Knjiga Urantia na engleskom jeziku je javno vlasništvo diljem svijeta od 2006. godine..
Prijevodi: © 2014 Zaklada Urantia
| POGLAVLJE 116 : SVEMOGUĆI VRHOVNI |
Indeks
Jedna verzija |
POGLAVLJE 118 : VRHOVNI I ULTIMNI--VRIJEME I : PROSTOR |
GOD THE SUPREME
POGLAVLJE 117 : VRHOVNI BOG
1955 117:0.1 TO THE extent that we do the will of God in whatever universe station we may have our existence, in that measure the almighty potential of the Supreme becomes one step more actual. The will of God is the purpose of the First Source and Center as it is potentialized in the three Absolutes, personalized in the Eternal Son, conjoined for universe action in the Infinite Spirit, and eternalized in the everlasting patterns of Paradise. And God the Supreme is becoming the highest finite manifestation of the total will of God.
2014 117:0.1 U mjeri u kojoj izvršavamo Božju volju u bilo kojoj kozmičkoj situaciji, u toj mjeri svemogući potencijal Vrhovnog postaje jedan korak više aktualiziran. Božja volja je naum Prvog Izvora i Centra koji je potencijaliziran u tri Apsoluta, personificiran u Vječnom Sinu, združen u cilju kozmičkog djelovanja u Beskonačnom Duhu i učinjen vječnim u trajnim uzorcima Raja. Vrhovni Bog je u procesu postajanja najvišim konačnim ispoljenjem cjelokupne Božje volje
[1].
1955 117:0.2 If all grand universers should ever relatively achieve the full living of the will of God, then would the time-space creations be settled in light and life, and then would the Almighty, the deity potential of Supremacy, become factual in the emergence of the divine personality of God the Supreme.
2014 117:0.2 Ako svi veliki svemiri ikad relativno postignu puno življenje Božje volje, vremensko-prostorne tvorevine će postići stabilizaciju u stadiju svjetla i života, dok će Svemogući - božanski potencijal Vrhovnosti - postati ostvaren u pojavi božanske ličnosti Vrhovnog Boga.
1955 117:0.3 When an evolving mind becomes attuned to the circuits of cosmic mind, when an evolving universe becomes stabilized after the pattern of the central universe, when an advancing spirit contacts the united ministry of the Master Spirits, when an ascending mortal personality finally attunes to the divine leading of the indwelling Adjuster, then has the actuality of the Supreme become real by one more degree in the universes; then has the divinity of Supremacy advanced one more step toward cosmic realization.
2014 117:0.3 Kad se evoluirajući um podesi u skladu s krugovima kozmičkog uma, kad evoluirajući svemir postigne stabilizaciju prema uzorku središnjeg svemira, kad napredujući duh uspostavi kontakt s ujedinjenom službom Glavnih Duhova, kad se uspinjuća smrtna ličnost konačno podesi u skladu s božanskim vodstvom unutarnjeg Ispravljača, tada aktualnost Vrhovnog postaje jedan stupanj stvarnija u svemirima; tada božanstvenost Vrhovnosti napreduje jedan korak bliže kozmičkom ostvarenju.
1955 117:0.4 The parts and individuals of the grand universe evolve as a reflection of the total evolution of the Supreme, while in turn the Supreme is the synthetic cumulative total of all grand universe evolution. From the mortal viewpoint both are evolutionary and experiential reciprocals.
2014 117:0.4 Dijelovi i individue velikog svemira evoluiraju kao odraz cjelokupne evolucije Vrhovnog, dok Vrhovni zauzvrat predstavlja zbrojnu sintetičku sumu cjelokupne evolucije velikog svemira. Sa smrtnog stanovišta, obadva su evolucijske i iskustvene recipročnosti.
¶ 1. NARAV VRHOVNOG BIĆA
1. NATURE OF THE SUPREME BEING
1. NARAV VRHOVNOG BIĆA
1955 117:1.1 The Supreme is the beauty of physical harmony, the truth of intellectual meaning, and the goodness of spiritual value. He is the sweetness of true success and the joy of everlasting achievement. He is the oversoul of the grand universe, the consciousness of the finite cosmos, the completion of finite reality, and the personification of Creator-creature experience. Throughout all future eternity God the Supreme will voice the reality of volitional experience in the trinity relationships of Deity.
2014 117:1.1 Vrhovni je ljepota fizičkog sklada, istina intelektualnog značenja i dobrota duhovne vrijednosti. On je slast istinskog uspjeha i užitak trajnog postignuća. On je nadduša velikog svemira, svjesnost konačnog kozmosa, upotpunjenje konačne stvarnosti i personifikacija iskustva koje nastaje u odnosu između Stvoritelja i stvorenog bića. Kroz cijelu buduću vječnost, glas Vrhovnog Boga će izražavati stvarnost iskustva koje počiva na slobodnoj volji u trojstvenim odnosima Božanstva.
1955 117:1.2 In the persons of the Supreme Creators the Gods have descended from Paradise to the domains of time and space, there to create and to evolve creatures with Paradise-attainment capacity who can ascend thereto in quest of the Father. This universe procession of descending God-revealing Creators and ascending God-seeking creatures is revelatory of the Deity evolution of the Supreme, in whom both descenders and ascenders achieve mutuality of understanding, the discovery of eternal and universal brotherhood. The Supreme Being thus becomes the finite synthesis of the experience of the perfect-Creator cause and the perfecting-creature response.
2014 117:1.2 U osobama Vrhovnih Stvoritelja, Bogovi se spuštaju s Raja u domene vremena i prostora, gdje stvaraju i evoluiraju stvorena bića koja imaju sposobnost da postignu Raj, da se tu uspnu u svojoj potrazi za Ocem. Ova kozmička povorka spuštajućih Stvoritelja koji obznanjuju Boga i uspinjućih stvorenih bića koja tragaju za Bogom, predstavlja otkrivenje evolucije Vrhovnog kao Božanstva, a u Vrhovnom ova silazna i uzlazna bića postižu uzajamnost razumijevanja, otkriće vječnog i univerzalno bratstvo. Vrhovno Biće tako postaje konačna sinteza dvaju iskustava - uzročnog iskustva savršenog Stvoritelja i iskustva reagiranja na ovaj uzrok usavršavajućeg stvorenja.
1955 117:1.3 The grand universe contains the possibility of, and ever seeks for, complete unification, and this grows out of the fact that this cosmic existence is a consequence of the creative acts and the power mandates of the Paradise Trinity, which is unqualified unity. This very trinitarian unity is expressed in the finite cosmos in the Supreme, whose reality becomes increasingly apparent as the universes attain to the maximum level of Trinity identification.
2014 117:1.3 Veliki svemir sadrži potencijal i neprestanu težnju za potpunim ujedinjenjem, što proizrasta iz činjenice da je ova kozmička egzistencija posljedica stvaralačkih djela i ovlaštenja moći Rajskog Trojstva, koje je bezuvjetno jedinstvo. Ovo trojstveno jedinstvo se ispoljava u konačnom kozmosu u Vrhovnom, čija stvarnost postaje sve očiglednija kako svemiri postižu maksimalnu razinu poistovjećenja s Trojstvom.
1955 117:1.4 The will of the Creator and the will of the creature are qualitatively different, but they are also experientially akin, for creature and Creator can collaborate in the achievement of universe perfection. Man can work in liaison with God and thereby cocreate an eternal finaliter. God can work even as humanity in the incarnations of his Sons, who thereby achieve the supremacy of creature experience.
2014 117:1.4 Dok se Stvoriteljeva volja kvalitativno razlikuje od volje stvorenog bića, one su u isto vrijeme tako iskustveno srodne, kako stvoreno biće i Stvoritelj mogu surađivati u postignuću kozmičkog savršenstva. Čovjek može surađivati s Bogom i u toj suradnji biti kostvoritelj vječnog finaliste. Bog štoviše može djelovati kao čovjek u utjelovljenjima svojih Sinova, koji na taj način postižu vrhovnost iskustva stvorenog bića.
1955 117:1.5 In the Supreme Being, Creator and creature are united in one Deity whose will is expressive of one divine personality. And this will of the Supreme is something more than the will of either creature or Creator, even as the sovereign will of the Master Son of Nebadon is now something more than a combination of the will of divinity and humanity. The union of Paradise perfection and time-space experience yields a new meaning value on deity levels of reality.
2014 117:1.5 U Vrhovnom Biću, Stvoritelj i stvoreno biće su ujedinjeni u jedno Božanstvo čija volja ispoljava jednu božansku ličnost. Ova volja Vrhovnog je nešto više od volje stvorenog bića ili volje Stvoritelja, upravo kao što je Glavni Sin Nebadona danas nešto više od spoja božanske i ljudske volje. Spoj savršenstva Raja i vremensko-prostornog iskustva daje novo značenje vrijednosti na božanskim razinama stvarnosti.
1955 117:1.6 The evolving divine nature of the Supreme is becoming a faithful portrayal of the matchless experience of all creatures and of all Creators in the grand universe. In the Supreme, creatorship and creaturehood are at one; they are forever united by that experience which was born of the vicissitudes attendant upon the solution of the manifold problems which beset all finite creation as it pursues the eternal path in quest of perfection and liberation from the fetters of incompleteness.
2014 117:1.6 Evoluirajuća božanska narav Vrhovnog postaje vjeran prikaz neusporedivog iskustva svih stvorenih bića i svih Stvoritelja u velikom svemiru. U Vrhovnom, stvoritelj je jedno sa stvorenim bićem; oni su zauvijek ujedinjeni iskustvom rođenim iz nestalnosti koje prate rješenje mnogostrukih problema koji opsjedaju svu konačnu tvorevinu na vječnom putu traganja za savršenstvom u oslobađanju od okova nepotpunosti.
1955 117:1.7 Truth, beauty, and goodness are correlated in the ministry of the Spirit, the grandeur of Paradise, the mercy of the Son, and the experience of the Supreme. God the Supreme is truth, beauty, and goodness, for these concepts of divinity represent finite maximums of ideational experience. The eternal sources of these triune qualities of divinity are on superfinite levels, but a creature could only conceive of such sources as supertruth, superbeauty, and supergoodness.
2014 117:1.7 Istina, ljepota i dobrota su uzajamno usklađene u službi Duha, veličanstvu Raja, milosti Sina i iskustvu Vrhovnog. Vrhovni Bog je istina, ljepota i dobrota, jer ovi pojmovi božanstvenosti predstavljaju konačne vrhunce konceptualnog iskustva. Vječni izvori ovih trojedinih obilježja božanstvenosti postoje na nadkonačnim razinama, ali stvoreno biće jedino može pojmiti takve izvore kao najvišu istinu, najvišu ljepotu i najvišu dobrotu.
1955 117:1.8 Michael, a creator, revealed the divine love of the Creator Father for his terrestrial children. And having discovered and received this divine affection, men can aspire to reveal this love to their brethren in the flesh. Such creature affection is a true reflection of the love of the Supreme.
1955 117:1.9 The Supreme is symmetrically inclusive. The First Source and Center is potential in the three great Absolutes, is actual in Paradise, in the Son, and in the Spirit; but the Supreme is both actual and potential, a being of personal supremacy and of almighty power, responsive alike to creature effort and Creator purpose; self-acting upon the universe and self-reactive to the sum total of the universe; and at one and the same time the supreme creator and the supreme creature. The Deity of Supremacy is thus expressive of the sum total of the entire finite.
2014 117:1.9 Vrhovni je simetrično uključiv. Prvi Izvor i Centar je potencijalan u tri velika Apsoluta, aktualan u Raju, u Sinu i u Duhu; ali Vrhovni je i aktualan i potencijalan - on je biće osobne vrhovnosti i svemoguće moći koje jednako reagira na težnje stvorenog bića kao i na naum Stvoritelja; on je samodjelujući u odnosu na svemir i samoreaktivan u odnosu na cjelokupnost svemira; on je istodobno vrhovni stvoritelj i vrhovno stvoreno biće. Božanstvo Vrhovnosti tako ispoljava ukupni zbroj cjelokupnog konačnog.
¶ 2. IZVOR EVOLUCIJSKOG RASTA
2. THE SOURCE OF EVOLUTIONARY GROWTH
2. IZVOR EVOLUCIJSKOG RASTA
1955 117:2.1 The Supreme is God-in-time; his is the secret of creature growth in time; his also is the conquest of the incomplete present and the consummation of the perfecting future. And the final fruits of all finite growth are: power controlled through mind by spirit by virtue of the unifying and creative presence of personality. The culminating consequence of all this growth is the Supreme Being.
2014 117:2.1 Vrhovni je Bog u vremenu; on je tajna rasta stvorenog bića u vremenu; on pored toga osvaja nepotpunu sadašnjost i konzumira usavršavajuću budućnost. A najviši plodovi cjelokupnog konačnog rasta su: moć koja se ostvaruje putem uma pod upravom duha utemeljena na ujedinjujućoj i stvaralačkoj prisutnosti ličnosti.Kulminativna posljedica cijelog ovog rasta je Vrhovno Biće.
