandata. Ne vidimo načina za prevladavanje ovog problema, bilo sada ili u bilo kojem budućem vremenu. Mi vrlo dobro znamo da, dok povijesne činjenice i religiozne istine ovog otkrivenja trebaju ući u evidenciju budućih doba, u roku od nekoliko kratkih godina mnogim od naših izjava u vezi fizičkih znanosti će biti potrebna revizija zbog znanstvenog razvoja i novih otkrića. Mi već sada možemo predvidjeti ova nova znanstvena otkrića, ali nam je zabranjeno uključiti u ovo otkrivenje takve činjenice koje ljudi još nisu otkrili. Važno je pojasniti da otkrivenja ne moraju uvijek biti nadahnuta. Kozmologija ovih otkrivenja nije nadahnuta. Ona je ograničena našim dopuštenjem da koordiniramo i razvrstamo današnje znanje. Dok je božanski ili duhovni uvid dar, ljudska mudrost mora evoluirati.
1955 101:4.3 Truth is always a revelation: autorevelation when it emerges as a result of the work of the indwelling Adjuster; epochal revelation when it is presented by the function of some other celestial agency, group, or personality.
2014 101:4.3 Istina je uvjek otkrivenje; autootkrivenje kad se javlja kao rezultat djelovanja unutarnjeg Ispravljača; epohalno otkrivenje kad nastaje djelovanjem nekog drugog nebeskog agenta, skupine ili ličnosti.
1955 101:4.4 In the last analysis, religion is to be judged by its fruits, according to the manner and the extent to which it exhibits its own inherent and divine excellence.
2014 101:4.4 Na koncu konca, religiji se može suditi prema njezinim plodovima, prema načinu i mjeri do koje ispoljava svoju usađenu božansku izvanrednost.
1955 101:4.5 Truth may be but relatively inspired, even though revelation is invariably a spiritual phenomenon. While statements with reference to cosmology are never inspired, such revelations are of immense value in that they at least transiently clarify knowledge by:
2014 101:4.5 Istina može biti samo relativno nadahnuta, dok je otkrivenje bez izuzetka duhovni fenomen. Dok kozmološke tvrdnje nikad nisu nadahnute, takva otkrivenja imaju ogromnu vrijednost jer bar privremeno pojašnjavaju znanje:
1955 101:4.6 1. The reduction of confusion by the authoritative elimination of error.
2014 101:4.6 1. Smanjenjem konfuzije autoritativnom eliminacijom pogreške.
1955 101:4.7 2. The co-ordination of known or about-to-be-known facts and observations.
2014 101:4.7 2. Koordinacijom poznatih činjenica i zapažanja ili onih koje upravo trebaju biti predmet otkrića.
1955 101:4.8 3. The restoration of important bits of lost knowledge concerning epochal transactions in the distant past.
2014 101:4.8 3. Obnovom važnih odlomaka izgubljenog znanja o epohalnim događajima iz daleke prošlosti.
1955 101:4.9 4. The supplying of information which will fill in vital missing gaps in otherwise earned knowledge.
2014 101:4.9 4. Pružanjem informacija koje popunjavaju bitne karike u lancu inače stečenog znanja.
1955 101:4.10 5. Presenting cosmic data in such a manner as to illuminate the spiritual teachings contained in the accompanying revelation.
2014 101:4.10 5. Predstavljanjem kozmičkih podataka na način koji osvjetljava duhovna učenja sadržana u popratnom otkrivenju.
¶ 5. RELIGIJA PROŠIRENA OTKRIVENJEM
5. RELIGION EXPANDED BY REVELATION
5. RELIGIJA PROŠIRENA OTKRIVENJEM
1955 101:5.1 Revelation is a technique whereby ages upon ages of time are saved in the necessary work of sorting and sifting the errors of evolution from the truths of spirit acquirement.
2014 101:5.1 Otkrivenje je vještina kojom je moguće uštedjeti više stoljeća potrebnih za sortiranje i prosijavanje evolucijskih grešaka od istina postignuća duha.
1955 101:5.2 Science deals with facts; religion is concerned only with values. Through enlightened philosophy the mind endeavors to unite the meanings of both facts and values, thereby arriving at a concept of complete reality. Remember that science is the domain of knowledge, philosophy the realm of wisdom, and religion the sphere of the faith experience. But religion, nonetheless, presents two phases of manifestation:
2014 101:5.2 Znanost se bavi činjenicama; religija se zanima samo za vrijednosti. Prosvijetljenom filozofijom um nastoji ujediniti značenja činjenica i vrijednosti, čime dolazi do koncepta cjelokupne stvarnosti. Ne zaboravite da je znanost područje znanja, filozofija područje mudrosti, a religija područje iskustva vjere. Ali religija, ipak, predstavlja dvije faze manifestacije:
1955 101:5.3 1. Evolutionary religion. The experience of primitive worship, the religion which is a mind derivative.
2014 101:5.3 1. Evolucijsku religiju. Iskustvo primitivnog obožavanja, religiju koja je derivat uma.
1955 101:5.4 2. Revealed religion. The universe attitude which is a spirit derivative; the assurance of, and belief in, the conservation of eternal realities, the survival of personality, and the eventual attainment of the cosmic Deity, whose purpose has made all this possible. It is a part of the plan of the universe that, sooner or later, evolutionary religion is destined to receive the spiritual expansion of revelation.
2014 101:5.4 2. Religiju otkrivenja. Kozmički stav koji je derivat duha; uvjerenje i vjeru u očuvanje vječnih stvarnosti, opstanak ličnosti, i konačno postignuće kozmičkog Božanstva koje omogućuje čovjekov opstanak. Kozmički plan između ostalog nalaže da je evolucijska religija prije ili kasnije predodređena za primanje duhovne ekspanzije otkrivenja.
1955 101:5.5 Both science and religion start out with the assumption of certain generally accepted bases for logical deductions. So, also, must philosophy start its career upon the assumption of the reality of three things:
2014 101:5.5 I znanost i religija polaze od pretpostavke neke općeprihvaćene osnove za logičko zaključivanje. Filozofija, dakle, mora početi svoju karijeru od pretpostavke stvarnosti tri stvari:
1955 101:5.7 2. The supermaterial phase of the human being, the soul or even the indwelling spirit.
2014 101:5.7 2. Nadmaterijalne faze ljudskog bića, duše ili čak unutarnjeg duha.
1955 101:5.8 3. The human mind, the mechanism for intercommunication and interassociation between spirit and matter, between the material and the spiritual.
2014 101:5.8 3. Ljudskog uma, mehanizma za komunikaciju i uzajamnu povezanost između duha i materije, između materijalnog i duhovnog.
