Knjiga Urantia na engleskom jeziku je javno vlasništvo diljem svijeta od 2006. godine..
Prijevodi: © 2014 Zaklada Urantia
GOD’S RELATION TO THE INDIVIDUAL
POGLAVLJE 5 : ODNOS BOGA PREMA INDIVIDUI
1955 5:0.1 IF THE finite mind of man is unable to comprehend how so great and so majestic a God as the Universal Father can descend from his eternal abode in infinite perfection to fraternize with the individual human creature, then must such a finite intellect rest assurance of divine fellowship upon the truth of the fact that an actual fragment of the living God resides within the intellect of every normal-minded and morally conscious Urantia mortal. The indwelling Thought Adjusters are a part of the eternal Deity of the Paradise Father. Man does not have to go farther than his own inner experience of the soul’s contemplation of this spiritual-reality presence to find God and attempt communion with him.
2014 5:0.1 AKO konačni um čovjeka nije u stanju shvatiti kako se tako velik i tako veličanstven Bog kao što je Otac Svih može spustiti iz svog vječnog prebivališta u beskonačnom savršenstvu kako bi uspostavio odnos s individualnim ljudskim bićem, onda taj konačani intelekt mora naći svoje uvjerenje u božansko zajedništvo u istini činjenice da stvarni fragment živog Boga prebiva u intelektu svakog smrtnika Urantije koji ima normalan um i moralnu svijest. Unutarnji Misaoni Ispravljači su dio vječnog Božanstva Rajskog Oca. Čovjek ne mora ići dalje od svog vlastitog unutarnjeg iskustva dušine kontemplacije ove duhovno-stvarnosne prisutnosti da nađe Boga i da pokuša stupiti u duhovno zajedništvo s njim.
1955 5:0.2 God has distributed the infinity of his eternal nature throughout the existential realities of his six absolute co-ordinates, but he may, at any time, make direct personal contact with any part or phase or kind of creation through the agency of his prepersonal fragments. And the eternal God has also reserved to himself the prerogative of bestowing personality upon the divine Creators and the living creatures of the universe of universes, while he has further reserved the prerogative of maintaining direct and parental contact with all these personal beings through the personality circuit.
2014 5:0.2 Bog je razdijelio beskonačnost svoje vječne prirode kroz egzistencijalne stvarnosti svojih šest apsolutnih istorednika, ali on može, u bilo koje vrijeme, uspostaviti izravan osobni kontakt s bilo kojim dijelom ili fazom ili vrstom stvaranja posredstvom svojih predličnih fragmenata. Vječni Bog je također sebi rezervirao povlasticu darivanja ličnosti božanskim Stvoriteljima i stvorenim živim bićima svemira nad svemirima, te nastavlja rezervirati povlasticu održavanja izravnog i roditeljskog kontakta sa svim ovim osobnim bićima putem kruga ličnosti.
¶ 1. PRISTUP BOGU
1. THE APPROACH TO GOD
1. PRISTUP BOGU
1955 5:1.1 The inability of the finite creature to approach the infinite Father is inherent, not in the Father’s aloofness, but in the finiteness and material limitations of created beings. The magnitude of the spiritual difference between the highest personality of universe existence and the lower groups of created intelligences is inconceivable. Were it possible for the lower orders of intelligence to be transported instantly into the presence of the Father himself, they would not know they were there. They would there be just as oblivious of the presence of the Universal Father as where they now are. There is a long, long road ahead of mortal man before he can consistently and within the realms of possibility ask for safe conduct into the Paradise presence of the Universal Father. Spiritually, man must be translated many times before he can attain a plane that will yield the spiritual vision which will enable him to see even any one of the Seven Master Spirits.
2014 5:1.1 Nesposobnost konačnog bića da pristupi beskonačnom Ocu nije svojstvena Očevoj distanciranosti, već je rezultat konačnosti i materijalnih ograničenja stvorenih bića. Nezamisliva je veličina duhovne razlike između najviše ličnosti kozmičke egzistencije i nižih skupina stvorenih inteligencija. Da je moguće transportirati bića nižih redova inteligencije u samu prisutnost Oca, ona ne bi znala da se tu nalaze. Ona ne bi bila ništa više svjesna prisutnosti Oca Svih nego što su toga svjesna tamo gdje se trenutno nalaze. Smrtni čovjek mora preći dugi, dugi put prije nego dosljedno i unutar područja mogućnosti bude mogao tražiti sigurno uvođenje u prisutnost Oca Svih na Raju. Duhovno, čovjek mora biti prevedenmnogo puta prije nego što postigne čak i razinu koja će mu dati duhovnu viziju da može vidjeti čak i jednog od Sedam Glavnih Duhova.
1955 5:1.2 Our Father is not in hiding; he is not in arbitrary seclusion. He has mobilized the resources of divine wisdom in a never-ending effort to reveal himself to the children of his universal domains. There is an infinite grandeur and an inexpressible generosity connected with the majesty of his love which causes him to yearn for the association of every created being who can comprehend, love, or approach him; and it is, therefore, the limitations inherent in you, inseparable from your finite personality and material existence, that determine the time and place and circumstances in which you may achieve the goal of the journey of mortal ascension and stand in the presence of the Father at the center of all things.
2014 5:1.2 Naš Otac nije u skrivanju; on nije u proizvoljnoj osami. On je mobilizirao resurse božanske mudrosti u beskrajnom nastojanju da se otkrije djeci svojih svemirskih domena. Postoji beskonačna raskoš i neizreciva velikodušnost u veličanstvu njegove ljubavi koja ga navodi da žudi za vezivanjem sa svakim stvorenim bićem koje ga može razumjeti i voljeti i prići mu; to su, dakle, ograničenja koja postoje u vama, koja su neodvojiva od vaše konačne ličnosti i materijalne egzistencije, koja određuju mjesto i vrijeme i okolnosti u kojima možete postići cilj putovanja smrtnog uzašašća i stajati u prisutnosti Oca u središtu svega.
1955 5:1.3 Although the approach to the Paradise presence of the Father must await your attainment of the highest finite levels of spirit progression, you should rejoice in the recognition of the ever-present possibility of immediate communion with the bestowal spirit of the Father so intimately associated with your inner soul and your spiritualizing self.
2014 5:1.3 Iako pristup Očevoj prisutnosti na Raju mora čekati na vaše postizanje najviših konačnih razina napredovanja duha, trebate se radovati prepoznavanju sveprisutne mogućnosti stupanja u neposredno duhovno zajedništvo s duhom koji je dar Oca, tako intimno povezan s vašom unutarnjom dušom i vašim sve duhovnijim ‘ja.’
1955 5:1.4 The mortals of the realms of time and space may differ greatly in innate abilities and intellectual endowment, they may enjoy environments exceptionally favorable to social advancement and moral progress, or they may suffer from the lack of almost every human aid to culture and supposed advancement in the arts of civilization; but the possibilities for spiritual progress in the ascension career are equal to all; increasing levels of spiritual insight and cosmic meanings are attained quite independently of all such sociomoral differentials of the diversified material environments on the evolutionary worlds.
2014 5:1.4 Smrtnici svjetova vremena i prostora se mogu uveliko razlikovati u urođenim sposobnostima i intelektualnom daru, oni mogu uživati u okruženju izuzetno povoljnom za društveni napredak i moralni progres ili patiti od nedostatka svake ljudske pomoći u postignuću kulture i takozvanih umjetnost civilizacije; ali mogućnosti za duhovni napredak u usponu su svima jednake; povećanje razina duhovnog uvida i kozmičkih značenja postiže se sasvim neovisno o svim takvim društveno-moralnim različitostima u raznim materijalnim sredinama na evolucijskim svjetovima.
1955 5:1.5 However Urantia mortals may differ in their intellectual, social, economic, and even moral opportunities and endowments, forget not that their spiritual endowment is uniform and unique. They all enjoy the same divine presence of the gift from the Father, and they are all equally privileged to seek intimate personal communion with this indwelling spirit of divine origin, while they may all equally choose to accept the uniform spiritual leading of these Mystery Monitors.
2014 5:1.5 Smrtnici Urantije se mogu razlikovati u svojim intelektualnim, društvenim, ekonomskim, pa čak i moralnim prilikama i obdarenjima, ali ne zaboravite da je njihovo duhovno obdarenje jednoliko i jedinstveno. Oni svi uživaju istu božansku prisutnost koju primaju na dar od Oca i svima se jednako pruža privilegija osobne intimne duhovne zajednice s ovim unutarnjim duhom božanskog porijekla, dok svi jednako mogu odlučiti prihvatiti jednoliko duhovno vodstvo ovih Tajnovitih Nadglednika.
