Knjiga Urantia na engleskom jeziku je javno vlasništvo diljem svijeta od 2006. godine..
Prijevodi: © 2014 Zaklada Urantia
THE UNIVERSE OF UNIVERSES
POGLAVLJE 12 : SVEMIR NAD SVEMIRIMA
1955 12:0.1 THE immensity of the far-flung creation of the Universal Father is utterly beyond the grasp of finite imagination; the enormousness of the master universe staggers the concept of even my order of being. But the mortal mind can be taught much about the plan and arrangement of the universes; you can know something of their physical organization and marvelous administration; you may learn much about the various groups of intelligent beings who inhabit the seven superuniverses of time and the central universe of eternity.
2014 12:0.1 NEIZMJERNOST dalekosežnog stvaranja Oca Svih potpuno je izvan dosega konačne mašte; ogromna veličina glavnog svemira iznenađuje čak i bića moga reda. Ali smrtni um je u stanju upoznati plan i raspored svemira; vi možete naučiti o njihovoj fizičkoj organizaciji i čudesnoj administrativnoj upravi; možete naučiti mnogo toga o različitim skupinama inteligentnih bića koja nastanjuju sedam supersvemira vremena i središnji svemir vječnosti.
1955 12:0.2 In principle, that is, in eternal potential, we conceive of material creation as being infinite because the Universal Father is actually infinite, but as we study and observe the total material creation, we know that at any given moment in time it is limited, although to your finite minds it is comparatively limitless, virtually boundless.
2014 12:0.2 U načelu, to jest u vječnom potencijalu, zamišljamo materijalno stvaranje kao beskonačno jer je Otac Svih doista beskonačan, ali dok proučavamo i promatramo cjelokupno materijalno stvaranje, znamo da je u svakom trenutku vremenski ograničeno, iako je vašim konačnim umovima relativno neograničeno, praktično bezgranično.
1955 12:0.3 We are convinced, from the study of physical law and from the observation of the starry realms, that the infinite Creator is not yet manifest in finality of cosmic expression, that much of the cosmic potential of the Infinite is still self-contained and unrevealed. To created beings the master universe might appear to be almost infinite, but it is far from finished; there are still physical limits to the material creation, and the experiential revelation of the eternal purpose is still in progress.
2014 12:0.3 Uvjereni smo, na osnovu proučavanja fizičkog zakona i promatranja zvjezdanih domena, da beskonačni Stvoritelj još nije očitovan u konačnosti kozmičkog izraza, da je velik dio kozmičkog potencijala Beskonačnog još uvijek samosadržan i neotkriven. Stvorenim bićima moćni svemir može izgledati gotovo beskonačan, ali on je daleko od upotpunjenja; još uvijek postoje fizičke granice materijalnog stvaranja, a iskustveno je otkrivenje vječne svrhe još uvijek u tijeku.
¶ 1. PROSTORNE RAZINE GLAVNOG SVEMIRA
1. SPACE LEVELS OF THE MASTER UNIVERSE
1. PROSTORNE RAZINE GLAVNOG SVEMIRA
1955 12:1.1 The universe of universes is not an infinite plane, a boundless cube, nor a limitless circle; it certainly has dimensions. The laws of physical organization and administration prove conclusively that the whole vast aggregation of force-energy and matter-power functions ultimately as a space unit, as an organized and co-ordinated whole. The observable behavior of the material creation constitutes evidence of a physical universe of definite limits. The final proof of both a circular and delimited universe is afforded by the, to us, well-known fact that all forms of basic energy ever swing around the curved path of the space levels of the master universe in obedience to the incessant and absolute pull of Paradise gravity.
2014 12:1.1 Svemir nad svemirima nije beskonačna ravnina, bezgranična kocka, niti neograničeni krug; on svakako ima dimenzije. Zakoni fizičke organizacije i administracije zasigurno dokazuju da cijeli ovaj ogromni agregat energetske sile i materijalne snage na kraju funkcionira kao prostorna jedinica, kao organizirana i koordinirana cjelina. Vidljivo ponašanje materijalnog stvaranja svjedoči o fizičkom svemiru određenih granica. Najviši dokaz kružnog i ograničenog svemira počiva u nama poznatoj činjenici da svi oblici osnovne energije neprestano kruže zakrivljenom stazom prostornih razina glavnog svemira povinujući se neprestanoj i apsolutnoj privlačnoj sili gravitacije Raja.
1955 12:1.2 The successive space levels of the master universe constitute the major divisions of pervaded space—total creation, organized and partially inhabited or yet to be organized and inhabited. If the master universe were not a series of elliptical space levels of lessened resistance to motion, alternating with zones of relative quiescence, we conceive that some of the cosmic energies would be observed to shoot off on an infinite range, off on a straight-line path into trackless space; but we never find force, energy, or matter thus behaving; ever they whirl, always swinging onward in the tracks of the great space circuits.
2014 12:1.2 Niz kozmičkih razina glavnog svemira čine glavne dijelove prožetog prostora - cijelo stvaranje, organiziranu i djelomično naseljenu tvorevinu ili onu koja će tek biti organizirana i naseljena. Da glavni svemir nije niz eliptičkih prostornih razina sve manje otpornosti na gibanje, koje se smjenjuju sa zonama relatinog mirovanja, mislimo da bi neke od kozmičkih energija iskočile iz beskonačnog polja i pravolinijski otišle u neistraženi prostor; ali nikada ne nalazimo silu, energiju ili tvar koja se tako ponaša; uvijek se kreću u krugu, rotiraju putanjama velikih krugova prostora.
1955 12:1.3 Proceeding outward from Paradise through the horizontal extension of pervaded space, the master universe is existent in six concentric ellipses, the space levels encircling the central Isle:
2014 12:1.3 Polazeći van iz Raja kroz vodoravno proširenje prožetog prostora, glavni svemir postoji u šest koncentričnih elipsa, prostornih razina koje okružuju središnji Otok, kao:
1955 12:1.9 6. The Fourth and Outermost Space Level.
2014 12:1.9 6. Četvrta i najudaljenija razina svemira.
1955 12:1.10 Havona, the central universe, is not a time creation; it is an eternal existence. This never-beginning, never-ending universe consists of one billion spheres of sublime perfection and is surrounded by the enormous dark gravity bodies. At the center of Havona is the stationary and absolutely stabilized Isle of Paradise, surrounded by its twenty-one satellites. Owing to the enormous encircling masses of the dark gravity bodies about the fringe of the central universe, the mass content of this central creation is far in excess of the total known mass of all seven sectors of the grand universe.
2014 12:1.10 Havona, središnji svemir, nije stvaranje vremena; to je vječno postojanje. Ovaj se svemir bez početka i završetka sastoji od jedne milijarde planeta uzvišenog savršenstva koji su okruženi ogromnim tamnim gravitacijskim tijelima. U središtu Havone je stacionarni i apsolutno stabilizirani Rajski Otok, okružen s dvadeset i jednim satelitom. Zahvaljujući golemim okruglim masama tamnih gravitacijskih tijela oko ruba središnjeg svemira, masovni sadržaj ove središnje kreacije daleko je veći od ukupne poznate mase svih sedam sektora velikog svemira.
1955 12:1.11 The Paradise-Havona System, the eternal universe encircling the eternal Isle, constitutes the perfect and eternal nucleus of the master universe; all seven of the superuniverses and all regions of outer space revolve in established orbits around the gigantic central aggregation of the Paradise satellites and the Havona spheres.
2014 12:1.11 Rajsko-Havonski sustav, vječni svemir koji okružuje vječni Otok, predstavlja savršenu i vječnu jezgru glavnog svemira; svih sedam supersvemira i sve oblasti svemira rotiraju u utvrđenim orbitama oko ogromne središnje agregacije Rajskih satelita i planeta Havone.
1955 12:1.12 The Seven Superuniverses are not primary physical organizations; nowhere do their boundaries divide a nebular family, neither do they cross a local universe, a prime creative unit. Each superuniverse is simply a geographic space clustering of approximately one seventh of the organized and partially inhabited post-Havona creation, and each is about equal in the number of local universes embraced and in the space encompassed. Nebadon, your local universe, is one of the newer creations in Orvonton, the seventh superuniverse.
2014 12:1.12 Sedam supersvemira nisu entiteti primarne fizičke organizacije; njihove granice nigdje ne dodiruju nebularnu obitelj, niti prelaze lokalni svemir, osnovnu cjelinu stvaranja. Svaki je supersvemir jednostavno zemljopisni prostor koji grupira otprilike jednu sedminu organiziranog i djelomično naseljenog stvaranja koje je postalo poslije Havone, a svako od njih u sebi ima jednak broju lokalnih svemira i obuhvaćenog prostora. Nebadon, vaš lokalni svemir, jedna je od novijih kreacija u Orvontonu, sedmom supersvemiru.
1955 12:1.13 The Grand Universe is the present organized and inhabited creation. It consists of the seven superuniverses, with an aggregate evolutionary potential of around seven trillion inhabited planets, not to mention the eternal spheres of the central creation. But this tentative estimate takes no account of architectural administrative spheres, neither does it include the outlying groups of unorganized universes. The present ragged edge of the grand universe, its uneven and unfinished periphery, together with the tremendously unsettled condition of the whole astronomical plot, suggests to our star students that even the seven superuniverses are, as yet, uncompleted. As we move from within, from the divine center outward in any one direction, we do, eventually, come to the outer limits of the organized and inhabited creation; we come to the outer limits of the grand universe. And it is near this outer border, in a far-off corner of such a magnificent creation, that your local universe has its eventful existence.
2014 12:1.13 Veliki svemir je u ovom trenutku organizirano i nastanjeno stvaranje. Sastoji se od sedam supersvemira, s ukupnim evolucijskim potencijalom od oko sedam trilijuna naseljenih planeta, a da ne spominjemo vječne planete središnjeg stvaranja. Ali ovaj procijenjeni proračun ne uzima u obzir arhitektonske administrativne planete, niti obuhvaća vanjske skupine neorganiziranih svemira.Današnji ogoljeni rub velikog svemira, ispunjen neujednačenim i nedovršenim perifernim prostorom, zajedno sa strahovitim zapletom cijelog astronomskog kovitlanja, sugerira našim studentima zvijezda da čak ni sedam supersvemira još nisu dovršeni. Dok se krećemo od unutrašnjosti, od božanskog središta prema van u bilo kojem smjeru, naposljetku dolazimo do vanjskih granica organiziranog i naseljenog stvaranja; dolazimo do vanjskih granica velikog svemira. A blizu vanjske granice, u dalekom kutu tako veličanstvenog stvaranja, vaš lokalni svemir ima svoje uzbudljivo postojanje.
1955 12:1.14 The Outer Space Levels. Far out in space, at an enormous distance from the seven inhabited superuniverses, there are assembling vast and unbelievably stupendous circuits of force and materializing energies. Between the energy circuits of the seven superuniverses and this gigantic outer belt of force activity, there is a space zone of comparative quiet, which varies in width but averages about four hundred thousand light-years. These space zones are free from star dust—cosmic fog. Our students of these phenomena are in doubt as to the exact status of the space-forces existing in this zone of relative quiet which encircles the seven superuniverses. But about one-half million light-years beyond the periphery of the present grand universe we observe the beginnings of a zone of an unbelievable energy action which increases in volume and intensity for over twenty-five million light-years. These tremendous wheels of energizing forces are situated in the first outer space level, a continuous belt of cosmic activity encircling the whole of the known, organized, and inhabited creation.