1955 101:5.9 Scientists assemble facts, philosophers co-ordinate ideas, while prophets exalt ideals. Feeling and emotion are invariable concomitants of religion, but they are not religion. Religion may be the feeling of experience, but it is hardly the experience of feeling. Neither logic (rationalization) nor emotion (feeling) is essentially a part of religious experience, although both may variously be associated with the exercise of faith in the furtherance of spiritual insight into reality, all according to the status and temperamental tendency of the individual mind.
2014 101:5.9 Znanstvenici prikupljaju činjenice, filozofi koordiniraju ideje, dok proroci uzvisuju ideale. Osjećaji i emocije neminovno postoje uporedo s religijom, ali nisu religija. Religija može biti osjećaj doživljaja, ali se teško može nazvati doživljajem osjećaja. Ni logika (racionalizacija), niti emocija (osjećaj) nisu bitan dio religioznog doživljaja, iako su svaka na svoj način povezane s provođenjem vjere u cilju duhovnog uvida u stvarnost, sve u skladu sa statusom i temperamentnim tendencijama individualnog uma.
1955 101:5.10 Evolutionary religion is the outworking of the endowment of the local universe mind adjutant charged with the creation and fostering of the worship trait in evolving man. Such primitive religions are directly concerned with ethics and morals, the sense of human duty. Such religions are predicated on the assurance of conscience and result in the stabilization of relatively ethical civilizations.
2014 101:5.10 Evolucijska religija je proizvod obdarenja umnog pomoćnika lokalnog svemira koji je zadužen za stvaranje i održavanje obožavalačkih osobina u evoluirajućem čovjeku. Takve primitivne religije se izravno bave etikom i moralom, osjećajem ljudske dužnosti. Takve religije počivaju na temeljima uvjerenja savjesti i rezultiraju u stabilizaciji relativno etičkih civilizacija.
1955 101:5.11 Personally revealed religions are sponsored by the bestowal spirits representing the three persons of the Paradise Trinity and are especially concerned with the expansion of truth. Evolutionary religion drives home to the individual the idea of personal duty; revealed religion lays increasing emphasis on loving, the golden rule.
2014 101:5.11 Osobne religije otkrivenja nastaju pod pokroviteljstvom darovanih duhova koji zastupaju tri osobe Rajskog Trojstva i posebice se bave proširenjem istine. Evolucijska religija dojmi čovjeka idejom osobne dužnosti; religija otkrivenja uvijek naglašava ljubav - zlatno pravilo.
1955 101:5.12 Evolved religion rests wholly on faith. Revelation has the additional assurance of its expanded presentation of the truths of divinity and reality and the still more valuable testimony of the actual experience which accumulates in consequence of the practical working union of the faith of evolution and the truth of revelation. Such a working union of human faith and divine truth constitutes the possession of a character well on the road to the actual acquirement of a morontial personality.
2014 101:5.12 Evolucijska religija u cjelosti počiva na vjeri. Otkrivenje ima dodatnu sigurnost svoje proširene prezentacije istina božanstva i stvarnosti i još vrijednijih iskaza stvarnog iskustva sabranog u konsekventnom praktičnom radnom jedinstvu vjere evolucije i istine otkrivenja. Takvo radno jedinstvo ljudske vjere i božanske istine obdaruje čovjeka karakterom koji je već uveliko na putu stvarnog postignuća morontijalne ličnosti.
1955 101:5.13 Evolutionary religion provides only the assurance of faith and the confirmation of conscience; revelatory religion provides the assurance of faith plus the truth of a living experience in the realities of revelation. The third step in religion, or the third phase of the experience of religion, has to do with the morontia state, the firmer grasp of mota. Increasingly in the morontia progression the truths of revealed religion are expanded; more and more you will know the truth of supreme values, divine goodnesses, universal relationships, eternal realities, and ultimate destinies.
2014 101:5.13 Evolucijska religija jedino daje uvjerenje vjere i potvrdu savjesti; religija otkrivenja pruža ne samo uvjerenje vjere, već i istinu živućeg iskustva u stvarnostima otkrivenja. Treći korak u pitanjima religije ili treća faza doživljaja religije se odnosi na morontija status, potpunije shvaćanje mote. Prilikom morontija napretka dolazi do sve većeg proširenja istina religije otkrivenja; sve više i više ćete znati istinu vrhovnih vrijednosti, božanskih dobrota, univerzalnih odnosa, vječnih stvarnosti i krajnjih sudbina.
1955 101:5.14 Increasingly throughout the morontia progression the assurance of truth replaces the assurance of faith. When you are finally mustered into the actual spirit world, then will the assurances of pure spirit insight operate in the place of faith and truth or, rather, in conjunction with, and superimposed upon, these former techniques of personality assurance.
2014 101:5.14 Prilikom morontija napredovanja jamstvo istine sve više zamjenjuje uvjerenje vjere. Kada napokon stupite u stvarni svijet duha, onda će uvjerenja čistog uvida duha djelovati umjesto vjere i istine ili, bolje rečeno, u suradnji i kao nadopuna ovim negdašnjim vještinama uvjerenja ličnosti.
¶ 6. PROGRESIVNO RELIGIOZNO ISKUSTVO
6. PROGRESSIVE RELIGIOUS EXPERIENCE
6. PROGRESIVNO RELIGIOZNO ISKUSTVO
1955 101:6.1 The morontia phase of revealed religion has to do with the experience of survival, and its great urge is the attainment of spirit perfection. There also is present the higher urge of worship, associated with an impelling call to increased ethical service. Morontia insight entails an ever-expanding consciousness of the Sevenfold, the Supreme, and even the Ultimate.
2014 101:6.1 Morontija faza religije otkrivenja ima veze s iskustvom preživljavanja, a njegov veliki nagon je postignuće savršenstva duha. Također je prisutan veći poriv obožavanja, povezan s hitnim pozivom na povećanu etičku službu. Morontija uvid podrazumijeva sve širu svijest o Sedmostrukom, Vrhovnom, pa čak i Krajnjem.
1955 101:6.2 Throughout all religious experience, from its earliest inception on the material level up to the time of the attainment of full spirit status, the Adjuster is the secret of the personal realization of the reality of the existence of the Supreme; and this same Adjuster also holds the secrets of your faith in the transcendental attainment of the Ultimate. The experiential personality of evolving man, united to the Adjuster essence of the existential God, constitutes the potential completion of supreme existence and is inherently the basis for the superfinite eventuation of transcendental personality.