1955 117:2.2 To mortal man, existence is equivalent to growth. And so indeed it would seem to be, even in the larger universe sense, for spirit-led existence does seem to result in experiential growth—augmentation of status. We have long held, however, that the present growth which characterizes creature existence in the present universe age is a function of the Supreme. We equally hold that this kind of growth is peculiar to the age of the growth of the Supreme, and that it will terminate with the completion of the growth of the Supreme.
2014 117:2.2 Smrtnom čovjeku, egzistencija je ekvivalent rasta.I tako se doista čini, čak i u širem kozmičkom smislu, da egzistencija kojom upravlja duh rezultira u iskustvenom rastu - uvećanju statusa. Mi, međutim, već dugo držimo da je sadašnji rast koji karakterizira ovo kozmičko razdoblje funkcija Vrhovnog. Jednako tako držimo da je ova vrsta rasta svojstvena razdoblju rasta Vrhovnog i da će prestati s upotpunjenjem rasta Vrhovnog.
1955 117:2.3 Consider the status of the creature-trinitized sons: They are born and live in the present universe age; they have personalities, together with mind and spirit endowments. They have experiences and the memory thereof, but they do not grow as do ascenders. It is our belief and understanding that these creature-trinitized sons, while they are in the present universe age, are really of the next universe age—the age which will follow the completion of the growth of the Supreme. Hence they are not in the Supreme as of his present status of incompleteness and consequent growth. Thus they are nonparticipating in the experiential growth of the present universe age, being held in reserve for the next universe age.
2014 117:2.3 Razmotrimo status potrojstvljeno stvorenih sinova: Oni su rođeni i žive u sadašnjem kozmičkom razdoblju; oni su ličnosti koje imaju obdarenja uma i duha. Oni imaju iskustva i sjećanje na ova iskustva, ali oni ne rastu onako kako rastu uspinjuća bića. Prema našem vjerovanju i razumijevanju, ovi potrojstvljeno stvoreni sinovi, dok su u sadašnjoj kozmičkoj dobi, zapravo pripadaju sljedećoj kozmičkoj dobi - dobi koja slijedi upotpunjenje rasta Vrhovnog. Oni stoga nisu u Vrhovnom sa stanovišta njegovog sadašnjeg statusa nepotpunosti i iskustvenog rasta. Oni tako ne sudjeluju u iskustvenom rastu sadašnje kozmičke dobi, već su u pripravi za sljedeću kozmičku dob.
1955 117:2.4 My own order, the Mighty Messengers, being Trinity embraced, are nonparticipating in the growth of the present universe age. In a sense we are in status as of the preceding universe age as in fact are the Stationary Sons of the Trinity. One thing is certain: Our status is fixed by the Trinity embrace, and experience no longer eventuates in growth.
2014 117:2.4 Moj red - Moćni Glasnici - kao bića koja su obujmljena Trojstvom, ne sudjeluju u rastu sadašnjeg kozmičkog razdoblja. U određenom smislu, mi imamo status prethodnog kozmičkog razdoblja, a isto je slučaj i sa Stacionarnim Sinovima Trojstva. Jedno je sigurno: Naš status je fiksiran nakon obujmljenja Trojstvom i iskustvo u našem slučaju više ne rezultira rastom.
1955 117:2.5 This is not true of the finaliters nor of any other of the evolutionary and experiential orders which are participants in the growth process of the Supreme. You mortals now living on Urantia who may aspire to Paradise attainment and finaliter status should understand that such a destiny is only realizable because you are in and of the Supreme, hence are participants in the cycle of the growth of the Supreme.
2014 117:2.5 To nije slučaj kad je riječ o finalistima ili bilo kojim drugim evolucijskim i iskustvenim skupinama koje sudjeluju u procesu rasta Vrhovnog. Vi smrtnici koji trenutno živite na Urantiji i koji težite postignuću Raja i statusa finalista trebate shvatiti da imate sposobnost ostvarenja ove sudbine zato što ste u Vrhovnom i od Vrhovnog, što vas čini sudionicima u ciklusu rasta Vrhovnog.
1955 117:2.6 There will come an end sometime to the growth of the Supreme; his status will achieve completion (in the energy-spirit sense). This termination of the evolution of the Supreme will also witness the ending of creature evolution as a part of Supremacy. What kind of growth may characterize the universes of outer space, we do not know. But we are very sure that it will be something very different from anything that has been seen in the present age of the evolution of the seven superuniverses. It will undoubtedly be the function of the evolutionary citizens of the grand universe to compensate the outer-spacers for this deprivation of the growth of Supremacy.
2014 117:2.6 Jednom će doći do završetka rasta Vrhovnog; njegov status će postići upotpunjenje (u pogledu energije- duha). Ovaj prestanak evolucije Vrhovnog će također svjedočiti završetak evolucije stvorenih bića kao dijela Vrhovnosti. Kakav rast može karakterizirati svemire spoljašnjeg prostora, mi ne znamo. No, sigurni smo da će doći do pojave nečeg vrlo različitog od svega što je viđeno u današnjoj evoluciji sedam supersvemira. Evolucijski državljani velikog svemira nesumnjivo imaju zadaću da pruže kompenzaciju bićima vanjskih svemira za ovo lišavanje rasta Vrhovnosti.
1955 117:2.7 As existent upon the consummation of the present universe age, the Supreme Being will function as an experiential sovereign in the grand universe. Outer-spacers—citizens of the next universe age—will have a postsuperuniverse growth potential, a capacity for evolutionary attainment presupposing the sovereignty of the Almighty Supreme, hence excluding creature participation in the power-personality synthesis of the present universe age.
2014 117:2.7 Kao što će biti slučaj pri okončanju sadašnjeg kozmičkog razdoblja, Vrhovno Biće će funkcionirati kao iskustveni suveren u velikom svemiru. Bića vanjskog prostora - državljani naredne kozmičke dobi - će imati post- supersvemirski potencijal rasta, kapacitet za evolucijsko postignuće utemeljen na pretpostavci suvereniteta Svemogućeg Vrhovnog, koji stoga eliminira sudjelovanje stvorenih bića u sintezi moći-ličnosti sadašnjeg kozmičkog razdoblja.
1955 117:2.8 Thus may the incompleteness of the Supreme be regarded as a virtue since it makes possible the evolutionary growth of the creature-creation of the present universes. Emptiness does have its virtue, for it may become experientially filled.
2014 117:2.8 Tako se nepotpunost Vrhovnog može smatrati prednosti jer omogućuje evolucijski rast stvorenih bića i tvorevine suvremenih svemira. Praznina ima svoju prednost, jer može biti iskustveno ispunjena.
1955 117:2.9 One of the most intriguing questions in finite philosophy is this: Does the Supreme Being actualize in response to the evolution of the grand universe, or does this finite cosmos progressively evolve in response to the gradual actualization of the Supreme? Or is it possible that they are mutually interdependent for their development? that they are evolutionary reciprocals, each initiating the growth of the other? Of this we are certain: Creatures and universes, high and low, are evolving within the Supreme, and as they evolve, there is appearing the unified summation of the entire finite activity of this universe age. And this is the appearance of the Supreme Being, to all personalities the evolution of the almighty power of God the Supreme.
2014 117:2.9 Ovo je jedno od najintrigantnijih pitanja konačne filozofije: Da li je aktualizacija Vrhovnog Bića reaktivna posljedica evolucije velikog svemira, ili je sve naprednija evolucija ovog konačnog svemira reaktivna poljedica postupne aktualizacije Vrhovnog? Ili je moguće da su oni uzajamno ovisni u svom razvoju? da su evolucijski reciprociteti, gdje jedan inicira rast drugog? U ovo smo sigurni: Stvorena bića i svemiri, visoko i nisko, evoluiraju unutar Vrhovnog i kako evoluiraju, tako se pojavljuje ujedinjeni zbroj cjelokupne konačne aktivnosti ove kozmičke dobi. I to je pojava Vrhovnog Bića, koja je svim ličnostima evolucija svemoguće moći Vrhovnog Boga.
¶ 3. ZNAČAJ VRHOVNOG STVORENIM BIĆIMA SVEMIRA
3. SIGNIFICANCE OF THE SUPREME TO UNIVERSE CREATURES
3. ZNAČAJ VRHOVNOG STVORENIM BIĆIMA SVEMIRA
1955 117:3.1 The cosmic reality variously designated as the Supreme Being, God the Supreme, and the Almighty Supreme, is the complex and universal synthesis of the emerging phases of all finite realities. The far-flung diversification of eternal energy, divine spirit, and universal mind attains finite culmination in the evolution of the Supreme, who is the sum total of all finite growth, self-realized on deity levels of finite maximum completion.
2014 117:3.1 Kozmička stvarnost koja je različito naznačena kao Vrhovno Biće, Vrhovni Bog i Svemogući Vrhovni, je složena i sveopća sinteza nastajućih faza svih konačnih stvarnosti. Rasprostranjeno razgraničavanje vječne energije, božanskog duha i univerzalnog uma postiže konačnu kulminaciju u evoluciji Vrhovnog, koji je zbroj cjelokupnog konačnog rasta, samorealiziranog na božanskim razinama konačnog maksimuma upotpunjenosti.
1955 117:3.2 The Supreme is the divine channel through which flows the creative infinity of the triodities that crystallizes into the galactic panorama of space, against which takes place the magnificent personality drama of time: the spirit conquest of energy-matter through the mediation of mind.
2014 117:3.2 Vrhovni je božanski kanal kroz koji protiče stvaralačka beskonačnost trojnih saveza koji se kristaliziraju u galaktičkoj panorami prostora, u kontrastu s veličanstvenom dramom egzistencije ličnosti u prostoru: procesa kojim duh ostvaruje kontrolu nad energijom- materijom posredovanjem uma.
1955 117:3.3 Said Jesus: “I am the living way,” and so he is the living way from the material level of self-consciousness to the spiritual level of God-consciousness. And even as he is this living way of ascension from the self to God, so is the Supreme the living way from finite consciousness to transcendence of consciousness, even to the insight of absonity.
2014 117:3.3 Isus je rekao: "Ja sam živi put," i on je živi put od materijalne razine čovjekove samosvijesti do duhovne razine svijesti o Bogu[3]. I upravo kao što je on taj živi put uspona od čovjekovog jastva do Boga, tako je Vrhovni živi put od konačne svijesti do transcendencije svijesti, čak i do uvida apsonitnosti.
1955 117:3.4 Your Creator Son can actually be such a living channel from humanity to divinity since he has personally experienced the fullness of the traversal of this universe path of progression, from the true humanity of Joshua ben Joseph, the Son of Man, to the Paradise divinity of Michael of Nebadon, the Son of the infinite God. Similarly can the Supreme Being function as the universe approach to the transcendence of finite limitations, for he is the actual embodiment and personal epitome of all creature evolution, progression, and spiritualization. Even the grand universe experiences of the descending personalities from Paradise are that part of his experience which is complemental to his summation of the ascending experiences of the pilgrims of time.
2014 117:3.4 Vaš Sin Stvoritelj doista može biti takav živi kanal od čovječnosti do božanstvenosti zato što je osobno doživio puninu prijelaza ovog kozmičkog puta napredovanja, od istinske čovječnosti Jošue sina Jozinog - Sina Čovječjeg - do rajske božanstvenosti Mihaela od Nebadona, Sina beskonačnog Boga. Isto tako, Vrhovno Biće može funkcionirati kao kozmički put prilaza transcendenciji konačnih ograničenja, jer on je istinsko utjelovljenje i osobni sažetak cjelokupne evolucije stvorenih bića, napredovanja i produhovljenja. Čak su i veliko-svemirska iskustva silaznih ličnosti s Raja dio njegovog iskustva koje nadopunjuje njegov zbroj uzlaznih iskustava hodočasnika vremena.
1955 117:3.5 Mortal man is more than figuratively made in the image of God. From a physical standpoint this statement is hardly true, but with reference to certain universe potentialities it is an actual fact. In the human race, something of the same drama of evolutionary attainment is being unfolded as takes place, on a vastly larger scale, in the universe of universes. Man, a volitional personality, becomes creative in liaison with an Adjuster, an impersonal entity, in the presence of the finite potentialities of the Supreme, and the result is the flowering of an immortal soul. In the universes the Creator personalities of time and space function in liaison with the impersonal spirit of the Paradise Trinity and become thereby creative of a new power potential of Deity reality.
2014 117:3.5 Smrtni čovjek je više nego slikovito stvoren u naličju Boga[4]. S fizičkog stanovišta ova izjava je teško istinita, ali s obzirom na određene svemirske potencijalnosti, ona je stvarna činjenica. U ljudskom rodu, slična drama evolucijskog postignuća se odvija na znatno većoj razini u svemiru nad svemirima. Čovjek - ličnost obdarena voljom - postaje stvaralačka u suradnji s Ispravljačem - neosobnim entitetom - u prisutnosti konačnih potencijalnosti Vrhovnog, a rezultat je procvat besmrtne duše. U svemirima, ličnosti Stvoritelja vremena i prostora funkcioniraju u zajednici s neosobnim duhom Rajskog Trojstva i na taj način postaju stvoritelji novog potencijala moći stvarnosti Božanstva.