2014 12:1.14 Razine vanjskog prostora. Daleko u svemiru, na ogromnoj udaljenosti od sedam naseljenih supersvemira, okupljaju se ogromni i nevjerojatni krugovi sile i materijalizirajućih energija. Između energetskih krugova sedam supersvemira i ovog golemog vanjskog pojasa aktivnosti sile, nalazi se poprilično mirna prostorna zona koja varira po širini, ali u prosjeku ima oko četiri stotine tisuća svjetlosnih godina. Ove prostorne zone u sebi nemaju zvjezdane prašine - kozmičke magle. Naši studenti tih fenomena sumnjaju u točan status svemirskih sila koje postoje u ovoj zoni relativnog mirovanja koja okružuje sedam supersvemira. No oko pola milijuna svjetlosnih godina izvan periferije današnjeg velikog svemira možemo vidjeti početke zone nevjerojatne energije koja raste u volumenu i intenzitetu više od dvadeset pet milijuna svjetlosnih godina. Ovi se ogromni kotači energizirajućih sila nalaze u prvom vanjskom prostoru, neprekidnom pojasu kozmičke aktivnosti koja okružuje čitavo poznato, organizirano i nastanjeno stvaranje.
1955 12:1.15 Still greater activities are taking place beyond these regions, for the Uversa physicists have detected early evidence of force manifestations more than fifty million light-years beyond the outermost ranges of the phenomena in the first outer space level. These activities undoubtedly presage the organization of the material creations of the second outer space level of the master universe.
2014 12:1.15 Još veće aktivnosti se odvijaju izvan tih područja, jer su fizičari Uversa otkrili rane dokaze o pojavama sile više od pedeset milijuna svjetlosnih godina izvan najudaljenijih raspona fenomena u prvoj razini vanjskog svemira. Ove aktivnosti nesumnjivo predviđaju organizaciju materijalnih kreacija druge svemirske razine glavnog svemira.
1955 12:1.16 The central universe is the creation of eternity; the seven superuniverses are the creations of time; the four outer space levels are undoubtedly destined to eventuate-evolve the ultimacy of creation. And there are those who maintain that the Infinite can never attain full expression short of infinity; and therefore do they postulate an additional and unrevealed creation beyond the fourth and outermost space level, a possible ever-expanding, never-ending universe of infinity. In theory we do not know how to limit either the infinity of the Creator or the potential infinity of creation, but as it exists and is administered, we regard the master universe as having limitations, as being definitely delimited and bounded on its outer margins by open space.
2014 12:1.16 Središnji svemir je stvaranje vječnosti; sedam supersvemira su stvaranja vremena; četiri vanjske razine prostora nedvojbeno su predodređene evoluranju krajnosti stvaranja. A postoje i oni koji tvrde da Beskonačni nikada ne može postići puni izraz osim u beskonačnosti; stoga tvrde da postoji još jedno dodatno i neotkriveno stvaranje izvan četvrte i najudaljenije razine svemira, mogući stalno-šireći svemir beskonačnosti koji nema završetka. U teoriji ne znamo kako ograničiti bilo beskonačnost Stvoritelja ili potencijalnu beskonačnost stvaranja, ali u svom postojanju i upravi, smatramo da glavni svemir ima svoja ograničenja, da je definitivno ograničen i omeđen na svom vanjskom rubu otvorenim prostorom.
¶ 2. DOMENE BEZUVJETNOG APSOLUTA
2. THE DOMAINS OF THE UNQUALIFIED ABSOLUTE
2. DOMENE BEZUVJETNOG APSOLUTA
1955 12:2.1 When Urantia astronomers peer through their increasingly powerful telescopes into the mysterious stretches of outer space and there behold the amazing evolution of almost countless physical universes, they should realize that they are gazing upon the mighty outworking of the unsearchable plans of the Architects of the Master Universe. True, we do possess evidences which are suggestive of the presence of certain Paradise personality influences here and there throughout the vast energy manifestations now characteristic of these outer regions, but from the larger viewpoint the space regions extending beyond the outer borders of the seven superuniverses are generally recognized as constituting the domains of the Unqualified Absolute.
2014 12:2.1 Kad astronomi Urantije sa svojim sve moćnijim teleskopima promatraju tajanstvene prostore vanjskog svemira i tu vide nevjerojatnu evoluciju gotovo nebrojenih fizičkih svemira, oni trebaju shvatiti da svjedoče moćnom izvođenju neobjašnjivih planova Arhitekata Glavnog Svemira. Istina, posjedujemo dokaze koji upućuju na prisutnost određenih utjecaja Rajskih ličnosti tu i tamo širom ogromnih energetskih manifestacija koje trenutno obilježajavju ove vanjske domene, ali sa šireg gledišta prostornih regija koje se protežu izvan vanjskih granica sedam supersvemira, općenito priznajemo da ova stvaranja tvore domene Bezuvjetnog Apsoluta.
1955 12:2.2 Although the unaided human eye can see only two or three nebulae outside the borders of the superuniverse of Orvonton, your telescopes literally reveal millions upon millions of these physical universes in process of formation. Most of the starry realms visually exposed to the search of your present-day telescopes are in Orvonton, but with photographic technique the larger telescopes penetrate far beyond the borders of the grand universe into the domains of outer space, where untold universes are in process of organization. And there are yet other millions of universes beyond the range of your present instruments.
2014 12:2.2 Premda bez teleskopa ljudsko oko može vidjeti tek dvije do tri maglice izvan granica supersvemiraOrvontona, vaši teleskopi doslovce otkrivaju milijune nad milijunima tih fizičkih svemira u procesu stvaranja. Većina zvjezdanih područja koja se mogu vidjeti vašim današnjim teleskopima ulaze u sastav Orvontona, ali fotografskim vještinama veći teleskopi prodiru daleko izvan granica velikog svemira u domene vanjskog prostora, gdje je u tijeku organizacija neizrecivog broja svemira. A postoje i milijuni svemira izvan dosega vaših sadašnjih instrumenata.
1955 12:2.3 In the not-distant future, new telescopes will reveal to the wondering gaze of Urantian astronomers no less than 375 million new galaxies in the remote stretches of outer space. At the same time these more powerful telescopes will disclose that many island universes formerly believed to be in outer space are really a part of the galactic system of Orvonton. The seven superuniverses are still growing; the periphery of each is gradually expanding; new nebulae are constantly being stabilized and organized; and some of the nebulae which Urantian astronomers regard as extragalactic are actually on the fringe of Orvonton and are traveling along with us.
2014 12:2.3 U ne tako udaljenoj budućnosti, novi će teleskopi otkriti začuđenom pogledu astronoma Urantije ne manje od 375 milijuna novih galaksija u udaljenim područjima vanjskog prostora. U isto vrijeme, ovi će moćniji teleskopi otkriti da su mnogi izolirani svemiri koji su prethodno smatrani dijelom vanjskog svemira, zapravo dio galaktičkog sustava Orvontona. Sedam supersvemira i dalje rastu; obod svakog se postupno širi; nove se nebule stalno stabiliziraju i organiziraju; a neke od nebula koje astronomi Urantije smatraju ekstragalaktičkim zapravo su na rubu Orvontona i putuju zajedno s nama.
1955 12:2.4 The Uversa star students observe that the grand universe is surrounded by the ancestors of a series of starry and planetary clusters which completely encircle the present inhabited creation as concentric rings of outer universes upon universes. The physicists of Uversa calculate that the energy and matter of these outer and uncharted regions already equal many times the total material mass and energy charge embraced in all seven superuniverses. We are informed that the metamorphosis of cosmic force in these outer space levels is a function of the Paradise force organizers. We also know that these forces are ancestral to those physical energies which at present activate the grand universe. The Orvonton power directors, however, have nothing to do with these far-distant realms, neither are the energy movements therein discernibly connected with the power circuits of the organized and inhabited creations.
2014 12:2.4 Studenti zvijezda Uverse opažaju da je veliki svemir okružen precima niza zvjezdastih i planetarnih klastera koji u potpunosti okružuju sadašnje naseljeno stvaranje kao koncentrični prstenovi vanjskih svemira nad svemirima. Fizičari Uverse izračunavaju da su energija i materija tih vanjskih i neistraženih područja već jednake mnogo puta ukupnoj materijalnoj masi i energiji nabijenoj u svih sedam supersvemira. Mi smo obaviješteni da je metamorfoza kozmičke sile u tim vanjskim prostorima funkcija Rajskih organizatora sile. Također znamo da su te sile praizvori tih fizičkih energija koje trenutno aktiviraju veliki svemir. Orvontonski upravitelji snage, međutim, nemaju nikakve veze s tim dalekim područjima, niti su njihova energetska djelovanja vidljivo povezana s krugovima moći organiziranih i naseljenih stvaranja.
1955 12:2.5 We know very little of the significance of these tremendous phenomena of outer space. A greater creation of the future is in process of formation. We can observe its immensity, we can discern its extent and sense its majestic dimensions, but otherwise we know little more about these realms than do the astronomers of Urantia. As far as we know, no material beings on the order of humans, no angels or other spirit creatures, exist in this outer ring of nebulae, suns, and planets. This distant domain is beyond the jurisdiction and administration of the superuniverse governments.
2014 12:2.5 Vrlo malo znamo o značenju tih ogromnih pojava vanjskog prostora. U tijeku je formiranje većeg stvaranja budućnosti. Možemo promatrati njegovu neizmjernu veličinu, možemo prepoznati njegovu veličinu i osjetiti njegove veličanstvene dimenzije, ali inače znamo tek malo više o tim područjima od astronoma Urantije. Koliko znamo, u ovom vanjskom prstenu maglica, sunca i planeta ne postoje nikakva materijalna bića iz reda ljudi, anđela ili drugih bića duha. Ova udaljena domena je izvan nadležnosti i administrative uprave supersvemirskih vlada.
1955 12:2.6 Throughout Orvonton it is believed that a new type of creation is in process, an order of universes destined to become the scene of the future activities of the assembling Corps of the Finality; and if our conjectures are correct, then the endless future may hold for all of you the same enthralling spectacles that the endless past has held for your seniors and predecessors.
2014 12:2.6 Širom Orvontona se vjeruje da je u tijeku nova vrsta stvaranja, poredak u svemirima koji će postati podij budućih aktivnosti rastućeg Korpusa Finalnosti; ako su naše pretpostavke točne, onda beskonačna budućnost može pružiti vama iste one fenomenalne i očaravajuće prizore koje je beskonačna prošlost pružila vašim precima i prethodnicima.
¶ 3. SVEMIRSKA GRAVITACIJA
3. UNIVERSAL GRAVITY
3. SVEMIRSKA GRAVITACIJA
1955 12:3.1 All forms of force-energy—material, mindal, or spiritual—are alike subject to those grasps, those universal presences, which we call gravity. Personality also is responsive to gravity—to the Father’s exclusive circuit; but though this circuit is exclusive to the Father, he is not excluded from the other circuits; the Universal Father is infinite and acts over all four absolute-gravity circuits in the master universe:
2014 12:3.1 Svi oblici energetske sile - materijalna, umna i duhovna - jednako se podvrgavaju tim privlačnim silama, tim univerzalnim svemirskim prisutnostima koje nazivamo gravitacijom. Ličnost također reagira na gravitaciju - na ekskluzivni krug Oca; ali iako taj krug pripada isključivo Ocu, on nije isključen iz drugih krugova; Otac Svih je beskonačan i djeluje u sva četiri apsolutno-gravitacijska kruga u glavnom svemiru, a to su:
1955 12:3.2 1. The Personality Gravity of the Universal Father.