2014 101:6.2 Kroz svo religiozno iskustvo, od najranijeg početka na materijalnoj razini do trenutka postizanja punog statusa duha, Ispravljač je tajna osobnog ostvarenja stvarnosti egzistencije Vrhovnog; a taj isti Ispravljač u sebi nosi tajne vaše vjere u trancendentno postignuće Krajnjeg. Iskustvena ličnost evoluirajućeg čovjeka, ujedinjena sa Ispravljačem koji je suština egzistencijalnog Boga, tvori potencijalno upotpunjenje vrhovne egzistencije i u sebi nosi temelje za nadkonačnu pojavu transcendentne ličnosti.
1955 101:6.3 Moral will embraces decisions based on reasoned knowledge, augmented by wisdom, and sanctioned by religious faith. Such choices are acts of moral nature and evidence the existence of moral personality, the forerunner of morontia personality and eventually of true spirit status.
2014 101:6.3 Moralna volja obuhvaća odluke utemeljene na prosuđenom znanju, proširene mudrošću i odobrene religioznom vjerom. Takve odluke su djela moralne prirode i dokaz o postojanju moralne ličnosti, preteče morontija ličnosti i s vremenom pravog statusa duha.
1955 101:6.4 The evolutionary type of knowledge is but the accumulation of protoplasmic memory material; this is the most primitive form of creature consciousness. Wisdom embraces the ideas formulated from protoplasmic memory in process of association and recombination, and such phenomena differentiate human mind from mere animal mind. Animals have knowledge, but only man possesses wisdom capacity. Truth is made accessible to the wisdom-endowed individual by the bestowal on such a mind of the spirits of the Father and the Sons, the Thought Adjuster and the Spirit of Truth.
2014 101:6.4 Evolucijski tip znanja nije ništa drugo nego akumulacija protoplazmatskog materijala koji gradi memoriju; ovo je najprimitivniji oblik svijesti stvorenog bića. Mudrost obuhvaća ideje koje se oblikuju iz protoplazmatske memorije u procesu pridruživanja i rekombinacije, i po takvim se pojavama ljudski um razlikuje od uma puke životinje. Životinje imaju znanje, ali samo čovjek posjeduje sposobnost za mudrost. Istina je dostupna individualnom čovjeku koji je obdaren mudrošću zahvaljujući duhovima Oca i Sinova, Misaonom Ispravljaču i Duhu Istine.
1955 101:6.5 Christ Michael, when bestowed on Urantia, lived under the reign of evolutionary religion up to the time of his baptism. From that moment up to and including the event of his crucifixion he carried forward his work by the combined guidance of evolutionary and revealed religion. From the morning of his resurrection until his ascension he traversed the manifold phases of the morontia life of mortal transition from the world of matter to that of spirit. After his ascension Michael became master of the experience of Supremacy, the realization of the Supreme; and being the one person in Nebadon possessed of unlimited capacity to experience the reality of the Supreme, he forthwith attained to the status of the sovereignty of supremacy in and to his local universe.
2014 101:6.5 Krist Mihael, prilikom darivanja na Urantiji, je živio pod okriljem evolucijske religije do svog krštenja. Od tog trenutka do i uključujući raspeće, sprovodio je svoj rad pod kombiniranim vodstvom evolucijske religije i religije otkrivenja. Od jutra uskrsnuća do uzašašća je prošao mnogobrojne faze morontija života smrtnog prijelaza iz svijeta materije u svijet duha. Nakon uzašašća, Mihael je ovladao iskustvom Vrhovnosti, realizacijom Vrhovnog; i kako je bio ta osoba koja je u cijelom Nebadonu posjedovala neograničenu sposobnost za doživljavanje stvarnosti Vrhovnog, odmah je stekao status suverene vlasti nad svojim lokalnim svemirom i u istom.
1955 101:6.6 With man, the eventual fusion and resultant oneness with the indwelling Adjuster—the personality synthesis of man and the essence of God—constitute him, in potential, a living part of the Supreme and insure for such a onetime mortal being the eternal birthright of the endless pursuit of finality of universe service for and with the Supreme.
2014 101:6.6 S čovjekova stanovišta, spajanjem i sjedinjenjem s unutarnjim Ispravljačem - sintezom čovjekove ličnosti i biti Boga - čovjek potencijalno postaje živućim dijelom Vrhovnog, čime ovaj negdašnji smrtnik zauvijek prima prirodno pravo na beskrajnu potragu za finalnosti kozmičke službe u korist Vrhovnog i u istom.
1955 101:6.7 Revelation teaches mortal man that, to start such a magnificent and intriguing adventure through space by means of the progression of time, he should begin by the organization of knowledge into idea-decisions; next, mandate wisdom to labor unremittingly at its noble task of transforming self-possessed ideas into increasingly practical but nonetheless supernal ideals, even those concepts which are so reasonable as ideas and so logical as ideals that the Adjuster dares so to combine and spiritize them as to render them available for such association in the finite mind as will constitute them the actual human complement thus made ready for the action of the Truth Spirit of the Sons, the time-space manifestations of Paradise truth—universal truth. The co-ordination of idea-decisions, logical ideals, and divine truth constitutes the possession of a righteous character, the prerequisite for mortal admission to the ever-expanding and increasingly spiritual realities of the morontia worlds.
2014 101:6.7 Otkrivenje uči smrtnog čovjeka da tako veličanstvenom i zadivljujućom pustolovinom kroz prostor pomoću napredovanja kroz vrijeme, on treba početi organizaciju znanja u idejne odluke; da dalje treba zadužiti mudrost da neprekidno radi na plemenitom zadatku preobrazbe samosadržanih ideja u sve praktičnije i u isto vrijeme i sve više ideale, čak i one pojmove koji će biti tako razumni kao ideje i tako logični kao ideali da ih Ispravljač može tako kombinirati i produhoviti da u čovjekovom konačnom umu posluže asocijaciji i preobrazbi u stvarne smrtne komplemente koji su spremni za djelovanje Duha Istine Sinova, vremensko-prostorne manifestacije Rajske istine - univerzalne istine. Koordinacija ideja-odluka, logičnih ideala i božanske istine znači posjed pravednog karaktera, preduvjeta za ulazak smrtnika u sve šire i sve duhovnije stvarnosti morontija svjetova.