1955 5:1.6 If mortal man is wholeheartedly spiritually motivated, unreservedly consecrated to the doing of the Father’s will, then, since he is so certainly and so effectively spiritually endowed by the indwelling and divine Adjuster, there cannot fail to materialize in that individual’s experience the sublime consciousness of knowing God and the supernal assurance of surviving for the purpose of finding God by the progressive experience of becoming more and more like him.
2014 5:1.6 Ako je smrtni čovjek od srca duhovno motiviran, bezrezervno posvećen činjenju Očeve volje, onda, s obzirom da je tako sigurno i djelotvorno duhovno obdaren unutarnjim i božanskim Ispravljačem, on ne može ne uspjeti da razvije u svom osobnom iskustvu uzvišenu svijest poznavanja Boga i blaženo jamstvo u sigurnost osobnog preživljavanja u svrhu pronalaženja Boga progresivnim iskustvom postajanja sve više i više poput njega.
1955 5:1.7 Man is spiritually indwelt by a surviving Thought Adjuster. If such a human mind is sincerely and spiritually motivated, if such a human soul desires to know God and become like him, honestly wants to do the Father’s will, there exists no negative influence of mortal deprivation nor positive power of possible interference which can prevent such a divinely motivated soul from securely ascending to the portals of Paradise.
2014 5:1.7 U čovjeku duhovno živi vječno-postojeći Misaoni Ispravljač. Ako takav ljudski um bude iskreno i duhovno motiviran, ako takva ljudska duša želi upoznati Boga i postati poput njega, iskreno želi činiti Očevu volju, ne postoji nikakav negativni utjecaj smrtne deprivacije niti bilo kakva smetnja koja može spriječiti takvu božanski motiviraninu dušu od se sigurno uspne do portala Raja.
1955 5:1.8 The Father desires all his creatures to be in personal communion with him. He has on Paradise a place to receive all those whose survival status and spiritual nature make possible such attainment. Therefore settle in your philosophy now and forever: To each of you and to all of us, God is approachable, the Father is attainable, the way is open; the forces of divine love and the ways and means of divine administration are all interlocked in an effort to facilitate the advancement of every worthy intelligence of every universe to the Paradise presence of the Universal Father.
2014 5:1.8 Otac želi da sva njegova stvorenja budu u osobnom duhovnom zajedništvu s njim. On na Raju ima mjesta za primiti sve one čiji status preživljavanja i duhovna priroda omogućuju takvo postignuće. Stoga neka to bude dijelom vaše filozofije danas i zauvijek: Za svakog od vas i za sve nas, Bog je pristupačan, Otac je dostižan, put je otvoren; sve sile božanske ljubavi i putevi i metode božanske uprave su međusobno povezane u nastojanju da se olakša napredovanje svake vrijedne inteligencije svakog svemira do Rajske prisutnosti Oca Svih.
1955 5:1.9 The fact that vast time is involved in the attainment of God makes the presence and personality of the Infinite none the less real. Your ascension is a part of the circuit of the seven superuniverses, and though you swing around it countless times, you may expect, in spirit and in status, to be ever swinging inward. You can depend upon being translated from sphere to sphere, from the outer circuits ever nearer the inner center, and some day, doubt not, you shall stand in the divine and central presence and see him, figuratively speaking, face to face. It is a question of the attainment of actual and literal spiritual levels; and these spiritual levels are attainable by any being who has been indwelt by a Mystery Monitor, and who has subsequently eternally fused with that Thought Adjuster.
2014 5:1.9 Činjenica da je tako dugo vremena potrebno za postignuće Boga ne čini prisutnost i ličnost Beskonačnog išta manje stvarnom. Vaše uzašašće je dio kruga sedam nadsvemira i premda ćete njime kružiti bezbroj puta, to što možete očekivati, u duhu i u statusu, je da ćete uvijek kružno ići prema unutra. Možete se uzdati da ćete biti prevedeni od planete na planetu, od vanjskih krugova sve bliže užem centru, dok jednoga dana, bez sumnje, ne budete stajali u božanskoj i središnjoj prisutnosti i vidjeli ga, figurativno govoreći, licem u lice. To je pitanje postizanja stvarnih i doslovnih duhovnih razina; a te duhovne razine može postići svako biće a kojem živi Tajnoviti Osmatrač, koje se zatim vječno spojilo s tim Misaonim Ispravljačem.
1955 5:1.10 The Father is not in spiritual hiding, but so many of his creatures have hidden themselves away in the mists of their own willful decisions and for the time being have separated themselves from the communion of his spirit and the spirit of his Son by the choosing of their own perverse ways and by the indulgence of the self-assertiveness of their intolerant minds and unspiritual natures.
2014 5:1.10 Otac nije u duhovnom skrivanju, ali tolika njegova stvorenja su se sakrila u magli vlastitih samovoljnih odluka i za sada se odvojila od duhovnog zajedništva s njegovim duhom i duhom njegova Sina, birajući vlastite perverzne misli i udovoljavajući samodokazivanju svojih netolerantnih umova i neduhovnih priroda.
1955 5:1.11 Mortal man may draw near God and may repeatedly forsake the divine will so long as the power of choice remains. Man’s final doom is not sealed until he has lost the power to choose the Father’s will. There is never a closure of the Father’s heart to the need and the petition of his children. Only do his offspring close their hearts forever to the Father’s drawing power when they finally and forever lose the desire to do his divine will—to know him and to be like him. Likewise is man’s eternal destiny assured when Adjuster fusion proclaims to the universe that such an ascender has made the final and irrevocable choice to live the Father’s will.
2014 5:1.11 Smrtni čovjek se može približiti Bogu i više puta odbaciti božansku volju, toliko dugo dok mu ostaje moć izbora. Čovjekova krajnja osuda nije zapečaćena sve dok ne izgubi moć izbora Očeve volje. Očevo se srce nikad ne zatvara pred potrebama i molbama njegove djece. Samo njegovo potomstvo može zauvijek zatvoriti svoja srca i oduprijeti se Očevoj privlačnoj moći kada konačno i zauvijek izgubi želju da čini njegovu božansku volju - da ga spozna i da bude poput njega. I tako je čovjekova vječna sudbina sigurna nakon što spajanje s Ispravljačem proglasi svemiru da je takvo uzlazno biće donijelo konačnu i neopozivu odluku da će živjeti Očevu volju.
1955 5:1.12 The great God makes direct contact with mortal man and gives a part of his infinite and eternal and incomprehensible self to live and dwell within him. God has embarked upon the eternal adventure with man. If you yield to the leadings of the spiritual forces in you and around you, you cannot fail to attain the high destiny established by a loving God as the universe goal of his ascendant creatures from the evolutionary worlds of space.
2014 5:1.12 Veliki Bog čini izravan kontakt sa smrtnim čovjekom i daje dio svog beskonačnog, vječnog i neshvatljivog bića da živi i prebiva u njemu. Bog se upustio u vječnu pustolovinu s čovjekom. Ako se predate vodstvima duhovnih sila u vama i oko vas, ne možete ne postići visoku sudbinu koju Bog ljubavi postavlja kao kozmički zgoditak svojih uzlaznih bića s evolucijskih svjetova prostora.
¶ 2. PRISUTNOST BOGA
2. THE PRESENCE OF GOD
2. PRISUTNOST BOGA
1955 5:2.1 The physical presence of the Infinite is the reality of the material universe. The mind presence of Deity must be determined by the depth of individual intellectual experience and by the evolutionary personality level. The spiritual presence of Divinity must of necessity be differential in the universe. It is determined by the spiritual capacity of receptivity and by the degree of the consecration of the creature’s will to the doing of the divine will.
2014 5:2.1 Fizička prisutnost Beskonačnog je stvarnost materijalnog svemira. Umna prisutnost Božanstva mora ovisiti o dubini individualnog intelektualnog iskustva i evolucijskoj razini ličnosti. Duhovna prisutnost Božanstva nužno varira u svemiru. Određuje se duhovnim kapacitetom za prijemčivost i stupnjem posvećenja volje stvorenja vršenju božanske volje.
1955 5:2.2 God lives in every one of his spirit-born sons. The Paradise Sons always have access to the presence of God, “the right hand of the Father,” and all of his creature personalities have access to the “bosom of the Father.” This refers to the personality circuit, whenever, wherever, and however contacted, or otherwise entails personal, self-conscious contact and communion with the Universal Father, whether at the central abode or at some other designated place, as on one of the seven sacred spheres of Paradise.