2014 12:3.2 1. Gravitacija ličnosti Oca Svih.
1955 12:3.3 2. The Spirit Gravity of the Eternal Son.
2014 12:3.3 2. Gravitacija duha Vječnog Sina.
1955 12:3.4 3. The Mind Gravity of the Conjoint Actor.
2014 12:3.4 3. Gravitacija uma Združenog Činitelja.
1955 12:3.5 4. The Cosmic Gravity of the Isle of Paradise.
2014 12:3.5 4. Kozmička gravitacija Rajskog Otoka.
1955 12:3.6 These four circuits are not related to the nether Paradise force center; they are neither force, energy, nor power circuits. They are absolute presence circuits and like God are independent of time and space.
2014 12:3.6 Ta četiri kruga nisu povezana sa središtem sile nižeg Raja; to nisu krugovi sile, energije, niti moći. To su apsolutni krugovi prisutnosti koji su poput Bog neovisni o vremenu i prostoru.
1955 12:3.7 In this connection it is interesting to record certain observations made on Uversa during recent millenniums by the corps of gravity researchers. This expert group of workers has arrived at the following conclusions regarding the different gravity systems of the master universe:
2014 12:3.7 S tim u vezi zanimljivo je zabilježiti određena opažanja na Uversi tijekom posljednjih tisućljeća od strane znanstvenika korpusa gravitacije. Ova je stručna skupina radnika došla do sljedećih zaključaka o različitim gravitacijskim sustavima glavnog svemira:
1955 12:3.8 1. Physical Gravity. Having formulated an estimate of the summation of the entire physical-gravity capacity of the grand universe, they have laboriously effected a comparison of this finding with the estimated total of absolute gravity presence now operative. These calculations indicate that the total gravity action on the grand universe is a very small part of the estimated gravity pull of Paradise, computed on the basis of the gravity response of basic physical units of universe matter. These investigators reach the amazing conclusion that the central universe and the surrounding seven superuniverses are at the present time making use of only about five per cent of the active functioning of the Paradise absolute-gravity grasp. In other words: At the present moment about ninety-five per cent of the active cosmic-gravity action of the Isle of Paradise, computed on this totality theory, is engaged in controlling material systems beyond the borders of the present organized universes. These calculations all refer to absolute gravity; linear gravity is an interactive phenomenon which can be computed only by knowing the actual Paradise gravity.
2014 12:3.8 1. Fizička gravitacija. Nakon što su formulirali procjenu zbrajanja cjelokupnog fizičko-gravitacijskog kapaciteta velikog svemira, uložili su velike napore u usporedbi ovog nalaza s procijenjenom ukupnom apsolutnom gravitacijskom prisutnošću koja je trenutno operativna. Ovi proračuni pokazuju da je ukupno gravitacijsko djelovanje velikog svemira mali dio procijenjenog gravitacijskog povlačenja Raja, izračunatog na temelju gravitacijskog odziva osnovnih fizičkih jedinica kozmičke materije. Ti su istraživači došli do iznenađujućeg zaključka da središnji svemir i sedam supersvemira koji ga okružuju u ovom trenutku iskorištavaju samo oko pet posto aktivnog funkcioniranja apsolutno-gravitacijskog privlačenja Raja. Drugim riječima: Trenutno oko devedeset pet posto aktivnog djelovanja kozmičke gravitacije Rajskog Otoka, izračunate u skladu s ovom teorijom ukupnosti, kontrolira materijalne sustave izvan granica sadašnjih organiziranih svemira. Ovi se izračuni odnose na apsolutnu gravitaciju; linearna gravitacija je interaktivni fenomen koji se može izračunati samo poznavanjem stvarne gravitacije Raja.
1955 12:3.9 2. Spiritual Gravity. By the same technique of comparative estimation and calculation these researchers have explored the present reaction capacity of spirit gravity and, with the co-operation of Solitary Messengers and other spirit personalities, have arrived at the summation of the active spirit gravity of the Second Source and Center. And it is most instructive to note that they find about the same value for the actual and functional presence of spirit gravity in the grand universe that they postulate for the present total of active spirit gravity. In other words: At the present time practically the entire spirit gravity of the Eternal Son, computed on this theory of totality, is observable as functioning in the grand universe. If these findings are dependable, we may conclude that the universes now evolving in outer space are at the present time wholly nonspiritual. And if this is true, it would satisfactorily explain why spirit-endowed beings are in possession of little or no information about these vast energy manifestations aside from knowing the fact of their physical existence.
2014 12:3.9 2. Duhovna gravitacija. Istim tehnikama komparativne procjene i proračuna, ti su istraživači ustanovili trenutni reaktivni kapacitet gravitacije duha, te su u suradnji sa Osamljenim Glasnicima i drugim ličnostima duha, došli do zbroja aktivne gravitacije duha Drugog Izvora i Središta. Poučno je imati na umu da su ustanovili jednaku vrijednost stvarne i funkcionalne prisutnosti gravitacije duha u velikom svemiru, što vodi postulatu sadašnje aktivne gravitacije duha. Drugim riječima: U današnje vrijeme praktički je čitava gravitacija vječnog Sina, izračunata na osnovu ove teorije cjelovitosti, vidljiva je kako funkcionira u velikom svemiru. Ako su ovi nalazi pouzdani, možemo zaključiti da su sadašnji svemiri koji se razvijaju u vanjskom svemiru u potpunosti neduhovni. A ako je to istina, to prihvatljivo objašnjava zašto duhovna bića imaju malo ili nimalo informacija o tim golemim energetskim manifestacijama, osim što znaju činjenicu njihovog fizičkog postojanja.
1955 12:3.10 3. Mind Gravity. By these same principles of comparative computation these experts have attacked the problem of mind-gravity presence and response. The mind unit of estimation was arrived at by averaging three material and three spiritual types of mentality, although the type of mind found in the power directors and their associates proved to be a disturbing factor in the effort to arrive at a basic unit for mind-gravity estimation. There was little to impede the estimation of the present capacity of the Third Source and Center for mind-gravity function in accordance with this theory of totality. Although the findings in this instance are not so conclusive as in the estimates of physical and spirit gravity, they are, comparatively considered, very instructive, even intriguing. These investigators deduce that about eighty-five per cent of the mind-gravity response to the intellectual drawing of the Conjoint Actor takes origin in the existing grand universe. This would suggest the possibility that mind activities are involved in connection with the observable physical activities now in progress throughout the realms of outer space. While this estimate is probably far from accurate, it accords, in principle, with our belief that intelligent force organizers are at present directing universe evolution in the space levels beyond the present outer limits of the grand universe. Whatever the nature of this postulated intelligence, it is apparently not spirit-gravity responsive.
2014 12:3.10 3. Gravitacija uma. Po tim istim načelima komparativnog računanja, ovi su se stručnjaci prihvatili problema prisutnosti i odazivanja na gravitaciju uma. Umna jedinica procjene predstavlja prosjek tri materijalna i tri duhovna tipa mentaliteta, iako je vrsta uma koja djeluje u upraviteljima snage i njihovim suradnicima bila uznemirujući činitelj u nastojanju da se dođe do osnovne jedinice za procjenu gravitacije uma. Malo je toga moglo stati na put procjeni sadašnjeg kapaciteta Trećeg Izvora i Središta za funkciju gravitacije uma u skladu s tom teorijom cjelovitosti. Iako nalazi u ovom slučaju nisu toliko ubjedljivi kao u procjenama tjelesne i duhovne gravitacije, oni su, relativno govoreći, vrlo poučni, čak i intrigantni. Ovi istraživači zaključuju da oko osamdeset pet posto reaktivnog djelovanja gravitacije uma na intelektualno privlačno djelovanje Združenog Činitelja potječe iz postojećeg velikog svemira. To bi upućivalo na mogućnost da su aktivnosti uma uključene u krug s vidljivim fizičkim aktivnostima koje su u tijeku diljem vanjskog prostora. Iako ova procjena vjerojatno nije posve točna, u principu se slaže s našim uvjerenjem da inteligentni organizatori sile trenutačno usmjeravaju evoluciju svemira u prostoru iznad onih izvanskih granica velikog svemira. Bez obzira na prirodu ove pretpostavljene inteligencije, ona očito ne reagira na gravitaciju duha.
1955 12:3.11 But all these computations are at best estimates based on assumed laws. We think they are fairly reliable. Even if a few spirit beings were located in outer space, their collective presence would not markedly influence calculations involving such enormous measurements.
2014 12:3.11 Ali svi su ti proračuni u najboljem slučaju procjene utemeljene na zakonskim pretpostavkama. Smatramo ih prilično pouzdanim. Čak i ako se nekoliko bića duha nalazi u vanjskom svemiru, njihova zajednička prisutnost ne bi značajno utjecala na proračune tako ogromnih razmjera.
1955 12:3.12 Personality Gravity is noncomputable. We recognize the circuit, but we cannot measure either qualitative or quantitative realities responsive thereto.
2014 12:3.12 Gravitacija ličnosti se ne može računski mjeriti. Prepoznajemo krug, ali ne možemo mjeriti ni kvalitativne ni kvantitativne stvarnosti koje na njega reagiraju.
¶ 4. PROSTOR I KRETANJE
4. SPACE AND MOTION
4. PROSTOR I KRETANJE
1955 12:4.1 All units of cosmic energy are in primary revolution, are engaged in the execution of their mission, while swinging around the universal orbit. The universes of space and their component systems and worlds are all revolving spheres, moving along the endless circuits of the master universe space levels. Absolutely nothing is stationary in all the master universe except the very center of Havona, the eternal Isle of Paradise, the center of gravity.
2014 12:4.1 Sve su jedinice kozmičke energije u primarnoj rotaciji i sudjeluju u izvršenju svojih misija dok se kreću u sveobuhvatnoj orbiti. Svemiri prostora i njihovi sastavni dijelovi i svjetovi su rotirajuće sfere i kreću se beskrajnim krugovima prostornih razina glavnog svemira. Apsolutno ništa u cijelom glavnom svemiru nije stacionarno, osim samog središta Havone, vječnog Rajskog Otoka, središta gravitacije.
1955 12:4.2 The Unqualified Absolute is functionally limited to space, but we are not so sure about the relation of this Absolute to motion. Is motion inherent therein? We do not know. We know that motion is not inherent in space; even the motions of space are not innate. But we are not so sure about the relation of the Unqualified to motion. Who, or what, is really responsible for the gigantic activities of force-energy transmutations now in progress out beyond the borders of the present seven superuniverses? Concerning the origin of motion we have the following opinions:
2014 12:4.2 Bezuvjetni Apsolut je funkcionalno ograničen na prostor, ali nismo sigurni kakav je odnos ovog Apsoluta prema kretanju. Da li je nerazdvojiv od kretanja? Ne znamo. Znamo da kretanje nije svojstveno prostoru; čak ni kretanje prostora nije nerazdvojivo. Ali nismo tako sigurni u vezi odnosa Bezuvjetnog prema kretanju. Tko ili što je stvarno odgovoran za ogromne aktivnosti transmutacija sile i energije koje su sada u tijeku izvan granica sadašnjih sedam supersvemira? Što se tiče porijekla kretanja, imamo sljedeća mišljenja:
1955 12:4.3 1. We think the Conjoint Actor initiates motion in space.