1955 101:6.8 The teachings of Jesus constituted the first Urantian religion which so fully embraced a harmonious co-ordination of knowledge, wisdom, faith, truth, and love as completely and simultaneously to provide temporal tranquillity, intellectual certainty, moral enlightenment, philosophic stability, ethical sensitivity, God-consciousness, and the positive assurance of personal survival. The faith of Jesus pointed the way to finality of human salvation, to the ultimate of mortal universe attainment, since it provided for:
2014 101:6.8 Isusova učenja su bila prva religija Urantije koja je tako potpuno obuhvatila skladnu koordinaciju znanja, mudrosti, vjere, istine i ljubavi, potpuno i istodobno osiguravajući zemaljski spokoj, intelektualno uvjerenje, moralnu prosvjetljenost, filozofsku stabilnost, etičku osjetljivost, svjesnost Boga, i čvrsto uvjerenje u osobno preživljavanje. Isusova vjera je pokazala put do konačnosti ljudskog spasenja, krajnosti smrtnog postignuća svemira, tako što je ponudila:
1955 101:6.11 3. Salvation from spiritual blindness, the human realization of the fraternity of mortal beings and the morontian awareness of the brotherhood of all universe creatures; the service-discovery of spiritual reality and the ministry-revelation of the goodness of spirit values.
1955 101:6.12 4. Salvation from incompleteness of self through the attainment of the spirit levels of the universe and through the eventual realization of the harmony of Havona and the perfection of Paradise.
2014 101:6.12 4. Spasenje od nepotpunosti čovjekova “ja” postizanjem kozmičkih razina duha i postupnom realizacijom sklada Havone i savršenstva Raja.
1955 101:6.13 5. Salvation from self, deliverance from the limitations of self-consciousness through the attainment of the cosmic levels of the Supreme Mind and by co-ordination with the attainments of all other self-conscious beings.
2014 101:6.13 5. Spasenje od čovjekova “ja,” oslobođenje od ograničenja samosvijesti postignućem kozmičkih razina Vrhovnog uma i koordinacijom s postignućima svih drugih samosvjesnih bića.
1955 101:6.15 7. Salvation from the finite, the perfected oneness with Deity in and through the Supreme by which the creature attempts the transcendental discovery of the Ultimate on the postfinaliter levels of the absonite.
2014 101:6.15 7. Spasenje od konačnog, usavršeno jedinstvo s Božanstvom unutar i kroz Vrhovnog kojim stvoreno biće nastoji postići transcendentno otkriće Krajnjeg na post-finalističkim razinama apsonita.
1955 101:6.16 Such a sevenfold salvation is the equivalent of the completeness and perfection of the realization of the ultimate experience of the Universal Father. And all this, in potential, is contained within the reality of the faith of the human experience of religion. And it can be so contained since the faith of Jesus was nourished by, and was revelatory of, even realities beyond the ultimate; the faith of Jesus approached the status of a universe absolute in so far as such is possible of manifestation in the evolving cosmos of time and space.
2014 101:6.16 Takvo sedmostruko spasenje je ekvivalent potpunosti i savršenstva realizacije krajnjeg doživljaja Oca Svih. I sve to, potencijalno, je sadržano u stvarnosti vjere ljudskog doživljaja religije. I to ulazi u sastav vjere zato što su na Isusovu vjeru pozitivno utjecale i ovom vjerom bile obznanjene čak i stvarnosti koje su iznad krajnjih; Isusova vjera se približila statusu kozmičkog apsoluta do mjere u kojoj je moguće postići njegovu manifestaciju u evoluirajućem kozmosu vremena i prostora[11].
1955 101:6.17 Through the appropriation of the faith of Jesus, mortal man can foretaste in time the realities of eternity. Jesus made the discovery, in human experience, of the Final Father, and his brothers in the flesh of mortal life can follow him along this same experience of Father discovery. They can even attain, as they are, the same satisfaction in this experience with the Father as did Jesus as he was. New potentials were actualized in the universe of Nebadon consequent upon the terminal bestowal of Michael, and one of these was the new illumination of the path of eternity that leads to the Father of all, and which can be traversed even by the mortals of material flesh and blood in the initial life on the planets of space. Jesus was and is the new and living way whereby man can come into the divine inheritance which the Father has decreed shall be his for but the asking. In Jesus there is abundantly demonstrated both the beginnings and endings of the faith experience of humanity, even of divine humanity.
2014 101:6.17 Prisvajanjem Isusove vjere, smrtni čovjek može doživjeti u vremenu nagovještaj stvarnosti vječnosti. Isus je postigao otkriće, u ljudskom iskustvu, Konačnog Oca i njegova smrtna braća u tijelu mogu sljediti njegov primjer u istom ovom otkriću Oca. Oni čak mogu postići, onakvi kakvi su, isto zadovoljstvo u svom iskustvu s Ocem koje je Isus postigao u svom obličju. Kao posljedica Mihaelova završnog darivanja, aktualizirani su novi potencijali u Nebadonu, a jedan od njih je novo osvjetljenje staze vječnosti koja vodi do Oca Svih, a kojom mogu poći čak i materijalni smrtnici od krvi i mesa u svog početnom životu na planetima prostora[12]. Isus je bio i jeste novi i živući put kojim čovjek može steći božansku baštinu koju mu je Otac stavio na raspolaganje samo ako je bude tražio[13]. U Isusu su bogato iskazani počeci i završeci iskustva vjere čovječnosti, čak i božanske čovječnosti.
¶ 7. OSOBNA FILOZOFIJA RELIGIJE
7. A PERSONAL PHILOSOPHY OF RELIGION
7. OSOBNA FILOZOFIJA RELIGIJE
1955 101:7.1 An idea is only a theoretical plan for action, while a positive decision is a validated plan of action. A stereotype is a plan of action accepted without validation. The materials out of which to build a personal philosophy of religion are derived from both the inner and the environmental experience of the individual. The social status, economic conditions, educational opportunities, moral trends, institutional influences, political developments, racial tendencies, and the religious teachings of one’s time and place all become factors in the formulation of a personal philosophy of religion. Even the inherent temperament and intellectual bent markedly determine the pattern of religious philosophy. Vocation, marriage, and kindred all influence the evolution of one’s personal standards of life.
2014 101:7.1 Ideja je samo teoretski plan djelovanja, dok je pozitivna odluka odobreni plan djelovanja. Stereotip je plan djelovanja prihvaćen bez odobrenja. Materijali iz kojih je moguće izgraditi osobnu filzofiju religije proizlaze kako iz unutarnjeg tako i iz spoljašnjeg iskustva pojedinca. Društveni status, ekonomski uvjeti, obrazovne prilike, moralni trendovi, institucionalni ujecaji, političke prilike, rasne tendencije i religiozna učenja čovjekova vremena i mjesta, svi postaju čimbenici u formulaciji čovjekove osobne filozofije religije. Čak i i njegov temperament i intelektualna osobenost značajno određuju uzorak njegove osobne filozofije. Zvanje, brak i rodbina igraju ulogu u evoluciji čovjekovih osobnih standarda življenja.
