Knjiga Urantia na engleskom jeziku je javno vlasništvo diljem svijeta od 2006. godine..
Prijevodi: © 2014 Zaklada Urantia
| POGLAVLJE 110 : ODNOS ISPRAVLJAČA PREMA INDIVIDUALNIM SMRTNICIMA |
Indeks
Jedna verzija |
POGLAVLJE 112 : OPSTANAK LIČNOSTI |
THE ADJUSTER AND THE SOUL
POGLAVLJE 111 : ISPRAVLJAČ I DUŠA
1955 111:0.1 THE presence of the divine Adjuster in the human mind makes it forever impossible for either science or philosophy to attain a satisfactory comprehension of the evolving soul of the human personality. The morontia soul is the child of the universe and may be really known only through cosmic insight and spiritual discovery.
2014 111:0.1 Prisutnost božanskog Ispravljača u ljudskom umu zauvijek onemogućuje bilo znanosti ili filozofiji postizanje zadovoljavajućeg razumijevanja evoluirajuće duše ljudske ličnosti. Morontija duša je dijete svemira i može se stvarno spoznati samo kroz kozmički uvid i duhovno otkriće.
1955 111:0.2 The concept of a soul and of an indwelling spirit is not new to Urantia; it has frequently appeared in the various systems of planetary beliefs. Many of the Oriental as well as some of the Occidental faiths have perceived that man is divine in heritage as well as human in inheritance. The feeling of the inner presence in addition to the external omnipresence of Deity has long formed a part of many Urantian religions. Men have long believed that there is something growing within the human nature, something vital that is destined to endure beyond the short span of temporal life.
2014 111:0.2 Koncepcije duše i unutarnjeg duha nisu nove na Urantiji; često su se javljale u različitim sustavima planetarnih vjerovanja. Mnoge Istočne kao i neke Zapadne vjere spoznaju da čovjek ima božansku baštinu kao i ljudsko nasljeđe. Osjećaj unutarnje prisutnosti uz spoznaju vanjske sveprisutnosti Božanstva već dugo predstavlja dio mnogih religija Urantije. Ljudi odavno vjeruju da postoji nešto što raste unutar ljudske prirode, nešto bitno čemu je suđeno da ustraje po okončanju kratkog vijeka vremenskog života.
1955 111:0.3 Before man realized that his evolving soul was fathered by a divine spirit, it was thought to reside in different physical organs—the eye, liver, kidney, heart, and later, the brain. The savage associated the soul with blood, breath, shadows and with reflections of the self in water.
2014 111:0.3 Prije nego što je čovjek shvatio da je njegovu evoluirajuću dušu stvorio božanski duh, smatralo se da ona prebiva u različitim fizičkim organima — oku, jetri, bubregu, srcu, a kasnije i mozgu. Divljak je povezivao dušu s krvlju, dahom, sjenama i s odrazima sebe u vodi.
1955 111:0.4 In the conception of the atman the Hindu teachers really approximated an appreciation of the nature and presence of the Adjuster, but they failed to distinguish the copresence of the evolving and potentially immortal soul. The Chinese, however, recognized two aspects of a human being, the yang and the yin, the soul and the spirit. The Egyptians and many African tribes also believed in two factors, the ka and the ba; the soul was not usually believed to be pre-existent, only the spirit.
2014 111:0.4 U koncepciji atmana hinduistički učitelji su stvarno prišli poštovanju prirode i prisutnosti Ispravljača, ali nisu uspjeli razlikovati suprisutnost evoluirajuće i potencijalno besmrtne duše. Kinezi su, međutim, prepoznavali dva aspekta ljudskog bića, jang i jin, dušu i duh. Egipćani i mnoga afrička plemena također su vjerovali u dva faktora, ka i ba; obično se nije vjerovalo da je duša bila prijepostojeća, već samo duh.
1955 111:0.5 The inhabitants of the Nile valley believed that each favored individual had bestowed upon him at birth, or soon thereafter, a protecting spirit which they called the ka. They taught that this guardian spirit remained with the mortal subject throughout life and passed before him into the future estate. On the walls of a temple at Luxor, where is depicted the birth of Amenhotep III, the little prince is pictured on the arm of the Nile god, and near him is another child, in appearance identical with the prince, which is a symbol of that entity which the Egyptians called the ka. This sculpture was completed in the fifteenth century before Christ.
2014 111:0.5 Stanovnici doline Nila vjerovali su da je svakom odbranom pojedincu pri rođenju ili ubrzo nakon toga darovan duh zaštitnik kojeg su nazivali ka. Naučavali su da je taj duh-čuvar ostajao sa smrtnim subjektom tijekom cijelog života i prelazio ispred njega u budući stadij. Na zidovima hrama u Luksoru, gdje je prikazano rođenje Amenhotepa III, mali princ je prikazan na ruci boga Nila, a pored njega je još jedno dijete, izgledom identično princu, koje je simbol tog entiteta koji su Egipćani zvali ka. Ova je skulptura dovršena u petnaestom stoljeću prije Krista.
1955 111:0.6 The ka was thought to be a superior spirit genius which desired to guide the associated mortal soul into the better paths of temporal living but more especially to influence the fortunes of the human subject in the hereafter. When an Egyptian of this period died, it was expected that his ka would be waiting for him on the other side of the Great River. At first, only kings were supposed to have kas, but presently all righteous men were believed to possess them. One Egyptian ruler, speaking of the ka within his heart, said: “I did not disregard its speech; I feared to transgress its guidance. I prospered thereby greatly; I was thus successful by reason of that which it caused me to do; I was distinguished by its guidance.” Many believed that the ka was “an oracle from God in everybody.” Many believed that they were to “spend eternity in gladness of heart in the favor of the God that is in you.”
2014 111:0.6 Smatralo se da je ka nadmoćno obdarenje duha koje želi voditi pridruženu smrtnu dušu boljim stazama ovozemaljskog života, ali posebno utjecati na sudbinu ljudskog subjekta na drugom svijetu. Kad bi Egipćanin iz tog razdoblja umro, očekivalo se da će ga njegov ka čekati s druge strane Velike Rijeke. Isprva su samo kraljevi trebali imati ka, no kasnije se vjerovalo da ih posjeduju svi pravedni ljudi. Jedan je egipatski vladar, govoreći o ka u svom srcu, rekao: “Nisam zanemario njegov govor; bojao sam se prekršiti njegove upute. Time sam jako napredovao; tako sam bio uspješan zbog onoga što me on nagonio da učinim; odlikovao sam se njegovim vodstvom.” Mnogi su vjerovali da je ka "proročište od Boga u svima." Vjerovali su da trebaju “provesti vječnost u veselju srca u naklonosti Boga koji je u čovjeku.”
1955 111:0.7 Every race of evolving Urantia mortals has a word equivalent to the concept of soul. Many primitive peoples believed the soul looked out upon the world through human eyes; therefore did they so cravenly fear the malevolence of the evil eye. They have long believed that “the spirit of man is the lamp of the Lord.” The Rig-Veda says: “My mind speaks to my heart.”
2014 111:0.7 Svaka rasa evoluirajućih smrtnika Urantije ima riječ ekvivalentnu pojmu duše. Mnogi su primitivni narodi vjerovali da duša gleda na svijet ljudskim očima; stoga su se tako kukavno bojali zlonamjernosti uroka. Dugo su vjerovali da je "duh čovječji svjetiljka Gospodnja." Rig-Veda kaže: "Moj um govori mom srcu."
¶ 1. UM KAO DOMENA IZBORA
1. THE MIND ARENA OF CHOICE
1. UM KAO DOMENA IZBORA
1955 111:1.1 Though the work of Adjusters is spiritual in nature, they must, perforce, do all their work upon an intellectual foundation. Mind is the human soil from which the spirit Monitor must evolve the morontia soul with the co-operation of the indwelt personality.