1955 117:3.6 Mortal man, being a creature, is not exactly like the Supreme Being, who is deity, but man’s evolution does in some ways resemble the growth of the Supreme. Man consciously grows from the material toward the spiritual by the strength, power, and persistency of his own decisions; he also grows as his Thought Adjuster develops new techniques for reaching down from the spiritual to the morontial soul levels; and once the soul comes into being, it begins to grow in and of itself.
2014 117:3.6 Smrtni čovjek, koji je stvoreno biće, nije točno nalik Vrhovnom Biću, koje je božanstvo, ali čovjekova evolucija na određene načine nalikuje rastu Vrhovnog. Čovjek svjesno raste od materijalnog prema duhovnom zahvaljujući snazi, moći i ustrajnosti svojih odluka; on također raste dok njegov Misaoni Ispravljač razvija nove tehnike kojima poseže nanize, od duhovnih razina do morontijalnih razina duše; a kada duša dođe u postojanje, ona počinje rasti sama po sebi i od sebe.
1955 117:3.7 This is somewhat like the way in which the Supreme Being expands. His sovereignty grows in and out of the acts and achievements of the Supreme Creator Personalities; that is the evolution of the majesty of his power as the ruler of the grand universe. His deity nature is likewise dependent on the pre-existent unity of the Paradise Trinity. But there is still another aspect to the evolution of God the Supreme: He is not only Creator-evolved and Trinity-derived; he is also self-evolved and self-derived. God the Supreme is himself a volitional, creative participant in his own deity actualization. The human morontial soul is likewise a volitional, cocreative partner in its own immortalization.
2014 117:3.7 Ovo je više ili manje metoda širenja Vrhovnog Bića. Njegov suverenitet raste u djelima i iz djela i postignuća Vrhovnih Stvaralačkih Ličnosti; to je evolucija veličanstva njegove moći kao vladara velikog svemira. Njegova božanska priroda isto tako ovisi o prethodno postojećem jedinstvu Rajskog Trojstva. No, tu je još jedan aspekt evolucije Vrhovnog Boga: On nije samo evoluirao iz Stvoritelja i izveden iz Trojstva; on je također samostalno evoluiran i samostalno izveden. Vrhovni Bog je voljom obdareni, stvaralački sudionik u vlastitoj božanskoj aktualizaciji. Ljudska morontija duša je također voljom obdareni, kokreativni partner u postignuću vlastite besmrtnosti.
1955 117:3.8 The Father collaborates with the Conjoint Actor in manipulating the energies of Paradise and in rendering these responsive to the Supreme. The Father collaborates with the Eternal Son in the production of Creator personalities whose acts will sometime culminate in the sovereignty of the Supreme. The Father collaborates with both Son and Spirit in the creation of Trinity personalities to function as rulers of the grand universe until such time as the completed evolution of the Supreme qualifies him to assume that sovereignty. The Father co-operates with his Deity and non-Deity co-ordinates in these and many other ways in the furtherance of the evolution of Supremacy, but he also functions alone in these matters. And his solitary function is probably best revealed in the ministry of the Thought Adjusters and their associated entities.
2014 117:3.8 Otac surađuje sa Združenim Činiteljem u manipuliranju energija Raja i u navođenju istih na odaziv Vrhovnom. Otac surađuje s Vječnim Sinom u proizvodnji Stvaralačkih ličnosti čija djela s vremenom trebaju kulminirati u suverenosti Vrhovnog. Otac surađuje sa Sinom i s Duhom u stvaranju trojskih ličnosti koje igraju ulogu vladara velikog svemira sve dok upotpunjenje evolucije ne osposobi Vrhovnog za primanje suvereniteta. Otac surađuje sa sebi ravnopravnim stvoriteljima - božanskim i nebožanskim - na ove i brojne druge načine u promicanju evolucije Vrhovnosti, ali on također u ovim aktivnostima funkcionira sam. Njegovo samostalno djelovanje se vjerojatno najbolje otkriva u službi Misaonih Ispravljača i s njima povezanih entiteta.
1955 117:3.9 Deity is unity, existential in the Trinity, experiential in the Supreme, and, in mortals, creature-realized in Adjuster fusion. The presence of the Thought Adjusters in mortal man reveals the essential unity of the universe, for man, the lowest possible type of universe personality, contains within himself an actual fragment of the highest and eternal reality, even the original Father of all personalities.
2014 117:3.9 Božanstvo je jedinstvo koje je egzistencijalno u Trojstvu, iskustveno u Vrhovnom, a u smrtnicima, realizirano u spajanju stvorenog bića s njegovim Ispravljačem. Prisutnost Misaonih Ispravljača u smrtnom čovjeku najbolje otkriva esencijalno jedinstvo svemira, jer čovjek, koji je najniži mogući oblik svemirske ličnosti, u sebi ima istinski fragment najviše i vječne stvarnosti, samog izvornog Oca svih ličnosti.
1955 117:3.10 The Supreme Being evolves by virtue of his liaison with the Paradise Trinity and in consequence of the divinity successes of the creator and administrator children of that Trinity. Man’s immortal soul evolves its own eternal destiny by association with the divine presence of the Paradise Father and in accordance with the personality decisions of the human mind. What the Trinity is to God the Supreme, the Adjuster is to evolving man.
2014 117:3.10 Vrhovno Biće evoluira na temelju svoje zajednice s Rajskim Trojstvom i kao rezultat božanskih uspjeha djece tog Trojstva koja djeluju u ulozi stvoritelja i aministratora. Čovjekova besmrtna duša evoluira svoju vječnu sudbinu u povezanosti s božanskim prisustvom Rajskog Oca i u skladu s odlukama ličnosti ljudskog uma. Ono što je Trojstvo Vrhovnom Bogu, to je Ispravljač evoluirajućem čovjeku.
1955 117:3.11 During the present universe age the Supreme Being is apparently unable to function directly as a creator except in those instances where the finite possibilities of action have been exhausted by the creative agencies of time and space. Thus far in universe history this has transpired but once; when the possibilities of finite action in the matter of universe reflectivity had been exhausted, then did the Supreme function as the creative culminator of all antecedent creator actions. And we believe he will again function as a culminator in future ages whenever antecedent creatorship has completed an appropriate cycle of creative activity.
2014 117:3.11 Tijekom ovog kozmičkog razdoblja, Vrhovno Biće očito ne može funkcionirati izravno kao stvoritelj osim u onim slučajevima gdje su konačne mogućnosti djelovanja iscrpljene stvaralačkim agensima vremena i prostora. Do sada se to dogodilo samo jednom u povijesti svemira; kad se iscrpe mogućnosti za konačno djelovanje u pogledu kozmičke odražajnosti, tada Vrhovni funkcionira kao stvaralački kulminator svih apriornih stvaralačkih djela. I vjerujemo da će on ponovo funkcionirati kao kulminator u budućim dobima u svim situacijama gdje apriorni stvoritelj upotpuni odgovarajući ciklus stvaralačke aktivnosti.
1955 117:3.12 The Supreme Being did not create man, but man was literally created out of, his very life was derived from, the potentiality of the Supreme. Nor does he evolve man; yet is the Supreme himself the very essence of evolution. From the finite standpoint, we actually live, move, and have our being within the immanence of the Supreme.
2014 117:3.12 Vrhovno Biće nije stvorilo čovjeka, nego je čovjek doslovce stvoren iz - sam čovjekov život je izveden iz - potencijalnosti Vrhovnog. Niti je on uzrok čovjekove evolucije; no, Vrhovni je sama bit evolucije. S konačnog stanovišta, mi doista živimo, krećemo se i jesmo unutar imanencije Vrhovnog[5].
1955 117:3.13 The Supreme apparently cannot initiate original causation but appears to be the catalyzer of all universe growth and is seemingly destined to provide totality culmination as regards the destiny of all experiential-evolutionary beings. The Father originates the concept of a finite cosmos; the Creator Sons factualize this idea in time and space with the consent and co-operation of the Creative Spirits; the Supreme culminates the total finite and establishes its relationship with the destiny of the absonite.
2014 117:3.13 Vrhovni očigledno ne može pokrenuti izvornu uzročnost, ali čini se da je on katalizator cjelokupnog kozmičkog rasta kojemu je naizgled suđeno da proizvede ukupnost kulminacije vezane za sudbinu svih iskustveno- evolucijskih bića. Od Oca potječe koncept konačnog svemira; Sinovi Stvoritelji prevode ovu ideju u činjenicu u vremenu i prostoru i uz pristanak i suradnju Stvaralačkih Duhova; Vrhovni uzrokuje kulminaciju cjelokupne konačnosti i uspostavlja njezin odnos sa sudbinom apsonita.
¶ 4. KONAČNI BOG
4. THE FINITE GOD
4. KONAČNI BOG
1955 117:4.1 As we view the ceaseless struggles of the creature creation for perfection of status and divinity of being, we cannot but believe that these unending efforts bespeak the unceasing struggle of the Supreme for divine self-realization. God the Supreme is the finite Deity, and he must cope with the problems of the finite in the total sense of that word. Our struggles with the vicissitudes of time in the evolutions of space are reflections of his efforts to achieve reality of self and completion of sovereignty within the sphere of action which his evolving nature is expanding to the outermost limits of possibility.
2014 117:4.1 Dok promatramo neprestane borbe stvorenog dijela tvorevine za postignuće statusa savršenstva i božanstvenosti bića, vjerujemo da ovi neprestani napori svjedoče o neprekidnoj borbi Vrhovnog za božansko samoostvarenje. Vrhovni Bog je konačno Božanstvo i on se mora nositi s problemima konačnog u ukupnom smilsu te riječi. Naše borbe s nestalnostima vremena u evolucijama prostora su odraz njegovih nastojanja da postigne stvarnost njegovog "ja" i upotpunjenje suvreniteta u sferi djelovanja koju njegova evoluirajuća narav proširuje do najudaljenijih granica mogućeg.
1955 117:4.2 Throughout the grand universe the Supreme struggles for expression. His divine evolution is in measure predicated on the wisdom-action of every personality in existence. When a human being chooses eternal survival, he is cocreating destiny; and in the life of this ascending mortal the finite God finds an increased measure of personality self-realization and an enlargement of experiential sovereignty. But if a creature rejects the eternal career, that part of the Supreme which was dependent on this creature’s choice experiences inescapable delay, a deprivation which must be compensated by substitutional or collateral experience; as for the personality of the nonsurvivor, it is absorbed into the oversoul of creation, becoming a part of the Deity of the Supreme.
2014 117:4.2 Širom velikog svemira, Vrhovni se bori za postignuće izražaja. Njegova božanska evolucija u određenoj mjeri počiva na mudrosti djelovanja svake postojeće ličnosti. Kada ljudsko biće odabire vječni život, ono kokreativno sudjeluje u stvaranju sudbine; i u životu tog uspinjućeg smrtnika, konačni Bog nalazi uvećano samoostvarenje ličnosti i uvećanje iskustvenog suvereniteta. No, u slučaju da stvoreno biće odbije vječnu karijeru, onaj dio Vrhovnog koji je ovisio o izboru tog stvorenog bića doživljava neminovnu odgodu, lišavanje koje mora biti nadoknađeno supstitucijskim ili kolateralnim iskustvom; što se tiče ličnosti osobe koja nije preživjela, nju apsorbira nadduša tvorevine i ona tako postaje dijelom Božanstva Vrhovnog.
1955 117:4.3 God is so trusting, so loving, that he gives a portion of his divine nature into the hands of even human beings for safekeeping and self-realization. The Father nature, the Adjuster presence, is indestructible regardless of the choice of the mortal being. The child of the Supreme, the evolving self, can be destroyed notwithstanding that the potentially unifying personality of such a misguided self will persist as a factor of the Deity of Supremacy.
2014 117:4.3 Bog je tako pun povjerenja, tako pun ljubavi, da on daje dio svoje božanske naravi u ruke samih ljudskih bića na čuvanje i samoostvarenje. Narav Oca - prisutnost Ispravljača - je neuništiva neovisno o izboru smrtnog bića. Dijete Vrhovnog, evoluirajuće čovjekovo "ja," može biti uništeno unatoč tome što potencijalno ujedinjujuća ličnost takvog zavedenog čovjekovog "ja" opstaje kao faktor Božanstva Vrhovnosti.
1955 117:4.4 The human personality can truly destroy individuality of creaturehood, and though all that was worth while in the life of such a cosmic suicide will persist, these qualities will not persist as an individual creature. The Supreme will again find expression in the creatures of the universes but never again as that particular person; the unique personality of a nonascender returns to the Supreme as a drop of water returns to the sea.