2014 12:4.3 1. Smatramo da Združeni Činitelj aktivira kretanje u prostoru.
1955 12:4.4 2. If the Conjoint Actor produces the motions of space, we cannot prove it.
2014 12:4.4 2. Ako Združeni Činitelj uzrokuje kretanja prostora, ne možemo to dokazati.
1955 12:4.5 3. The Universal Absolute does not originate initial motion but does equalize and control all of the tensions originated by motion.
2014 12:4.5 3. Sveopći Apsolut ne uzrokuje početno kretanje, već izjednačava i kontrolira sve napone koje potječu od kretanja.
1955 12:4.6 In outer space the force organizers are apparently responsible for the production of the gigantic universe wheels which are now in process of stellar evolution, but their ability so to function must have been made possible by some modification of the space presence of the Unqualified Absolute.
2014 12:4.6 U vanjskom prostoru organizatori sile su naočigled odgovorni za proizvodnju golemih svemirskih kotača koji su sada u procesu zvjezdane evolucije, ali njihova bi sposobnost funkcioniranja morala biti omogućena nekim promjenama prostorne prisutnosti Bezuvjetnog Apsoluta.
1955 12:4.7 Space is, from the human viewpoint, nothing—negative; it exists only as related to something positive and nonspatial. Space is, however, real. It contains and conditions motion. It even moves. Space motions may be roughly classified as follows:
2014 12:4.7 Prostor je, s ljudskog gledišta, ništica - negativ; on postoji samo u vezi s nečim pozitivnim i neprostornim. Prostor je, međutim, stvaran. On sadrži i uvjetuje kretanje. Čak se i kreće. Svemirska kretanja se mogu grubo klasificirati na sljedeći način:
2014 12:4.8 1. Primarno kretanje - respiracija prostora, kretanje samog prostora.
1955 12:4.9 2. Secondary motion—the alternate directional swings of the successive space levels.
2014 12:4.9 2. Sekundarno kretanje - naizmjenična promjena smjera vrtnje sukcesivnih razina prostora.
1955 12:4.10 3. Relative motions—relative in the sense that they are not evaluated with Paradise as a base point. Primary and secondary motions are absolute, motion in relation to unmoving Paradise.
2014 12:4.10 3. Relativna kretanja - relativna u smislu da se ne ocjenjuju s Rajom kao osnovnom točkom. Primarna i sekundarna kretanja su apsolutna, kretanja u odnosu na nepokretni Raj.
1955 12:4.11 4. Compensatory or correlating movement designed to co-ordinate all other motions.
2014 12:4.11 4. Kompenzatorna ili korelacijska kretanja smišljena za usklađivanje svih ostalih kretanja.
1955 12:4.12 The present relationship of your sun and its associated planets, while disclosing many relative and absolute motions in space, tends to convey the impression to astronomic observers that you are comparatively stationary in space, and that the surrounding starry clusters and streams are engaged in outward flight at ever-increasing velocities as your calculations proceed outward in space. But such is not the case. You fail to recognize the present outward and uniform expansion of the physical creations of all pervaded space. Your own local creation (Nebadon) participates in this movement of universal outward expansion. The entire seven superuniverses participate in the two-billion-year cycles of space respiration along with the outer regions of the master universe.
2014 12:4.12 Sadašnji odnos vašeg sunca i njegovih povezanih planeta, dok otkriva mnogo relativnih i apsolutnih kretanja u svemiru, pridonosi dojmu koji navodi promatrače zvijezda zaključku da je zemlja relativno stacionarna u svemiru, te da se okolni zvjezdani klasteri i struje kreću prema vani sve većim brzinama kako vaši proračuni obuhvaćaju vanjski svemir. Ali to nije slučaj. Vi ne uzimate u obzir sadašnje vanjsko i ujednačeno širenje fizičkih stravanja cijelog prožetog prostora. Vaše vlastito stvaranje (Nebadon) sudjeluje u ovom kretanju sveopće ekspanzije prema vani. Svih sedam supersvemira sudjeluju u dvo milijarditim ciklusima respiracije prostora, zajedno s vanjskim područjima glavnog svemira.
1955 12:4.13 When the universes expand and contract, the material masses in pervaded space alternately move against and with the pull of Paradise gravity. The work that is done in moving the material energy mass of creation is space work but not power-energy work.
2014 12:4.13 Kad se svemiri šire i skupljaju, materijalne mase u prožetom prostoru naizmjenično se kreću protiv i u smjeru povlačenja Rajske gravitacije. Rad koji se vrši u pomicanju materijalne energije stvaranja prostorni je posao, ali nije stvar energetske snage.
1955 12:4.14 Although your spectroscopic estimations of astronomic velocities are fairly reliable when applied to the starry realms belonging to your superuniverse and its associate superuniverses, such reckonings with reference to the realms of outer space are wholly unreliable. Spectral lines are displaced from the normal towards the violet by an approaching star; likewise these lines are displaced towards the red by a receding star. Many influences interpose to make it appear that the recessional velocity of the external universes increases at the rate of more than one hundred miles a second for every million light-years increase in distance. By this method of reckoning, subsequent to the perfection of more powerful telescopes, it will appear that these far-distant systems are in flight from this part of the universe at the unbelievable rate of more than thirty thousand miles a second. But this apparent speed of recession is not real; it results from numerous factors of error embracing angles of observation and other time-space distortions.
2014 12:4.14 Iako su vaše spektroskopske procjene astronomske brzine prilično pouzdane kada se primjenjuju na zvijezde koje pripadaju vašem supersvemiru i susjednim supersvemirima, takvi su izračuni potpuno nepouzdani kad se odnose na područja vanjskog prostora. Spektralne linije se kreću od normale prema ljubičastoj boji ako se zvijezda približava; te iste linije se primiču crvenoj boji ako se zvijezda udaljava. Zahvaljujući djelovanju mnogih utjecaja čini se da se recesijska brzina vanjskih svemira povećava brzinom od više od sto milja u sekundi za svakih milijun svjetlosnih godina povećanja udaljenosti. Ovom metodom računanja, nakon što usavršite svoje teleskope, steći ćete dojam da se ti udaljeni sustavi udaljavaju od vašeg dijela svemira nevjerojatnom brzinom od više od trideset tisuća milja u sekundi. Ali ova prividna brzina uzmicanja nije stvarna; ona proizlazi iz brojnih faktora pogreške koji obuhvaćaju kutove promatranja i drugih vremensko- prostornih iskrivljenja.
1955 12:4.15 But the greatest of all such distortions arises because the vast universes of outer space, in the realms next to the domains of the seven superuniverses, seem to be revolving in a direction opposite to that of the grand universe. That is, these myriads of nebulae and their accompanying suns and spheres are at the present time revolving clockwise about the central creation. The seven superuniverses revolve about Paradise in a counterclockwise direction. It appears that the second outer universe of galaxies, like the seven superuniverses, revolves counterclockwise about Paradise. And the astronomic observers of Uversa think they detect evidence of revolutionary movements in a third outer belt of far-distant space which are beginning to exhibit directional tendencies of a clockwise nature.
2014 12:4.15 Ali najveća od svih takvih iskrivljenja proizlaze odatle što ogromni svemiri vanjskog prostora izvan domena sedam supersvemira, naočigled rotiraju u suprotnom smjeru od velikog svemira. To jest, ove nebrojene nebule i njihova sunca i pridruženi planeti u ovom trenutku rotiraju oko središnjeg stvaranja u smjeru kazaljke na satu. Sedam supersvemira se okreću oko Raja suprotno od smjera kazaljke na satu. Čini se da se sljedeći vanjski svemir galaksija, zajedno sa sedam supersvemira, okreću oko Raja suprotno smjeru kazaljke na satu. A zvjezdani promatrači Uverse misle da imaju dokaza o postojanju rotacijskih kretanja u trećem vanjskom pojasu udaljenog prostora koji počinju pokazivati smjerne tendencije kazaljke na satu.
1955 12:4.16 It is probable that these alternate directions of successive space processions of the universes have something to do with the intramaster universe gravity technique of the Universal Absolute, which consists of a co-ordination of forces and an equalization of space tensions. Motion as well as space is a complement or equilibrant of gravity.
2014 12:4.16 Ovi alternativni smjerovi uzastopnih prostornih procesija svemira, sa stanovišta glavnog svemira, vjerojatno imaju veze s unutarnjom gravitacijskom vještinom Sveopćeg Apsoluta koja se sastoji u koordinacijisila i izjednačavanju napetosti prostora. Kretanje, kao i prostor, je komplement ili uravnoteženje gravitacije.
¶ 5. PROSTOR I VRIJEME
5. SPACE AND TIME
5. PROSTOR I VRIJEME
1955 12:5.1 Like space, time is a bestowal of Paradise, but not in the same sense, only indirectly. Time comes by virtue of motion and because mind is inherently aware of sequentiality. From a practical viewpoint, motion is essential to time, but there is no universal time unit based on motion except in so far as the Paradise-Havona standard day is arbitrarily so recognized. The totality of space respiration destroys its local value as a time source.
2014 12:5.1 Kao i prostor, vrijeme je dar Raja, ali ne u istom smislu, već neizravno. Vrijeme proizlazi iz kretanja i odatle što je um prirodno svjestan sekvencijalnosti. S praktičnog gledišta, kretanje omogućuje postojanje vremena, ali ne postoji sveopća vremenska jedinica utemeljena na kretanju, osim u onoj mjeri u kojoj je standardni dan Raja-Havone proizvoljno tako priznat. Svekupnost prostornog disanja poništava vlastitu lokalnu vrijednost kao izvor vremena.
1955 12:5.2 Space is not infinite, even though it takes origin from Paradise; not absolute, for it is pervaded by the Unqualified Absolute. We do not know the absolute limits of space, but we do know that the absolute of time is eternity.
2014 12:5.2 Prostor nije beskonačan, iako vuče porijeklo od Raja; on nije apsolutan, jer je prožet Bezuvjetnim Apsolutom. Ne znamo apsolutne granice prostora, ali znamo da je vječnost apsolut vremena.
1955 12:5.3 Time and space are inseparable only in the time-space creations, the seven superuniverses. Nontemporal space (space without time) theoretically exists, but the only truly nontemporal place is Paradise area. Nonspatial time (time without space) exists in mind of the Paradise level of function.
2014 12:5.3 Vrijeme i prostor su neodvojivi samo u vremenskom prostoru, u sedam supersvemira. Nevremenski prostor (prostor bez vremena) teorijski postoji, ali jedino istinski nevremeno mjesto je područje Raja. Neprostorno vrijeme (vrijeme bez prostora) postoji u umu Rajske razine djelovanja.
1955 12:5.4 The relatively motionless midspace zones impinging on Paradise and separating pervaded from unpervaded space are the transition zones from time to eternity, hence the necessity of Paradise pilgrims becoming unconscious during this transit when it is to culminate in Paradise citizenship. Time-conscious visitors can go to Paradise without thus sleeping, but they remain creatures of time.