2014 5:2.2 Bog živi u svakom od svojih duhom rođenih sinova. Rajski Sinovi uvijek imaju pristup prisutnosti Boga, "zdesna Ocu," i sve njegove stvorene ličnosti imaju pristup "krilu Očevu
[1][2]." To se odnosi na krug ličnosti kad god, gdje god i kako god bića kontaktirala ili na druge načine stupila u osobni, samosvjesni kontakt i duhovno zajedništvo s Ocem Svih, da li na središnjem prebivalištu ili na nekom drugom određenom mjestu, kao na jednom od sedam svetih planeta Raja.
1955 5:2.3 The divine presence cannot, however, be discovered anywhere in nature or even in the lives of God-knowing mortals so fully and so certainly as in your attempted communion with the indwelling Mystery Monitor, the Paradise Thought Adjuster. What a mistake to dream of God far off in the skies when the spirit of the Universal Father lives within your own mind!
2014 5:2.3 Božanska prisutnost, međutim, ne može biti otkrivena bilo gdje u prirodi, pa čak ni u životima Boga- znajućih smrtnika, tako potpuno i tako sigurno kao u vašem pokušaju uspostave zajedništva s unutarnjim Tajnovitim Osmatračem, Rajskim Misaonim Ispravljačem. Kakva je pogreška da sanjariti o Bogu daleko na nebu kada duh Oca Svih živi unutar samog vašeg uma![3]
1955 5:2.4 It is because of this God fragment that indwells you that you can hope, as you progress in harmonizing with the Adjuster’s spiritual leadings, more fully to discern the presence and transforming power of those other spiritual influences that surround you and impinge upon you but do not function as an integral part of you. The fact that you are not intellectually conscious of close and intimate contact with the indwelling Adjuster does not in the least disprove such an exalted experience. The proof of fraternity with the divine Adjuster consists wholly in the nature and extent of the fruits of the spirit which are yielded in the life experience of the individual believer. “By their fruits you shall know them.”
2014 5:2.4 Zbog toga što u vama živi fragment Boga možete se nadati da ćete, dok budete napredovali u usklađenju s Ispravljačevim duhovim vodstvima, moći potpunije razabrati prisutnost i preobražajnu snagu tih drugih duhovnih utjecaja koji vas okružuju i na vas djeluju, a koji funkcionalno nisu sastavni dio vas. Činjenica da niste intelektualno svjesni bliskog i intimnog kontakta s unutarnjim Ispravljačem ni u najmanju ruku ne opovrgava takvo uzvišeno iskustvo. Dokaz o bratskom odnosu s božanskim Ispravljačem u cjelosti počiva u prirodi i opsegu plodova duha koje donosi životno iskustvo individualnog vjernika. "Po njihovim plodovima ćete ih znati[4]."
1955 5:2.5 It is exceedingly difficult for the meagerly spiritualized, material mind of mortal man to experience marked consciousness of the spirit activities of such divine entities as the Paradise Adjusters. As the soul of joint mind and Adjuster creation becomes increasingly existent, there also evolves a new phase of soul consciousness which is capable of experiencing the presence, and of recognizing the spirit leadings and other supermaterial activities, of the Mystery Monitors.
2014 5:2.5 Izuzetno je teško slabo produhovljenom, materijalnom umu smrtnog čovjeka doživjeti veću svjesnost aktivnosti duha takvih božanskih jedinki kao što su Misaoni Ispravljači. Kako duša, koja je zajedničko stvaranje duha i Ispravljača, počinje sve više postojati, tako postoji i evoluira nova faza dušine svijesti koja je u stanju doživjeti prisutnost i prepoznati vodstva duha i druge nadmaterijalne aktivnosti Tajanstvenih Osmatrača.
1955 5:2.6 The entire experience of Adjuster communion is one involving moral status, mental motivation, and spiritual experience. The self-realization of such an achievement is mainly, though not exclusively, limited to the realms of soul consciousness, but the proofs are forthcoming and abundant in the manifestation of the fruits of the spirit in the lives of all such inner-spirit contactors.
2014 5:2.6 Cijeli doživljaj duhovnog zajedništva s Ispravljačem uključuje moralni status, mentalnu motivaciju i duhovno iskustvo. Samospoznaja takvog postignuća je uglavnom, ali ne isključivo, ograničena na područja svijesti duše, dok su dokazi mnogi i obilno se očituju u ispoljenju plodova duha u životima svih takvih bića koja održavaju kontakt s unutarnjim duhom.
¶ 3. ISTINSKO OBOŽAVANJE
3. TRUE WORSHIP
3. ISTINSKO OBOŽAVANJE
1955 5:3.1 Though the Paradise Deities, from the universe standpoint, are as one, in their spiritual relations with such beings as inhabit Urantia they are also three distinct and separate persons. There is a difference between the Godheads in the matter of personal appeals, communion, and other intimate relations. In the highest sense, we worship the Universal Father and him only. True, we can and do worship the Father as he is manifested in his Creator Sons, but it is the Father, directly or indirectly, who is worshiped and adored.
2014 5:3.1 Iako su Rajska Božanstva kao jedno sa svemirskog stajališta, u njihovim duhovnim odnosima s bićima poput onih koja nastanjuju Urantiju, oni su također tri različite i odvojene osobe. Postoji razlika između osoba Boga u pitanju osobnih molitvi, duhovnog zajedništva i drugih intimnih odnosa. U najvišem smislu, mi obožavamo Oca Svih i samo njega. Istina, mi možemo i hoćemo obožavati Oca kako se ovaj očituje u njegovim Sinova Stvoritelja, ali to je naposljetku Otac, izravno ili neizravno, koji se štuje i obožava.
1955 5:3.2 Supplications of all kinds belong to the realm of the Eternal Son and the Son’s spiritual organization. Prayers, all formal communications, everything except adoration and worship of the Universal Father, are matters that concern a local universe; they do not ordinarily proceed out of the realm of the jurisdiction of a Creator Son. But worship is undoubtedly encircuited and dispatched to the person of the Creator by the function of the Father’s personality circuit. We further believe that such registry of the homage of an Adjuster-indwelt creature is facilitated by the Father’s spirit presence. There exists a tremendous amount of evidence to substantiate such a belief, and I know that all orders of Father fragments are empowered to register the bona fide adoration of their subjects acceptably in the presence of the Universal Father. The Adjusters undoubtedly also utilize direct prepersonal channels of communication with God, and they are likewise able to utilize the spirit-gravity circuits of the Eternal Son.
2014 5:3.2 Sve vrste molitvi pripadaju području Vječnog Sina i Sinove duhovne organizacije. Molitve, sve formalne komunikacije, sve osim štovanja i obožavanja Oca Svih, su pitanja koja se tiču lokalnog svemira; ona obično ne izlaze iz područja nadležnosti Sina Stvoritelja. No, obožavanje je nesumnjivo uključeno u krug i usmjereno osobi Stvoritelja funkcijom Očeva kruga ličnosti. Mi dalje vjerujemo da takvu registraciju iskazanja poštovanja stvorenja s unutrnjim Ispravljačem, olakšava Očeva prisutnost duha. Postoji ogroman broj dokaza koji mogu potkrijepiti takvo vjerovanje i znamo da su svi redovi Očevih fragmenata ovlašteni registrirati vjerodostojno poštovanje svojih podanika u prisutnost Oca Svih. Ispravljači pored toga nesumnjivo koriste izravne predlične kanale za komunikaciju s Bogom, a također su u mogućnosti iskoristiti krugove gravitacije duha Vječnog Sina.
1955 5:3.3 Worship is for its own sake; prayer embodies a self- or creature-interest element; that is the great difference between worship and prayer. There is absolutely no self-request or other element of personal interest in true worship; we simply worship God for what we comprehend him to be. Worship asks nothing and expects nothing for the worshiper. We do not worship the Father because of anything we may derive from such veneration; we render such devotion and engage in such worship as a natural and spontaneous reaction to the recognition of the Father’s matchless personality and because of his lovable nature and adorable attributes.
2014 5:3.3 Obožavanje je samo sebi cilj; molitva utjelovljuje element čovjekova vlastitog ili osobnog interesa; postoji velika razlika između obožavanja i molitve. U istinskom obožavanju ne iznosi se apsolutno nikakav osobni zahtjev ili drugi element osobnog interesa; mi jednostavno obožavamo Boga zbog onoga za što ga držimo. Obožavatelj ne traži ništa i ne očekuje ništa. Mi ne obožavamo Oca zbog bilo čega što mislimo da možemo izvući iz takvog poštovanja; mi pružamo takvu odanost i sudjelujemo u takvom obožavanju kao prirodnoj i spontanoj reakciji na priznanje Očeve nenadmašive ličnosti i njegove dražesne prirode i izvanredih osobina.