2014 111:1.1 Iako je rad Ispravljača duhovne prirode, oni moraju, neminovno, obavljati sav svoj posao na intelektualnoj osnovi. Um je ljudsko tlo iz kojeg duh Osmatrač mora razviti morontia dušu uz suradnju unutarnje ličnosti.
1955 111:1.2 There is a cosmic unity in the several mind levels of the universe of universes. Intellectual selves have their origin in the cosmic mind much as nebulae take origin in the cosmic energies of universe space. On the human (hence personal) level of intellectual selves the potential of spirit evolution becomes dominant, with the assent of the mortal mind, because of the spiritual endowments of the human personality together with the creative presence of an entity-point of absolute value in such human selves. But such a spirit dominance of the material mind is conditioned upon two experiences: This mind must have evolved up through the ministry of the seven adjutant mind-spirits, and the material (personal) self must choose to co-operate with the indwelling Adjuster in creating and fostering the morontia self, the evolutionary and potentially immortal soul.
2014 111:1.2 Postoji kozmičko jedinstvo u nekoliko razina uma u svemiru nad svemirima. Intelektualna jastva imaju svoje podrijetlo u kozmičkom umu baš kao što maglice potječu iz kozmičkih energija svemirskog prostora. Na ljudskoj (dakle osobnoj) razini intelektualnih jastava potencijal evolucije duha postaje dominantan, uz pristanak smrtnog uma, zbog duhovnih obdarenosti ljudske ličnosti zajedno s kreativnom prisutnosti entiteta-točke apsolutne vrijednosti u takvom ljudskom jastvu. Ali takvu dominaciju duha nad materijalnim umom uvjetuju dva iskustva: ovaj um je morao evoluirati kroz službu sedam pomoćnih duhova uma, a materijalno (osobno) jastvo mora odlučiti surađivati s unutarnjim Ispravljačem u stvaranju i njegovanju morontijskog jastva, evolucijske i potencijalno besmrtne duše.
1955 111:1.3 Material mind is the arena in which human personalities live, are self-conscious, make decisions, choose God or forsake him, eternalize or destroy themselves.
2014 111:1.3 Materijalni um je domena u kojoj ljudske ličnosti žive, samosvjesne su, donose odluke, biraju Boga ili ga se odriču, ovjekovječuju ili uništavaju same sebe.
1955 111:1.4 Material evolution has provided you a life machine, your body; the Father himself has endowed you with the purest spirit reality known in the universe, your Thought Adjuster. But into your hands, subject to your own decisions, has been given mind, and it is by mind that you live or die. It is within this mind and with this mind that you make those moral decisions which enable you to achieve Adjusterlikeness, and that is Godlikeness.
2014 111:1.4 Materijalna evolucija vam je dala životni stroj, vaše tijelo; sam Otac vas je obdario najčišćom stvarnošću duha poznatom u svemiru, vašim Ispravljačem Misli. Ali u vaše ruke, podložno vašim odlukama, dan je um, a umom živite ili umirete. Unutar ovog uma i s ovim umom donosite moralne odluke koje vam omogućuju da postignete sličnost Ispravljaču, a to je sličnost Bogu.
1955 111:1.5 Mortal mind is a temporary intellect system loaned to human beings for use during a material lifetime, and as they use this mind, they are either accepting or rejecting the potential of eternal existence. Mind is about all you have of universe reality that is subject to your will, and the soul—the morontia self—will faithfully portray the harvest of the temporal decisions which the mortal self is making. Human consciousness rests gently upon the electrochemical mechanism below and delicately touches the spirit-morontia energy system above. Of neither of these two systems is the human being ever completely conscious in his mortal life; therefore must he work in mind, of which he is conscious. And it is not so much what mind comprehends as what mind desires to comprehend that insures survival; it is not so much what mind is like as what mind is striving to be like that constitutes spirit identification. It is not so much that man is conscious of God as that man yearns for God that results in universe ascension. What you are today is not so important as what you are becoming day by day and in eternity.
2014 111:1.5 Smrtnički um je privremeni intelektualni sustav posuđen ljudskim bićima na korištenje tijekom materijalnog života, a dok koriste ovaj um, vi ili prihvaćate ili odbacujete potencijal vječnog postojanja. Um je otprilike sve što imate od svemirske stvarnosti što je podložno vašoj volji, a duša – morontijsko jastvo –vjerno prikazuje žetvu vremenskih odluka koje smrtno jastvo donosi. Ljudska svijest nježno počiva na elektrokemijskom mehanizmu ispod sebe i delikatno dodiruje energetski sustav duha-morontije iznad sebe. Niti jednog od ova dva sustava ljudsko biće nije potpuno svjesno u svom smrtnom životu; stoga mora raditi u umu, kojeg je svjesno. I nije toliko ono što um shvaća koliko ono što um želi shvatiti što osigurava opstanak; identifikacija s duhom nije pitanje toga kakav um jest, već kakav um nastoji biti. Ne radi se toliko o tome da je čovjek svjestan Boga koliko o tome da čovjek žudi za Bogom što rezultira uzašašćem u svemiru. Ono što si danas nije toliko važno kao ono što postaješ iz dana u dan i u vječnosti.
1955 111:1.6 Mind is the cosmic instrument on which the human will can play the discords of destruction, or upon which this same human will can bring forth the exquisite melodies of God identification and consequent eternal survival. The Adjuster bestowed upon man is, in the last analysis, impervious to evil and incapable of sin, but mortal mind can actually be twisted, distorted, and rendered evil and ugly by the sinful machinations of a perverse and self-seeking human will. Likewise can this mind be made noble, beautiful, true, and good—actually great—in accordance with the spirit-illuminated will of a God-knowing human being.
2014 111:1.6 Um je kozmički instrument na kojem ljudska volja može svirati nesklade uništenja, ili na kojem ta ista ljudska volja može proizvesti izvrsne melodije poistovjećenja s Bogom i posljedičnog vječnog opstanka. Ispravljač koji je darovan čovjeku, u krajnjoj liniji, otporan je na zlo i nesposoban za grijeh, ali smrtni um doista može biti izokrenut, izobličen i učinjen zlim i ružnim grešnim spletkama izopačene i sebične ljudske volje. Isto tako, ovaj um se može učiniti plemenitim, lijepim, istinitim i dobrim – stvarno velikim – u skladu s duhom prosvjetljenom voljom ljudskog bića koje poznaje Boga.
1955 111:1.7 Evolutionary mind is only fully stable and dependable when manifesting itself upon the two extremes of cosmic intellectuality—the wholly mechanized and the entirely spiritualized. Between the intellectual extremes of pure mechanical control and true spirit nature there intervenes that enormous group of evolving and ascending minds whose stability and tranquillity are dependent upon personality choice and spirit identification.
2014 111:1.7 Evolucijski um je potpuno stabilan i pouzdan samo kada se manifestira na dvije krajnosti kozmičke intelektualnosti – potpuno mehaniziranoj i potpuno produhovljenoj. Između intelektualnih krajnosti čiste mehaničke kontrole i istinske prirode duha intervenira ogromna skupina umova u razvoju i usponu čija stabilnost i spokoj ovise o izboru ličnosti i poistovjećenju s duhom.
1955 111:1.8 But man does not passively, slavishly, surrender his will to the Adjuster. Rather does he actively, positively, and co-operatively choose to follow the Adjuster’s leading when and as such leading consciously differs from the desires and impulses of the natural mortal mind. The Adjusters manipulate but never dominate man’s mind against his will; to the Adjusters the human will is supreme. And they so regard and respect it while they strive to achieve the spiritual goals of thought adjustment and character transformation in the almost limitless arena of the evolving human intellect.