2014 12:5.4 Relativno nepomične zone međuprostora koje se nadovezuju na Raj i razdvajaju prožeti prostor od neprožetog, su prijelazne zone od vremena do vječnosti, stoga je nužnost da Rajski hodočasnici izgube svijest vremena za ovog tranzita koji kulminira u Rajskom državljanstvu. Posjetitelji koji su svjesni vremena mogu posjetiti Raj u budnom stanju, ali oni ostaju stvorenja vremena.
1955 12:5.5 Relationships to time do not exist without motion in space, but consciousness of time does. Sequentiality can consciousize time even in the absence of motion. Man’s mind is less time-bound than space-bound because of the inherent nature of mind. Even during the days of the earth life in the flesh, though man’s mind is rigidly space-bound, the creative human imagination is comparatively time free. But time itself is not genetically a quality of mind.
2014 12:5.5 Odnosi s vremenom ne mogu postojati bez kretanja u svemiru, ali svijest o vremenu može. Sekvencija može stvoriti svijest o vremenu čak i u odsutnosti kretanja. Čovjekov je um manje vremenski nego prostorno vezan zbog unutarnje prirode uma. Čak i za vrijeme života u tijelu, iako je čovjekov um čvrsto vezan za prostor, kreativna ljudska imaginacija je relativno oslobođena od vremena. Ali vrijeme nije genetska kvaliteta uma.
1955 12:5.6 There are three different levels of time cognizance:
2014 12:5.6 Postoje tri različite razine vremenske spoznaje:
2014 12:5.7 1. Vrijeme spoznato umom - svjesnost slijeda, kretanja i osjećaja trajanja.
1955 12:5.8 2. Spirit-perceived time—insight into motion Godward and the awareness of the motion of ascent to levels of increasing divinity.
2014 12:5.8 2. Vrijeme spoznato duhom - uvid u kretanje prema Bogu i svjesnost uzlaznog kretanja prema razinama sve veće božanstvenosti.
1955 12:5.9 3. Personality creates a unique time sense out of insight into Reality plus a consciousness of presence and an awareness of duration.
2014 12:5.9 3. Ličnost stvara jedinstven osjećaj vremena iz uvida u stvarnost plus svjesnosti prisutnosti i spoznaje trajanja.
1955 12:5.10 Unspiritual animals know only the past and live in the present. Spirit-indwelt man has powers of prevision (insight); he may visualize the future. Only forward-looking and progressive attitudes are personally real. Static ethics and traditional morality are just slightly superanimal. Nor is stoicism a high order of self-realization. Ethics and morals become truly human when they are dynamic and progressive, alive with universe reality.
2014 12:5.10 Neduhovne životinje znaju samo prošlost i žive u sadašnjosti. Čovjek u kojem živi duh ima sposobnost predviđanja (uvid); on može predočiti budućost. Samo oni stavovi koji su okrenuti budućnosti i progresivni su osobno stvarni. Statička etika i tradicionalna moralnost su tek malo iznad životinjskog stadija. Ni stoicism nije visoki stupanj samospoznaje. Etika i moralnost postaju istinski ljudski kad su dinamični i progresivni, oživljeni kozmičkom stvarnosti.
1955 12:5.11 The human personality is not merely a concomitant of time-and-space events; the human personality can also act as the cosmic cause of such events.
2014 12:5.11 Ljudska ličnost nije samo popratna pojava vremensko-prostornih događanja; ljudska ličnost također može djelovati kao kozmički uzrok tih događanja.
¶ 6. UNIVERZALNA NADKONTROLA
6. UNIVERSAL OVERCONTROL
6. UNIVERZALNA NADKONTROLA
1955 12:6.1 The universe is nonstatic. Stability is not the result of inertia but rather the product of balanced energies, co-operative minds, co-ordinated morontias, spirit overcontrol, and personality unification. Stability is wholly and always proportional to divinity.
2014 12:6.1 Kozmos nije statičan. Stabilnost nije rezultat inercije nego je proizvod uravnoteženih energija, kooperativnih umova, usklađenih morontija, nadkontrole duha i ujedinjenja ličnosti. Stabilnost je u cijelosti i uvijek proporcionalna božanstvenosti.
1955 12:6.2 In the physical control of the master universe the Universal Father exercises priority and primacy through the Isle of Paradise; God is absolute in the spiritual administration of the cosmos in the person of the Eternal Son. Concerning the domains of mind, the Father and the Son function co-ordinately in the Conjoint Actor.
2014 12:6.2 U fizičkoj kontroli glavnog svemira, Otac Svih ima prvenstvo i ispoljava primarnost kroz Rajski Otok; Bog je apsolutan u duhovnoj administraciji svemira u osobi Vječnog Sina. Što se tiče domena uma, Otac i Sin djeluju ravnopravno u Združenom Činitelju.
1955 12:6.3 The Third Source and Center assists in the maintenance of the equilibrium and co-ordination of the combined physical and spiritual energies and organizations by the absoluteness of his grasp of the cosmic mind and by the exercise of his inherent and universal physical- and spiritual-gravity complements. Whenever and wherever there occurs a liaison between the material and the spiritual, such a mind phenomenon is an act of the Infinite Spirit. Mind alone can interassociate the physical forces and energies of the material level with the spiritual powers and beings of the spirit level.
2014 12:6.3 Treći Izvor i Središte pomaže u održavanju ravnoteže i koordinacije kombiniranih fizičkih i duhovnih energija i organizacija zahvaljujući apsolutnosti privlačnog djelovanja njegova kozmičkog uma i njemu svojstvenih komplemenata sveopće fizičke i duhovne gravitacije. Kad god i gdje god dođe do veze između materijalnog i duhovnog, takav fenomen uma je čin Beskonačnog Duha. Samo um može međusobno povezati fizičke sile i energije materijalne razine s duhovnim silama i bićima koja su na razini duha.
1955 12:6.4 In all your contemplation of universal phenomena, make certain that you take into consideration the interrelation of physical, intellectual, and spiritual energies, and that due allowance is made for the unexpected phenomena attendant upon their unification by personality and for the unpredictable phenomena resulting from the actions and reactions of experiential Deity and the Absolutes.
2014 12:6.4 U svim svojim kontemplacijama kozmičkih pojava, pazite da uzmete u obzir međusobnu povezanost fizičkih, intelektualnih i duhovnih energija, i da uzmete u obzir neočekivane fenomene koji prate njihovo ujedinjenje pomoću ličnosti i nepredvidljive pojave koje proizlaze iz djela i reakcija iskustvenog Božanstva i Apsoluta.
1955 12:6.5 The universe is highly predictable only in the quantitative or gravity-measurement sense; even the primal physical forces are not responsive to linear gravity, nor are the higher mind meanings and true spirit values of ultimate universe realities. Qualitatively, the universe is not highly predictable as regards new associations of forces, either physical, mindal, or spiritual, although many such combinations of energies or forces become partially predictable when subjected to critical observation. When matter, mind, and spirit are unified by creature personality, we are unable fully to predict the decisions of such a freewill being.
2014 12:6.5 Svemir je vrlo predvidljiv samo u smislu kvantitativnog ili gravitacijskog mjerenja; čak ni primarne fizičke sile ne reagiraju na linearnu gravitaciju, niti to čine viša značenja uma i istinske vrijednosti duha krajnjih stvarnosti svemira. Kvalitativno, svemir nije vrlo predvidljiv u vezi s novim asocijacijama sila, bilo fizičkih, umnih ili duhovnih, iako mnoge takve kombinacije energija ili sila postanu djelomično predvidljive kada se podvrgnu kritičnom promatranju. Kad se materija, um i duh sjedine u okviru ličnosti stvorenog bića, mi nismo potpuno sposobni predvidjeti odluke takvog bića koje ima slobodnu volju.
1955 12:6.6 All phases of primordial force, nascent spirit, and other nonpersonal ultimates appear to react in accordance with certain relatively stable but unknown laws and are characterized by a latitude of performance and an elasticity of response which are often disconcerting when encountered in the phenomena of a circumscribed and isolated situation. What is the explanation of this unpredictable freedom of reaction disclosed by these emerging universe actualities? These unknown, unfathomable unpredictables—whether pertaining to the behavior of a primordial unit of force, the reaction of an unidentified level of mind, or the phenomenon of a vast preuniverse in the making in the domains of outer space—probably disclose the activities of the Ultimate and the presence-performances of the Absolutes, which antedate the function of all universe Creators.
2014 12:6.6 Čini se da sve faze iskonske sile, javljajućeg duha i drugih neosobnih krajnjih pojava reagiraju u skladu s određenim relativno stabilnim ali nepoznatim zakonima, i da su svi obilježeni širokim spektrom djelovanja i elastičnosti reagiranja koji su često uznemirujući kad se s njima susretnemo u fenominima ograničenih i izoliranih situacija. Kako objasniti ovu nepredvidivu slobodu reagiranja koja se otkriva u ovim javljajućim svemirskim stvarnostima? Te nepoznate, nedokučive nepredvidivosti - bilo da se odnose na ponašanje primordijalne jedinice sile, reakciju neidentificirane razine uma ili fenomen ogromnog ranog predsvemirskog stadija u domenama javljajućeg svemira - vjerojatno otkrivaju aktivnosti Krajnjeg i prisutnosti- djelovanja Apsoluta, koji prethode funkciji svih Stvoritelja svemira.
1955 12:6.7 We do not really know, but we surmise that such amazing versatility and such profound co-ordination signify the presence and performance of the Absolutes, and that such diversity of response in the face of apparently uniform causation discloses the reaction of the Absolutes, not only to the immediate and situational causation, but also to all other related causations throughout the entire master universe.
2014 12:6.7 Mi zapravo ne znamo, ali pretpostavljamo da takva nevjerojatna svestranost i takva duboka koordinacija označavaju prisutnost i djelovanje Apsoluta, te da takva raznolikost reagiranja unatoč prividno jednolikoj uzročnosti otkriva reakciju Apsoluta, ne samo neposrednoj i situacijskoj uzročnosti, nego i svim ostalim povezanim uzročnicima diljem cijelog glavnog svemira.
1955 12:6.8 Individuals have their guardians of destiny; planets, systems, constellations, universes, and superuniverses each have their respective rulers who labor for the good of their domains. Havona and even the grand universe are watched over by those intrusted with such high responsibilities. But who fosters and cares for the fundamental needs of the master universe as a whole, from Paradise to the fourth and outermost space level? Existentially such overcare is probably attributable to the Paradise Trinity, but from an experiential viewpoint the appearance of the post-Havona universes is dependent on:
2014 12:6.8 Ljudi imaju svoje osobne čuvare sudbine; svaki planet, sustav, zviježđe, svemir i supersvemir ima svoje vladare koji djeluju za njihovo dobro i u interesu svojih domena. Havonom, pa čak i velikim svemirom, upravljaju oni kojima su povjerene takve visoke odgovornosti. Ali tko potiče i nadzire temeljne potrebe glavnog svemira kao cjeline, od Raja do četvrte i najudaljenije razine prostora? Egzistencijalno se takva visoka kontrola vjerojatno može pripisati Rajskom Trojstvu, ali iz iskustvenog gledišta, pojava svemira koji su stvoreni poslije Havone ovisi o:
2014 12:6.11 3. Vrhovnom u evolucijskoj koordinaciji.