2014 117:4.4 Ljudska ličnost doista može uništiti individualnost stvorenog bića, i dok sve što je bilo vrijedno u životu tog bića koje počini kozmičko samoubojstvo nastavlja postojati, ove osobine neće ustrajati kao individualno stvoreno biće. Vrhovni će opet naći izražaj u stvorenim bićima svemira, ali nikad više u toj osobi; jedinstvena ličnost osobe koja doživljava neuspjeh u svom usponu se vraća Vrhovnom kao što se kap vode vraća u more.
1955 117:4.5 Any isolated action of the personal parts of the finite is comparatively irrelevant to the eventual appearance of the Supreme Whole, but the whole is nonetheless dependent on the total acts of the manifold parts. The personality of the individual mortal is insignificant in the face of the total of Supremacy, but the personality of each human being represents an irreplaceable meaning-value in the finite; personality, having once been expressed, never again finds identical expression except in the continuing existence of that living personality.
2014 117:4.5 Izolirani potezi osobnih dijelova konačnog su relativno nebitni za buduću pojavu Vrhovne Cjeline, no cjelina ipak ovisi o ukupnim djelima njezinih mnogostukih dijelova. Ličnost individualnog smrtnika ne igra značajnu ulogu u pogledu sveukupne Vrhovnosti, no ličnost svakog ljudskog bića predstavlja nezamjenjiv spoj značenja i vrijednosti u konačnom; ličnost, nakon što jednom postigne izražaj, nikad zatim ne pronalazi identičan izražaj izuzev u produženju postojanja te žive ličnosti.
1955 117:4.6 And so, as we strive for self-expression, the Supreme is striving in us, and with us, for deity expression. As we find the Father, so has the Supreme again found the Paradise Creator of all things. As we master the problems of self-realization, so is the God of experience achieving almighty supremacy in the universes of time and space.
2014 117:4.6 I tako, dok mi stremimo samoizražaju - s nama i u nama - Vrhovni stremi izražaju božanstva. Kada mi pronađemo Oca, Vrhovni time nanovo pronalazi RajskogStvoritelja svih stvari. Kada mi ovladavamo problemima samoostvarenja, Bog iskustva doživljava postignuće svemoguće vrhovnosti u svemirima vremena i prostora.
1955 117:4.7 Mankind does not ascend effortlessly in the universe, neither does the Supreme evolve without purposeful and intelligent action. Creatures do not attain perfection by mere passivity, nor can the spirit of Supremacy factualize the power of the Almighty without unceasing service ministry to the finite creation.
2014 117:4.7 Čovječanstvo ne uzlazi svemirom bez napora, niti Vrhovni evoluira bez svrsishodnog i inteligentog djelovanja. Stvorena bića ne postižu savršenstvo pukom pasivnosti, niti Vrhovnost pretvara moć Svemogućeg u činjenicu bez neprestane službe konačnoj tvorevini.
1955 117:4.8 The temporal relation of man to the Supreme is the foundation for cosmic morality, the universal sensitivity to, and acceptance of, duty. This is a morality which transcends the temporal sense of relative right and wrong; it is a morality directly predicated on the self-conscious creature’s appreciation of experiential obligation to experiential Deity. Mortal man and all other finite creatures are created out of the living potential of energy, mind, and spirit existent in the Supreme. It is upon the Supreme that the Adjuster-mortal ascender draws for the creation of the immortal and divine character of a finaliter. It is out of the very reality of the Supreme that the Adjuster, with the consent of the human will, weaves the patterns of the eternal nature of an ascending son of God.
2014 117:4.8 Vremenski odnos čovjeka prema Vrhovnom je temelj kozmičke moralnosti, univerzalne prijemčivosti naspram dužnosti i njezina prihvaćanja. To je moralnost koja nadilazi vremenski smisao relativnog dobra i zla; to je moralnost koja ovisi izravno o samosvijesti čovjekovog cijenjenja iskustvene obveze prema iskustvenom Božanstvu. Smrtni čovjek i sva ostala konačna bića su stvorena iz živog potencijala energije, uma i duha koji postoji u Vrhovnom. Ispravljač - u spojenom djelovanju s uzlaznim smrtnikom - se oslanja na Vrhovnog u stvaranju besmrtnog i božanskog karaktera finaliste. Iz same ove stvarnosti Vrhovnog, uz pristanak ljudske volje, Ispravljač može tkati niti uzoraka vječne naravi uspinjućeg Božjeg sina.
1955 117:4.9 The evolution of Adjuster progress in the spiritualizing and eternalizing of a human personality is directly productive of an enlargement of the sovereignty of the Supreme. Such achievements in human evolution are at the same time achievements in the evolutionary actualization of the Supreme. While it is true that creatures could not evolve without the Supreme, it is probably also true that the evolution of the Supreme can never be fully attained independent of the completed evolution of all creatures. Herein lies the great cosmic responsibility of self-conscious personalities: That Supreme Deity is in a certain sense dependent on the choosing of the mortal will. And the mutual progression of creature evolution and of Supreme evolution is faithfully and fully indicated to the Ancients of Days over the inscrutable mechanisms of universe reflectivity.
2014 117:4.9 Evolucija Ispravljačevog napretka u procesu produhovljenja ljudske ličnosti i njezina postignuća vječnosti vodi izravno uvećanju suvereniteta Vrhovnog. Takva postignuća u ljudskoj evoluciji su u isto vrijeme postignuća u evolucijskoj aktualizaciji Vrhovnog. Dok je istina da stvorena bića ne mogu evoluirati bez Vrhovnog, vjerojatno također vrijedi da se evolucija Vrhovnog nikad ne može u potpunosti postići neovisno o upotpunjenju evolucije svih stvorenih bića. U ovome leži velika kozmička odgovornost samosvjesnih ličnosti: Vrhovno Božanstvo je u određenom smislu ovisno o izboru smrtnikove volje. A uzajamno napredovanje evolucije stvorenog bića i evolucije Vrhovnog je vjerno i potpuno naznačeno Starim Danima preko nedokučivih mehanizama kozmičke odražajnosti.
1955 117:4.10 The great challenge that has been given to mortal man is this: Will you decide to personalize the experiencible value meanings of the cosmos into your own evolving selfhood? or by rejecting survival, will you allow these secrets of Supremacy to lie dormant, awaiting the action of another creature at some other time who will in his way attempt a creature contribution to the evolution of the finite God? But that will be his contribution to the Supreme, not yours.
2014 117:4.10 Veliki izazov koji stoji pred smrtnim čovjekom je ovo: Hoćete li i vi donijeti odluku da personificirate ta iskustvena vrijednosna značenja kozmosa u svoje evoluirajućejastvo? ili ćete, odbijanjem vječnog života, dopustiti ovim tajnama Vrhovnosti da ostanu uspavane, čekujući da neko drugo stvoreno biće u neko dugo doba pokuša ostvariti doprinos evoluciji konačnog Boga? No, to će biti doprinos tog bića Vrhovnom, a ne vaš.
1955 117:4.11 The great struggle of this universe age is between the potential and the actual—the seeking for actualization by all that is as yet unexpressed. If mortal man proceeds upon the Paradise adventure, he is following the motions of time, which flow as currents within the stream of eternity; if mortal man rejects the eternal career, he is moving counter to the stream of events in the finite universes. The mechanical creation moves on inexorably in accordance with the unfolding purpose of the Paradise Father, but the volitional creation has the choice of accepting or of rejecting the role of personality participation in the adventure of eternity. Mortal man cannot destroy the supreme values of human existence, but he can very definitely prevent the evolution of these values in his own personal experience. To the extent that the human self thus refuses to take part in the Paradise ascent, to just that extent is the Supreme delayed in achieving divinity expression in the grand universe.
2014 117:4.11 Velika borba ovog kozmičkog razdoblja je između potencijalnog i aktualnog - nastojanja svega što još uvijek nije izraženo da postigne aktualizaciju. Ako smrtni čovjek nastavi sudjelovati u rajskoj pustolovini, on time slijedi kretnje vremena koje teku kao struje u rijeci vječnosti; ako smrtni čovjek odbije vječnu karijeru, on se kreće protivno tijeku događaja u konačnim svemirima. Mehanička se tvorevina neumitno kreće u skladu sa sve jasnijim naumom Rajskog Oca, ali onaj dio tvorevine koji je obdaren voljom ima izbor prihvaćanja ili odbijanja uloge sudjelovanja ličnosti u pustolovini vječnosti. Smrtni čovjek ne može uništiti vrhovne vrijednosti ljudskog postojanja, ali on definitivno može spriječiti evoluciju ovih vrijednosti u svom osobnom iskustvu. U mjeri u kojoj čovjekovo “ja” odbija sudjelovati u usponu prema Raju, u toj mjeri dolazi do odgode u postignuću božanstvenosti izražaja Vrhovnog u velikom svemiru.
1955 117:4.12 Into the keeping of mortal man has been given not only the Adjuster presence of the Paradise Father but also control over the destiny of an infinitesimal fraction of the future of the Supreme. For as man attains human destiny, so does the Supreme achieve destiny on deity levels.
2014 117:4.12 U ruke smrtnog čovjeka predaje se ne samo Ispravljač koji je prisutnost Rajskog Oca, već i kontrola nad sudbinom jednog infinitezimalnog djelića budućnosti Vrhovnog. Jer kako čovjek postiže ljudsku sudbinu, tako Vrhovni postiže sudbinu na razinama božanstva.
1955 117:4.13 And so the decision awaits each of you as it once awaited each of us: Will you fail the God of time, who is so dependent upon the decisions of the finite mind? will you fail the Supreme personality of the universes by the slothfulness of animalistic retrogression? will you fail the great brother of all creatures, who is so dependent on each creature? can you allow yourself to pass into the realm of the unrealized when before you lies the enchanting vista of the universe career—the divine discovery of the Paradise Father and the divine participation in the search for, and the evolution of, the God of Supremacy?
2014 117:4.13 I tako odluka čeka svakog od vas, kao što je nekad čekala svakog od nas: Hoćete li iznevjeriti Boga vremena, koji je toliko ovisan o odlukama konačnog uma? hoćete li izdati Vrhovnu ličnost svih svemira u ime lijenosti svoje animalističke retrogresije? hoćete li izdati velikog brata svih stvorenih bića, koji je tako ovisan o svakom stvorenom biću? hoćete li sebi dopustiti da postanete dijelom domene neostvarenog kad se pred vama prostire čarobna panorama kozmičke karijere - božansko otkriće Rajskog Oca i božansko sudjelovanje u potrazi za Bogom Vrhovnosti i njegova evolucija?
1955 117:4.14 God’s gifts—his bestowal of reality—are not divorcements from himself; he does not alienate creation from himself, but he has set up tensions in the creations circling Paradise. God first loves man and confers upon him the potential of immortality—eternal reality. And as man loves God, so does man become eternal in actuality. And here is mystery: The more closely man approaches God through love, the greater the reality—actuality—of that man. The more man withdraws from God, the more nearly he approaches nonreality—cessation of existence. When man consecrates his will to the doing of the Father’s will, when man gives God all that he has, then does God make that man more than he is.
2014 117:4.14 Božji darovi - njegovo darivanje stvarnosti - ne znače razdvajanje od njega; Bog sebe ne otuđuje od svoje tvorevine, premda je točno da postavlja napetosti u tvorevinama koje okružuju Raj. Bog prvo voli čovjeka i daje mu potencijal besmrtnosti - vječnu stvarnost. I kada čovjek voli Boga, on tako postaje vječan u aktualnosti. I tu se krije tajna: Što se više čovjek približava Bogu kroz ljubav, to je veća stvarnost - aktualnost - tog čovjeka. Što se više čovjek povlači od Boga, to se više približava nestvamosti - prestanku postojanja. Kada čovjek posveti svoju volju izvršenju Očeve volje, kada čovjek Bogu da sve što ima, tada Bog od tog čovjeka načini više nego on jeste[6].
¶ 5. NADDUŠA TVOREVINE
5. THE OVERSOUL OF CREATION
5. NADDUŠA TVOREVINE
1955 117:5.1 The great Supreme is the cosmic oversoul of the grand universe. In him the qualities and quantities of the cosmos do find their deity reflection; his deity nature is the mosaic composite of the total vastness of all creature-Creator nature throughout the evolving universes. And the Supreme is also an actualizing Deity embodying a creative will which embraces an evolving universe purpose.
2014 117:5.1 Veliki Vrhovni je kozmička nadduša velikog svemira. U njemu, kvalitete i kvantiteti kozmosa nalaze svoj odražaj božanstva; njegova božanska narav je mozaik sastavljen od ukupnih prostranstava cjelokupne sinteze naravi stvorenog bića i Stvoritelja širom evoluirajućih svemira. Vrhovni je pored toga aktualizirajuće Božanstvo koje utjelovljuje stvaralačku volju koja obujmljuje evoluirajući kozmički naum.