1955 101:7.2 A philosophy of religion evolves out of a basic growth of ideas plus experimental living as both are modified by the tendency to imitate associates. The soundness of philosophic conclusions depends on keen, honest, and discriminating thinking in connection with sensitivity to meanings and accuracy of evaluation. Moral cowards never achieve high planes of philosophic thinking; it requires courage to invade new levels of experience and to attempt the exploration of unknown realms of intellectual living.
2014 101:7.2 Filozofija religije evoluira iz osnovnog rasta ideja uz dodatak eksperimantalnog življenja, i uz modifikaciju pod utjecajem imitacije bliskih suradnika. Utemeljenost filozofskih zaključaka ovisi o oštrom, iskrenom i pronicavom razmišljanju kao i osjetljivosti prema značenjima i preciznosti procjene. Moralne kukavice nikada ne mogu postići visoke razine filozofskog razmišljanja; čovjek mora imati hrabrosti kako bi osvojio nove razine iskustva i nastojao proučiti neistražena područja intelektualnog življenja.
1955 101:7.3 Presently new systems of values come into existence; new formulations of principles and standards are achieved; habits and ideals are reshaped; some idea of a personal God is attained, followed by enlarging concepts of relationship thereto.
2014 101:7.3 S vremenom se rađaju novi sustavi vrijednosti; dostižu se nove formulacije načela i standarda; preoblikuju se navike i ideali; postiže se neka ideja o osobnom Bogu, za kojom slijedi sve šire poimanje vlastitog odnosa s njim.
1955 101:7.4 The great difference between a religious and a nonreligious philosophy of living consists in the nature and level of recognized values and in the object of loyalties. There are four phases in the evolution of religious philosophy: Such an experience may become merely conformative, resigned to submission to tradition and authority. Or it may be satisfied with slight attainments, just enough to stabilize the daily living, and therefore becomes early arrested on such an adventitious level. Such mortals believe in letting well enough alone. A third group progress to the level of logical intellectuality but there stagnate in consequence of cultural slavery. It is indeed pitiful to behold giant intellects held so securely within the cruel grasp of cultural bondage. It is equally pathetic to observe those who trade their cultural bondage for the materialistic fetters of a science, falsely so called. The fourth level of philosophy attains freedom from all conventional and traditional handicaps and dares to think, act, and live honestly, loyally, fearlessly, and truthfully.
2014 101:7.4 Velika razlika između religiozne i nereligiozne filozofije življenja počiva u prirodi i razini priznatih vrijednosti i predmeta odanosti. Postoje četiri faze u evoluciji religiozne filozofije: Takvo iskustvo može postati samo potvrđujuće, ograničeno na podređenost tradiciji i autoritetu. Ili se može zadovoljiti manjim postignućima, dovoljnim za stabilizaciju svakodnevnog življenja, čime rano postaje uhićeno na tako neočekivano niskoj razini. Takvi smrtnici vjeruju u kretanje linijom manjeg otpora. Treća skupina napreduje na razinu logičke intelektualnosti, ali tu stagnira jer postaje žrtva kulturnog ropstva. Doista je žalosno vidjeti kako veličanstveni intelekti postaju žrtvama okrutnog stiska kulturnih okova. Jednako je žalosno promatrati one koji se oslobađaju robovanja kulturi i umjesto toga postaju žrtve materijalističkih okova onoga što se pogrešno naziva znanost. Četvrta razina filozofije postiže slobodu od svih konvencionalnih i tradicionalnih zapreka i usuđuje se misliti, djelovati i živjeti časno, odano, bez straha, i istinito.
1955 101:7.5 The acid test for any religious philosophy consists in whether or not it distinguishes between the realities of the material and the spiritual worlds while at the same moment recognizing their unification in intellectual striving and in social serving. A sound religious philosophy does not confound the things of God with the things of Caesar. Neither does it recognize the aesthetic cult of pure wonder as a substitute for religion.
2014 101:7.5 Najveći test bilo koje religiozne filozofije se sastoji u tome da li uočava razliku između stvarnosti materijalnog i duhovnog svjeta, istodobno uviđajući njihovo ujedinjenje u intelektualnim nastojanjima i društvenoj službi. Zrela religijska filozofija ne miješa stvari koje se tiču Boga sa stvarima koje se tiču cara[14]. Niti ona prihvaća estetski kult pukih čuda kao zamjenu za religiju.
1955 101:7.6 Philosophy transforms that primitive religion which was largely a fairy tale of conscience into a living experience in the ascending values of cosmic reality.
2014 101:7.6 Filozofija preobražava onu primitivnu religiju koja najvećim dijelom počiva na izmišljotinama savjesti u to živuće iskustvo u uspinjućim vrijednostima kozmičke stvarnosti.
¶ 8. VJERA I VJEROVANJE
8. FAITH AND BELIEF
8. VJERA I VJEROVANJE
1955 101:8.1 Belief has attained the level of faith when it motivates life and shapes the mode of living. The acceptance of a teaching as true is not faith; that is mere belief. Neither is certainty nor conviction faith. A state of mind attains to faith levels only when it actually dominates the mode of living. Faith is a living attribute of genuine personal religious experience. One believes truth, admires beauty, and reverences goodness, but does not worship them; such an attitude of saving faith is centered on God alone, who is all of these personified and infinitely more.
2014 101:8.1 Vjerovanje postiže razinu vjere kad motivira život i oblikuje način življenja. Prihvaćanje nekog učenja kao istinitog nije vjera; to je puko vjerovanje. Niti su sigurnost i uvjerenje vjera. Umno stanje postiže razine vjere samo kad istinski dominira način življenja. Vjera je živuća osobina istinskog osobnog religioznog iskustva. Čovjek vjeruje u istinu, divi se ljepoti i poštuje dobrotu, ali ih ne obožava; takav je stav vjere spasenja usmjeren na samog Boga, koji je personifikacija istih i beskonačno mnogo više.
1955 101:8.2 Belief is always limiting and binding; faith is expanding and releasing. Belief fixates, faith liberates. But living religious faith is more than the association of noble beliefs; it is more than an exalted system of philosophy; it is a living experience concerned with spiritual meanings, divine ideals, and supreme values; it is God-knowing and man-serving. Beliefs may become group possessions, but faith must be personal. Theologic beliefs can be suggested to a group, but faith can rise up only in the heart of the individual religionist.
2014 101:8.2 Vjerovanje uvijek ograničava i obvezuje; vjera proširuje i otpušta. Vjerovanje fiksira, vjera oslobađa. Ali živuća religiozna vjera je više od asocijacije plemenitih uvjerenja; ona je više od uzvišenog sustava filozofije; ona je živuće iskustvo koje se bavi duhovnim značenjima, božanskim idealima i vrhovnim vrijednostima; to je poznavanje Boga i služenje čovjeku. Uvjerenja mogu postati imetak skupine, ali vjera mora biti osobna. Teološka uvjerenja mogu biti sugerirana skupini, ali vjera može ustrajati samo u srcu individualnog praktikanta religije.