2014 111:1.8 Ali čovjek ne predaje svoju volju Ispravljaču pasivno, ropski. Umjesto toga, on aktivno, pozitivno i kooperativno odlučuje slijediti Ispravljačevo vodstvo kada i kao se takvo vodstvo svjesno razlikuje od želja i impulsa prirodnog smrtničkog uma. Ispravljači manipuliraju, ali nikada ne dominiraju čovjekovim umom protiv čovjekove volje; Ispravljačima je ljudska volja nepovrediva. Oni je tako duboko cijene i poštuju dok nastoje postići svoje duhovne ciljeve prilagodbe misli i transformacije karaktera u gotovo neograničenoj domeni evoluirajućeg ljudskog intelekta.
1955 111:1.9 Mind is your ship, the Adjuster is your pilot, the human will is captain. The master of the mortal vessel should have the wisdom to trust the divine pilot to guide the ascending soul into the morontia harbors of eternal survival. Only by selfishness, slothfulness, and sinfulness can the will of man reject the guidance of such a loving pilot and eventually wreck the mortal career upon the evil shoals of rejected mercy and upon the rocks of embraced sin. With your consent, this faithful pilot will safely carry you across the barriers of time and the handicaps of space to the very source of the divine mind and on beyond, even to the Paradise Father of Adjusters.
2014 111:1.9 Um je vaš brod, Ispravljač je vaš kormilar, ljudska volja je kapetan. Gospodar smrtničke lađe trebao bi imati mudrosti vjerovati božanskom kormilaru da povede uzlaznu dušu u morontijske luke vječnog opstanka. Samo sebičnošću, lijenošću i grešnošću ljudska volja može odbaciti vodstvo takvog kormilara punog ljubavi i na kraju uništiti smrtničku karijeru nasukavši se u zlim plićacima odbačenog milosrđa i na stijenama prigrljenog grijeha. Uz vaš pristanak, ovaj vjerni kormilar će vas sigurno prenijeti preko barijera vremena i nedostataka prostora do samog izvora božanskog uma i dalje, čak do Rajskog Oca Ispravljača.
¶ 2. PRIRODA DUŠE
2. NATURE OF THE SOUL
2. PRIRODA DUŠE
1955 111:2.1 Throughout the mind functions of cosmic intelligence, the totality of mind is dominant over the parts of intellectual function. Mind, in its essence, is functional unity; therefore does mind never fail to manifest this constitutive unity, even when hampered and hindered by the unwise actions and choices of a misguided self. And this unity of mind invariably seeks for spirit co-ordination on all levels of its association with selves of will dignity and ascension prerogatives.
2014 111:2.1 Kroz sve umne funkcije kozmičke inteligencije, cjelokupnost uma je dominantna nad dijelovima intelektualne funkcije. Um je, u svojoj biti, funkcionalno jedinstvo; stoga um nepogrešivo očituje ovo konstitutivno jedinstvo, čak i kada ga koče i ometaju nerazboriti postupci i izbori pogrešno vođenog jastva. A ovo jedinstvo uma uvijek traži koordiniranje s duhom na svim razinama svoje povezanosti s jastvima koja imaju dostojanstvo volje i prerogative uzašašća.
1955 111:2.2 The material mind of mortal man is the cosmic loom that carries the morontia fabrics on which the indwelling Thought Adjuster threads the spirit patterns of a universe character of enduring values and divine meanings—a surviving soul of ultimate destiny and unending career, a potential finaliter.
2014 111:2.2 Materijalni um smrtnog čovjeka kozmički je razboj koji nosi morontijska prediva na kojima unutarnji Ispravljač Misli natiče uzorke duha svemirskog karaktera trajnih vrijednosti i božanskih značenja – preživjelu dušu krajnje sudbine i karijere bez konca, potencijalnog finalistu.
1955 111:2.3 The human personality is identified with mind and spirit held together in functional relationship by life in a material body. This functioning relationship of such mind and spirit does not result in some combination of the qualities or attributes of mind and spirit but rather in an entirely new, original, and unique universe value of potentially eternal endurance, the soul.
2014 111:2.3 Ljudska se ličnost poistovjećuje s umom i duhom koji su povezani u funkcionalnom odnosu životom u materijalnom tijelu. Ovaj funkcionalni odnos takvog uma i duha ne rezultira nekom kombinacijom kvaliteta ili atributa uma i duha, već posve novom, izvornom i jedinstvenom svemirskom vrijednošću potencijalno vječne egzistencije, dušom.
1955 111:2.4 There are three and not two factors in the evolutionary creation of such an immortal soul. These three antecedents of the morontia human soul are:
2014 111:2.4 Postoje tri, a ne dva čimbenika u evolucijskom stvaranju takve besmrtne duše. Ova tri prethodnika morontijske ljudske duše su:
2014 111:2.5 1. Ljudski um i svi kozmički utjecaji koji mu prethode i koji se na njega dotiču.
1955 111:2.6 2. The divine spirit indwelling this human mind and all potentials inherent in such a fragment of absolute spirituality together with all associated spiritual influences and factors in human life.
2014 111:2.6 2. Božanski duh koji živi u ovom ljudskom umu i svi potencijali koji su svojstveni takvom fragmentu apsolutne duhovnosti, zajedno sa svim povezanim duhovnim utjecajima i čimbenicima u ljudskom životu.
1955 111:2.7 3. The relationship between material mind and divine spirit, which connotes a value and carries a meaning not found in either of the contributing factors to such an association. The reality of this unique relationship is neither material nor spiritual but morontial. It is the soul.
2014 111:2.7 3. Odnos između materijalnog uma i božanskog duha, koji sadrži vrijednosti i značenja koja ne ulaze u sastav bilo uma ili duha pojedinačno. Stvarnost ovog jedinstvenog odnosa nije ni materijalna niti duhovna, nego je morontijalna. To je duša.
1955 111:2.8 The midway creatures have long denominated this evolving soul of man the mid-mind in contradistinction to the lower or material mind and the higher or cosmic mind. This mid-mind is really a morontia phenomenon since it exists in the realm between the material and the spiritual. The potential of such a morontia evolution is inherent in the two universal urges of mind: the impulse of the finite mind of the creature to know God and attain the divinity of the Creator, and the impulse of the infinite mind of the Creator to know man and attain the experience of the creature.
2014 111:2.8 Midvejeri dugo ovu evoluirajuću dušu čovjeka nazivaju srednjim umom, za razliku od nižeg ili materijalnog uma i višeg ili kozmičkog uma. Ovaj srednji um je zapravo morontijski fenomen budući da postoji u području između materijalnog i duhovnog. Potencijal takve morontija evolucije svojstven je dvama univerzalnim porivima uma: impulsu ograničenog uma stvorenja da upozna Boga i postigne božanstvenost Stvoritelja, i porivu beskonačnog uma Stvoritelja da upozna čovjeka i postigne iskustvo stvorenja.
1955 111:2.9 This supernal transaction of evolving the immortal soul is made possible because the mortal mind is first personal and second is in contact with superanimal realities; it possesses a supermaterial endowment of cosmic ministry which insures the evolution of a moral nature capable of making moral decisions, thereby effecting a bona fide creative contact with the associated spiritual ministries and with the indwelling Thought Adjuster.
2014 111:2.9 Ova uzvišena transakcija evolucije besmrtne duše je moguća jer je smrtni um prvo osoban, a tek onda u kontaktu s nadživotinjskim stvarnostima; um posjeduje nadmaterijalnu obdarenost kozmičke službe koja osigurava evoluciju moralne prirode sposobne za donošenje moralnih odluka, čime ostvaruje vjerodostojan kreativni kontakt s povezanim duhovnim službama i s unutarnjim Ispravljačem Misli.