1955 5:3.4 The moment the element of self-interest intrudes upon worship, that instant devotion translates from worship to prayer and more appropriately should be directed to the person of the Eternal Son or the Creator Son. But in practical religious experience there exists no reason why prayer should not be addressed to God the Father as a part of true worship.
2014 5:3.4 U trenutku kada element osobnog interesa prodre u obožavanje, u tom trenutku odanost prelazi iz obožavanja u molitvu i na odgovarajući način treba biti usmjerena osobi Vječnog Sina ili Sina Stvoritelja. Ali u praktičnom religioznom iskustvu ne postoji razlog zašto se molitva ne bi trebala usmjeriti Bogu Ocu kao dio istinskog obožavanja.
1955 5:3.5 When you deal with the practical affairs of your daily life, you are in the hands of the spirit personalities having origin in the Third Source and Center; you are co-operating with the agencies of the Conjoint Actor. And so it is: You worship God; pray to, and commune with, the Son; and work out the details of your earthly sojourn in connection with the intelligences of the Infinite Spirit operating on your world and throughout your universe.
2014 5:3.5 Kad se bavite praktičnim pitanjima svakodnevnog života, vi ste u rukama ličnosti duha koje su porijeklom od Trećeg Izvora i Središta; vi tada surađujete sa agencijama Združenog Činitelja. I tako jeste: Vi obožavate Boga; vi se molite i održavate duhovno zajedništvo sa Sinom; vi razrađujete detalje svog zemaljskog života s inteligencijama Beskonačnog Duha koje djeluju na vašem svijetu i širom vašeg svemira.
1955 5:3.6 The Creator or Sovereign Sons who preside over the destinies of the local universes stand in the place of both the Universal Father and the Eternal Son of Paradise. These Universe Sons receive, in the name of the Father, the adoration of worship and give ear to the pleas of their petitioning subjects throughout their respective creations. To the children of a local universe a Michael Son is, to all practical intents and purposes, God. He is the local universe personification of the Universal Father and the Eternal Son. The Infinite Spirit maintains personal contact with the children of these realms through the Universe Spirits, the administrative and creative associates of the Paradise Creator Sons.
2014 5:3.6 Stvoriteljski ili Suvereni Sinovi koji predsjedavaju sudbinama lokalnih svemira zastupaju Oca Svih i Vječnog Sina Raja. Ovi Svemirski Sinovi primaju, u ime Oca, iskazanje obožavanja i uslišuju molbe stvorenih podanika iz svih dijelova njihova stvaranja. Za djecu lokalnog svemira, Sin Mihael je za sve praktične svrhe i ciljeve, Bog. On je u lokalnom svemiru personalizacija Oca Svih i Vječnog Sina. Beskonačni Duh održava osobni kontakt s djecom ovih svjetova kroz Svemirske Duhove, upravne i kreativne suradnice Rajskih Sinova Stvoritelja.
1955 5:3.7 Sincere worship connotes the mobilization of all the powers of the human personality under the dominance of the evolving soul and subject to the divine directionization of the associated Thought Adjuster. The mind of material limitations can never become highly conscious of the real significance of true worship. Man’s realization of the reality of the worship experience is chiefly determined by the developmental status of his evolving immortal soul. The spiritual growth of the soul takes place wholly independently of the intellectual self-consciousness.
2014 5:3.7 Iskreno obožavanje podrazumijeva mobilizaciju svih sila ljudske ličnosti pod dominacijom evolucijske duše i podložno božanskom usmjerenju pripadajućeg Misaonog Ispravljača. Um materijalnih ograničenja nikada ne može postati izrazito svjestan stvarnog značaja istinskog obožavanja. Čovjekovo realizacija stvarnosti iskustva obožavanja uglavnom određuje razvojni status njegove evolucijske besmrtne duše. Duhovni rast duše odvija se u potpunosti neovisno o intelektualnoj samosvijesti.
1955 5:3.8 The worship experience consists in the sublime attempt of the betrothed Adjuster to communicate to the divine Father the inexpressible longings and the unutterable aspirations of the human soul—the conjoint creation of the God-seeking mortal mind and the God-revealing immortal Adjuster. Worship is, therefore, the act of the material mind’s assenting to the attempt of its spiritualizing self, under the guidance of the associated spirit, to communicate with God as a faith son of the Universal Father. The mortal mind consents to worship; the immortal soul craves and initiates worship; the divine Adjuster presence conducts such worship in behalf of the mortal mind and the evolving immortal soul. True worship, in the last analysis, becomes an experience realized on four cosmic levels: the intellectual, the morontial, the spiritual, and the personal—the consciousness of mind, soul, and spirit, and their unification in personality.
2014 5:3.8 Doživljaj obožavanja se sastoji u uzvišenom pokušaju zaručenog Ispravljača da komunicira božanskom Ocu neizrecive čežnje i neiskazive aspiracije ljudske duše - združenog stvaranja smrtnog uma koji traži Boga i besmrtnog Ispravljača koji otkriva Boga. Obožavanje je stoga čin kojim se materijalni um slaže s pokušajem vlastitog produhovljujućeg “ja” da komunicira, pod vodstvom pridruženog duha, s Bogom kao sin po vjeri Oca Svih. Smrtni um pristaje na obožavanje; besmrtna duša traži i inicira obožavanje; prisutnost božanskog Ispravljača upravlja takvim obožavanjem u ime smrtnog uma i evolucijske besmrtne duše. Istinsko obožavanje, na kraju, postaje iskustvo koji se ostvaruje na četiri kozmičke razine: intelektualnoj, morontijalnoj, duhovnoj i osobnoj - u svijesti uma, duše i duha, i njihovog ujedinjenja u ličnosti.
¶ 4. BOG U RELIGIJI
4. GOD IN RELIGION
4. BOG U RELIGIJI
1955 5:4.1 The morality of the religions of evolution drives men forward in the God quest by the motive power of fear. The religions of revelation allure men to seek for a God of love because they crave to become like him. But religion is not merely a passive feeling of “absolute dependence” and “surety of survival”; it is a living and dynamic experience of divinity attainment predicated on humanity service.
2014 5:4.1 Moralnost religija evolucije djeluje kao podstrek koji ljude navodi na potragu za Bogom motivacijom straha. Religije otkrivenja mame ljude da traže Boga ljubavi, jer žele postati poput njega. Ali religija nije samo pasivni osjećaj "apsolutne ovisnosti" i "uvjerenja u nastavak života"; ona je živo i dinamičko iskustvo postizanja božanstvenosti koje počiva na službi čovječanstvu.
1955 5:4.2 The great and immediate service of true religion is the establishment of an enduring unity in human experience, a lasting peace and a profound assurance. With primitive man, even polytheism is a relative unification of the evolving concept of Deity; polytheism is monotheism in the making. Sooner or later, God is destined to be comprehended as the reality of values, the substance of meanings, and the life of truth.
2014 5:4.2 Velika i neposredna služba istinske religije je u uspostavi trajnog jedinstva u ljudskom iskustvu, trajnog mira i duboke sigurnosti[5]. U primitivnog čovjeka, čak i mnogoboštvo je relativno ujedinjenje evolucijskog koncepta Božanstva; mnogoboštvo je jednoboštvo u izradi. Prije ili kasnije, čovjeku je suđeno da shvati Boga kao stvarnost vrijednosti, suštinu značenja i život istine.
1955 5:4.3 God is not only the determiner of destiny; he is man’s eternal destination. All nonreligious human activities seek to bend the universe to the distorting service of self; the truly religious individual seeks to identify the self with the universe and then to dedicate the activities of this unified self to the service of the universe family of fellow beings, human and superhuman.
2014 5:4.3 Bog nije samo odreditelj sudbine; on jeste čovjekovo vječno odredište. Sve svjetovne ljudske aktivnosti nastoje prekrojiti svemir u iskrivljenu službu čovjekovom “ja”; istinski religiozni pojedinci nastoje sebe identificirati sa svemirom, a onda posvetiti aktivnosti svog ujedinjenog bića službi svemirskoj obitelji svojih bližnjih, ljudi i nadljudi.
1955 5:4.4 The domains of philosophy and art intervene between the nonreligious and the religious activities of the human self. Through art and philosophy the material-minded man is inveigled into the contemplation of the spiritual realities and universe values of eternal meanings.
2014 5:4.4 Područja filozofije i umjetnosti interveniraju između nereligioznih i religioznih aktivnosti ljudskog “ja.” Kroz umjetnost i filozofiju materijalno naklonjeni čovjek je privoljen na razmatranje duhovnih stvarnosti i svemirskih vrijednosti vječnih značenja.