1955 117:5.2 The intellectual, potentially personal selves of the finite emerge from the Third Source and Center and achieve finite time-space Deity synthesis in the Supreme. When the creature submits to the will of the Creator, he does not submerge or surrender his personality; the individual personality participants in the actualization of the finite God do not lose their volitional selfhood by so functioning. Rather are such personalities progressively augmented by participation in this great Deity adventure; by such union with divinity man exalts, enriches, spiritualizes, and unifies his evolving self to the very threshold of supremacy.
2014 117:5.2 Intelektualno, potencijalno osobno “ja” konačnog proizazi iz Trećeg Izvora i Centra i postiže konačnu vremensko-prostornu sintezu Božanstva u Vrhovnom. Kad se stvoreno biće pokorava volji Stvoritelja, ono time ne poništava i ne predaje svoju ličnost; individualne ličnosti koje su sudionici u aktualizaciji konačnog Boga ne gube svoj voljni bitak. Umjesto toga, takve ličnosti su postupno uzvišene sudjelovanjem u ovoj velikoj pustolovini Božanstva; takvom zajednicom s božanstvenošću čovjek uzvisuje, obogaćuje, produhovljuje i ujedinjuje svoje evoluirajuće "ja" do samog praga vrhovnosti.
1955 117:5.3 The evolving immortal soul of man, the joint creation of the material mind and the Adjuster, ascends as such to Paradise and subsequently, when mustered into the Corps of the Finality, becomes allied in some new way with the spirit-gravity circuit of the Eternal Son by a technique of experience known as finaliter transcendation. Such finaliters thus become acceptable candidates for experiential recognition as personalities of God the Supreme. And when these mortal intellects in the unrevealed future assignments of the Corps of the Finality attain the seventh stage of spirit existence, such dual minds will become triune. These two attuned minds, the human and the divine, will become glorified in union with the experiential mind of the then actualized Supreme Being.
2014 117:5.3 Čovjekova besmrtna evoluirajuća duša - zajednička tvorevina materijalnog uma i Ispravljača - uzlazi kao takva do Raja i kasnije, kada uđe u Korpus Finalista, postaje na neki novi način ujedinjena s krugom gravitacije duha Vječnog Sina tehnikom iskustva koja je poznata kao transcendentacija finalista. Takvi finalisti time postaju prihvatljivi kandidati za iskustveno priznavanje u vidu ličnosti Vrhovnog Boga. A kad ti smrtni umovi u neobznanjenim budućim zadacima u Korpusu Finalista postignu sedmu fazu postojanja duha, takvi dualni umovi postaju trojedini. Ova dva usaglašena uma - ljudski i božanski - postaju proslavljeni u zajednici s iskustvenim umom aktualiziranog Vrhovnog Bića.
1955 117:5.4 In the eternal future, God the Supreme will be actualized—creatively expressed and spiritually portrayed—in the spiritualized mind, the immortal soul, of ascendant man, even as the Universal Father was so revealed in the earth life of Jesus.
2014 117:5.4 U vječnoj budućnosti, Vrhovni Bog će postati aktualiziran - stvaralački izražen i duhovno predstavljen - u produhovljenom umu, besmrtnoj duši, uspinjućeg čovjeka, kao što je Otac Svih bio obznanjen u Isusovom zemaljskom životu.
1955 117:5.5 Man does not unite with the Supreme and submerge his personal identity, but the universe repercussions of the experience of all men do thus form a part of the divine experiencing of the Supreme. “The act is ours, the consequences God’s.”
1955 117:5.6 The progressing personality leaves a trail of actualized reality as it passes through the ascending levels of the universes. Be they mind, spirit, or energy, the growing creations of time and space are modified by the progression of personality through their domains. When man acts, the Supreme reacts, and this transaction constitutes the fact of progression.
2014 117:5.6 Napredujuća ličnost za sobom ostavlja trag aktualizirane stvarnosti dok putuje uspinjućim kozmičkim razinama. Bilo da se radi o umu, duhu ili energiji, rastuće tvorevine vremena i prostora su modificirane napredovanjem ličnosti u njihovim domenama. Kad čovjek djeluje, Vrhovni reagira na ovo djelovanje, i ova transakcija tvori činjenicu napredovanja.
1955 117:5.7 The great circuits of energy, mind, and spirit are never the permanent possessions of ascending personality; these ministries remain forever a part of Supremacy. In the mortal experience the human intellect resides in the rhythmic pulsations of the adjutant mind-spirits and effects its decisions within the arena produced by encircuitment within this ministry. Upon mortal death the human self is everlastingly divorced from the adjutant circuit. While these adjutants never seem to transmit experience from one personality to another, they can and do transmit the impersonal repercussions of decision-action through God the Sevenfold to God the Supreme. (At least this is true of the adjutants of worship and wisdom.)
2014 117:5.7 Moćni krugovi energije, uma i duha nikad nisu stalni posjed uzlazne ličnosti; ove službe zauvijek ostaju dijelom Vrhovnosti. U smrtnom iskustvu, ljudski intelekt počiva u ritmičkom pulsiranju pomoćnih duhova uma i sprovodi svoje odluke u areni koja nastaje sudjelovanjem u krugovima njihove službe. Uoči smrtnikove smrti, čovjekovo se "ja" zauvijek rastaje od pomoćnog kruga. Dok ovi pomoćnici naizgled nikad ne prenose iskustva jedne ličnosti na drugu, oni imaju i koriste sposobnost prevođenja neosobnih posljedica spojenog odlučivanja i djelovanja kroz Sedmostrukog Boga na Vrhovnog Boga. (Barem je to istina kad je riječ o pomoćnicima obožavanja i mudrosti.)
1955 117:5.8 And so it is with the spiritual circuits: Man utilizes these in his ascent through the universes, but he never possesses them as a part of his eternal personality. But these circuits of spiritual ministry, whether Spirit of Truth, Holy Spirit, or superuniverse spirit presences, are receptive and reactive to the emerging values in ascending personality, and these values are faithfully transmitted through the Sevenfold to the Supreme.
2014 117:5.8 I tako je slučaj s duhovnim krugovima: Čovjek se njima koristi u svom usponu svemirima, ali ih nikad ne koristi kao dio svoje vječne ličnosti. Ali ovi krugovi duhovne službe, bilo da se radi o Duhu Istine, Svetom Duhu ili superkozmičkim prisutnostima duha, primaju i reagiraju na javljajuće vrijednosti u uspinjućoj ličnosti, a ove se vrijednosti vjerno prenose kroz Sedmostrukog na Vrhovnog.
1955 117:5.9 While such spiritual influences as the Holy Spirit and the Spirit of Truth are local universe ministrations, their guidance is not wholly confined to the geographic limitations of a given local creation. As the ascending mortal passes beyond the boundaries of his local universe of origin, he is not entirely deprived of the ministry of the Spirit of Truth which has so constantly taught and guided him through the philosophic mazes of the material and morontial worlds, in every crisis of ascension unfailingly directing the Paradise pilgrim, ever saying: “This is the way.” When you leave the domains of the local universe, through the ministry of the spirit of the emerging Supreme Being and through the provisions of superuniverse reflectivity, you will still be guided in your Paradise ascent by the comforting directive spirit of the Paradise bestowal Sons of God.
2014 117:5.9 Iako su takvi duhovni utjecaji Svetog Duha i Duha Istine službe lokalnog svemira, njihovo vodstvo nije u potpunosti ograničeno zemljopisnim ograničenjima određene lokalne tvorevine. Kako uspinjući smrtnik prolazi izvan granica svog rodnog lokalnog svemira, on nije u potpunosti lišen službe Duha Istine koji ga neumoljivo uči i vodi kroz filozofske labirinte materijalnih i morontijalnih svjetova, u svakoj krizi na putu uspona nepogrešivo usmjeravajući ovog hodočasnika prema Raju, uvijek govoreći: "Ovo je put[8]." Kad napustite domene lokalnog svemira, kroz službu duha javljajućeg Vrhovnog Bića i kroz djelovanje nadkozmičkeodražajnosti, još uvijek će vas pri vašem usponu prema Raju voditi utješni upraviteljski duh rajskih darovanih Sinova Boga.
1955 117:5.10 How do these manifold circuits of cosmic ministry register the meanings, values, and facts of evolutionary experience in the Supreme? We are not exactly certain, but we believe that this registry takes place through the persons of the Supreme Creators of Paradise origin who are the immediate bestowers of these circuits of time and space. The mind-experience accumulations of the seven adjutant mind-spirits, in their ministry to the physical level of intellect, are a part of the local universe experience of the Divine Minister, and through this Creative Spirit they probably find registry in the mind of Supremacy. Likewise are mortal experiences with the Spirit of Truth and the Holy Spirit probably registered by similar techniques in the person of Supremacy.
2014 117:5.10 Kako ovi mnogostruki krugovi kozmičke službe registriraju značenja, vrijednosti i činjenice evolucijskog iskustva u Vrhovnom? Nismo baš sigurni, ali vjerujemo da se takva zabilješka unosi kroz osobe Vrhovnih Stvoritelja rajskog porijekla koji su neposredni darovatelji tih krugova vremena i prostora. Nakupine umnog iskustva sedam pomoćnih duhova uma u njihovoj službi fizičkoj razini intelekta, su dio lokalno svemirskog iskustva Božanske Služiteljice, a kroz ovaj Stvaralčki Duh vjerojatno ulaze u registraturu u umu Vrhovnosti. Isto tako se smrtna iskustva s Duhom Istine i Svetim Duhonavjerojatnije bilježe sličnim tehnikama u osobi Vrhovnosti.
1955 117:5.11 Even the experience of man and Adjuster must find echo in the divinity of God the Supreme, for, as the Adjusters experience, they are like the Supreme, and the evolving soul of mortal man is created out of the pre-existent possibility for such experience within the Supreme.
2014 117:5.11 Čak i iskustvo čovjeka i Ispravljača mora naći odjeka u božanstvenosti Vrhovnog Boga, jer su u načinu na koji stječu iskustvo Ispravljači slični Vrhovnom, dok evoluirajuća duša smrtnog čovjeka nastaje iz apriorne mogućosti za takvo iskustvo u Vrhovnom.
1955 117:5.12 In this manner do the manifold experiences of all creation become a part of the evolution of Supremacy. Creatures merely utilize the qualities and quantities of the finite as they ascend to the Father; the impersonal consequences of such utilization remain forever a part of the living cosmos, the Supreme person.
2014 117:5.12 Na ovaj način, mnogostruka iskustva cjelokupne tvorevine postaju dijelom evolucije Vrhovnosti. Stvorenja samo koriste kvalitete i kvantitete konačnog kako uzlaze Ocu; neosobne posljedice takvog korištenja zauvijek ostaju dio živog kozmosa, osobe Vrhovnog.
1955 117:5.13 What man himself takes with him as a personality possession are the character consequences of the experience of having used the mind and spirit circuits of the grand universe in his Paradise ascent. When man decides, and when he consummates this decision in action, man experiences, and the meanings and the values of this experience are forever a part of his eternal character on all levels, from the finite to the final. Cosmically moral and divinely spiritual character represents the creature’s capital accumulation of personal decisions which have been illuminated by sincere worship, glorified by intelligent love, and consummated in brotherly service.
2014 117:5.13 Ono što čovjek nosi sa sobom kao posjed svoje ličnosti jesu karakterne posljedice iskustva korištenja krugova uma i duha velikog svemira u svom usponu prema Raju. Kada čovjek donese i sprovede u djelo bilo koju odluku, on doživljava iskustvo, a značenja i vrijednosti ovog iskustva zauvijek ostaju dijelom njegovog vječnog karaktera na svim razinama, od konačne do finalističke. Kozmički moralan i božanstveno duhovan karakter predstavlja akumulaciju onih osobnih odluka stvorenog bića koje su prosvijetljene iskrenim obožavanjem, proslavljene inteligentnom ljubavlju i ostvarene u bratskoj službi.
1955 117:5.14 The evolving Supreme will eventually compensate finite creatures for their inability ever to achieve more than limited experience contact with the universe of universes. Creatures can attain the Paradise Father, but their evolutionary minds, being finite, are incapable of really understanding the infinite and absolute Father. But since all creature experiencing registers in, and is a part of, the Supreme, when all creatures attain the final level of finite existence, and after total universe development makes possible their attainment of God the Supreme as an actual divinity presence, then, inherent in the fact of such contact, is contact with total experience. The finite of time contains within itself the seeds of eternity; and we are taught that, when the fullness of evolution witnesses the exhaustion of the capacity for cosmic growth, the total finite will embark upon the absonite phases of the eternal career in quest of the Father as Ultimate.