1955 111:2.10 The inevitable result of such a contactual spiritualization of the human mind is the gradual birth of a soul, the joint offspring of an adjutant mind dominated by a human will that craves to know God, working in liaison with the spiritual forces of the universe which are under the overcontrol of an actual fragment of the very God of all creation—the Mystery Monitor. And thus does the material and mortal reality of the self transcend the temporal limitations of the physical-life machine and attain a new expression and a new identification in the evolving vehicle for selfhood continuity, the morontia and immortal soul.
2014 111:2.10 Neizbježan rezultat takve kontaktne produhovljenosti ljudskog uma je postupno rađanje duše, zajedničkog potomka pomoćnog uma kojim dominira ljudska volja koja žudi za spoznajom Boga, radeći u vezi s duhovnim silama svemira koje su pod nadkontrolom stvarnog fragmenta samog Boga cijelog stvaranja – Tajanstvenog Osmatrača
[1]. I tako materijalna i smrtna stvarnost jastva nadilazi vremenska ograničenja stroja fizičkog života i postiže novi izraz i novu identifikaciju u evoluirajućem mehanizmu za kontinuitet jastva, besmrtnoj morontija duši.
¶ 3. EVOLUCIJSKA DUŠA
3. THE EVOLVING SOUL
3. EVOLUCIJSKA DUŠA
1955 111:3.1 The mistakes of mortal mind and the errors of human conduct may markedly delay the evolution of the soul, although they cannot inhibit such a morontia phenomenon when once it has been initiated by the indwelling Adjuster with the consent of the creature will. But at any time prior to mortal death this same material and human will is empowered to rescind such a choice and to reject survival. Even after survival the ascending mortal still retains this prerogative of choosing to reject eternal life; at any time before fusion with the Adjuster the evolving and ascending creature can choose to forsake the will of the Paradise Father. Fusion with the Adjuster signalizes the fact that the ascending mortal has eternally and unreservedly chosen to do the Father’s will.
2014 111:3.1 Zablude smrtničkog uma i pogreške ljudskog ponašanja mogu značajno odgoditi evoluciju duše, ali ne mogu spriječiti takav morontija fenomen kada ga jednom pokrene unutarnji Ispravljač uz pristanak volje stvorenja. Ali u bilo koje vrijeme prije smrtne smrti ta ista materijalna i ljudska volja ovlaštena je poništiti takav izbor i odbaciti opstanak. Čak i nakon preživljavanja, uzlazni smrtnik još uvijek zadržava ovaj prerogativ odabira odbacivanja vječnog života; u bilo kojem trenutku prije spajanja s Ispravljačem, evolucijsko i uzlazno stvorenje može odlučiti da se odrekne volje Rajskog Oca. Spajanje s Ispravljačem signalizira činjenicu da je uzlazni smrtnik vječno i bezrezervno izabrao vršiti Očevu volju.
1955 111:3.2 During the life in the flesh the evolving soul is enabled to reinforce the supermaterial decisions of the mortal mind. The soul, being supermaterial, does not of itself function on the material level of human experience. Neither can this subspiritual soul, without the collaboration of some spirit of Deity, such as the Adjuster, function above the morontia level. Neither does the soul make final decisions until death or translation divorces it from material association with the mortal mind except when and as this material mind delegates such authority freely and willingly to such a morontia soul of associated function. During life the mortal will, the personality power of decision-choice, is resident in the material mind circuits; as terrestrial mortal growth proceeds, this self, with its priceless powers of choice, becomes increasingly identified with the emerging morontia-soul entity; after death and following the mansion world resurrection, the human personality is completely identified with the morontia self. The soul is thus the embryo of the future morontia vehicle of personality identity.
2014 111:3.2 Tijekom života u tijelu, evoluirajuća duša je osposobljena ojačati nadmaterijalne odluke smrtničkog uma. Duša, budući da je nadmaterijalna, sama po sebi ne funkcionira na materijalnoj razini ljudskog iskustva. Ova pod-duhovna duša, bez suradnje nekog duha Božanstva kao što je Ispravljač, ne može djelovati iznad morontijske razine. Duša također ne donosi konačne odluke sve dok je smrt ili prijenos ne razdvoje od materijalne povezanosti sa smrtnim umom, osim ako i kada ovaj materijalni um slobodno i dragovoljno delegira takvu ovlast ovoj morontijskoj duši povezane funkcije. Tijekom života smrtna volja, moć odlučivanja i izbor ličnosti, nalazi se u materijalnim krugovima uma; kako zemaljski smrtnički rast napreduje, ovo sebstvo, sa svojim neprocjenjivim moćima izbora, postaje sve više poistovjećeno s nastajućim entitetom morontije-duše; nakon smrti i nakon uskrsnuća na prebivališnim svjetovima, ljudska se osobnost potpuno poistovjećuje s morontijskim jastvom. Duša je stoga embrij budućeg morontijskog mehanizma identiteta ličnosti.
1955 111:3.3 This immortal soul is at first wholly morontia in nature, but it possesses such a capacity for development that it invariably ascends to the true spirit levels of fusion value with the spirits of Deity, usually with the same spirit of the Universal Father that initiated such a creative phenomenon in the creature mind.
2014 111:3.3 Ova besmrtna duša je isprva potpuno morontijske prirode, ali posjeduje takvu sposobnost razvoja da se neizbježno uspinje do istinskih razina duha gdje postiže vrijednost potrebnu za spajanje s duhovima Božanstva, obično s istim duhom Oca Svih koji je pokrenuo takav kreativni fenomen u umu stvorenja.
1955 111:3.4 Both the human mind and the divine Adjuster are conscious of the presence and differential nature of the evolving soul—the Adjuster fully, the mind partially. The soul becomes increasingly conscious of both the mind and the Adjuster as associated identities, proportional to its own evolutionary growth. The soul partakes of the qualities of both the human mind and the divine spirit but persistently evolves toward augmentation of spirit control and divine dominance through the fostering of a mind function whose meanings seek to co-ordinate with true spirit value.
2014 111:3.4 I ljudski um i božanski Ispravljač svjesni su prisutnosti i svojstvene prirode evolucijske duše – Ispravljač potpuno, um djelomično. Duša postaje sve više svjesna i uma i Ispravljača kao povezanih identiteta proporcionalno vlastitom evolucijskom rastu. Duša ima osobine i ljudskog uma i božanskog duha, ali se ustrajno razvija prema povećanju kontrole duha i božanske dominacije kroz poticanje funkcije uma čija se značenja nastoje uskladiti s istinskom vrijednošću duha.
1955 111:3.5 The mortal career, the soul’s evolution, is not so much a probation as an education. Faith in the survival of supreme values is the core of religion; genuine religious experience consists in the union of supreme values and cosmic meanings as a realization of universal reality.
2014 111:3.5 Smrtnička karijera, evolucija duše, nije toliko probni rok koliko obrazovanje. Vjera u opstanak vrhovnih vrijednosti srž je religije; istinsko religiozno iskustvo sastoji se od sjedinjenja vrhovnih vrijednosti i kozmičkih značenja kao ostvarenja univerzalne stvarnosti.
1955 111:3.6 Mind knows quantity, reality, meanings. But quality—values—is felt. That which feels is the mutual creation of mind, which knows, and the associated spirit, which reality-izes.
2014 111:3.6 Um poznaje količinu, stvarnost, značenja. Ali kvaliteta – vrijednosti – se osjeti. Ono što osjeća je uzajamna kreacija uma, koji zna, i povezanog duha, koji stvarnost-izira.
1955 111:3.7 In so far as man’s evolving morontia soul becomes permeated by truth, beauty, and goodness as the value-realization of God-consciousness, such a resultant being becomes indestructible. If there is no survival of eternal values in the evolving soul of man, then mortal existence is without meaning, and life itself is a tragic illusion. But it is forever true: What you begin in time you will assuredly finish in eternity—if it is worth finishing.