1955 5:4.5 All religions teach the worship of Deity and some doctrine of human salvation. The Buddhist religion promises salvation from suffering, unending peace; the Jewish religion promises salvation from difficulties, prosperity predicated on righteousness; the Greek religion promised salvation from disharmony, ugliness, by the realization of beauty; Christianity promises salvation from sin, sanctity; Mohammedanism provides deliverance from the rigorous moral standards of Judaism and Christianity. The religion of Jesus is salvation from self, deliverance from the evils of creature isolation in time and in eternity.
2014 5:4.5 Sve religije poučavaju obožavanje Božanstva i neki nauk o ljudskom spasenju. Budistička religija obećava spasenje od patnje, beskrajni mir; židovska religija obećava spasenje od teškoća, blagostanje utemeljeno na ispravnosti; grčka religija je obećavala spasenje od nesklada, ružnoće, spoznajom ljepote; kršćanstvo obećava spasenje od grijeha, svetost; islam daje oslobođenje od strogih moralnih standarda judaizma i kršćanstva. Isusova religija jeste spas od čovjekova “ja,” oslobođenje od svih oblika zla koji proizlaze iz izolacije stvorenog bića u vremenu i u vječnosti.
1955 5:4.6 The Hebrews based their religion on goodness; the Greeks on beauty; both religions sought truth. Jesus revealed a God of love, and love is all-embracing of truth, beauty, and goodness.
2014 5:4.6 Hebreji su utemeljili svoju religiju na dobroti; Grci na ljepoti; obje religije su tražile istinu. Isus je obznanio Boga ljubavi, a ljubav je sveobuhvatnost istine, ljepote i dobrote.
1955 5:4.7 The Zoroastrians had a religion of morals; the Hindus a religion of metaphysics; the Confucianists a religion of ethics. Jesus lived a religion of service. All these religions are of value in that they are valid approaches to the religion of Jesus. Religion is destined to become the reality of the spiritual unification of all that is good, beautiful, and true in human experience.
2014 5:4.7 Zaratustrianci su imali religiju morala; hindusi religiju metafizike; konfucionisti religiju etike. Isus je živio religiju službe. Sve ove religije imaju vrijednost samo u tome da su valjani pristupi religiji Isusa. Religiji je suđeno da postane stvarnost duhovnog sjedinjenja svega dobrog, lijepog i istinitog u ljudskom iskustvu.
1955 5:4.8 The Greek religion had a watchword “Know yourself”; the Hebrews centered their teaching on “Know your God”; the Christians preach a gospel aimed at a “knowledge of the Lord Jesus Christ”; Jesus proclaimed the good news of “knowing God, and yourself as a son of God.” These differing concepts of the purpose of religion determine the individual’s attitude in various life situations and foreshadow the depth of worship and the nature of his personal habits of prayer. The spiritual status of any religion may be determined by the nature of its prayers.
2014 5:4.8 Grčka religija je imala slogan "spoznaj sebe"; Hebreji su usmjerili svoje učenje na "spoznavanju Boga tvojega"; kršćani propovijedaju evanđelje usmjereno na "spoznaju Gospodina Isusa Krista"; Isus je proglasio radosnu vijest o "poznavanja Boga i sebe kao Božjeg sina[6][7][8]." Ove različite koncepcije o svrsi religije određuju stav pojedinca u različitim životnim situacijama i nagovješćuju dubinu njegova obožavanja i prirodu njegovih osobnih navika molitve. Duhovni status bilo koje religije može se odrediti prema prirodi njenih molitvi.
1955 5:4.9 The concept of a semihuman and jealous God is an inevitable transition between polytheism and sublime monotheism. An exalted anthropomorphism is the highest attainment level of purely evolutionary religion. Christianity has elevated the concept of anthropomorphism from the ideal of the human to the transcendent and divine concept of the person of the glorified Christ. And this is the highest anthropomorphism that man can ever conceive.
2014 5:4.9 Koncept poluljudskog i ljubomornog Boga je neizbježan prijelaz iz politeizma u uvišeni monoteizam. Uzvišeni antropomorfizam je najviša razina postignuća čisto evolucijske religije. Kršćanstvo je uzdiglo koncept antropomorfizma od ideala čovjeka do transcendentnog i božanskog koncepta osobe proslavljenog Krista. A to je najviši antropomorfizam koji je čovjek u stanju začeti.
2014 5:4.10 Kršćanski koncept Boga je pokušaj da se kombiniraju tri odvojena učenja:
2014 5:4.11 1. Hebrejski koncept - Bog kao branitelj moralnih vrijednosti, pravedni Bog.
2014 5:4.12 2. Grčki koncept - Bog kao ujedinitelj, Bog mudrosti.
2014 5:4.13 3. Isusov koncept - Bog kao živi prijatelj, Otac ljubavi, božanska prisutnost.
1955 5:4.14 It must therefore be evident that composite Christian theology encounters great difficulty in attaining consistency. This difficulty is further aggravated by the fact that the doctrines of early Christianity were generally based on the personal religious experience of three different persons: Philo of Alexandria, Jesus of Nazareth, and Paul of Tarsus.
2014 5:4.14 Stoga mora biti jasno da kompozitna kršćanska teologija nailazi na velike poteškoće u postizanju dosljednosti. Ove poteškoće dodatno otežava činjenica da se doktrine ranog kršćanstva uglavnom temelje na osobnom religioznom iskustvu tri različite osobe: Filona iz Aleksandrije, Isusa iz Nazareta i Pavla iz Tarza.
1955 5:4.15 In the study of the religious life of Jesus, view him positively. Think not so much of his sinlessness as of his righteousness, his loving service. Jesus upstepped the passive love disclosed in the Hebrew concept of the heavenly Father to the higher active and creature-loving affection of a God who is the Father of every individual, even of the wrongdoer.
2014 5:4.15 U studiji vjerskog života Isusa, gledajte na njega pozitivno. Ne mislite toliko o njegovoj bezgrješnosti koliko o njegovoj ispravnosti, službi njegove ljubavi. Isus je unaprijedio pasivnu ljubav otkrivenu u hebrejskom pojmu nebeskog Oca do aktivne ljubavi prema stvorenom biću od strane Boga koji je Otac svakog čovjeka, pa i zločinca.
¶ 5. SVJESNOST BOGA
5. THE CONSCIOUSNESS OF GOD
5. SVJESNOST BOGA
1955 5:5.1 Morality has its origin in the reason of self-consciousness; it is superanimal but wholly evolutionary. Human evolution embraces in its unfolding all endowments antecedent to the bestowal of the Adjusters and to the pouring out of the Spirit of Truth. But the attainment of levels of morality does not deliver man from the real struggles of mortal living. Man’s physical environment entails the battle for existence; the social surroundings necessitate ethical adjustments; the moral situations require the making of choices in the highest realms of reason; the spiritual experience (having realized God) demands that man find him and sincerely strive to be like him.
2014 5:5.1 Moralnost vuče porijeklo iz prosuđivanja samosvijesti; ona je nadživotinjska ali u potpunosti evolucijska. Ljudska evolucija obuhvaća u svom razvoju sva obdarenja koja su prethodila darivanju Ispravljača i izlijevanju Duha Istine. No, dostizanje razina moralnosti ne oslobađa čovjeka od istinskih borbi smrtnog življenja. Čovjekovo fizičko okruženje podrazumijeva borbu za opstanak; društvena okruženja zahtijevaju etičke prilagodbe; moralne situacije zahtijevaju donošenje odluka u najvišim sferama razuma; duhovno iskustvo (da je spoznao Boga) zahtijeva da ga čovjek nađe i da iskreno nastoji biti poput njega.
1955 5:5.2 Religion is not grounded in the facts of science, the obligations of society, the assumptions of philosophy, or the implied duties of morality. Religion is an independent realm of human response to life situations and is unfailingly exhibited at all stages of human development which are postmoral. Religion may permeate all four levels of the realization of values and the enjoyment of universe fellowship: the physical or material level of self-preservation; the social or emotional level of fellowship; the moral or duty level of reason; the spiritual level of the consciousness of universe fellowship through divine worship.
2014 5:5.2 Religija nije utemeljena na činjenicama znanosti, obvezama društva, pretpostavkama filozofije ili impliciranim dužnostima moralnosti. Religija je nezavisno područje ljudskog odgovora na životne situacije i nepogrešivo se ispoljava u svim fazama ljudskog razvoja koje su nadmoralne. Religija može prožeti sve četiri razine ostvarenja vrijednosti i uživanja kozmičke zajednice: fizičku ili materijalnu razinu samoodržanja; društvenu ili emocionalnu razinu zajedništva; moralnu ili dužnosnu razinu razuma; duhovnu razinu svijesti kozmičke zajednice kroz bogoštovlje.