1955 12:6.12 4. The Architects of the Master Universe in administration prior to the appearance of specific rulers.
2014 12:6.12 4. Arhitektima Glavnog Svemira u upravi prije pojave određenih vladara.
1955 12:6.13 The Unqualified Absolute pervades all space. We are not altogether clear as to the exact status of the Deity and Universal Absolutes, but we know the latter functions wherever the Deity and Unqualified Absolutes function. The Deity Absolute may be universally present but hardly space present. The Ultimate is, or sometime will be, space present to the outer margins of the fourth space level. We doubt that the Ultimate will ever have a space presence beyond the periphery of the master universe, but within this limit the Ultimate is progressively integrating the creative organization of the potentials of the three Absolutes.
2014 12:6.13 Bezuvjetni Apsolut prožima cijeli prostor. Nije nam potpuno jasan točni status Božanstva Apsoluta i Sveopćeg Apsoluta, ali znamo da Sveopći Apsolut djeluje gdje god djeluju Božanstvo Apsolut i Bezuvjetni Apsolut. Božanstvo Apsolut može biti sveopće prisutno, ali teško može biti prisutno u prostoru. Krajnji je, ili će jednom biti, prostorno prisutan sve do vanjskih rubova četvrte razine prostora. Sumnjamo da će Krajnji ikada imati prostornu prisutnost izvan periferije glavnog svemira, ali unutar tog ograničenja, Krajnji sve više integrira kreativnu organizaciju potencijala triju Apsoluta.
¶ 7. DIO I CJELINA
7. THE PART AND THE WHOLE
7. DIO I CJELINA
1955 12:7.1 There is operative throughout all time and space and with regard to all reality of whatever nature an inexorable and impersonal law which is equivalent to the function of a cosmic providence. Mercy characterizes God’s attitude of love for the individual; impartiality motivates God’s attitude toward the total. The will of God does not necessarily prevail in the part—the heart of any one personality—but his will does actually rule the whole, the universe of universes.
2014 12:7.1 Širom cijelog vremena i prostora i u pogledu cjelokupne stvarnosti bilo koje prirode, djeluje neumoljiv i neosoban zakon koji je ekvivalent funkcije kozmičke providnosti. Milosrđe obilježava Božji stav ljubavi prema pojedincu; nepristranost motivira Božji stav prema ukupnom. Božja volja ne mora prevladati u svakom dijelu - u srcu svake pojedine ličnosti - ali će njegova volja uvijek prevladati nad cjelinom, svemirom nad svemirima.
1955 12:7.2 In all his dealings with all his beings it is true that the laws of God are not inherently arbitrary. To you, with your limited vision and finite viewpoint, the acts of God must often appear to be dictatorial and arbitrary. The laws of God are merely the habits of God, his way of repeatedly doing things; and he ever does all things well. You observe that God does the same thing in the same way, repeatedly, simply because that is the best way to do that particular thing in a given circumstance; and the best way is the right way, and therefore does infinite wisdom always order it done in that precise and perfect manner. You should also remember that nature is not the exclusive act of Deity; other influences are present in those phenomena which man calls nature.
2014 12:7.2 U svim njegovim odnosima sa svim njegovim bićima, istina je da Božji zakoni nisu sami po sebi samovoljni. Vama, s ograničenom vizijom i konačnim gledištem, Božja djela često djeluju diktatorska i samovoljna. Božji zakoni su samo Božje navike, njegov način uobičajenog djelovanja; a on sve čini kako treba. Uočavate da Bog sve čini na isti način, neprestano ponavljajući jedno te isto, jednostavno zato što je to najbolji način djelovanja u toj određenoj situaciji; a najbolji je način pravi način, i zbog toga beskonačna mudrost uvijek nalaže da se sve čini na taj precizni i savršeni način. Trebate također zapamtiti da priroda nije ekskluzivni čin Božanstva; drugi utjecaji su prisutni u onim fenomenima koje čovjek naziva prirodom.
1955 12:7.3 It is repugnant to the divine nature to suffer any sort of deterioration or ever to permit the execution of any purely personal act in an inferior way. It should be made clear, however, that, if, in the divinity of any situation, in the extremity of any circumstance, in any case where the course of supreme wisdom might indicate the demand for different conduct—if the demands of perfection might for any reason dictate another method of reaction, a better one, then and there would the all-wise God function in that better and more suitable way. That would be the expression of a higher law, not the reversal of a lower law.
2014 12:7.3 Mrsko je božanskoj prirodi da pretrpi bilo kakvo pogoršanje ili da ikada dopusti izvršenje bilo kojeg osobnog čina na lošiji način. Trebalo bi, međutim, biti jasno da ako u božanstvenosti bilo koje situacije, u krajnosti bilo koje okolnosti, u svakom slučaju gdje tijek vrhovne mudrosti može ukazati na poželjnost različitog djelovanja - ako bi zahtjevi savršenstva mogli iz bilo kojeg razloga diktirati drugačije i bolje reakcije, tada i tamo bi svemudri Bog funkcionirao na taj bolji i prikladniji način. To bi bio izraz višeg zakona, a ne poništenje nižeg zakona.
1955 12:7.4 God is not a habit-bound slave to the chronicity of the repetition of his own voluntary acts. There is no conflict among the laws of the Infinite; they are all perfections of the infallible nature; they are all the unquestioned acts expressive of faultless decisions. Law is the unchanging reaction of an infinite, perfect, and divine mind. The acts of God are all volitional notwithstanding this apparent sameness. In God there “is no variableness neither shadow of changing.” But all this which can be truly said of the Universal Father cannot be said with equal certainty of all his subordinate intelligences or of his evolutionary creatures.
2014 12:7.4 Bog nije rob služenja ustaljenom ponavljanju vlastitih djela slobodne volje. Nema sukoba među zakonima Beskonačnog; oni su svi savršenosti nepogrešive prirode; oni su svi neupitna djela koja izražavaju besprijekorne odluke. Zakon je nepromjenjiva reakcija beskonačnog, savršenog i božanskog uma. Božja djela su sva voljna, bez obzira na ovu vidljivu istovjetnost. U Bogu "nema promjenljivosti niti sjene promjene
[1]." Ali sve to što se uistinu može reći o Ocu Svih ne može se reći jednako sigurno o svim njegovim podređenim inteligencijama ili njegovim evolucijskim stvorenjima.
1955 12:7.6 And all this steadfastness of conduct and uniformity of action is personal, conscious, and highly volitional, for the great God is not a helpless slave to his own perfection and infinity. God is not a self-acting automatic force; he is not a slavish law-bound power. God is neither a mathematical equation nor a chemical formula. He is a freewill and primal personality. He is the Universal Father, a being surcharged with personality and the universal fount of all creature personality.
2014 12:7.6 A sva je ta postojanost ponašanja i ujednačenost djelovanja osobna, svjesna i rezultat slobodne volje, jer veliki Bog nije neki bespomoćni rob svog vlastitog savršenstva i beskonačnosti. Bog nije neka samodjelujuća automatska sila; on nije snaga koja robuje zakonu. Bog nije matematička jednadžba niti kemijska formula. On je slobodna i primarna ličnost. On je Otac Svih, biće prepuno ličnosti i sveopći izvor ličnosti svakog stvorenja.
1955 12:7.7 The will of God does not uniformly prevail in the heart of the God-seeking material mortal, but if the time frame is enlarged beyond the moment to embrace the whole of the first life, then does God’s will become increasingly discernible in the spirit fruits which are borne in the lives of the spirit-led children of God. And then, if human life is further enlarged to include the morontia experience, the divine will is observed to shine brighter and brighter in the spiritualizing acts of those creatures of time who have begun to taste the divine delights of experiencing the relationship of the personality of man with the personality of the Universal Father.
2014 12:7.7 Božja volja ne mora prevladati u srcu svakog materijalnog smrtnika koji traži Boga, ali ako se vremenski okvir proširi izvan trenutnog vremena da obuhvati cijeli prvi život, onda se Božja volja sve više prepoznaje u plodovima duha koji se nose u životima Božje djece koja se povode za duhom. A onda, ako se ljudski život dodatno proširi kako bi uključio morontija iskustvo, božanska se volja može vidjeti kako svijetli sve jasnije i jasnije u produhovljujućim djelima onih stvorenih bića vremena koja su počela kušati božanske radosti doživljavanja odnosa između čovjekove ličnosti i ličnosti Oca Svih.
1955 12:7.8 The Fatherhood of God and the brotherhood of man present the paradox of the part and the whole on the level of personality. God loves each individual as an individual child in the heavenly family. Yet God thus loves every individual; he is no respecter of persons, and the universality of his love brings into being a relationship of the whole, the universal brotherhood.
2014 12:7.8 Očinstvo Boga i bratstvo ljudi predstavljaju paradoks dijela i cjeline na razini ličnosti. Bog ljubi svakog pojedinca kao individualno dijete nebeske obitelji. Ipak, Bog tako voli svaku osobu; on ne poštuje bilo koga više od nekog drugog, a općenitost njegove ljubavi stvara odnos cjeline, bratstva svih ljudi[3].
1955 12:7.9 The love of the Father absolutely individualizes each personality as a unique child of the Universal Father, a child without duplicate in infinity, a will creature irreplaceable in all eternity. The Father’s love glorifies each child of God, illuminating each member of the celestial family, sharply silhouetting the unique nature of each personal being against the impersonal levels that lie outside the fraternal circuit of the Father of all. The love of God strikingly portrays the transcendent value of each will creature, unmistakably reveals the high value which the Universal Father has placed upon each and every one of his children from the highest creator personality of Paradise status to the lowest personality of will dignity among the savage tribes of men in the dawn of the human species on some evolutionary world of time and space.
2014 12:7.9 Ljubav Oca apsolutno individualizira svaku ličnost kao jedinstveno dijete Oca Svih, dijete bez duplikata u beskonačnosti, biće obdareno slobodnom voljom koje je nezamjenjivo u cijeloj vječnosti. Očeva ljubav veliča svako Božje dijete, osvjetljavajući svakog člana nebeske obitelji, oštro izražavajući jedinstvenu prirodu svakog osobnog bića nasuprot neosobnih razina koje leže izvan bratskoga kruga Oca sviju. Božja je ljubav nadahnuće u oslikavanju transcendentne vrijednosti svakog stvorenog bića slobodne volje, i ona nedvojbeno otkriva visoku vrijednost koju je Otac Svih stavio na svako svoje dijete, od najvišeg osobnog stvoritelja Rajskog statusa do najniže ličnosti koja ima dostojanstvo volje među divljim plemenima ljudi na samom začetku ljudskog roda na nekom evolucijskom svijetu vremena i prostora.
1955 12:7.10 This very love of God for the individual brings into being the divine family of all individuals, the universal brotherhood of the freewill children of the Paradise Father. And this brotherhood, being universal, is a relationship of the whole. Brotherhood, when universal, discloses not the each relationship, but the all relationship. Brotherhood is a reality of the total and therefore discloses qualities of the whole in contradistinction to qualities of the part.
2014 12:7.10 Sama ova ljubav Boga prema pojedincu stvara božansku obitelj svih pojedinaca, sveopće bratstvo djece Rajskog Oca koja imaju slobodnu volju. A ovo bratstvo, koje je sveopće, odnos je cjeline. Bratstvo, kada je sveopće, ne otkriva svaki odnos, nego sve odnose. Bratstvo je stvarnost cjeline i stoga otkriva kvalitetu cjeline u suprotnosti s kvalitetama bilo kojeg dijela.