2014 111:3.7 U onoj mjeri u kojoj evoluirajuća morontija duša postaje prožeta istinom, ljepotom i dobrotom kao ostvarenjem vrijednosti Božje svijesti, takvo rezultirajuće biće postaje neuništivo. Ako nema opstanka vječnih vrijednosti u ljudskoj evolucijskoj duši, tada je smrtna egzistencija besmislena, a sam život tragična iluzija. Ali zauvijek je istina: ono što započnete u vremenu zasigurno ćete završiti u vječnosti – ako je vrijedno završavanja.
¶ 4. UNUTARNJI ŽIVOT
4. THE INNER LIFE
4. UNUTARNJI ŽIVOT
1955 111:4.1 Recognition is the intellectual process of fitting the sensory impressions received from the external world into the memory patterns of the individual. Understanding connotes that these recognized sensory impressions and their associated memory patterns have become integrated or organized into a dynamic network of principles.
2014 111:4.1 Prepoznavanje je intelektualni proces uklapanja osjetilnih dojmova primljenih iz vanjskog svijeta u osobne uzorke memorije. Razumijevanje znači da su ovi prepoznati osjetilni dojmovi i s njima povezani uzorci memorije postali integrirani ili organizirani u dinamičnu mrežu principa.
1955 111:4.2 Meanings are derived from a combination of recognition and understanding. Meanings are nonexistent in a wholly sensory or material world. Meanings and values are only perceived in the inner or supermaterial spheres of human experience.
2014 111:4.2 Značenja se izvode iz kombinacije prepoznavanja i razumijevanja. Značenja ne postoje u potpuno osjetilnom ili materijalnom svijetu. Značenja i vrijednosti opažaju se samo u unutarnjim ili nadmaterijalnim sferama ljudskog iskustva.
1955 111:4.3 The advances of true civilization are all born in this inner world of mankind. It is only the inner life that is truly creative. Civilization can hardly progress when the majority of the youth of any generation devote their interests and energies to the materialistic pursuits of the sensory or outer world.
2014 111:4.3 Svi napreci istinske civilizacije rođeni su u ovom unutarnjem svijetu čovječanstva. Samo je unutarnji život istinski kreativan. Civilizacija teško može napredovati ako većina mladih bilo koje generacije posveti svoje interese i energiju materijalističkim disciplinama osjetilnog ili vanjskog svijeta.
1955 111:4.4 The inner and the outer worlds have a different set of values. Any civilization is in jeopardy when three quarters of its youth enter materialistic professions and devote themselves to the pursuit of the sensory activities of the outer world. Civilization is in danger when youth neglect to interest themselves in ethics, sociology, eugenics, philosophy, the fine arts, religion, and cosmology.
2014 111:4.4 Unutarnji i vanjski svijet imaju različite vrijednosti. Svaka civilizacija je u opasnosti kada tri četvrtine mladih ljudi ulaze u materijalističke profesije i posvete se izučavanju osjetilnih aktivnosti vanjskog svijeta. Civilizacija je u opasnosti kada mladi zanemaruju zanimati se za etiku, sociologiju, eugeniku, filozofiju, likovnu umjetnost, religiju i kozmologiju.
1955 111:4.5 Only in the higher levels of the superconscious mind as it impinges upon the spirit realm of human experience can you find those higher concepts in association with effective master patterns which will contribute to the building of a better and more enduring civilization. Personality is inherently creative, but it thus functions only in the inner life of the individual.
2014 111:4.5 Samo u višim razinama nadsvjesnog uma, gdje um zadire u područje duha ljudskog iskustva, možete pronaći te više koncepte povezane s učinkovitim glavnim uzorcima koji će pridonijeti izgradnji bolje i trajnije civilizacije. Ličnost je inherentno kreativna, ali tako djeluje samo u unutarnjem životu pojedinca.
1955 111:4.6 Snow crystals are always hexagonal in form, but no two are ever alike. Children conform to types, but no two are exactly alike, even in the case of twins. Personality follows types but is always unique.
2014 111:4.6 Snježni kristali uvijek su šesterokutnog oblika, ali ne postoje dva jednaka. Djeca se povinuju tipovima, ali ne postoje dva potpuno ista, čak ni u slučaju blizanaca. Ličnost podliježe tipu, ali je uvijek jedinstvena.
1955 111:4.7 Happiness and joy take origin in the inner life. You cannot experience real joy all by yourself. A solitary life is fatal to happiness. Even families and nations will enjoy life more if they share it with others.
2014 111:4.7 Sreća i radost potječu iz unutarnjeg života. Ne možete sami doživjeti pravu radost. Samotnjački život je poguban za sreću. Čak će i obitelji i nacije više uživati u životu ako ga podijele s drugima.
1955 111:4.8 You cannot completely control the external world—environment. It is the creativity of the inner world that is most subject to your direction because there your personality is so largely liberated from the fetters of the laws of antecedent causation. There is associated with personality a limited sovereignty of will.
2014 111:4.8 Ne možete u potpunosti kontrolirati vanjski svijet — okolinu. Kreativnost unutarnjeg svijeta je ta koja je najviše podložna vašem upravljanju jer je tu vaša ličnost u velikoj mjeri rasterećena od zakona prethodne uzročnosti. S ličnošću je povezana ograničena suverenost volje.
1955 111:4.9 Since this inner life of man is truly creative, there rests upon each person the responsibility of choosing as to whether this creativity shall be spontaneous and wholly haphazard or controlled, directed, and constructive. How can a creative imagination produce worthy children when the stage whereon it functions is already preoccupied by prejudice, hate, fears, resentments, revenge, and bigotries?
2014 111:4.9 Budući da je čovjekov unutarnji život doista kreativan, na svakoj osobi leži odgovornost da izabere hoće li ta kreativnost biti spontana i posve nasumična ili kontrolirana, usmjerena i konstruktivna. Kako kreativna mašta može proizvesti dostojnu djecu kada je pozornica na kojoj djeluje već zaokupljena predrasudama, mržnjom, strahovima, ljutnjom, osvetom i netrpeljivošću?
1955 111:4.10 Ideas may take origin in the stimuli of the outer world, but ideals are born only in the creative realms of the inner world. Today the nations of the world are directed by men who have a superabundance of ideas, but they are poverty-stricken in ideals. That is the explanation of poverty, divorce, war, and racial hatreds.
2014 111:4.10 Ideje mogu potjecati iz poticaja vanjskog svijeta, ali ideali se rađaju samo u kreativnim područjima unutarnjeg svijeta. Danas narodima svijeta upravljaju ljudi koji imaju preobilje ideja, ali su siromašni u idealima. To je objašnjenje siromaštva, razvoda, rata i rasne mržnje.
1955 111:4.11 This is the problem: If freewill man is endowed with the powers of creativity in the inner man, then must we recognize that freewill creativity embraces the potential of freewill destructivity. And when creativity is turned to destructivity, you are face to face with the devastation of evil and sin—oppression, war, and destruction. Evil is a partiality of creativity which tends toward disintegration and eventual destruction. All conflict is evil in that it inhibits the creative function of the inner life—it is a species of civil war in the personality.
2014 111:4.11 Ovo je problem: ako je čovjek slobodne volje obdaren moćima kreativnosti u unutarnjem čovjeku, onda moramo prepoznati da kreativnost slobodne volje obuhvaća potencijal destruktivnosti slobodne volje. A kada se kreativnost pretvori u destruktivnost, suočavate se licem u lice s razaranjem zla i grijeha – ugnjetavanjem, ratom i uništenjem. Zlo je djelomičnost kreativnosti koja teži dezintegraciji i vodi destrukciji. Svaki sukob je zao jer koči kreativnu funkciju unutarnjeg života – to je vrsta građanskog rata u ličnosti.