1955 5:5.3 The fact-seeking scientist conceives of God as the First Cause, a God of force. The emotional artist sees God as the ideal of beauty, a God of aesthetics. The reasoning philosopher is sometimes inclined to posit a God of universal unity, even a pantheistic Deity. The religionist of faith believes in a God who fosters survival, the Father in heaven, the God of love.
2014 5:5.3 Znanstvenik koji traži činjenice shvaća Boga kao Prvi Uzrok, Boga sile. Emocionalni umjetnik vidi Boga kao ideal ljepote, Boga estetike. Mislilac-filozof je ponekad sklon postulirati Boga sveopćeg jedinstva, čak panteističko Božanstvo. Religionista vjere vjeruje u Boga koji omogućuje opstanak, Ocu na nebu, Boga ljubavi.
1955 5:5.4 Moral conduct is always an antecedent of evolved religion and a part of even revealed religion, but never the whole of religious experience. Social service is the result of moral thinking and religious living. Morality does not biologically lead to the higher spiritual levels of religious experience. The adoration of the abstract beautiful is not the worship of God; neither is exaltation of nature nor the reverence of unity the worship of God.
2014 5:5.4 Moralno ponašanje je uvijek prethodnik evolucijske religije te dio čak i objavljene religije, ali nikada nije cijelo religiozno iskustvo. Društvena služba je rezultat moralnog razmišljanja i religioznog življenja. Moralnost ne može biološki voditi do viših duhovnih razina religioznog iskustva. Štovanje apstraktne ljepote nije obožavanje Boga; niti je veličanje prirode ili poštovanje jedinstva obožavanje Boga.
1955 5:5.5 Evolutionary religion is the mother of the science, art, and philosophy which elevated man to the level of receptivity to revealed religion, including the bestowal of Adjusters and the coming of the Spirit of Truth. The evolutionary picture of human existence begins and ends with religion, albeit very different qualities of religion, one evolutional and biological, the other revelational and periodical. And so, while religion is normal and natural to man, it is also optional. Man does not have to be religious against his will.
2014 5:5.5 Evolucijska religija je majka znanosti, umjetnosti i filozofije koje uzdižu čovjeka na razinu prijemčivosti za primanje objavljene religije, uključujući darivanje Ispravljača i dolazak Duha Istine. Evolucijska slika ljudske egzistencije počinje i završava s religijom, ali to su dvije vrlo različite religije, od kojih je prva evolucijska i biološka, a druga obznanjena i periodična. I tako, dok je religija normalna i prirodna čovjeku, ona je također stvar slobodnog izbora. Čovjek ne mora biti religiozan protiv svoje volje.
1955 5:5.6 Religious experience, being essentially spiritual, can never be fully understood by the material mind; hence the function of theology, the psychology of religion. The essential doctrine of the human realization of God creates a paradox in finite comprehension. It is well-nigh impossible for human logic and finite reason to harmonize the concept of divine immanence, God within and a part of every individual, with the idea of God’s transcendence, the divine domination of the universe of universes. These two essential concepts of Deity must be unified in the faith-grasp of the concept of the transcendence of a personal God and in the realization of the indwelling presence of a fragment of that God in order to justify intelligent worship and validate the hope of personality survival. The difficulties and paradoxes of religion are inherent in the fact that the realities of religion are utterly beyond the mortal capacity for intellectual comprehension.
2014 5:5.6 Religiozno iskustvo, koje je u suštini duhovno, se nikad ne može u potpunosti razumjeti materijalnim umom; odatle potreba za teologijom, psihologijom religije. Bitna doktrina ljudske spoznaje Boga stvara paradoks u konačnom razumijevanju. Ljudskoj logici i konačnom rasuđivanju je gotovo nemoguće uskladiti koncept božanske imanencije, Boga koji je unutar i dio svakog pojedinca, s idejom Božje transcendencije, božanske dominacije u svemiru nad svemirima. Ove dvije bitne koncepcije Božanstva moraju biti ujedinjene u stisku vjere koncepcijom transcendencije osobnog Boga i realizacijom unutarnje prisutnosti fragmenta toga Boga kako bi se opravdalo inteligentno obožavanje i potkrijepila nada u opstanak ličnosti. Teškoće i paradoksi religije počiva na činjenici da su stvarnosti religije potpuno izvan ljudske sposobnosti za intelektualno razumijevanje.
1955 5:5.7 Mortal man secures three great satisfactions from religious experience, even in the days of his temporal sojourn on earth:
2014 5:5.7 Smrtni čovjek izvlači tri velika zadovoljstva iz vjerskog iskustva, čak i za vrijeme svoga vremenskog boravka na zemlji:
1955 5:5.8 1. Intellectually he acquires the satisfactions of a more unified human consciousness.
2014 5:5.8 1. Intelektualno on stječe zadovoljstva ujedinjenje ljudske svijesti.
1955 5:5.9 2. Philosophically he enjoys the substantiation of his ideals of moral values.
2014 5:5.9 2. Filozofski on uživa obrazloženja svojih ideala moralnih vrijednosti.
1955 5:5.10 3. Spiritually he thrives in the experience of divine companionship, in the spiritual satisfactions of true worship.
2014 5:5.10 3. Duhovno on napreduje u iskustvu božanskog druženja, u duhovnim zadovljstvima istinskog obožavanja.
1955 5:5.11 God-consciousness, as it is experienced by an evolving mortal of the realms, must consist of three varying factors, three differential levels of reality realization. There is first the mind consciousness—the comprehension of the idea of God. Then follows the soul consciousness—the realization of the ideal of God. Last, dawns the spirit consciousness—the realization of the spirit reality of God. By the unification of these factors of the divine realization, no matter how incomplete, the mortal personality at all times overspreads all conscious levels with a realization of the personality of God. In those mortals who have attained the Corps of the Finality all this will in time lead to the realization of the supremacy of God and may subsequently eventuate in the realization of the ultimacy of God, some phase of the absonite superconsciousness of the Paradise Father.
2014 5:5.11 Svjesnost Boga, kako je doživljava evolucijski smrtnik svijeta, mora se sastojati u tri različita faktora, tri zasebne razine realizacije stvarnosti. Prvo nastupa svijest uma - razumijevanje ideje Boga. Zatim slijedi svijest duše - realizacija ideala Boga. Na kraju sviće svijest duha - realizacija stvarnosti duha Boga. Ujedinjenjem tih čimbenika božanske realizacije, bez obzira na to koliko nepotpuni mogli biti, smrtna ličnost u svakom trenutku nadilazi sve svjesne razine s realizacijom ličnosti Boga. U onih smrtnika koji su dostigli Zbor Finalista, sve će to s vremenom dovesti do realizacije vrhovnosti Boga i može se naknadno javiti kao realizacija krajnosti Boga, neke faze apsonitne nadsvijesti Rajskog Oca.
1955 5:5.12 The experience of God-consciousness remains the same from generation to generation, but with each advancing epoch in human knowledge the philosophic concept and the theologic definitions of God must change. God-knowingness, religious consciousness, is a universe reality, but no matter how valid (real) religious experience is, it must be willing to subject itself to intelligent criticism and reasonable philosophic interpretation; it must not seek to be a thing apart in the totality of human experience.
2014 5:5.12 Iskustvo svijesti Boga ostaje nepromijenjeno iz generacije u generaciju, ali sa svakom novom epohom u ljudskom znanju, filozofski koncept i teološke definicije Boga se moraju promijeniti. Spoznaja Boga, religijska svijest, je stvarnost stvarnost, ali bez obzira na valjanost (stvarnost) religioznog iskustva, ono mora biti spremno da se podvrgne inteligentnoj kritici i razumnom filozofskom tumačenju; ne smije tražiti da postoji osim u ukupnosti ljudskog iskustva.
1955 5:5.13 Eternal survival of personality is wholly dependent on the choosing of the mortal mind, whose decisions determine the survival potential of the immortal soul. When the mind believes God and the soul knows God, and when, with the fostering Adjuster, they all desire God, then is survival assured. Limitations of intellect, curtailment of education, deprivation of culture, impoverishment of social status, even inferiority of the human standards of morality resulting from the unfortunate lack of educational, cultural, and social advantages, cannot invalidate the presence of the divine spirit in such unfortunate and humanly handicapped but believing individuals. The indwelling of the Mystery Monitor constitutes the inception and insures the possibility of the potential of growth and survival of the immortal soul.