1955 12:7.11 Brotherhood constitutes a fact of relationship between every personality in universal existence. No person can escape the benefits or the penalties that may come as a result of relationship to other persons. The part profits or suffers in measure with the whole. The good effort of each man benefits all men; the error or evil of each man augments the tribulation of all men. As moves the part, so moves the whole. As the progress of the whole, so the progress of the part. The relative velocities of part and whole determine whether the part is retarded by the inertia of the whole or is carried forward by the momentum of the cosmic brotherhood.
2014 12:7.11 Bratstvo utvrđuje činjenicu odnosa između svih ličnosti u sveopćoj svemirskoj egzistenciji. Ni jedna osoba ne može izbjeći prednosti ili kazne koje nastaju kao posljedica odnosa s drugim osobama. Dio izvlači korist ili patnju u skladu sa cjelinom. Dobar trud svakog čovjeka koristi svim ljudima; greška ili zlo svakog čovjeka povećavaju nevolju svih ljudi. Kako se pomiče dio, tako se pomiče cjelina. Kako napreduje cjelina, tako napreduje i dio. Relativne brzine u kretanju dijela i cjeline određuju da li se dio usporava inercijom cjeline ili ubrzava zamahom kozmičkog bratstva.
1955 12:7.12 It is a mystery that God is a highly personal self-conscious being with residential headquarters, and at the same time personally present in such a vast universe and personally in contact with such a well-nigh infinite number of beings. That such a phenomenon is a mystery beyond human comprehension should not in the least lessen your faith. Do not allow the magnitude of the infinity, the immensity of the eternity, and the grandeur and glory of the matchless character of God to overawe, stagger, or discourage you; for the Father is not very far from any one of you; he dwells within you, and in him do we all literally move, actually live, and veritably have our being.
2014 12:7.12 To je otajstvo da je Bog jedno izrazito samosvjesno biće koje ima stambeno sjedište, koje je istodobno osobno prisutno u tako ogromnom svemiru dok je osobno u kontaktu s tako beskrajnim brojem bića. To što je takav fenomen otajstvo izvan ljudskog shvaćanja ni u najmanju ruku ne smije umanjiti vašu vjeru. Ne dopustite da vas nadvladaju, pometu ili obeshrabre veličina beskonačnosti, neizmjernost vječnosti, te veličina i slava Božjeg neusporedivog karaktera; jer Otac nije daleko od bilo koga od vas; on prebiva u vama i u njemu se svi doslovno krećemo, doista živimo i stvarno imamo svoje postojanje[4][5].
1955 12:7.13 Even though the Paradise Father functions through his divine creators and his creature children, he also enjoys the most intimate inner contact with you, so sublime, so highly personal, that it is even beyond my comprehension—that mysterious communion of the Father fragment with the human soul and with the mortal mind of its actual indwelling. Knowing what you do of these gifts of God, you therefore know that the Father is in intimate touch, not only with his divine associates, but also with his evolutionary mortal children of time. The Father indeed abides on Paradise, but his divine presence also dwells in the minds of men.
2014 12:7.13 Iako Rajski Otac djeluje preko svojih božanskih stvoritelja i djece stvorenja, on također uživa najintimniji unutarnji kontakt s vama koji je tako uzvišen, toliko osoban, da je čak i izvan mog shvaćanja - tajanstveno zajedništvo Očevog fragmenta s ljudskom dušom i smrtnim umom u kojem doista živi. Kako ste već upoznati s ovim Božjim darovima, znate da je Otac u intimnom kontaktu, ne samo sa svojim božanskim suradnicima, nego i s evolucijskom smrtnom djecom vremena. Otac doista prebiva na Raju, ali njegova božanska prisutnost također živi u umovima ljudi.
1955 12:7.14 Even though the spirit of a Son be poured out upon all flesh, even though a Son once dwelt with you in the likeness of mortal flesh, even though the seraphim personally guard and guide you, how can any of these divine beings of the Second and Third Centers ever hope to come as near to you or to understand you as fully as the Father, who has given a part of himself to be in you, to be your real and divine, even your eternal, self?
2014 12:7.14 Iako je duh Sina izliven na sve ljude, iako je Sin nekoć živio s vama u sličnosti smrtnog tijela, iako vas serafimi osobno čuvaju i vode, kako se bilo koje od tih božanskih bića Drugog i Trećeg Središta ikada mogu nadati da vam se približe ilida vas razumiju tako potpuno kako vas razumije Otac, koji vam je dao dio sebe da bude vaše pravo i božansko, čak i vječno, jastvo?
¶ 8. MATERIJA, UM I DUH
8. MATTER, MIND, AND SPIRIT
8. MATERIJA, UM I DUH
1955 12:8.2 The bestowal of cosmic force, the domain of cosmic gravity, is the function of the Isle of Paradise. All original force-energy proceeds from Paradise, and the matter for the making of untold universes now circulates throughout the master universe in the form of a supergravity presence which constitutes the force-charge of pervaded space.
2014 12:8.2 Davanje kozmičke sile, domena kozmičke gravitacije, su funkcija Rajskog Otoka. Sva izvorna sila- energija proizlazi iz Raja, a materija za stvaranje neizbrojenih svemira sada cirkulira cijelim velikim svemirom u obliku supergravitacijske prisutnosti koja tvori napetost sile prožetog prostora.
1955 12:8.3 Whatever the transformations of force in the outlying universes, having gone out from Paradise, it journeys on subject to the never-ending, ever-present, unfailing pull of the eternal Isle, obediently and inherently swinging on forever around the eternal space paths of the universes. Physical energy is the one reality which is true and steadfast in its obedience to universal law. Only in the realms of creature volition has there been deviation from the divine paths and the original plans. Power and energy are the universal evidences of the stability, constancy, and eternity of the central Isle of Paradise.
2014 12:8.3 Bez obzira na transformaciju sile u izvanjskim svemirima, nakon što iziđe iz Raja, sila putuje pod utjecajem neprestanog, uvijek prisutnog, neprekidnog privlačenja vječnog Otoka, dok se poslušno i sama od sebe zauvijek vrti vječnim putovima svemira nad svemirima. Fizička energija je jedina stvarnost koja je istinita i postojana u svojoj poslušnosti sveopćem zakonu. Samo u područjima volje stvorenja dolazi do odstupanja od božanskih staza i izvornih planova. Snaga i energija su sveopći dokazi stabilnosti, postojanosti i vječnosti središnjeg Rajskog Otoka.
1955 12:8.4 The bestowal of spirit and the spiritualization of personalities, the domain of spiritual gravity, is the realm of the Eternal Son. And this spirit gravity of the Son, ever drawing all spiritual realities to himself, is just as real and absolute as is the all-powerful material grasp of the Isle of Paradise. But material-minded man is naturally more familiar with the material manifestations of a physical nature than with the equally real and mighty operations of a spiritual nature which are discerned only by the spiritual insight of the soul.
2014 12:8.4 Darivanje duha i produhovljenje ličnosti, domena duhovne gravitacije, jest područje Vječnog Sina[7]. I ova je gravitacija duha koja izvire iz Sina i koja zauvijek privlači sve duhovne stvarnosti prema sebi, jednako stvarna i apsolutna kao i svemoćno materijalno privlačno djelovanje Rajskog Otoka. No, materijalni čovjek je, naravno, više upoznat s materijalnim manifestacijama fizičke prirode nego s jednako stvarnim i moćnim operacijama duhovne prirode koje se prepoznaju samo duhovnim uvidom duše.
1955 12:8.5 As the mind of any personality in the universe becomes more spiritual—Godlike—it becomes less responsive to material gravity. Reality, measured by physical-gravity response, is the antithesis of reality as determined by quality of spirit content. Physical-gravity action is a quantitative determiner of nonspirit energy; spiritual-gravity action is the qualitative measure of the living energy of divinity.
2014 12:8.5 Kako um bilo koje pojedine ličnosti u svemiru postaje sve duhovniji - sve više nalik Bogu - on sve manje reagira na materijalnu gravitaciju. Stvarnost, mjerena fizičko-gravitacijskom reakcijom, je antiteza stvanosti određena kvalitetom sadržaja duha. Fizičko-gravitacijsko djelovanje je kvantitativni odreditelj neduhovne energije;duhovno-gravitacijsko djelovanje je kvalitativna mjera žive energije božanstvenosti.
1955 12:8.6 What Paradise is to the physical creation, and what the Eternal Son is to the spiritual universe, the Conjoint Actor is to the realms of mind—the intelligent universe of material, morontial, and spiritual beings and personalities.
2014 12:8.6 To što je Raj za fizičku tvorevinu i što je Vječni Sin za duhovni svemir, to je Združeni Činitelj u domenama uma - inteligentni svemir materijalnih, morontijalnih i duhovnih bića i ličnosti.
1955 12:8.7 The Conjoint Actor reacts to both material and spiritual realities and therefore inherently becomes the universal minister to all intelligent beings, beings who may represent a union of both the material and spiritual phases of creation. The endowment of intelligence, the ministry to the material and the spiritual in the phenomenon of mind, is the exclusive domain of the Conjoint Actor, who thus becomes the partner of the spiritual mind, the essence of the morontia mind, and the substance of the material mind of the evolutionary creatures of time.
2014 12:8.7 Združeni Činitelj reagira na materijalne kao i duhovne stvarnosti i stoga prirodno postaje sveopći služitelj svih inteligentnih bića, bića koja mogu biti mješavina materijalnih i duhovnih faza stvaranja. Obdarenje inteligencijom, služba onome što je materijalno i duhovno u fenomenu uma, je ekskluzivna domena Združenog Činitelja, koji tako postaje partner duhovnog uma, suština morontija uma i supstanca materijalnog uma evolucijskih stvorenja vremena.
1955 12:8.8 Mind is the technique whereby spirit realities become experiential to creature personalities. And in the last analysis the unifying possibilities of even human mind, the ability to co-ordinate things, ideas, and values, is supermaterial.
2014 12:8.8 Um je tehnika kojom stvarnosti duha postaju iskustvene ličnostima stvorenih bića. U posljednjoj analizi, ujedinjujuće sposobnosti čak i ljudskog uma, sposobnost koordiniranja stvari, ideja i vrijednosti, su nad-materijalne.
1955 12:8.9 Though it is hardly possible for the mortal mind to comprehend the seven levels of relative cosmic reality, the human intellect should be able to grasp much of the meaning of three functioning levels of finite reality:
2014 12:8.9 Iako je smrtnom umu teško shvatiti sedam razina relativne kozmičke stvarnosti, ljudski intelekt treba biti u stanju shvatiti veći dio značenja triju funkcionalnih razina konačne stvarnosti, a to su:
1955 12:8.10 1. Matter. Organized energy which is subject to linear gravity except as it is modified by motion and conditioned by mind.
2014 12:8.10 1. Materija. Organizirana energiju koja je podložna linearnoj gravitaciji, osim što je modificirana kretanjem i uvjetovana umom.
1955 12:8.11 2. Mind. Organized consciousness which is not wholly subject to material gravity, and which becomes truly liberated when modified by spirit.