2014 117:5.14 Evoluirajući Vrhovni će s vremenom nadoknaditi nesposobnost konačnih stvorenih bića da postignu nešto više od ograničenog iskustvenog kontakta sa svemirom nad svemirima. Stvorena bića mogu postići Rajskog Oca, ali kako su njihovi evolucijski umovi konačni, oni nisu u stanju istinski razumjeti beskonačnog i apsolutnog Oca. No, budući da sva iskustva stvorenih bića ulaze u registraturu i postaju dijelom Vrhovnog, kad sva stvorena bića postignu finalističku razinu konačne egzistencije i nakon što ukupni razvoj svemira omogući njihovo postignuće Vrhovnog Boga kao aktualne prisutnosti božanstva, onda, svojstven činjenici takvog kontakta, je kontakt sa ukupnim iskustvom. Ono što je konačno u vremenu u sebi sadrži sjeme vječnosti; a mi smo naučili da, kada punina evolucije postigne iscrpljenje sposobnosti za kozmički rast, ukupnost konačnog ulazi u apsonitne faze vječne karijere u potrazi za Ocem kao Krajnjim.
¶ 6. POTRAGA ZA VRHOVNIM
6. THE QUEST FOR THE SUPREME
6. POTRAGA ZA VRHOVNIM
1955 117:6.1 We seek the Supreme in the universes, but we find him not. “He is the within and the without of all things and beings, moving and quiescent. Unrecognizable in his mystery, though distant, yet is he near.” The Almighty Supreme is “the form of the yet unformed, the pattern of the yet uncreated.” The Supreme is your universe home, and when you find him, it will be like returning home. He is your experiential parent, and even as in the experience of human beings, so has he grown in the experience of divine parenthood. He knows you because he is creaturelike as well as creatorlike.
2014 117:6.1 Mi tražimo Vrhovnog u svemirima, ali ga ne nalazimo. "On je nutrina i vanjština svih stvari i bića, pokretnih i nepokretnih. Neprepoznatljiv u svom otajstvu, iako daleko, ipak je blizu[9]." Svemogući Vrhovni je "oblik koji je neoformljen, uzorak još nestvorenog." Vrhovni je vaš kozmički dom i kad ga nađete, to će biti poput povratka kući. On je vaš iskustveni roditelj i upravo kao što je slučaj u životima ljudskih bića, on odrasta i sazrijeva kroz djelovanje u ulozi božanskog roditelja. On vas poznaje, jer on je kao stvoreno biće i kao stvoritelj.
1955 117:6.2 If you truly desire to find God, you cannot help having born in your minds the consciousness of the Supreme. As God is your divine Father, so is the Supreme your divine Mother, in whom you are nurtured throughout your lives as universe creatures. “How universal is the Supreme—he is on all sides! The limitless things of creation depend on his presence for life, and none are refused.”
2014 117:6.2 Ako doista želite naći Boga, onda je neizbježno da u vašem umu mora doći do javljanja svijesti o Vrhovnom. Kao što je Bog vaš božanski Otac, tako je Vrhovni vaša božanska Majka u kojoj primate njegu za cijelog svog života u obličju kozmičkih stvorenih bića. "Vrhovni je tako univerzalan - on je na sve strane! Neograničene pojave tvorevine ovise o njegovoj prisutnosti i on nikoga ne odbija."
1955 117:6.3 What Michael is to Nebadon, the Supreme is to the finite cosmos; his Deity is the great avenue through which the love of the Father flows outward to all creation, and he is the great avenue through which finite creatures pass inward in their quest of the Father, who is love. Even Thought Adjusters are related to him; in original nature and divinity they are like the Father, but when they experience the transactions of time in the universes of space, they become like the Supreme.
2014 117:6.3 To što Mihael znači Nebadonu, Vrhovni znači konačnom svemiru; njegovo Božanstvo je veliko korito kojim se Očeva ljubav izlijeva prema vani, prema cijeloj tvorevini, i on je veliko korito kojim konačna stvorena bića posežu unutra u potrazi za Ocem, koji je ljubav. Čak su i Misaoni Ispravljači s njim povezani; u izvornoj naravi i božanstvenosti oni su poput Oca, ali kada doživljavaju događaje vremena u svemirima prostora, oni postaju nalik Vrhovnom.
1955 117:6.4 The act of the creature’s choosing to do the will of the Creator is a cosmic value and has a universe meaning which is immediately reacted to by some unrevealed but ubiquitous force of co-ordination, probably the functioning of the ever-enlarging action of the Supreme Being.
2014 117:6.4 Čin kojim stvoreno biće odabire da čini volju Stvoritelja je kozmička vrijednost i ima kozmičko značenje koje neodložno inicira reakciju neke neobznanjene premda posvudašnje koordinacijske sile - najvjerojatnije operacije sve obimnijeg djelovanja Vrhovnog Bića.
1955 117:6.5 The morontia soul of an evolving mortal is really the son of the Adjuster action of the Universal Father and the child of the cosmic reaction of the Supreme Being, the Universal Mother. The mother influence dominates the human personality throughout the local universe childhood of the growing soul. The influence of the Deity parents becomes more equal after the Adjuster fusion and during the superuniverse career, but when the creatures of time begin the traversal of the central universe of eternity, the Father nature becomes increasingly manifest, attaining its height of finite manifestation upon the recognition of the Universal Father and the admission into the Corps of the Finality.
2014 117:6.5 Morontija duša evoluirajućeg smrtnika je uistinu sin Ispravljačevog djelovanja Oca Svih kao i dijete kozmičke reakcije Vrhovnog Bića, koje je Majka Svih. Majčinski utjecaj dominira nad ljudskom ličnosti u toku djetinjstva rastuće duše u lokalnom svemiru. Utjecaj ova dva roditelja-Božanstava postaje izjednačeniji nakon čovjekovog spajanja s Ispravljačem i za vrijeme njegove karijere u supersvemiru, ali kada stvorena bića vremena započnu putovanje središnjim svemirom vječnosti, sve više se očituje Očeva narav koja dostiže vrhunac konačnog ispoljenja kada stvorena bića prepoznaju Oca Svih i uđu u Korpus Finalista.
1955 117:6.6 In and through the experience of finaliter attainment the experiential mother qualities of the ascending self become tremendously affected by contact and infusion with the spirit presence of the Eternal Son and the mind presence of the Infinite Spirit. Then, throughout the realms of finaliter activity in the grand universe, there appears a new awakening of the latent mother potential of the Supreme, a new realization of experiential meanings, and a new synthesis of experiential values of the entire ascension career. It appears that this realization of self will continue in the universe careers of the sixth-stage finaliters until the mother inheritance of the Supreme attains to finite synchrony with the Adjuster inheritance of the Father. This intriguing period of grand universe function represents the continuing adult career of the ascendant and perfected mortal.
2014 117:6.6 U toku i kroz iskustvo finalističkog postignuća, iskustvene majčinske osobine čovjekovog uzlaznog jastva dolaze pod snažan utjecaj kontakta i prožimanja prisutnosti duha Vječnog Sina i prisutnosti uma Beskonačnog Duha. Tada, širom domena finalističke aktivnosti u velikom svemiru, javlja se novo buđenje latentnog majčinskog potencijala Vrhovnog, novo ostvarenje iskustvenih značenja, i nova sinteza iskustvenih vrijednosti cijelog uspinjućeg puta. Čini se da ovo čovjekovo "ja" nastavlja proces ostvarenja u kozmičkoj karijeri finalista šeste faze, sve dok majčinsko nasljeđe Vrhovnog ne postigne konačnu sinkroniju s Ispravljačem koji je nasljeđe Oca. Ovaj fascinantni period djelovanja u velikom svemiru predstavlja trajnu karijeru zrele dobi uspinjućeg i usavršenog smrtnika.
1955 117:6.7 Upon the completion of the sixth stage of existence and the entrance upon the seventh and final stage of spirit status, there will probably ensue the advancing ages of enriching experience, ripening wisdom, and divinity realization. In the nature of the finaliter this will probably equal the completed attainment of the mind struggle for spirit self-realization, the completion of the co-ordination of the ascendant man-nature with the divine Adjuster-nature within the limits of finite possibilities. Such a magnificent universe self thus becomes the eternal finaliter son of the Paradise Father as well as the eternal universe child of the Mother Supreme, a universe self qualified to represent both the Father and Mother of universes and personalities in any activity or undertaking pertaining to the finite administration of created, creating, or evolving things and beings.
2014 117:6.7 Po upotpunjenju šeste faze postojanja i ulaza u sedmu i završnu fazu statusa duha, vjerojatno će uslijediti napredujuća razdoblja sve bogatijeg iskustva, sve zrelije mudrosti i sve veće spoznaje božanstvenosti. U naravi finaliste to će vjerojatno biti jednako upotpunjenom postignuću borbe uma za samoostvarenje duha, upotpunjenju koordinacije čovjekove upinjuće naravi s božanskom naravi Ispravljača u granicama konačnih mogućnosti. Ovo veličanstveno kozmičko "ja" na taj način postaje vječni sin-finalista Rajskog Oca, kao i vječno kozmičko dijete Vrhovne Majke, kozmičko "ja" koje je osposobljeno da zastupa Oca i Majku svih svemira i ličnosti u bilo kojoj aktivnosti ili poduzeću koji se tiču konačne administracije stvari i bića koja su bilo stvorena ili su u procesu stvaranja ili evolucije.
1955 117:6.8 All soul-evolving humans are literally the evolutionary sons of God the Father and God the Mother, the Supreme Being. But until such time as mortal man becomes soul-conscious of his divine heritage, this assurance of Deity kinship must be faith realized. Human life experience is the cosmic cocoon in which the universe endowments of the Supreme Being and the universe presence of the Universal Father (none of which are personalities) are evolving the morontia soul of time and the human-divine finaliter character of universe destiny and eternal service.
2014 117:6.8 Sva ljudska bića čija duša podilazi proces evolucije su doslovno evolucijski sinovi Boga Oca i Boga Majke - Vrhovnog Bića. No sve dok smrtni čovjek u svojoj duši ne postane svjestan svog božanskog nasljeđa, ovo uvjerenje u srodnost s Božanstvom mora biti ostvareno vjerom.Ljudsko životno iskustvo je kozmička čahura u kojoj kozmička obdarenja Vrhovnog Bića i kozmička prisutnost Oca Svih (koje nisu ličnosti) evoluiraju morontija dušu vremena i ljudsko-božanski finalistički karakter kozmičke sudbine i vječne službe.
1955 117:6.9 Men all too often forget that God is the greatest experience in human existence. Other experiences are limited in their nature and content, but the experience of God has no limits save those of the creature’s comprehension capacity, and this very experience is in itself capacity enlarging. When men search for God, they are searching for everything. When they find God, they have found everything. The search for God is the unstinted bestowal of love attended by amazing discoveries of new and greater love to be bestowed.
2014 117:6.9 Ljudi tako često zaborave da je Bog najveće iskustvo u ljudskom postojanju. Ostala iskustva su ograničena po naravi i sadržaju, ali iskustvo Boga nema ograničenja osim sposobnosti spoznaje stvorenog bića, a ovo se iskustvo samo po sebi neprestano uvećava. Kad ljudi tragaju za Bogom, oni tragaju za svim. Kad pronađu Boga, oni su pronašli sve. Potraga za Bogom je izlišno darivanje ljubavi praćeno nevjerojatnim otkrićima nove i još veće ljubavi koja će tek biti darovana.
[1]
1955 117:6.10 All true love is from God, and man receives the divine affection as he himself bestows this love upon his fellows. Love is dynamic. It can never be captured; it is alive, free, thrilling, and always moving. Man can never take the love of the Father and imprison it within his heart. The Father’s love can become real to mortal man only by passing through that man’s personality as he in turn bestows this love upon his fellows. The great circuit of love is from the Father, through sons to brothers, and hence to the Supreme. The love of the Father appears in the mortal personality by the ministry of the indwelling Adjuster. Such a God-knowing son reveals this love to his universe brethren, and this fraternal affection is the essence of the love of the Supreme.
2014 117:6.10 Sva istinska ljubav je od Boga, a čovjek prima božansku ljubav darujući tu ljubav svojim bližnjima[10].Ljubav je dinamična. Ona se ne može utamničiti; ona je živa, slobodna, uzbudljiva i uvijek u potkretu. Čovjek nikada ne može uzeti Očevu ljubav i utamničiti je u svom srcu. Očeva ljubav može postati stvarna smrtnom čovjeku jedino dok prolazi kroz njegovu ličnost dok je on sam daruje svojim bližnjima. Veliki krug ljubavi ide od Oca kroz sinove na braću i odatle, do Vrhovnog. Ljubav Oca se pojavljuje u smrtnoj ličnosti pomoću službe unutarnjeg Ispravljača. Takav sin koji poznaje Boga obznanjuje tu ljubav svojoj kozmičkoj braći, i ta bratinska ljubav je bit ljubavi Vrhovnog.
1955 117:6.11 There is no approach to the Supreme except through experience, and in the current epochs of creation there are only three avenues of creature approach to Supremacy:
2014 117:6.11 Nema pristupa Vrhovnom osim kroz iskustvo, a u sadašnjim epohama tvorevine postoje samo tri puta kojima stvorena bića mogu prići Vrhovnosti:
1955 117:6.12 1. The Paradise Citizens descend from the eternal Isle through Havona, where they acquire capacity for Supremacy comprehension through observation of the Paradise-Havona reality differential and by exploratory discovery of the manifold activities of the Supreme Creator Personalities, ranging from the Master Spirits to the Creator Sons.