1955 101:8.3 Faith has falsified its trust when it presumes to deny realities and to confer upon its devotees assumed knowledge. Faith is a traitor when it fosters betrayal of intellectual integrity and belittles loyalty to supreme values and divine ideals. Faith never shuns the problem-solving duty of mortal living. Living faith does not foster bigotry, persecution, or intolerance.
2014 101:8.3 Vjera je krivotvorila povjerenje ako se usudi tražiti od svojih odanika da zanijekaju stvarnosti i prihvate izmišljotine. Vjera zloupotrebljava povjerenje kad potiče izdaju intelektualnog integriteta i odanosti vrhovnim vrijednostima i božanskim idealima. Vjera nikada ne izbjegava dužnosti suočavanja s problemima smrtnog življenja. Živuća vjera ne vodi netrpeljivosti, progonu ili netoleranciji.
1955 101:8.4 Faith does not shackle the creative imagination, neither does it maintain an unreasoning prejudice toward the discoveries of scientific investigation. Faith vitalizes religion and constrains the religionist heroically to live the golden rule. The zeal of faith is according to knowledge, and its strivings are the preludes to sublime peace.
2014 101:8.4 Vjera ne okiva čovjekovu stvaralačku maštu, niti vodi nepromišljenom i predrasudnom stavu prema otkrićima znanstvenih istraživanja. Vjera vitalizira religiju i potiče religioznog čojeka na herojsko življenje zlatnog pravila. Entuzijazam vjere je u skladu sa znanjem, i njegove težnje su preludij za uzvišeni mir.
¶ 9. RELIGIJA I MORALNOST
9. RELIGION AND MORALITY
9. RELIGIJA I MORALNOST
1955 101:9.1 No professed revelation of religion could be regarded as authentic if it failed to recognize the duty demands of ethical obligation which had been created and fostered by preceding evolutionary religion. Revelation unfailingly enlarges the ethical horizon of evolved religion while it simultaneously and unfailingly expands the moral obligations of all prior revelations.
2014 101:9.1 Ni jedno se takozvano otkrivenje religije ne može smatrati autentičnim ako ne priznaje dužnosne zahtjeve etičkih obveza koje je stvorila i njegovala apriorna evolucijska religija. Otkrivenje uvijek proširuje etička gledišta evolucijske religije, istodobno i nepogrešivo proširujući moralne obveze svih prethodnih otkrivenja.
1955 101:9.2 When you presume to sit in critical judgment on the primitive religion of man (or on the religion of primitive man), you should remember to judge such savages and to evaluate their religious experience in accordance with their enlightenment and status of conscience. Do not make the mistake of judging another’s religion by your own standards of knowledge and truth.
2014 101:9.2 Kad se usudite kritički suditi čovjekovoj primitivnoj religiji (ili religiji primitivnog čovjeka), ne zaboravite da takvim primitivnim ljudima treba suditi i ocjenjivati njihovo religiozno iskustvo u skladu s njihovim prosvijetljenjem i statusom savjesti. Pogrešno je suditi tuđoj religiji prema svojim vlastitim standardima znanja i istine.
1955 101:9.3 True religion is that sublime and profound conviction within the soul which compellingly admonishes man that it would be wrong for him not to believe in those morontial realities which constitute his highest ethical and moral concepts, his highest interpretation of life’s greatest values and the universe’s deepest realities. And such a religion is simply the experience of yielding intellectual loyalty to the highest dictates of spiritual consciousness.
2014 101:9.3 Istinska religija je to blaženo i duboko uvjerenje u duši koje uvjerljivo opominje čovjeka da je greška ne vjerovati u te morontijalne stvarnosti koje čine njegove najviše etičke i moralne koncepte, njegovo najviše tumačenje najvećih životnih vrijednosti i najdubljih kozmičkih stvarnosti. A takva je religija jednostavno doživljaj davanja intelektualne odanosti najvišim diktatima duhovne svijesti.
1955 101:9.4 The search for beauty is a part of religion only in so far as it is ethical and to the extent that it enriches the concept of the moral. Art is only religious when it becomes diffused with purpose which has been derived from high spiritual motivation.
2014 101:9.4 Potraga za ljepotom je dio religije samo u mjeri u kojoj ona djeluje etički i u kojoj obogaćuje koncept morala. Umjetnost je religiozna jedino kad u sebi nosi svrhu koja je proistekla iz visoke duhovne motivacije.
1955 101:9.5 The enlightened spiritual consciousness of civilized man is not concerned so much with some specific intellectual belief or with any one particular mode of living as with discovering the truth of living, the good and right technique of reacting to the ever-recurring situations of mortal existence. Moral consciousness is just a name applied to the human recognition and awareness of those ethical and emerging morontial values which duty demands that man shall abide by in the day-by-day control and guidance of conduct.
2014 101:9.5 Prosvijetljena duhovna svijest civiliziranog čovjeka se ne zanima toliko za bilo kakva intelektualna uvjerenja ili bilo koji pojedini način življenja, koliko se zanima za otkrivanje istine življenja, dobru i ispravnu vještinu reagiranja na repetitivne situacije smrtne egzistencije. Moralna svijest nije ništa drugo nego ime koje označava čovjekovo priznanje i svjesnost onih etičkih i novih morontijalnih vrijednosti koje dužnost nalaže u svakodnevnoj kontroli i usmjeravanju ponašanja.
1955 101:9.6 Though recognizing that religion is imperfect, there are at least two practical manifestations of its nature and function:
2014 101:9.6 Iako priznajemo da religija nije savršena, postoje najmanje dva praktična ispoljenja njezine naravi i djelovanja:
1955 101:9.7 1. The spiritual urge and philosophic pressure of religion tend to cause man to project his estimation of moral values directly outward into the affairs of his fellows—the ethical reaction of religion.
2014 101:9.7 1. Duhovni poriv i filozofski pritisak religije imaju tendenciju da navedu čovjeka da projicira svoju procjenu moralnih vrijednosti izravno na poslove svojih bližnjih — etička reakcija religije.
1955 101:9.8 2. Religion creates for the human mind a spiritualized consciousness of divine reality based on, and by faith derived from, antecedent concepts of moral values and co-ordinated with superimposed concepts of spiritual values. Religion thereby becomes a censor of mortal affairs, a form of glorified moral trust and confidence in reality, the enhanced realities of time and the more enduring realities of eternity.