2014 12:8.11 2. Um. Organizirana svijest koja nije u potpunosti podložna materijalnoj gravitaciji i koja postaje doista oslobođena kad je izmijenjena duhom.
1955 12:8.12 3. Spirit. The highest personal reality. True spirit is not subject to physical gravity but eventually becomes the motivating influence of all evolving energy systems of personality dignity.
2014 12:8.12 3. Duh. Najviša osobna stvarnost. Istinski duh ne podliježe fizičkoj gravitaciji, već na kraju postaje motivirajući utjecaj svih evoluirajućih sustava koji imaju dostojanstvo ličnosti.
1955 12:8.13 The goal of existence of all personalities is spirit; material manifestations are relative, and the cosmic mind intervenes between these universal opposites. The bestowal of mind and the ministration of spirit are the work of the associate persons of Deity, the Infinite Spirit and the Eternal Son. Total Deity reality is not mind but spirit-mind—mind-spirit unified by personality. Nevertheless the absolutes of both the spirit and the thing converge in the person of the Universal Father.
2014 12:8.13 Duh je svrha postojanja svih ličnosti; materijalna ispoljenja su relativna, a kozmički um intervenira između tih kozmičkih suprotnosti. Darivanje uma i služenje duha djelo su suradnika Božanstva, Beskonačnog Duha i Vječnog Sina. Sveukupna stvarnost Božanstva nije um, nego duh-um - um-duh sjedinjen pomoću ličnosti. Ipak, apsoluti duha kao i apsoluti materije konvergira u osobi Oca Svih.
1955 12:8.14 On Paradise the three energies, physical, mindal, and spiritual, are co-ordinate. In the evolutionary cosmos energy-matter is dominant except in personality, where spirit, through the mediation of mind, is striving for the mastery. Spirit is the fundamental reality of the personality experience of all creatures because God is spirit. Spirit is unchanging, and therefore, in all personality relations, it transcends both mind and matter, which are experiential variables of progressive attainment.
2014 12:8.14 Na Raju su tri energije - fizička, umna i duhovna - usklađene. U evolucijskom svemiru vlada energija-materija osim u ličnosti, gdje duh, posredovanjem uma, nastoji prevladati. Duh je temeljna stvarnost iskustva ličnosti svih stvorenja, jer je Bog duh[8]. Duh je nepromjenjiv i stoga, u svim odnosima ličnosti, nadilazi i um i materiju, koje su iskustvene varijable progresivnog postignuća.
1955 12:8.15 In cosmic evolution matter becomes a philosophic shadow cast by mind in the presence of spirit luminosity of divine enlightenment, but this does not invalidate the reality of matter-energy. Mind, matter, and spirit are equally real, but they are not of equal value to personality in the attainment of divinity. Consciousness of divinity is a progressive spiritual experience.
2014 12:8.15 U kozmičkoj evoluciji materija postaje filozofska sjena koju um baca u prisutnosti blistavila duha božanskog prosvjetljenja, ali to ne poništava stvarnost materije- energije. Um, materija i duh su jednako stvarni, ali nisu od jednake vrijednosti sa stanovišta ličnosti kad se radi o postizanju božanstvenosti. Svijest božanstva je progresivno duhovno iskustvo.
1955 12:8.16 The brighter the shining of the spiritualized personality (the Father in the universe, the fragment of potential spirit personality in the individual creature), the greater the shadow cast by the intervening mind upon its material investment. In time, man’s body is just as real as mind or spirit, but in death, both mind (identity) and spirit survive while the body does not. A cosmic reality can be nonexistent in personality experience. And so your Greek figure of speech—the material as the shadow of the more real spirit substance—does have a philosophic significance.
2014 12:8.16 Što je sjajnije blistavilo poduhovljene ličnosti (Otac u svemiru, fragment potencijalne ličnosti duha u pojedinom stvorenom biću), veća je sjena koju posrednički um baca na materijalno okružje. U vremenu je čovjekovo tijelo jednako stvarno kao i um ili duh, ali u smrti, um (identitet) i duh preživljavaju, ali tijelo to ne čini. Kozmička stvarnost ne mora biti prisutna u iskustvu ličnosti. I tako vaš grčki slikovni izražaj - da je materija sjena stvarnije supstance duha - ima stvarni filozofski smisao.
¶ 9. OSOBNE STVARNOSTI
9. PERSONAL REALITIES
9. OSOBNE STVARNOSTI
1955 12:9.1 Spirit is the basic personal reality in the universes, and personality is basic to all progressing experience with spiritual reality. Every phase of personality experience on every successive level of universe progression swarms with clues to the discovery of alluring personal realities. Man’s true destiny consists in the creation of new and spirit goals and then in responding to the cosmic allurements of such supernal goals of nonmaterial value.
2014 12:9.1 Duh je temeljna osobna stvarnost u svemirima, a ličnost je temelj sve naprednijeg iskustva s duhovnom stvarnosti. Svaka faza iskustva ličnosti na svakoj uzastopnoj razini svemirske progresije pokazuje tragove otkrića privlačnih osobnih stvarnosti. Čovjekova se prava sudbina sastoji u stvaranju novih ciljeva, ciljeva duha, te zatim u reagiranju na kozmičke privlačnosti takvih blaženih ciljeva nematerijalne vrijednosti.
1955 12:9.2 Love is the secret of beneficial association between personalities. You cannot really know a person as the result of a single contact. You cannot appreciatingly know music through mathematical deduction, even though music is a form of mathematical rhythm. The number assigned to a telephone subscriber does not in any manner identify the personality of that subscriber or signify anything concerning his character.
2014 12:9.2 Ljubav je tajna blagonaklonih odnosa između ličnosti. Ne možete znati osobu kao rezultat jednog kontakta. Ne možete cijeniti glazbu kroz matematički izračun, iako je glazba oblik matematičkog ritma. Broj dodijeljen telefonskom pretplatniku ni na koji način ne identificira ličnost tog pretplatnika ili bilo što u vezi s njegovim karakterom.
1955 12:9.3 Mathematics, material science, is indispensable to the intelligent discussion of the material aspects of the universe, but such knowledge is not necessarily a part of the higher realization of truth or of the personal appreciation of spiritual realities. Not only in the realms of life but even in the world of physical energy, the sum of two or more things is very often something more than, or something different from, the predictable additive consequences of such unions. The entire science of mathematics, the whole domain of philosophy, the highest physics or chemistry, could not predict or know that the union of two gaseous hydrogen atoms with one gaseous oxygen atom would result in a new and qualitatively superadditive substance—liquid water. The understanding knowledge of this one physiochemical phenomenon should have prevented the development of materialistic philosophy and mechanistic cosmology.
2014 12:9.3 Matematika, materijalna znanost, neophodna je za inteligentnu raspravu o materijalnim aspektima svemira, ali takvo znanje nije nužno dio višeg ostvarenja istine ili osobnog poštovanja duhovnih stvarnosti. Ne samo u životnim područjima, već i u svijetu fizičke energije, zbroj dvaju ili više stvari vrlo je često nešto više ili nešto drugačije od predvidljivih dodatnih posljedica takvih zbrajanja. Cijela znanost matematike, cijela domena filozofije, najviša fizika ili kemija, nije mogla predvidjeti niti znati da bi spoj dvaju plinovitih atoma vodika s jednim plinovitim atomom kisika rezultirao novom i kvalitativno nad-zbrojnom supstancom - tekućom vodom.Razumijevanje i poznavanje ovog fizikalno-kemijskog fenomena trebalo je spriječiti razvoj materijalne filozofije i mehanističke kozmologije.
1955 12:9.4 Technical analysis does not reveal what a person or a thing can do. For example: Water is used effectively to extinguish fire. That water will put out fire is a fact of everyday experience, but no analysis of water could ever be made to disclose such a property. Analysis determines that water is composed of hydrogen and oxygen; a further study of these elements discloses that oxygen is the real supporter of combustion and that hydrogen will itself freely burn.
2014 12:9.4 Tehnička analiza ne otkriva što osoba ili stvar mogu učiniti. Na primjer: Voda se učinkovito koristi za gašenje požara. Da će voda ugasiti vatru je činjenica svakodnevnog iskustva, ali nikakva analiza vode nikada ne bi mogla otkriti takvo svojstvo. Analiza određuje da se voda sastoji od vodika i kisika; daljnja studija tih elemenata otkriva da kisik potpomaže sagorijevanje, dok će sam vodik slobodno gorjeti.
1955 12:9.5 Your religion is becoming real because it is emerging from the slavery of fear and the bondage of superstition. Your philosophy struggles for emancipation from dogma and tradition. Your science is engaged in the agelong contest between truth and error while it fights for deliverance from the bondage of abstraction, the slavery of mathematics, and the relative blindness of mechanistic materialism.
2014 12:9.5 Vaša religija postaje stvarna jer se oslobađa od okova straha i tereta praznovjerja. Vaša se filozofija bori za emancipaciju od dogme i tradicije. Vaša se znanost bavi višestoljećnim natjecanjem između istine i pogreške u nastojanju da postigne oslobođenje od okova apstrakcije, ropstva matematike i relativne sljepostimehanističkog materijalizma.
1955 12:9.6 Mortal man has a spirit nucleus. The mind is a personal-energy system existing around a divine spirit nucleus and functioning in a material environment. Such a living relationship of personal mind and spirit constitutes the universe potential of eternal personality. Real trouble, lasting disappointment, serious defeat, or inescapable death can come only after self-concepts presume fully to displace the governing power of the central spirit nucleus, thereby disrupting the cosmic scheme of personality identity.
2014 12:9.6 Duh je nukleus smrtnog čovjeka. Um je osobno - energetski sustav koji okružuje božanski nukleus duha koji djeluje u materijalnom okruženju. Takav živi odnos između osobnog uma i duha tvori kozmički potencijal vječne ličnosti. Stvarni problemi, trajno razočaranje, ozbiljni porazi i neminovna smrt mogu nastupiti samo ako sečovjekovi osobni koncepti usude zauzeti mjesto vladajuće moći
1955 12:9.7 [Presented by a Perfector of Wisdom acting by authority of the Ancients of Days.]
2014 12:9.7 [Presentedby a PerfectorofWisdomactingbyauthorityoftheAncientsofDays.]
¶ Reference
¶ Biblija
- ↑ 12:7.4 U Bogu nema promjenjivosti: Jak 1:17.
- ↑ 12:7.5 Bog se ne mijenja: Mal 3:6.
- ↑ 12:7.8 Bog ne gleda na osobe: 2 Ljet 19:7; Job 34:19; Sir 35:12; Dj 10:34; Rim 2:11; Gal 2:6; Gal 3:28; Ef 6:9; Kol 3:11.
- ↑ 12:7.12 U Bogu živimo i krećemo se: Dj 17:28.
- ↑ 12:7.12 Bog prebiva u nama: Job 32:8,18; Iz 63:10-11; Ez 37:14; Mt 10:20; Lk 17:21; Iv 17:21-23; Rim 8:9-11; 1 Kor 3:16-17; 1 Kor 6:19; 2 Kor 6:16; Gal 2:20; 1 Iv 3:24; 1 Iv 4:12; Otk 21:3.
- ↑ 12:8.1 Bog je duh: Iv 4:24.
- ↑ 12:8.4 Gravitacija duha: Jr 31:3; Iv 6:44; Iv 12:32.
- ↑ 12:8.14 Bog je duh: Iv 4:24.