2014 5:5.13 Vječni život ličnosti u cjelosti ovisi o izboru smrtnog uma, čije odluke određuju potencijal preživljavanja besmrtne duše. Kada um vjeruje u Boga i duša poznaje Boga, i kada, uz pomoć Ispravljača, oni svi teže za Bogom, onda je opstanak osiguran. Ograničenja intelekta, nedostatnost obrazovanja, nedostatak kulture, osiromašenja društvenog statusa, pa čak ni inferiornost ljudskih moralnih standarda koja proizlazi iz nesretnog nedostatka obrazovnih, kulturnih, i društvenih prednosti, ne mogu poništiti prisutnost božanskog duha u takvim nesrećnim i u ljudskom pogledu hendikepiranim pojedincima koji imaju vjeru. Unutarnji Tajanstveni Osmatrač predstavlja nastanak i osigurava mogućnost potencijala za rast i opstanak besmrtne duše.
1955 5:5.14 The ability of mortal parents to procreate is not predicated on their educational, cultural, social, or economic status. The union of the parental factors under natural conditions is quite sufficient to initiate offspring. A human mind discerning right and wrong and possessing the capacity to worship God, in union with a divine Adjuster, is all that is required in that mortal to initiate and foster the production of his immortal soul of survival qualities if such a spirit-endowed individual seeks God and sincerely desires to become like him, honestly elects to do the will of the Father in heaven.
2014 5:5.14 Smrtni roditelji imaju sposobnost dobiti djecu neovisno o svom obrazovnom, kulturnom, društvenom ili ekonomskom statusu. Spajanje nasljednog materijala dvaju roditelja pod prirodnim uvjetima sasvim je dovoljno da osigura začetak potomstva. To što ljudski um razlikuje između dobra i zla, posjeduje kapacitet za obožavanje Boga, u zajednici s božanskim Ispravljačem, je sve što taj smrtnik treba da se inicira i pokrene proizvodnja njegove besmrtne duše s osobinama koje imaju moć preživljavanja, ako takav duhom-obdareni pojedinac traži Boga i iskreno želi postati poput njega, iskreno odluči vršiti volju Oca na nebu.
¶ 6. BOG LIČNOSTI
6. THE GOD OF PERSONALITY
6. BOG LIČNOSTI
1955 5:6.1 The Universal Father is the God of personalities. The domain of universe personality, from the lowest mortal and material creature of personality status to the highest persons of creator dignity and divine status, has its center and circumference in the Universal Father. God the Father is the bestower and the conservator of every personality. And the Paradise Father is likewise the destiny of all those finite personalities who wholeheartedly choose to do the divine will, those who love God and long to be like him.
2014 5:6.1 Otac Svih je Bog ličnosti. Područje svemirske ličnosti, od najnižeg smrtnog i materijalnog bića sa statusom ličnosti do najviših osoba stvaralačnog dostojanstva i božanskog statusa, ima svoje središte i obujam u Ocu Svih. Bog Otac je darovatelj i očuvatelj svake ličnosti. Rajski Otac je isto tako sudbina svih konačnih ličnosti koje zdušno odluče činiti božansku volju, koje ga ljube i žele biti poput njega.
1955 5:6.2 Personality is one of the unsolved mysteries of the universes. We are able to form adequate concepts of the factors entering into the make-up of various orders and levels of personality, but we do not fully comprehend the real nature of the personality itself. We clearly perceive the numerous factors which, when put together, constitute the vehicle for human personality, but we do not fully comprehend the nature and significance of such a finite personality.
2014 5:6.2 Ličnost je jedna od neriješenih misterija svemira. Mi smo u mogućnosti formirati adekvatne pojmove faktora koji ulaze u sastav raznih vrsta i razina ličnosti, ali ne možemo potpuno shvatiti pravu prirodu same ličnosti. Mi jasno uočavamo brojne čimbenike koji, kada se sastave, čine mehanizam ljudske ličnosti, ali ne možemo u potpunosti shvatiti prirodu i značaj takve konačne ličnosti.
1955 5:6.3 Personality is potential in all creatures who possess a mind endowment ranging from the minimum of self-consciousness to the maximum of God-consciousness. But mind endowment alone is not personality, neither is spirit nor physical energy. Personality is that quality and value in cosmic reality which is exclusively bestowed by God the Father upon these living systems of the associated and co-ordinated energies of matter, mind, and spirit. Neither is personality a progressive achievement. Personality may be material or spiritual, but there either is personality or there is no personality. The other-than-personal never attains the level of the personal except by the direct act of the Paradise Father.
2014 5:6.3 Ličnost je potencijalna u svim stvorenim bićima koja posjeduju obdarenje uma u rasponu od minimalne samosvijesti do maksimalne svjesnosti Boga. Ali obdarenje uma, samo po sebi, nije ličnost, niti su duh ili fizička energija ličnost. Ličnost je ta kvaliteta i vrijednost u kozmičkoj stvarnosti koja je isključivi dar Boga Oca tim živim sustavima povezanih i koordiniranih energija materije, uma i duha. Niti je ličnost progresivno postignuće. Ličnost može biti materijalna ili duhovna, ali ona bilo postoji ili ne postoji. Ono što nije ličnost nikada ne doseže razinu ličnog osim izravnim činom Rajskog Oca.
1955 5:6.4 The bestowal of personality is the exclusive function of the Universal Father, the personalization of the living energy systems which he endows with the attributes of relative creative consciousness and the freewill control thereof. There is no personality apart from God the Father, and no personality exists except for God the Father. The fundamental attributes of human selfhood, as well as the absolute Adjuster nucleus of the human personality, are the bestowals of the Universal Father, acting in his exclusively personal domain of cosmic ministry.
2014 5:6.4 Darivanje ličnosti je isključiva funkcija Oca Svih, personalizacija živih energetskih sustava koje on opskrbljuje atributima relativne stvaralačke svijesti i stavlja pod kontrolu slobodne volje. Ličnost ne može postojati bez Boga Oca, i ličnost ne može postojati osim od Boga Oca. Temeljne osobine ljudske egzistencije, te Ispravljač koji je apsolutna jezgra ljudske osobnosti, su darivanja Oca koji djeluje u njegovoj isključivo osobnoj domeni kozmičke službe.
1955 5:6.5 The Adjusters of prepersonal status indwell numerous types of mortal creatures, thus insuring that these same beings may survive mortal death to personalize as morontia creatures with the potential of ultimate spirit attainment. For, when such a creature mind of personality endowment is indwelt by a fragment of the spirit of the eternal God, the prepersonal bestowal of the personal Father, then does this finite personality possess the potential of the divine and the eternal and aspire to a destiny akin to the Ultimate, even reaching out for a realization of the Absolute.
2014 5:6.5 Ispravljači predličnog statusa borave u brojnim tipovima smrtnih stvorenja, tako osiguravajući da ta bića mogu preživjeti tjelesnu smrt te se personalizirati kao morontija bića s potencijalom konačnog postignuća duha. Jer, kad u takvom umu stvorenog bića koje primi obdarenje ličnosti živi fragment duha vječnog Boga, predlični dar ličnog Oca, onda ta konačna ličnost posjeduje potencijal za božansko i vječno i teži sudbini koja je srodna Krajnjem, čak posežući za realizacijom Apsoluta.
1955 5:6.6 Capacity for divine personality is inherent in the prepersonal Adjuster; capacity for human personality is potential in the cosmic-mind endowment of the human being. But the experiential personality of mortal man is not observable as an active and functional reality until after the material life vehicle of the mortal creature has been touched by the liberating divinity of the Universal Father, being thus launched upon the seas of experience as a self-conscious and a (relatively) self-determinative and self-creative personality. The material self is truly and unqualifiedly personal.
2014 5:6.6 Predlični Ispravljač ima sposobnost za božansku ličnost; ljudsko biće s obdarenjem kozmičkog uma ima kapacitet za potencijal ljudske ličnosti. No, iskustvena ličnost smrtnog čovjeka je uočljiva kao aktivna i funkcionalna stvarnost tek nakon što materijalni životni mehanizam smrtnog bića dođe pod djelovanje oslobađajuće božanstvenosti Oca Svih, što ga odašilja na iskustvena mora kao samosvjesnu i (relativno) samoopredjeljenu i samostvaralačku ličnost. Materijalno “ja” je istinski i bezuvjetno osobno.
1955 5:6.7 The material self has personality and identity, temporal identity; the prepersonal spirit Adjuster also has identity, eternal identity. This material personality and this spirit prepersonality are capable of so uniting their creative attributes as to bring into existence the surviving identity of the immortal soul.