2014 101:9.8 2. Religija stvara u ljudskom umu produhovljenu svijest božanske stvarnosti utemeljenu i vjerom izvedenu iz apriornih ideja moralnih vrijednosti i koordiniranu s nadodatim konceptima duhovnih vrijednosti. Religija tako postaje cenzor smrtnih poslova, oblik uzvišenog moralnog povjerenja u stvarnost, uzvišenih stvarnosti vremena i trajnijih stvarnosti vječnosti.
1955 101:9.9 Faith becomes the connection between moral consciousness and the spiritual concept of enduring reality. Religion becomes the avenue of man’s escape from the material limitations of the temporal and natural world to the supernal realities of the eternal and spiritual world by and through the technique of salvation, the progressive morontia transformation.
2014 101:9.9 Vjera postaje veza između moralne svijesti i duhovnog koncepta trajne stvarnosti. Religija postaje put čovjekovog bijega od materijalnih ograničenja vremenskog i prirodnog svijeta u uzvišene stvarnosti vječnog i duhovnog svijeta pomoću i putem tehnike spasenja, progresivne morontija transformacije.
¶ 10. RELIGIJA KAO ČOVJEKOV OSLOBODITELJ
10. RELIGION AS MAN’S LIBERATOR
10. RELIGIJA KAO ČOVJEKOV OSLOBODITELJ
1955 101:10.1 Intelligent man knows that he is a child of nature, a part of the material universe; he likewise discerns no survival of individual personality in the motions and tensions of the mathematical level of the energy universe. Nor can man ever discern spiritual reality through the examination of physical causes and effects.
2014 101:10.1 Inteligentan čovjek zna da je dijete prirode, dio materijalnog svemira; on također ne opaža nikakvu vještinu opstanka individualne ličnosti u kretnjama i naponima matematičke razine energetskog svemira. Čovjek ne može razlučiti duhovnu stvarnost kroz ispitivanje fizičkih uzroka i posljedica.
1955 101:10.2 A human being is also aware that he is a part of the ideational cosmos, but though concept may endure beyond a mortal life span, there is nothing inherent in concept which indicates the personal survival of the conceiving personality. Nor will the exhaustion of the possibilities of logic and reason ever reveal to the logician or to the reasoner the eternal truth of the survival of personality.
2014 101:10.2 Ljudsko biće je dalje svjesno da je dio idejnog kozmosa, ali dok ideje mogu nadživjeti pojedinačni životni vijek, ne postoji ništa u pojmovima što osigurava osobni opstanak ličnosti njihova izumitelja. Čak ni iscrpljivanje mogućnosti logike i rasuđivanja ne obznanjuje korisniku te logike i rasuđivanja vječnu istinu opstanka ličnosti.
1955 101:10.3 The material level of law provides for causality continuity, the unending response of effect to antecedent action; the mind level suggests the perpetuation of ideational continuity, the unceasing flow of conceptual potentiality from pre-existent conceptions. But neither of these levels of the universe discloses to the inquiring mortal an avenue of escape from partiality of status and from the intolerable suspense of being a transient reality in the universe, a temporal personality doomed to be extinguished upon the exhaustion of the limited life energies.
2014 101:10.3 Materijalna razina zakona osigurava kontinuitet uzročnosti, beskrajnu povezanost učinka s prethodnim djelima; razina uma ukazuje na neprekidnost pojmnovnih mogućnosti, besprekidan protok konceptualne potencijalnosti iz predpostojećih zamisli. No, niti jedna od tih razina svemira ne otkriva znatiželjnom umu mogući način bijega od nepotpunosti statusa i nepodnošljive neizvjesnosti stanja prolazne kozmičke stvarnosti, privremene zemaljske ličnosti koja je osuđena na smrt po iscrpljenju svojih ograničenih životnih energija.
1955 101:10.4 It is only through the morontial avenue leading to spiritual insight that man can ever break the fetters inherent in his mortal status in the universe. Energy and mind do lead back to Paradise and Deity, but neither the energy endowment nor the mind endowment of man proceeds directly from such Paradise Deity. Only in the spiritual sense is man a child of God. And this is true because it is only in the spiritual sense that man is at present endowed and indwelt by the Paradise Father. Mankind can never discover divinity except through the avenue of religious experience and by the exercise of true faith. The faith acceptance of the truth of God enables man to escape from the circumscribed confines of material limitations and affords him a rational hope of achieving safe conduct from the material realm, whereon is death, to the spiritual realm, wherein is life eternal.
2014 101:10.4 Samo kroz morontija put koji vodi do duhovnog uvida čovjek može razbiti okove svog smrtnog statusa u svemiru. Energija i um vode natrag u Raj i Božanstvo, ali ni energetsko ni umno obdarenje smrtnog čovjeka ne proizlaze izravno iz takvog Rajskog Božanstva. Samo u duhovnom smislu je čovjek dijete Boga. I to je istina jer samo u duhovnom smislu u čovjeku prebiva Rajski Otac. Čovječanstvo nikada neće otkriti božanstvo izuzev religioznim iskustvom i življenjem istinske vjere. Kad vjera prihvaća istinu Boga, ona omogućuje čovjeku da se oslobodi spona materijalnih ograničenja i daje mu racionalnu nadu da može bez opasnosti naći izlaz iz materijalne domene na kojoj je smrt, i ući u duhovnu domenu, na kojoj je život vječni.
1955 101:10.5 The purpose of religion is not to satisfy curiosity about God but rather to afford intellectual constancy and philosophic security, to stabilize and enrich human living by blending the mortal with the divine, the partial with the perfect, man and God. It is through religious experience that man’s concepts of ideality are endowed with reality.
2014 101:10.5 Svrha religije nije zadovoljenje znatiželje o Bogu, već postignuće intelektualne postojanosti i filozofske sigurnosti, stabilizacija i obogaćenje ljudskog življenja spajanjem smrtnog s božanskim, djelomičnog sa savršenim, čovjeka i Boga. Pomoću religioznog iskustva čovjekovi pojmovi idealnosti postaju obdareni stvarnošću.
1955 101:10.6 Never can there be either scientific or logical proofs of divinity. Reason alone can never validate the values and goodnesses of religious experience. But it will always remain true: Whosoever wills to do the will of God shall comprehend the validity of spiritual values. This is the nearest approach that can be made on the mortal level to offering proofs of the reality of religious experience. Such faith affords the only escape from the mechanical clutch of the material world and from the error distortion of the incompleteness of the intellectual world; it is the only discovered solution to the impasse in mortal thinking regarding the continuing survival of the individual personality. It is the only passport to completion of reality and to eternity of life in a universal creation of love, law, unity, and progressive Deity attainment.