1955 111:4.12 Inner creativity contributes to ennoblement of character through personality integration and selfhood unification. It is forever true: The past is unchangeable; only the future can be changed by the ministry of the present creativity of the inner self.
2014 111:4.12 Unutarnja kreativnost pridonosi oplemenjivanju karaktera kroz integraciju ličnosti i ujedinjenje jastva. Zauvijek je istina: Prošlost je nepromjenjiva; jedino se budućnost može promijeniti služenjem sadašnje kreativnosti unutarnjeg jastva.
¶ 5. POSVEĆENJE IZBORA
5. THE CONSECRATION OF CHOICE
5. POSVEĆENJE IZBORA
1955 111:5.1 The doing of the will of God is nothing more or less than an exhibition of creature willingness to share the inner life with God—with the very God who has made such a creature life of inner meaning-value possible. Sharing is Godlike—divine. God shares all with the Eternal Son and the Infinite Spirit, while they, in turn, share all things with the divine Sons and spirit Daughters of the universes.
2014 111:5.1 Vršenje Božje volje nije ništa više ni manje nego pokazivanje spremnosti stvorenja da podijeli unutarnji život s Bogom – sa samim Bogom koji je takvom stvorenju omogućio život unutarnjeg smisla i vrijednosti. Uzajamno dijeljenje je nalik Bogu – božansko. Bog sve dijeli s Vječnim Sinom i Beskonačnim Duhom, dok oni, zauzvrat, sve dijele s božanskim Sinovima i Kćerima duha u svemirima.
1955 111:5.2 The imitation of God is the key to perfection; the doing of his will is the secret of survival and of perfection in survival.
2014 111:5.2 Oponašanje Boga ključ je savršenstva; vršenje njegove volje je tajna opstanka i savršenstva u preživljavanju.
1955 111:5.3 Mortals live in God, and so God has willed to live in mortals. As men trust themselves to him, so has he—and first—trusted a part of himself to be with men; has consented to live in men and to indwell men subject to the human will.
2014 111:5.3 Smrtnici žive u Bogu, pa je Bog htio živjeti u smrtnicima. Kao što se ljudi povjeravaju njemu, tako je i on – i prvi – povjerio dio sebe da bude s ljudima; pristao je živjeti u ljudima i tu se nastaniti podložno ljudskoj volji.
1955 111:5.4 Peace in this life, survival in death, perfection in the next life, service in eternity—all these are achieved (in spirit) now when the creature personality consents—chooses—to subject the creature will to the Father’s will. And already has the Father chosen to make a fragment of himself subject to the will of the creature personality.
2014 111:5.4 Mir u ovom životu, opstanak u smrti, savršenstvo u sljedećem životu, služenje u vječnosti – sve se to postiže (u duhu) sada kada ličnost stvorenja slobodno pristane – izabere – podložiti volju stvorenja Očevoj volji. A Otac je već odlučio učiniti dio sebe podložnim volji ličnosti stvorenja.
1955 111:5.5 Such a creature choice is not a surrender of will. It is a consecration of will, an expansion of will, a glorification of will, a perfecting of will; and such choosing raises the creature will from the level of temporal significance to that higher estate wherein the personality of the creature son communes with the personality of the spirit Father.
2014 111:5.5 Takav izbor stvorenja nije predaja volje. To je posvećenje volje, proširenje volje, uznošenje volje, usavršavanje volje; i takav izbor podiže volju stvorenja od razine vremenskog značaja na taj viši stadij na kojem ličnost stvorenog sina postiže duhovnu zajednicu s ličnosti Oca koji je duh.
1955 111:5.6 This choosing of the Father’s will is the spiritual finding of the spirit Father by mortal man, even though an age must pass before the creature son may actually stand in the factual presence of God on Paradise. This choosing does not so much consist in the negation of creature will—“Not my will but yours be done”—as it consists in the creature’s positive affirmation: “It is my will that your will be done.” And if this choice is made, sooner or later will the God-choosing son find inner union (fusion) with the indwelling God fragment, while this same perfecting son will find supreme personality satisfaction in the worship communion of the personality of man and the personality of his Maker, two personalities whose creative attributes have eternally joined in self-willed mutuality of expression—the birth of another eternal partnership of the will of man and the will of God.
2014 111:5.6 Ovaj odabir Očeve volje je duhovno pronalaženje Oca-duha od strane smrtnog čovjeka, iako mora proći neko doba prije nego što stvoreni sin bude mogao doista stajati u stvarnoj prisutnosti Boga u Raju. Ovaj odabir ne sastoji se toliko u negaciji volje stvorenja – "Neka ne bude moja volja nego tvoja" – koliko u pozitivnoj afirmaciji stvorenja: "Moja je volja da bude tvoja volja[2]." I ako se napravi ovaj izbor, prije ili kasnije će sin koji izabere Boga pronaći unutarnje jedinstvo (fuziju) s unutarnjim Božjim fragmentom, dok će taj isti usavršavajući sin pronaći vrhunsko zadovoljstvo ličnosti u obožavalačkom duhovnom zajedništvu čovjekove ličnosti i ličnosti njegovog Stvoritelja, dvaju ličnosti čiji su se kreativni atributi vječno udružili u samovoljnoj uzajamnosti izražaja – rođenju još jednog vječnog partnerstva čovjekove volje i volje Boga.
[1][2]
¶ 6. LJUDSKI PARADOKS
6. THE HUMAN PARADOX
6. LJUDSKI PARADOKS
1955 111:6.1 Many of the temporal troubles of mortal man grow out of his twofold relation to the cosmos. Man is a part of nature—he exists in nature—and yet he is able to transcend nature. Man is finite, but he is indwelt by a spark of infinity. Such a dual situation not only provides the potential for evil but also engenders many social and moral situations fraught with much uncertainty and not a little anxiety.
2014 111:6.1 Mnoge vremenite nevolje smrtnog čovjeka proizlaze iz njegovog dvostrukog odnosa prema svemiru. Čovjek je dio prirode – on postoji u prirodi – a ipak je u stanju transcendirati prirodu. Čovjek je ograničen, ali u njemu prebiva iskra beskonačnosti. Takva dvostruka situacija ne samo da pruža potencijal za zlo, već također rađa mnoge društvene i moralne situacije s puno neizvjesnosti i nemalo tjeskobe.
1955 111:6.2 The courage required to effect the conquest of nature and to transcend one’s self is a courage that might succumb to the temptations of self-pride. The mortal who can transcend self might yield to the temptation to deify his own self-consciousness. The mortal dilemma consists in the double fact that man is in bondage to nature while at the same time he possesses a unique liberty—freedom of spiritual choice and action. On material levels man finds himself subservient to nature, while on spiritual levels he is triumphant over nature and over all things temporal and finite. Such a paradox is inseparable from temptation, potential evil, decisional errors, and when self becomes proud and arrogant, sin may evolve.
2014 111:6.2 Hrabrost potrebna za osvajanje prirode i nadilaženje samog sebe je hrabrost koja bi mogla podleći iskušenjima samoponosa. Smrtnik koji može transcendirati svoje jastvo mogao bi podleći iskušenju da obogotvori vlastitu samosvijest. Smrtnička dilema sastoji se u dvostrukoj činjenici da je čovjek u ropstvu prirode dok u isto vrijeme posjeduje jedinstvenu slobodu – slobodu duhovnog izbora i djelovanja. Na materijalnim razinama čovjek je podređen prirodi, dok na duhovnim razinama pobjeđuje nad prirodom i nad svim vremenskim i konačnim stvarima. Takav je paradoks neodvojiv od iskušenja, potencijalnog zla, grešaka u odlučivanju, a kad jastvo postane ponosno i arogantno, može se razviti grijeh.