2014 117:6.12 1. Rajski Državljani silaze s vječnog Otoka kroz Havonu, gdje postižu sposobnost za spoznaju Vrhovnosti kroz opservaciju razgraničavanja rajsko-havonske stvarnosti i istraživačko otkriće mnogostrukih aktivnosti Vrhovnih Stvaralačkih Ličnosti, od Glavnih Duhova do Sinova Stvoritelja.
1955 117:6.13 2. The time-space ascenders coming up from the evolutionary universes of the Supreme Creators make close approach to the Supreme in the traversal of Havona as a preliminary to the augmenting appreciation of the unity of the Paradise Trinity.
2014 117:6.13 2. Vremensko-prostorna uzlazna bića koja dolaze iz evolucijskih svemira Vrhovnih Stvoritelja mogu stići u blizinu Vrhovnog na svom putovanju prema Havoni, kao uvod u sve više cijenjenje jedinstva Rajskog Trojstva.
1955 117:6.14 3. The Havona natives acquire a comprehension of the Supreme through contacts with descending pilgrims from Paradise and ascending pilgrims from the seven superuniverses. Havona natives are inherently in position to harmonize the essentially different viewpoints of the citizens of the eternal Isle and the citizens of the evolutionary universes.
2014 117:6.14 3. Bića koja vuku porijeklo s Havone postižu razumijevanje Vrhovnog kroz kontakte sa silaznim hodočasnicima s Raja i uzlaznim hodočasnicima iz sedam supersvemira. Starosjedioci Havone imaju sposobnost usklađivanja bitno različitih stavova državljana vječnog Otoka i državljana evolucijskih svemira.
1955 117:6.15 To evolutionary creatures there are seven great approaches to the Universal Father, and each of these Paradise ascensions passes through the divinity of one of the Seven Master Spirits; and each such approach is made possible by an enlargement of experience receptivity consequent upon the creature’s having served in the superuniverse reflective of the nature of that Master Spirit. The sum total of these seven experiences constitutes the present-known limits of a creature’s consciousness of the reality and actuality of God the Supreme.
2014 117:6.15 Za evolucijska stvorenja postoji sedam bitnih pristupa Ocu Svih, a svaki od tih uzlaza Raju prolazi kroz božanstvenost jednog od Sedam Glavnih Duhova; i svaki takav pristup je moguć zahvaljujući sve dubljoj moći primanja iskustva nakon sudjelovanja stvorenog bića u supersvemirskom odražavanju naravi tog Glavnog Duha. Zbroj ovih sedam iskustava predstavlja sadašnje poznate granice svijesti stvorenog bića o stvarnosti i aktualnosti Vrhovnog Boga.
1955 117:6.16 It is not only man’s own limitations which prevent him from finding the finite God; it is also the incompletion of the universe; even the incompletion of all creatures—past, present, and future—makes the Supreme inaccessible. God the Father can be found by any individual who has attained the divine level of Godlikeness, but God the Supreme will never be personally discovered by any one creature until that far-distant time when, through the universal attainment of perfection, all creatures will simultaneously find him.
2014 117:6.16 Čovjekova vlastita ograničenja nisu jedino što ga spječava u pronalaženju konačnog Boga; tu je također i nedovršenost svemira; čak i nedovršenost svih stvorenih bića - prošlih sadašnjih i budućih - čini Vrhovnog nedostupnim. Svaka osoba koja postigne božansku razinu nalikovanja Bogu može naći Boga Oca, ali nitko ne može osobno otkriti Vrhovnog Boga do tog udaljenog časa kad ga, putem univerzalnog postignuća savršenstva, ne budu istovremeno otkrila sva stvorena bića.
1955 117:6.17 Despite the fact that you cannot, in this universe age, personally find him as you can and will find the Father, the Son, and the Spirit, nevertheless, the Paradise ascent and subsequent universe career will gradually create in your consciousness the recognition of the universe presence and the cosmic action of the God of all experience. The fruits of the spirit are the substance of the Supreme as he is realizable in human experience.
2014 117:6.17 Unatoč činjenici da ga u ovom kozmičkom razdoblju ne možete osobno naći onako kako možete i s vremenom hoćete naći Oca, Sina i Duha, ipak, uzlaz prema Raju i prateća kozmička karijera postupno stvaraju u vašoj svijesti prepoznavanje svemirske prisutnosti i kozmičkog djelovanja Boga cjelokupnog iskustva. Plodovi duha su bit Vrhovnog u mjeri u kojoj je ostvarljiv u ljudskom iskustvu.
1955 117:6.18 Man’s sometime attainment of the Supreme is consequent upon his fusion with the spirit of Paradise Deity. With Urantians this spirit is the Adjuster presence of the Universal Father; and though the Mystery Monitor is from the Father and like the Father, we doubt that even such a divine gift can achieve the impossible task of revealing the nature of the infinite God to a finite creature. We suspect that what the Adjusters will reveal to future seventh-stage finaliters will be the divinity and nature of God the Supreme. And this revelation will be to a finite creature what the revelation of the Infinite would be to an absolute being.
2014 117:6.18 Čovjekovo predstojeće postignuće Vrhovnog slijedi nakon njegovog spoja s duhom Rajskog Božanstva.U žiteljima Urantije taj duh je Ispravljač, prisutnost Oca Svih; i premda je Tajnoviti Osmatrač od Oca i poput Oca, sumnjamo da čak i takav božanski dar može postići nemogući zadatak otkrivenja naravi beskonačnog Boga konačnom stvorenom biću. Pretpostavljamo da je to što Ispravljači trebaju otkriti budućim finalistima sedme faze božanstvenost i narav Vrhovnog Boga. A ovo će otkrivenje značiti konačnom stvorenom biću isto što otkrivenje Beskonačnog znači nekom apsolutnom biću.
1955 117:6.19 The Supreme is not infinite, but he probably embraces all of infinity that a finite creature can ever really comprehend. To understand more than the Supreme is to be more than finite!
2014 117:6.19 Vrhovni nije beskonačan, no on vjerojatno obuhvaća svu beskonačnost koju konačno biće ikad može stvarno shvatiti. Razumjeti više od Vrhovnog znači biti više od konačnog!
1955 117:6.20 All experiential creations are interdependent in their realization of destiny. Only existential reality is self-contained and self-existent. Havona and the seven superuniverses require each other to achieve the maximum of finite attainment; likewise will they be sometime dependent on the future universes of outer space for finite transcendence.
2014 117:6.20 Sve iskustvene tvorevine su međuovisne u realizaciji sudbine. Samo egzistencijalna stvarnost može biti samosadržana i samopostojeća. Havona i sedam supersvemira trebaju jedno drugo kako bi se postigao maksimum konačnog postignuća; oni će isto tako ostati u međusobnoj ovisnosti u budućim svemirima vanjskog prostora u cilju konačne transcendencije.
1955 117:6.21 A human ascender can find the Father; God is existential and therefore real, irrespective of the status of experience in the total universe. But no single ascender will ever find the Supreme until all ascenders have reached that maximum universe maturity which qualifies them simultaneously to participate in this discovery.
2014 117:6.21 Uspinjući čovjek može naći Oca; Bog je egzistencijalan i stoga stvaran, bez obzira na status iskustva u svemiru kao cjelini. No, niti jedno uzlazno biće nikad neće naći Vrhovnog dok sva uzlazna bića ne postignu vrhunac kozmičke zrelosti koji će ih osposobiti za istovremeno sudjelovanje u ovom otkriću.
1955 117:6.22 The Father is no respecter of persons; he treats each of his ascending sons as cosmic individuals. The Supreme likewise is no respecter of persons; he treats his experiential children as a single cosmic total.
1955 117:6.23 Man can discover the Father in his heart, but he will have to search for the Supreme in the hearts of all other men; and when all creatures perfectly reveal the love of the Supreme, then will he become a universe actuality to all creatures. And that is just another way of saying that the universes will be settled in light and life.
2014 117:6.23 Čovjek može otkriti Oca u svom srcu, ali on mora tražiti Vrhovnog u srcima svih drugih ljudi;a kad sva stvorena bića savršeno obznane ljubav Vrhovnog, onda će on postati kozmička aktualnost svim stvorenim bićima. A to je samo drugi način da se kaže da će svemiri biti utemeljeni u svjetlu i životu.
1955 117:6.24 The attainment of perfected self-realization by all personalities plus the attainment of perfected equilibrium throughout the universes equals the attainment of the Supreme and witnesses the liberation of all finite reality from the limitations of incomplete existence. Such an exhaustion of all finite potentials yields the completed attainment of the Supreme and may be otherwise defined as the completed evolutionary actualization of the Supreme Being himself.
2014 117:6.24 Postignuće usavršenog samoostvarenja svih ličnosti, uz postignuće usavršene ravnoteže širom svih svemira, znače postignuće Vrhovnog i svjedoče o oslobođenju cjelokupne konačne stvarnosti od ograničenja nepotpune egzistencije. Takvo iscrpljenje svih konačnih potencijala vodi upotpunjenom postignuću Vrhovnog i možemo ga drugačije definirati kao evolucijsku aktualizaciju samog Vrhovnog Bića.
1955 117:6.25 Men do not find the Supreme suddenly and spectacularly as an earthquake tears chasms into the rocks, but they find him slowly and patiently as a river quietly wears away the soil beneath.
2014 117:6.25 Ljudi ne nalaze Vrhovnog iznenada i spektakularno kao što potres stvara napukline u stijenama, već ga nalaze polako i strpljivo, kako rijeka tiho roni svoje korito.
1955 117:6.26 When you find the Father, you will find the great cause of your spiritual ascent in the universes; when you find the Supreme, you will discover the great result of your career of Paradise progression.
2014 117:6.26 Kada pronađete Oca, naći ćete veliki uzrok vašeg duhovnog uspona u svemirima; kada pronađete Vrhovnog, otkrit ćete veliki rezultat vaše karijere napredovanja prema Raju.
¶ 7. BUDUĆNOST VRHOVNOG
7. THE FUTURE OF THE SUPREME
7. BUDUĆNOST VRHOVNOG
1955 117:7.1 The completed realization of all finite potentials equals the completion of the realization of all evolutionary experience. This suggests the final emergence of the Supreme as an almighty Deity presence in the universes. We believe that the Supreme, in this stage of development, will be as discretely personalized as is the Eternal Son, as concretely powerized as is the Isle of Paradise, as completely unified as is the Conjoint Actor, and all of this within the limitations of the finite possibilities of Supremacy at the culmination of the present universe age.
2014 117:7.1 Završena realizacija svih konačnih potencijala jednaka je završetku realizacije cjelokupnog evolucijskog iskustva. To ukazuje na konačnu pojavu Vrhovnog kao moćne prisutnosti Božanstva u svemirima. Vjerujemo da će Vrhovni u ovoj fazi razvoja biti jednako diskretno personificiran kao Vječni Sin, jednako čvrsto moćan kao Rajski Otok, jednako potpuno ujedinjen kao Združeni Činitelj, a sve to u granicama ograničenja konačnih mogućnosti Vrhovnosti na vrhuncu ovog kozmičkog razdoblja.
1955 117:7.2 While this is an entirely proper concept of the future of the Supreme, we would call attention to certain problems inherent in this concept:
2014 117:7.2 Iako je to potpuno ispravan koncept budućnosti Vrhovnog, želimo vas upozoriti na određene probleme svojstvene ovom konceptu:
1955 117:7.3 1. The Unqualified Supervisors of the Supreme could hardly be deitized at any stage prior to his completed evolution, and yet these same supervisors even now qualifiedly exercise the sovereignty of supremacy concerning the universes settled in light and life.
2014 117:7.3 1. Bezuvjetni Nadglednici Vrhovnog teško mogu biti obožanstvljeni na bilo kojoj fazi koja prethodi završetku njegove evolucije, a opet ti isti nadzornici i sada uvjetno ostvaruju suverenitet vrhovnosti u vezi sa svemirima koji su stabilizirani u svjetlu i životu.
1955 117:7.4 2. The Supreme could hardly function in the Trinity Ultimate until he had attained complete actuality of universe status, and yet the Trinity Ultimate is even now a qualified reality, and you have been informed of the existence of the Qualified Vicegerents of the Ultimate.
2014 117:7.4 2. Vrhovni teško može djelovati u Krajnjem Trojstvu dok ne postigne potpunu aktualizaciju kozmičkog statusa, dok je Krajnje Trojstvo čak i sada uvjetna stvarnost, a već ste upoznati s postojanjem Uvjetnih Namjesnika Krajnjeg.