2014 101:10.6 Nikada ne mogu postojati bilo znanstveni ili logički dokazi božanstvenosti. Samo po sebi, rasuđivanje nikada ne može potvrditi vrijednosti i dobrote religioznog iskustva.Ali zauvijek je istina: Tko god želi činiti Božju volju može shvatiti valjanost duhovnih vrijednosti. To je najbliži mogući pristup dokazu stvarnosti religioznog iskustva na smrtnoj razini. Takva vjera nudi jedini put iz mehaničkih pandži materijalnog svijeta i iz neistinitih izobličenja nepotpunosti intelektualnog svijeta; to je jedino otkriveno rješenje kojim se može prebroditi tjesnac smrtnog razmišljanja o nastavku života individualne ličnosti. To je jedina putovnica za upotpunjenje stvarnosti i vječnosti života u univerzalnoj tvorevini ljubavi, zakona, jedinstva i progresivnog postignuća Božanstva.
1955 101:10.7 Religion effectually cures man’s sense of idealistic isolation or spiritual loneliness; it enfranchises the believer as a son of God, a citizen of a new and meaningful universe. Religion assures man that, in following the gleam of righteousness discernible in his soul, he is thereby identifying himself with the plan of the Infinite and the purpose of the Eternal. Such a liberated soul immediately begins to feel at home in this new universe, his universe.
2014 101:10.7 Religija uspješno liječi čovjekov osjećaj idealističke izoliranosti i duhovne osamljenosti; ona vjerniku daje građanska prava Božjeg sina, državljanina novog i smislenog svemira. Religija uvjerava čovjeka da, ako slijedi tračak svjetla ispravnosti u svojoj duši, on se može poistovijetiti s planom Beskonačnog i ciljem Vječnog. Takva oslobođena duša se smjesta osjeća kao kod kuće u ovom novom svemiru, njegovom svemiru.
1955 101:10.8 When you experience such a transformation of faith, you are no longer a slavish part of the mathematical cosmos but rather a liberated volitional son of the Universal Father. No longer is such a liberated son fighting alone against the inexorable doom of the termination of temporal existence; no longer does he combat all nature, with the odds hopelessly against him; no longer is he staggered by the paralyzing fear that, perchance, he has put his trust in a hopeless phantasm or pinned his faith to a fanciful error.
2014 101:10.8 Kada doživite takvu transformaciju vjere, više niste ropski dio matematičkog kozmosa nego oslobođeni sin Oca Svih koji ima slobodnu volju. Takav se oslobođeni sin više ne bori usamljeno protiv neumoljive propasti prilikom prestanka vremenske egzistencije; on više nije bespomoćno zaraćen s prirodom; on više ne posrće od paralizirajućeg straha da je eventualno uložio svoje povjerenje u neke bezizlazne fantazme ili ih privezao za neku iluzornu pogrešku.
1955 101:10.9 Now, rather, are the sons of God enlisted together in fighting the battle of reality’s triumph over the partial shadows of existence. At last all creatures become conscious of the fact that God and all the divine hosts of a well-nigh limitless universe are on their side in the supernal struggle to attain eternity of life and divinity of status. Such faith-liberated sons have certainly enlisted in the struggles of time on the side of the supreme forces and divine personalities of eternity; even the stars in their courses are now doing battle for them; at last they gaze upon the universe from within, from God’s viewpoint, and all is transformed from the uncertainties of material isolation to the sureties of eternal spiritual progression. Even time itself becomes but the shadow of eternity cast by Paradise realities upon the moving panoply of space.
2014 101:10.9 Sada su, dakle, Božji sinovi zajednički uvršteni u borbu za pobjedu stvarnosti nad djelomičnim sjenama egzistencije. Konačno sva bića postaju svjesna činjenice da su Bog i veliko mnoštvo božanskih bića gotovo beskonačnog svemira na njihovoj strani u uzvišenoj borbi za postignuće vječnosti života i božanstvenosti statusa. Takvi vjerom oslobođeni sinovi definitivno postaju dijelom bitke vremena na strani vrhovnih snaga i božanskih ličnosti vječnosti; čak se i zvijezde u svojim putanjama bore za njih; oni napokon promatraju svemir iznutra, iz Božje perspektive, i sve nesigurnosti materijalne izolacije počinju primati sigurnost vječnog duhovnog napredovanja. Čak i samo vrijeme postaje puka sjena vječnosti Rajskih stvarnosti na pokretnom oklopu prostora.
1955 101:10.10 [Presented by a Melchizedek of Nebadon.]
2014 101:10.10 [Predstavio Melkizedek Nebadona.]
| POGLAVLJE 100 : RELIGIJA U LJUDSKOM ISKUSTVU |
Indeks
Jedna verzija |
POGLAVLJE 102 : TEMELJI RELIGIOZNE VJERE |
¶ Reference
¶ Biblija
- ↑ 101:0.3 Pravo svjetlo, osvjetljava sve: Iv 1:9.
- ↑ 101:1.3 Nema svetosti, ne vidim Gospodina: Heb 12:14.
- ↑ 101:2.11 Božje djelo: Ps 19:1.
- ↑ 101:2.13 Sam duh svjedoči: Rim 8:16.
- ↑ 101:3.16 Čak i ako me ubije: Job 13:15.
- ↑ 101:6.9 Bog je duh: Iv 4:24.
- ↑ 101:6.10 Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi: Iv 8:32.
- ↑ 101:6.11 Duhovna sljepoća: Iv 9:39.
- ↑ 101:6.11 Ostvarenje sinovstva Božjeg: Iv 1:12.
- ↑ 101:6.14 Vječni život: Dn 12:2; Mt 19:16,29; Mt 25:46; Mk 10:17,30; Lk 10:25; Lk 18:18,30; Iv 3:15-16,36; Iv 4:14,36; Iv 5:24,39; Iv 6:27,40,47; Iv 6:54,68; Iv 8:51-52; Iv 10:28; Iv 11:25-26; Iv 12:25,50; Iv 17:2-3; Dj 13:46-48; Rim 2:7; Rim 5:21; Rim 6:22-23; Gal 6:8; 1 Tim 1:16; 1 Tim 6:12,19; Tit 1:2; Tit 3:7; 1 Iv 1:2; 1 Iv 2:25; 1 Iv 3:15; 1 Iv 5:11,13,20; Jd 1:21; Otk 22:5.
- ↑ 101:6.16 Vjera Isusova: Rim 3:22; Gal 2:16; Gal 3:22; Otk 14:12.
- ↑ 101:6.17 Novi i živi način: Iv 14:6; Heb 10:20.
- ↑ 101:6.17 Božansko nasljeđe: 1 Pt 1:4.
- ↑ 101:7.5 Odvojite Cezarov i Božji dug: Mt 22:21; Mk 12:17; Lk 20:25.