1955 111:6.3 The problem of sin is not self-existent in the finite world. The fact of finiteness is not evil or sinful. The finite world was made by an infinite Creator—it is the handiwork of his divine Sons—and therefore it must be good. It is the misuse, distortion, and perversion of the finite that gives origin to evil and sin.
2014 111:6.3 Problem grijeha nije samopostojeći u konačnom svijetu. Činjenica konačnosti nije zla ili grešna. Ograničeni svijet stvorio je beskonačni Stvoritelj — on je djelo njegovih božanskih Sinova — i stoga mora biti dobar[3]. Zlo i grijeh nastaju zlouporabom, iskrivljenjem i izopačivanjem konačnog.
1955 111:6.4 The spirit can dominate mind; so mind can control energy. But mind can control energy only through its own intelligent manipulation of the metamorphic potentials inherent in the mathematical level of the causes and effects of the physical domains. Creature mind does not inherently control energy; that is a Deity prerogative. But creature mind can and does manipulate energy just in so far as it has become master of the energy secrets of the physical universe.
2014 111:6.4 Duh može dominirati umom; tako da um može kontrolirati energiju. Ali um može kontrolirati energiju samo svojom vlastitom inteligentnom manipulacijom metamorfnih potencijala svojstvenih matematičkoj razini uzroka i posljedica fizičkih domena. Um stvorenja inherentno ne kontrolira energiju; to je prerogativ Božanstva. Ali um stvorenja može i hoće manipulirati energiju samo u onoj mjeri u kojoj je postao gospodar energetskih tajni fizičkog svemira.
1955 111:6.5 When man wishes to modify physical reality, be it himself or his environment, he succeeds to the extent that he has discovered the ways and means of controlling matter and directing energy. Unaided mind is impotent to influence anything material save its own physical mechanism, with which it is inescapably linked. But through the intelligent use of the body mechanism, mind can create other mechanisms, even energy relationships and living relationships, by the utilization of which this mind can increasingly control and even dominate its physical level in the universe.
2014 111:6.5 Kada čovjek želi modificirati fizičku stvarnost, bilo sebe ili svoju okolinu, u tome uspijeva utoliko što je otkrio načine i sredstva kontrole materije i usmjeravanja energije. Bez ove pomoći, um je nemoćan utjecati na bilo što materijalno osim na vlastiti fizički mehanizam s kojim je neizostavno povezan. Ali kroz inteligentnu upotrebu tjelesnog stroja, um može stvoriti druge strojeve, čak i energetske odnose i životne odnose, čijom upotrebom ovaj um može sve više kontrolirati i čak dominirati nad svojom fizičkom razinom u svemiru.
1955 111:6.6 Science is the source of facts, and mind cannot operate without facts. They are the building blocks in the construction of wisdom which are cemented together by life experience. Man can find the love of God without facts, and man can discover the laws of God without love, but man can never begin to appreciate the infinite symmetry, the supernal harmony, the exquisite repleteness of the all-inclusive nature of the First Source and Center until he has found divine law and divine love and has experientially unified these in his own evolving cosmic philosophy.
2014 111:6.6 Znanost je izvor činjenica, a um ne može djelovati bez činjenica. One su građevni blokovi u izgradnji mudrosti koji su zacementirani životnim iskustvom. Čovjek može pronaći Božju ljubav bez činjenica i čovjek može otkriti Božje zakone bez ljubavi, ali čovjek nikada ne može početi cijeniti beskrajnu simetriju, uzvišeni sklad i izvrsno izobilje sveobuhvatne prirode Prvog Izvora i Središta sve dok ne pronađe božanski zakon i božansku ljubav te ih iskustveno ne ujedini u vlastitoj evoluirajućoj kozmičkoj filozofiji.
1955 111:6.7 The expansion of material knowledge permits a greater intellectual appreciation of the meanings of ideas and the values of ideals. A human being can find truth in his inner experience, but he needs a clear knowledge of facts to apply his personal discovery of truth to the ruthlessly practical demands of everyday life.
2014 111:6.7 Proširenje materijalnog znanja dopušta veće intelektualno uvažavanje značenja ideja i vrijednosti ideala. Ljudsko biće može pronaći istinu u svom unutarnjem iskustvu, ali mu je potrebno jasno poznavanje činjenica kako bi svoje osobno otkriće istine primijenio na nemilosrdno praktične zahtjeve svakodnevnog života.
1955 111:6.8 It is only natural that mortal man should be harassed by feelings of insecurity as he views himself inextricably bound to nature while he possesses spiritual powers wholly transcendent to all things temporal and finite. Only religious confidence—living faith—can sustain man amid such difficult and perplexing problems.
2014 111:6.8 Sasvim je prirodno da smrtnog čovjeka muče osjećaji nesigurnosti jer sebe smatra neraskidivo vezanim s prirodom, dok posjeduje duhovne moći koje su u potpunosti transcendentne svemu što je vremensko i konačno. Samo vjersko pouzdanje – živa vjera – može održati čovjeka usred tako teških i zbunjujućih problema.
1955 111:6.9 Of all the dangers which beset man’s mortal nature and jeopardize his spiritual integrity, pride is the greatest. Courage is valorous, but egotism is vainglorious and suicidal. Reasonable self-confidence is not to be deplored. Man’s ability to transcend himself is the one thing which distinguishes him from the animal kingdom.
2014 111:6.9 Od svih opasnosti koje prijete čovjekovoj smrtnoj prirodi i ugrožavaju njegov duhovni integritet, ponos je najveća. Hrabrost je odvažna, ali egoizam je tašt i samoubojstven. Razumno samopouzdanje nije za osudu. Čovjekova sposobnost da nadiđe samog sebe jedino je po čemu se razlikuje od životinjskog carstva.
1955 111:6.10 Pride is deceitful, intoxicating, and sin-breeding whether found in an individual, a group, a race, or a nation. It is literally true, “Pride goes before a fall.”
¶ 7. ISPRAVLJAČEV PROBLEM
7. THE ADJUSTER’S PROBLEM
7. ISPRAVLJAČEV PROBLEM
1955 111:7.1 Uncertainty with security is the essence of the Paradise adventure—uncertainty in time and in mind, uncertainty as to the events of the unfolding Paradise ascent; security in spirit and in eternity, security in the unqualified trust of the creature son in the divine compassion and infinite love of the Universal Father; uncertainty as an inexperienced citizen of the universe; security as an ascending son in the universe mansions of an all-powerful, all-wise, and all-loving Father.
2014 111:7.1 Osjećaj pouzdanja usred neizvjesnosti bit je Rajske avanture – neizvjesnosti u vremenu i umu, neizvjesnosti u događajima odvijajućeg Rajskog uspona; pouzdanja u duhu i vječnosti, pouzdanja u bezuvjetno povjerenje stvorenog sina u božansku samilost i beskonačnu ljubav Oca Svih; neizvjesnost neiskusnog građanina svemira; sigurnost uzlaznog sina na prebivališnim svjetovima svemira svemoćnog i svemudrog Oca ljubavi[5].
1955 111:7.2 May I admonish you to heed the distant echo of the Adjuster’s faithful call to your soul? The indwelling Adjuster cannot stop or even materially alter your career struggle of time; the Adjuster cannot lessen the hardships of life as you journey on through this world of toil. The divine indweller can only patiently forbear while you fight the battle of life as it is lived on your planet; but you could, if you only would—as you work and worry, as you fight and toil—permit the valiant Adjuster to fight with you and for you. You could be so comforted and inspired, so enthralled and intrigued, if you would only allow the Adjuster constantly to bring forth the pictures of the real motive, the final aim, and the eternal purpose of all this difficult, uphill struggle with the commonplace problems of your present material world.