1955 117:7.5 3. The Supreme is not completely real to universe creatures, but there are many reasons for deducing that he is quite real to the Sevenfold Deity, extending from the Universal Father on Paradise to the Creator Sons and the Creative Spirits of the local universes.
2014 117:7.5 3. Vrhovni nije posve stvaran stvorenim bićima svemira, ali se iz mnogo razloga može zaključiti da je sasvim stvaran Sedmostrukom Božanstvu koje se proteže od Oca Svih na Raju do Sinova Stvoritelja i Stvaralačkih Duhova lokalnih svemira.
1955 117:7.6 It may be that on the upper limits of the finite, where time conjoins transcended time, there is some sort of blurring and blending of sequence. It may be that the Supreme is able to forecast his universe presence onto these supertime levels and then to a limited degree anticipate future evolution by reflecting this future forecast back to the created levels as the Immanence of the Projected Incomplete. Such phenomena may be observed wherever finite makes contact with superfinite, as in the experiences of human beings who are indwelt by Thought Adjusters that are veritable predictions of man’s future universe attainments throughout all eternity.
2014 117:7.6 Je li moguće da na gornjim granicama konačnog - gdje se vrijeme nadovezuje na transcendentno vrijeme - postoji neka vrsta miješanja i preklapanja slijeda događaja. Moguće da je Vrhovni u stanju predvidjeti svoju kozmičku prisutnost na ovim nadvremenim razinama, te zatim u ograničenoj mjeri predvidjeti buduću evoluciju odražavajući ova predviđanja budućnosti natrag stvorenim razinama kao Imenentnost Projiciranog Nepotpunog. Takve pojave se mogu promatrati pri svakom kontaktu konačnog s onim što ga nadilazi, kao u iskustvima ljudskih bića u kojima žive Misaoni Ispravljači koji su istinska predviđanja čovjekovih budućih kozmičkih postignuća širom cijele vječnosti.
1955 117:7.7 When mortal ascenders are admitted to the finaliter corps of Paradise, they take an oath to the Paradise Trinity, and in taking this oath of allegiance, they are thereby pledging eternal fidelity to God the Supreme, who is the Trinity as comprehended by all finite creature personalities. Subsequently, as the finaliter companies function throughout the evolving universes, they are solely amenable to the mandates of Paradise origin until the eventful times of the settling of local universes in light and life. As the new governmental organizations of these perfected creations begin to be reflective of the emerging sovereignty of the Supreme, we observe that the outlying finaliter companies then acknowledge the jurisdictional authority of such new governments. It appears that God the Supreme is evolving as the unifier of the evolutionary Corps of the Finality, but it is highly probable that the eternal destiny of these seven corps will be directed by the Supreme as a member of the Ultimate Trinity.
2014 117:7.7 Kad smrtna uzlazna bića budu primljena u Korpus finalista Raja, ona se zavjetuju Rajskom Trojstvu i s ovom prisegom vjernosti, obećavaju vječnu odanost Vrhovnom Bogu, koji je Trojstvo prema razumijevanju svih ličnosti konačnih stvorenih bića. Nakon toga, dok ove skupine finalista djeluju širom evoluirajućih svemira, teško da imaju priliku za izvršenje naloga koji dolaze s Raja sve do bitnog časa kad svemiri postignu stabilizaciju u svjetlu i životu. Kako nove upravne organizacije ovih usavršenih tvorevina počinju odražavati javljajući suverenitet Vrhovnog, opažamo da udaljene skupine finalista priznaju autoritet tih novih vlada. Čini se da Vrhovni Bog evoluira kao ujedinitelj evolucijskog Korpusa Finalista, premda je vrlo vjerojatno da će vječnom sudbinom ovih sedam korpusa upravljati Vrhovni kao član Krajnjeg Trojstva.
1955 117:7.8 The Supreme Being contains three superfinite possibilities for universe manifestation:
2014 117:7.8 Vrhovno Biće posjeduje tri nadkonačne mogućnosti kozmičke manifestacije:
2014 117:7.9 1. Apsonitnu suradnju u prvom iskustvenom Trojstvu.
1955 117:7.10 2. Coabsolute relationship in the second experiential Trinity.
2014 117:7.10 2. Koapsolutni odnos u drugom iskustvenom Trojstvu.
1955 117:7.11 3. Coinfinite participation in the Trinity of Trinities, but we have no satisfactory concept as to what this really means.
2014 117:7.11 3. Ko-beskonačno sudjelovanje u Trojstvu Trojstava, ali nemamo zadovoljavajući pojam o tome što to zapravo znači.
1955 117:7.12 This is one of the generally accepted hypotheses of the future of the Supreme, but there are also many speculations concerning his relations to the present grand universe subsequent to its attainment of the status of light and life.
2014 117:7.12 Ovo je jedna od općeprihvaćenih pretpostavki budućnosti Vrhovnog, ali postoje i mnoga nagađanja u vezi s njegovim odnosima prema sadašnjem velikom svemiru nakon njegove stabilizacije u stadiju svjetla i života.
1955 117:7.13 The present goal of the superuniverses is to become, as they are and within their potentials, perfect, even as is Havona. This perfection pertains to physical and spiritual attainment, even to administrative, governmental, and fraternal development. It is believed that, in the ages to come, the possibilities for disharmony, maladjustment, and misadaptation will be eventually exhausted in the superuniverses. The energy circuits will be in perfect balance and in complete subjugation to mind, while spirit, in the presence of personality, will have achieved the dominance of mind.
2014 117:7.13 Sadašnji cilj supersvemira je da postanu - onakvi kakvi su i unutar svojih potencijala - savršeni kao Havona. To savršenstvo se odnosi na fizičko i duhovno postignuće, čak i na administrativni, upravni i bratinski razvoj. Smatra se da će u budućim dobima s vremenom biti iscrpljene mogućnosti za nesklad, neprilagođenost i neuspješno prilagođenje u supersvemirima. Energetski krugovi će biti u savršenoj ravnoteži i u potpunoj potčinjenosti umu, dok će duh, u prisutnosti ličnosti, postići dominaciju nad umom.
1955 117:7.14 It is conjectured that at this far-distant time the spirit person of the Supreme and attained power of the Almighty will have achieved co-ordinate development, and that both, as unified in and by the Supreme Mind, will factualize as the Supreme Being, a completed actuality in the universes—an actuality which will be observable by all creature intelligences, reacted to by all created energies, co-ordinated in all spiritual entities, and experienced by all universe personalities.
2014 117:7.14 Pretpostavljamo da će u ovom udaljenom razdoblju biti ostvaren koordinirani razvoj osobe duha Vrhovnog i postignute moći Svemogućeg i da će obje, ujedinjene u Vrhovnom Umu i istim, biti ostvarene kao Vrhovno Biće, upotpunjena aktualnost u svemirima - aktualnost koju sve druge stvorene inteligencije mogu opaziti, na koju sve stvorene energije mogu reagirati, koja je koordinirana u svim duhovnim entitetima i doživljena u iskustvu svih kozmičkih ličnosti.
1955 117:7.15 This concept implies the actual sovereignty of the Supreme in the grand universe. It is altogether likely that the present Trinity administrators will continue as his vicegerents, but we believe that the present demarcations between the seven superuniverses will gradually disappear, and that the entire grand universe will function as a perfected whole.
2014 117:7.15 Ovaj koncept podrazumijeva aktualni suverenitet Vrhovnog u velikom svemiru. Sasvim je vjerojatno da će sadašnji administrativni upravitelji Trojstva nastaviti djelovati kao njegovi namjesnici, ali vjerujemo da će sadašnja razgraničenja između sedam supersvemira postupno nestati i da će cijeli veliki svemir djelovati kao jedna usavršena cjelina.
1955 117:7.16 It is possible that the Supreme may then be personally resident on Uversa, the headquarters of Orvonton, from which he will direct the administration of the time creations, but this is really only a conjecture. Certainly, though, the personality of the Supreme Being will be definitely contactable at some specific locality, although the ubiquity of his Deity presence will probably continue to permeate the universe of universes. What the relation of the superuniverse citizens of that age will be to the Supreme we do not know, but it may be something like the present relationship between the Havona natives and the Paradise Trinity.
2014 117:7.16 Moguće je da Vrhovni onda može osobno boraviti na Uversi, sjedištu Orvontona, iz kojeg će usmjeravati administraciju vremenskih tvorevina, ali to je zapravo samo nagađanje. Dakako, ipak, definitivno će biti moguće stupiti u kontakt s ličnosti Vrhovnog Bića na nekoj određenoj lokaciji, iako će sveprisutnost njegove prisutnosti Božanstva vjerojatno nastaviti prožimati svemir nad svemirima. Koji će odnos vladati između državljana supersvemira i Vrhovnog ne znamo, ali to može biti nešto poput sadašnjeg odnosa domaćih bića Havone i Rajskog Trojstva.
1955 117:7.17 The perfected grand universe of those future days will be vastly different from what it is at present. Gone will be the thrilling adventures of the organization of the galaxies of space, the planting of life on the uncertain worlds of time, and the evolving of harmony out of chaos, beauty out of potentials, truth out of meanings, and goodness out of values. The time universes will have achieved the fulfillment of finite destiny! And perhaps for a space there will be rest, relaxation from the agelong struggle for evolutionary perfection. But not for long! Certainly, surely, and inexorably the enigma of the emerging Deity of God the Ultimate will challenge these perfected citizens of the settled universes just as their struggling evolutionary forebears were once challenged by the quest for God the Supreme. The curtain of cosmic destiny will draw back to reveal the transcendent grandeur of the alluring absonite quest for the attainment of the Universal Father on those new and higher levels revealed in the ultimate of creature experience.
2014 117:7.17 Usavršeni veliki svemir tih budućih dana će biti značajno drugačiji od današnjeg. U to doba više neće biti čarobnih pustolovina organizacije prostornih galaksija, uspostave života na nepostojanim svjetovima vremena i evolucije sklada iz kaosa, ljepote iz potencijala, istine iz značenja i dobrote iz vrijednosti. Vremenski svemira će postići ispunjenje konačne sudbine! I svemir će vjerojatno doživjeti spokoj, odmor od višestoljećne borbe za postignuće evolucijskog savršenstva. Ali ne za dugo! Sigurno, definitivno i neumoljivo, enigma javljajućeg Božanstva Krajnjeg Boga ostaje izazov ovim usavršenim državljanima stabiliziranih svemira, upravo kao što su njihovi napaćeni evolucijski preci nekoć bili suočeni s potragom za Vrhovnim Bogom. Zavjese kozmičke sudbine će se povući i otkriti transcendentnu raskoš primamljive apsonitne potrage za postignućem Oca Svih na onim novim i višim razinama otkrivenim u krajnosti iskustva stvorenog bića.
2014 117:7.18 [Pod pokroviteljstvom Moćnog Glasnika koji privremeno boravi na Urantiji.]
| POGLAVLJE 116 : SVEMOGUĆI VRHOVNI |
Indeks
Jedna verzija |
POGLAVLJE 118 : VRHOVNI I ULTIMNI--VRIJEME I : PROSTOR |
¶ Reference
¶ Biblija
- ↑ 117:0.1 Činimo Božju volju: Ps 143:10; Sir 15:11-20; Mt 6:10; Mt 7:21; Mt 12:50; Mt 26:39,42,44; Mk 3:35; Mk 14:36,39; Lk 8:21; Lk 11:2; Lk 22:42; Iv 4:34; Iv 5:30; Iv 6:38-40; Iv 7:16-17; Iv 9:31; Iv 14:21-24; Iv 15:10,14,16; Iv 17:4.
- ↑ 117:1.8 Božanska ljubav: Iv 3:16; Iv 15:9-13,17; Iv 17:22-23; Rim 5:8; Tit 3:4; 1 Iv 4:7-19.
- ↑ 117:3.3 Ja sam živi put: Iv 14:6; Heb 10:20.
- ↑ 117:3.5 Čovjek je stvoren na sliku Božju: Post 1:26-27; Post 9:6.
- ↑ 117:3.12 Živimo, krećemo se, postojimo: Job 12:10; Dj 17:28.
- ↑ 117:4.14 Božji plan za nas: Iv 3:16; Iv 15:16; 1 Iv 4:10,19.
- ↑ 117:5.5 Djelujte naša, posljedice Božje: 1 Kor 3:6-7.
- ↑ 117:5.9 Ovo je način: Iz 30:21.
- ↑ 117:6.1 On je iznutra i izvana: Lk 11:40.
- ↑ 117:6.10 Prava ljubav od Boga: 1 Iv 4:7.
- ↑ 117:6.22 Ne mari za osobe: 2 Ljet 19:7; Job 34:19; Sir 35:12; Dj 10:34; Rim 2:11; Gal 2:6; Gal 3:28; Ef 6:9; Kol 3:11.
- ↑ 117:6.27 Bog je s nama: Ps 23:4; Iz 43:2; Dj 18:10.
¶ Druge knjige
- ↑ 117:6.9 117:6.9: Qur'an, ---, poglavlje 2, p. v286