2014 5:6.7 Materijalno “ja” ima ličnost i identitet, privremeni identitet; predlični duh Ispravljač također ima identitet, vječni identitet. Ova materijalna ličnost i ovaj predlični duh imaju sposobnost za takvo ujedinjenje svojih stvaralačkih atributa da mogu dovesti u postojanje identitet besmrtne duše koji preživljava smrt.
1955 5:6.8 Having thus provided for the growth of the immortal soul and having liberated man’s inner self from the fetters of absolute dependence on antecedent causation, the Father stands aside. Now, man having thus been liberated from the fetters of causation response, at least as pertains to eternal destiny, and provision having been made for the growth of the immortal self, the soul, it remains for man himself to will the creation or to inhibit the creation of this surviving and eternal self which is his for the choosing. No other being, force, creator, or agency in all the wide universe of universes can interfere to any degree with the absolute sovereignty of the mortal free will, as it operates within the realms of choice, regarding the eternal destiny of the personality of the choosing mortal. As pertains to eternal survival, God has decreed the sovereignty of the material and mortal will, and that decree is absolute.
2014 5:6.8 Nakon što se na taj način osigura rast besmrtne duše i nakon što se oslobodi čovjekovo unutarnje “ja” od okova apsolutne ovisnosti o apriornoj uzročnosti, Otac se povlači u stranu. Sada, čovjek koji je tako oslobođen od okova uzročnog reagiranja, barem u pogledu svoje vječne sudbine, te pružanjem uvjeta za rast besmrtnog “ja” - duše - ostaje na samom čovjeku da pokrene ili inhibira stvaranje ovog vječnog “ja” koje preživljava smrt. Ni jedno drugo biće, sila, stvoritelj ili djelovanje u cijelom prostranom svemiru nad svemirima ni najmanje ne može povrijediti apsolutni suverenitet smrtne slobodne u pogledu vječne sudbine ličnosti smrtnika koji donosi takve odluke. Kad se radi o vječnom životu, Bog je dao suverenitet materijalnoj i smrtnoj volji, i ta je uredba apsolutna.
1955 5:6.9 The bestowal of creature personality confers relative liberation from slavish response to antecedent causation, and the personalities of all such moral beings, evolutionary or otherwise, are centered in the personality of the Universal Father. They are ever drawn towards his Paradise presence by that kinship of being which constitutes the vast and universal family circle and fraternal circuit of the eternal God. There is a kinship of divine spontaneity in all personality.
2014 5:6.9 Kad stvoreno biće primi podarenu ličnost, ono primi relativno oslobođenje od ropske ovisnosti o apriornoj uzročnosti i ličnosti svih takvih moralnih bića, evolucijskih ili drugih, imaju za centar ličnost Oca Svih. Oni su zauvijek izloženi privlačnom djelovanju njegove Rajske prisutnosti zahvaljujući toj srodnosti između bića koja povezuje ogromni i univerzalni obiteljski krug i bratsku kružnicu vječnog Boga[9]. Među ličnostima vlada srodstvo božanske spontanosti.
1955 5:6.10 The personality circuit of the universe of universes is centered in the person of the Universal Father, and the Paradise Father is personally conscious of, and in personal touch with, all personalities of all levels of self-conscious existence. And this personality consciousness of all creation exists independently of the mission of the Thought Adjusters.
2014 5:6.10 Krug ličnosti svemira nad svemirima ima za središte osobu Oca Svih, a Rajski Otac je osobno svjestan i u osobnom kontaktu, sa svim ličnostima svih razina samosvjesne egzistencije. A ta svjesnost ličnosti svega stvorenog postoji neovisno o poslanju Misaonih Ispravljača.
1955 5:6.11 As all gravity is circuited in the Isle of Paradise, as all mind is circuited in the Conjoint Actor and all spirit in the Eternal Son, so is all personality circuited in the personal presence of the Universal Father, and this circuit unerringly transmits the worship of all personalities to the Original and Eternal Personality.
2014 5:6.11 Kako sva gravitacija podliježe krugu Rajskog Otoka, kako je sav um uključen u Združenog Činitelja i sav duh u Vječnog Sina, tako je sva ličnost uključena u krug osobne prisutnosti Oca Svih, a taj krug nepogrešivo prenosi obožavanje svih ličnosti Izvornoj i Vječnoj Ličnosti.
1955 5:6.12 Concerning those personalities who are not Adjuster indwelt: The attribute of choice-liberty is also bestowed by the Universal Father, and such persons are likewise embraced in the great circuit of divine love, the personality circuit of the Universal Father. God provides for the sovereign choice of all true personalities. No personal creature can be coerced into the eternal adventure; the portal of eternity opens only in response to the freewill choice of the freewill sons of the God of free will.
2014 5:6.12 Što se tiče onih ličnosti u kojima ne žive unutarnji Ispravljači: Svojstvo izbora slobodne volje je također darovanje Oca Svih i takve osobe također ulaze u veliki krug božanske ljubavi, krug ličnosti Oca Svih. Bog daje sposobnost suverenog izborna svoj istinskoj ličnosti. Ni jedno osobno stvorenje ne može biti prisiljeno na vječnu pustolovinu; portal vječnosti otvara se samo u odgovor na dragovoljan izbor dragovoljnih sinova Boga slobodne volje.
1955 5:6.13 And this represents my efforts to present the relation of the living God to the children of time. And when all is said and done, I can do nothing more helpful than to reiterate that God is your universe Father, and that you are all his planetary children.
2014 5:6.13 I to predstavlja moje pokušaje predočenja odnosa živog Boga prema djeci vremena. A kada je sve rečeno i učinjeno, ne mogu ponuditi ništa korisnije nego vam još jenom ponoviti da je Bog vaš svemirski Otac, i da ste svi vi njegova planetarna djeca.
1955 5:6.14 [This is the fifth and last of the series presenting the narrative of the Universal Father by a Divine Counselor of Uversa.]
2014 5:6.14 [Ovo je peta i posljednja u nizu predstava o Ocu Svih koju je sastavio Božanski Savjetnik Uverse.]
¶ Reference
¶ Biblija
- ↑ 5:2.2 Desna ruka Oca: Ps 110:1; Mt 22:43-44; Mk 12:36; Mk 16:19; Lk 20:42; Dj 7:55-56; Rim 8:34; Kol 3:1; Heb 1:3; Heb 8:1; Heb 10:12; Heb 12:2; 1 Pt 3:22.
- ↑ 5:2.2 Očevo krilo: Iv 1:18.
- ↑ 5:2.3 Božji duh u tebi: Job 32:8,18; Iz 63:10-11; Ez 37:14; Mt 10:20; Lk 17:21; Iv 17:21-23; Rim 8:9-11; 1 Kor 3:16-17; 1 Kor 6:19; 2 Kor 6:16; Gal 2:20; 1 Iv 3:24; 1 Iv 4:12-15; Otk 21:3.
- ↑ 5:2.4 Po plodovima ih poznajte: Mt 7:16-20; Lk 6:43-44; Gal 5:22-23; Ef 5:9.
- ↑ 5:4.2 Trajni mir: Ps 119:165; Iz 26:3; Br 6:26; Lk 1:79; Lk 2:14; Iv 14:27; Iv 16:33; Rim 14:17; 1 Kor 14:33; Fil 4:7. Duboko uvjerenje: Iz 32:17; Ef 3:12; Kol 2:2; 1 Sol 1:5; 2 Tim 1:12; Heb 6:11; Heb 10:22; 1 Iv 3:19.
- ↑ 5:4.8 Poznaj svoga Boga: 1 Ljet 28:9; Jr 9:24; Jr 31:34; Hoš 6:6.
- ↑ 5:4.8 Upoznaj Gospodina Isusa Krista: Fil 3:8; 2 Pt 1:8; 2 Pt 3:18.
- ↑ 5:4.8 Poznajte Boga i sebe kao sina: Iv 14:7,17,20; Fil 3:9-10; Heb 8:11; 1 Iv 2:3-5. Mi smo djeca Božja: 1 Ljet 22:10; Ps 2:7; Iz 56:5; Mt 5:9,16,45; Lk 20:36; Iv 1:12-13; Iv 11:52; Dj 17:28-29; Rim 8:14-17,19,21; Rim 9:26; 2 Kor 6:18; Gal 3:26; Gal 4:5-7; Ef 1:5; Fil 2:15; Heb 12:5-8; 1 Iv 3:1-2,10; 1 Iv 5:2; Otk 21:7; 2 Sam 7:14.
- ↑ 5:6.9 Gravitacija duha: Jr 31:3; Iv 6:44; Iv 12:32.