2014 111:7.2 Mogu li vas upozoriti da obratite pažnju na daleki odjek Ispravljačevog vjernog poziva vašoj duši? Unutarnji Ispravljač ne može zaustaviti ili čak materijalno promijeniti vašu karijeru u borbi vremena; Ispravljač ne može umanjiti poteškoće života dok putujete kroz ovaj svijet mukotrpnog rada. Božanski stanovnik može se samo strpljivo uzdržavati dok vi bijete bitke života kakav se živi na vašem planetu; ali mogli biste, kad biste samo htjeli – dok radite i dok se brinete, dok se borite i trudite – dopustite hrabrom Ispravljaču da se bori s vama i za vas. Mogli biste biti tako utješeni i nadahnuti, tako opčinjeni i zaintrigirani, kad biste samo dopustili Ispravljaču da vam neprestano iznosi slike pravog motiva, konačnog cilja i vječne svrhe sve ove teške, mukotrpne borbe s uobičajenim problemima vašeg sadašnjeg materijalnog svijeta.
1955 111:7.3 Why do you not aid the Adjuster in the task of showing you the spiritual counterpart of all these strenuous material efforts? Why do you not allow the Adjuster to strengthen you with the spiritual truths of cosmic power while you wrestle with the temporal difficulties of creature existence? Why do you not encourage the heavenly helper to cheer you with the clear vision of the eternal outlook of universal life as you gaze in perplexity at the problems of the passing hour? Why do you refuse to be enlightened and inspired by the universe viewpoint while you toil amidst the handicaps of time and flounder in the maze of uncertainties which beset your mortal life journey? Why not allow the Adjuster to spiritualize your thinking, even though your feet must tread the material paths of earthly endeavor?
2014 111:7.3 Zašto ne olakšate Ispravljačev rad na prikazu duhovne paralele svih vaših teških materijalnih napora? Zašto ne dopustite Ispravljaču da vas ojača duhovnim istinama kozmičke moći dok se borite s vremenskim poteškoćama smrtne egzistencije? Zašto ne ohrabrite nebeskog pomoćnika da vas razveseli jasnom vizijom vječnog pogleda na život u svemiru, dok se zbunjeno bavite problemima današnjice? Zašto odbijate biti prosvijetljeni i nadahnuti gledištem svemira dok se borite s poteškoćama vremena i koprcate u labirintu neizvjesnosti koji opsjeda vaše smrtničko životno putovanje? Zašto ne biste dopustili Ispravljaču da produhovi vaše razmišljanje, dok morate kročiti materijalnim stazama zemaljskih nastojanja?
1955 111:7.4 The higher human races of Urantia are complexly admixed; they are a blend of many races and stocks of different origin. This composite nature renders it exceedingly difficult for the Monitors to work efficiently during life and adds definitely to the problems of both the Adjuster and the guardian seraphim after death. Not long since I was present on Salvington and heard a guardian of destiny present a formal statement in extenuation of the difficulties of ministering to her mortal subject. This seraphim said:
2014 111:7.4 Više ljudske rase Urantije složeno su izmiješane; one su mješavina mnogih rasa i vrsta različitog podrijetla. Ova složena priroda čini izrazito teškim učinkovit rad Osmatrača tijekom života i definitivno doprinosi problemima i Ispravljača i serafina čuvara nakon smrti. Nedavno sam bio prisutan na Sferi Spasenja i čuo kako čuvarica sudbine daje službenu izjavu u želji ublažavanja poteškoća služenja svom smrtnom podaniku. Ovaj serafin je rekao:
1955 111:7.5 “Much of my difficulty was due to the unending conflict between the two natures of my subject: the urge of ambition opposed by animal indolence; the ideals of a superior people crossed by the instincts of an inferior race; the high purposes of a great mind antagonized by the urge of a primitive inheritance; the long-distance view of a far-seeing Monitor counteracted by the nearsightedness of a creature of time; the progressive plans of an ascending being modified by the desires and longings of a material nature; the flashes of universe intelligence cancelled by the chemical-energy mandates of the evolving race; the urge of angels opposed by the emotions of an animal; the training of an intellect annulled by the tendencies of instinct; the experience of the individual opposed by the accumulated propensities of the race; the aims of the best overshadowed by the drift of the worst; the flight of genius neutralized by the gravity of mediocrity; the progress of the good retarded by the inertia of the bad; the art of the beautiful besmirched by the presence of evil; the buoyancy of health neutralized by the debility of disease; the fountain of faith polluted by the poisons of fear; the spring of joy embittered by the waters of sorrow; the gladness of anticipation disillusioned by the bitterness of realization; the joys of living ever threatened by the sorrows of death. Such a life on such a planet! And yet, because of the ever-present help and urge of the Thought Adjuster, this soul did achieve a fair degree of happiness and success and has even now ascended to the judgment halls of mansonia.”
2014 111:7.5 “Veliki dio mojih poteškoća bio je uzrokovan beskrajnim sukobom između dviju priroda moga štićenika: poriva ambicije nasuprot životinjskoj lijenosti; ideala superiornog naroda ukrštenih s instinktima inferiorne rase; visokih namisli velikog uma u sukobu s porivom primitivnog nasljeđa; dalekosežnog pogleda dalekovidnog Osmatrača naprotiv kratkovidnosti stvorenja vremena; progresivnih planova uzlaznog bića modificiranih željama i čežnjama materijalne prirode; bljeskova svemirske inteligencije poništenih kemijsko-energetskim mandatima evoluirajuće rase; poriva anđela kojemu se suprotstavljaju emocije životinje; treniranjem intelekta poništenog tendencijama instinkta; iskustvom pojedinca nasuprot nagomilanim sklonostima rase; ciljevima najboljih zasjenjenim pobudom najgorih; poleta genija neutraliziranog gravitacijom prosječnosti; napretka dobrih usporenog inercijom loših; umjetnosti lijepog uprljanom prisutnošću zla; elanom zdravlja neutraliziranim slabošću bolesti; vrelom vjere zagađenim otrovima straha; izvorom radosti ogorčenim vodama tuge; ushitom iščekivanja razočaranim gorčinom spoznaje; radosti življenja pod stalnom prijetnjom žalosti smrti. Kakav život na takvoj planeti! Pa ipak, zbog uvijek prisutne pomoći i poriva Ispravljača Misli, ova je duša postigla priličan stupanj sreće i uspjeha i čak se uzdigla do sudbenih dvorana prebivališnih svjetova.”
2014 111:7.6 [Predstavio Osamljeni Glasnik iz Orvontona.]
| POGLAVLJE 110 : ODNOS ISPRAVLJAČA PREMA INDIVIDUALNIM SMRTNICIMA |
Indeks
Jedna verzija |
POGLAVLJE 112 : OPSTANAK LIČNOSTI |
¶ Reference
¶ Biblija
- ↑ 111:2.10 Rođenje duše: Iv 3:3-10; 1 Pt 1:22-23.
- ↑ 111:5.6 Ne moja volja, nego Božja volja: Ps 143:10; Sir 15:11-20; Mt 6:10; Mt 7:21; Mt 12:50; Mt 26:39,42,44; Mk 3:35; Mk 14:36.39; Lk 8:21; Lk 11:2; Lk 22:42; Iv 4:34; Iv 5:30; Iv 6:38-40; Iv 7:16-17; Iv 9:31; Iv 14:21-24; Iv 15:10,14-16; Iv 17:4.
- ↑ 111:6.3 Dobra zemlja: Post 1:31; Ps 19:1.
- ↑ 111:6.10 Ponos prethodi padu: Izr 16:18.
- ↑ 111:7.1 Neizvjesnost oko sigurnosti: Mk 9:24; Rim 4:20; Rim 11:20-33.
¶ Druge knjige
- ↑ 111:5.6 111:5.6: Qur'an, ---, poglavlje 3, p. v101
- ↑ 111:5.6 111:5.6: Qur'an, ---, poglavlje 4, p. v175